Komentari

knjigoljub.blog.hr

Dodaj komentar (78)

Marketing

  • eh

    nažalost, ne mogu se složiti s tobom. pogledaj strane knjige koje volimo: one su životne, ovi romani su pomalo pretenciozni i suviše papirnati, "neproživljeni". iako su vrlo pismeni, ja to teško uspijevam pročitati, a strastveni sam čitatelj. svejedno: o ukusima se ne raspravlja, ali zar književnost ne bi trebala biti i zabavna?

    avatar

    01.03.2007. (10:16)    -   -   -   -  

  • knjiški moljac

    ne nužno. a i pojam 'zabavnosti' je relativan i vrlo rastezljiv...
    nekima su sapunice ili 'Kazalište u kući' zabavne - meni nisu. Mnogima su svojedobno Tennenbaumi u kinima bili dosadnjikavi, a ja sam se valjao od smijeha...

    avatar

    01.03.2007. (10:44)    -   -   -   -  

  • knjiški moljac

    a zašto milsiš da bi književnost TREBALA biti i zabavna, nije mi jasno?
    ona MOŽE biti i zabavna, ali nikako ne bi TREBALA biti i zabavna

    avatar

    01.03.2007. (10:52)    -   -   -   -  

  • eh

    Naglasak na [/B]i. Zabavna u smislu suprotnosti dosadnom i(li) suhoparnom. U svakom slučaju mora biti istinita u onom dubljem smilslu lišenom ideologiziranja i klanjanja poetikama ili kroz vrlo kratko vrijeme neće o ničemu svjedočiti. To je naravno, samo razmišljanje s kojim se ti ne moraš složiti, nije vrijedno ljutnje.
    Svejedno, kritiku ću pročitati :).

    avatar

    01.03.2007. (11:02)    -   -   -   -  

  • black flag

    Recimo to ovako, ponuđene su ti dvije knjige, npr., Bilježnica Robija K. i Duša od krumpira. Moraš odabrati jednu.
    Koju ćeš?

    avatar

    01.03.2007. (11:11)    -   -   -   -  

  • knjiški moljac

    obično ignoriram glupa pitanja ali evo : svakako 'Dušu od krumpira' ako je dotad još nisam pročitao zato što Robija K. čitam redovito u Feralu. Zadovolj(e)n/a?

    avatar

    01.03.2007. (11:33)    -   -   -   -  

  • black flag

    Gle ga, tss... odmah je spreman izvrijeđat komentatora.
    Al, dobro, simpatičan si mi pa ti neću zamjerit :)
    Iako znam da znaš kako ne postoje glupa pitanja.
    Postoje samo glupi odgovori.
    E sad, mogla bih i ja biti zločesta pa reći da je tvoj odgovor to.

    avatar

    01.03.2007. (11:57)    -   -   -   -  

  • knjiški moljac

    pa 'ko ti brani, bar sam na to ovdje navikao :-)) , anonimnim (bezbložnim) komentatorima kako vidiš (još uvijek) komentiranje nisam onemogućio

    avatar

    01.03.2007. (12:17)    -   -   -   -  

  • knjiški moljac

    inače, suprotno tvojoj tvrdnji , ja ipak ne znam da ti znaš što ja znam, ali zato znam da ne znam što ti (ne) znaš...

    avatar

    01.03.2007. (12:21)    -   -   -   -  

  • miljenko

    eskjuzmi, što upadam, ali zašto šišović više ne objavljuje kritike na svom blogu? zadnja koju je objavio je prastara.
    inače, dobra knjiga je uvijek zabavna na svoj način, pa čitanje i spada u domenu (korisne9 zabave.

    avatar

    01.03.2007. (12:23)    -   -   -   -  

  • knjiški moljac

    uglavnom, kome smeta moj današnji malo ležerniji pristup komentarima (da ne kažem, zahebancija) nek oprosti al' leg'o mi je napokon jedan malo izdašniji honorar od kritičica kojega čekam već duže vrijeme pa sam dobre voljice

    avatar

    01.03.2007. (12:25)    -   -   -   -  

  • knjiški moljac

    to naravno ne znači da svi vi koji mi još dugujete honorarčiće sada možete dodatno prolongirati isplatu - to se posebno odnosi na Jurešića i Op.a

    avatar

    01.03.2007. (12:30)    -   -   -   -  

  • valerij

    majmune retardirani, zaboravi honorarčić, ne nadaj se, kišna glisto

    avatar

    01.03.2007. (12:34)    -   -   -   -  

  • knjiški moljac

    inače, nezaposleni knjigoljupci među vama nek klikaju po www.knjiga.hr i pogledaju oglas, Jurešić traži radnika i nudi mjesečnu plaću od 5 do 15 tisuća kn, posao 'za stalno'

    avatar

    01.03.2007. (12:34)    -   -   -   -  

  • knjigoljubac

    hvala moljčiću!
    za takvu plaćicu bih dao da mi razderu šupčić

    avatar

    01.03.2007. (12:51)    -   -   -   -  

  • uf-uf-uf

    Ja se slažem sa Božom: Rade Jarak je jedan od, možda pet, ili šest, najboljih pisaca koje uopšte imamo - ne samo na teritoriji Republike Hrvatske, već na celokupnom našem govornom području.
    Sa zadovoljstvom mogu da najavim da njegova nova knjiga uskoro izlazi u izdanju Balkanskog književnog glasnika.
    Knjiga će moći da se naruči preko BKG, u prvo vreme je, na žalost, neće biti u knjižarama.
    Potrudićemo se da ne bude skupa.

    avatar

    01.03.2007. (12:59)    -   -   -   -  

  • knjigoljubac

    Divno Puf-Puf, život bi nam bio nemoguć bez Balkanskog književnog glasnika.

    avatar

    01.03.2007. (13:01)    -   -   -   -  

  • uf-uf-uf

    Rade Jarak
    Kako je nastala Enciklopedija očaja
    Djelo je to jednog mladića – s trideset i tri godine, i osjećajem početka – koji se bio nekamo uputio. Poslije je čekao dugo, nekoliko godina da se stvari nastave. Knjiga je pisana na jednoj usamljenoj kuli pored mora, morao se svaki dan popeti zavojitim stubama na terasu trećeg kata, da bi s nje promatrao pučinu. Budući da su stvari dugo trajale, kad je pisao kraj, već je bio zaboravio početak.
    Sada, pošto je knjiga moja, nakon grozne depresije (koliko unutra ima grešaka i nesavršenosti) u čije ponore sam bio upao prvih deset dana nakon izlaska iz tiska, sad se osjećam kao da sam ipak rodio to dijete. Trudnoća je trajala ne devet, nego dvanaest mjeseci i vani je izašlo malo monstrumče. Ne mislim više na njega, mislim samo na olakšanje.
    Djelo pripada svijetu. Svijet ga može primiti ili odbaciti, najvjerojatnije ovo drugo, ali mene baš briga, ja sam svoj posao obavio.
    (Tek poslije, puno godina poslije, ako doživimo to, onda ćemo se veseliti)
    Knjiga-slon.
    I onda, kako smiruje taj kliktaj galeba. Spiralno stepenište je dijelom urušeno, treba se oprezno penjati, ali kad se iz mračnog hodnika dospije na vrh, na terasu, onda se udahne punim plućima. Pučina je monolitni komad plave boje, uvijek drukčiji, ali uvijek beskrajno plav. Ponekad, za lijepa vremena, čuje se kliktaj galeba. Galeb pripada nebu, vrsti slobode. (Blago meni, kad imam kulu)
    Ili je to bila želja za putovanjem, te kukavice, koja je pisala tuđe, mogao bi netko reći. Biti na različitim mjestima u različitim vremenima. Užitak putovanja, skoro mističan trans. Eh kako je sad teško nešto o tome reći. Kako sam to začinio? Kako je kuhar napravio jelo? Koliko soli? Veliku ili malu žlicu? Kako je sastavio roman ovaj začinjavac? Eh.
    Bljutavo? Slano?
    Cukar? Voda?
    Pišući ta tri djelca u jednom, često puta sam se, kao za splav, hvatao meni poznatog i dragog tuđeg teksta. Jedinog uporišta. Tek na kresti vala pojavilo bi se ono strano i daleko. Ono nepoznato i užasno: moje. Očito je Enciklopedija sastavljena od Orwella, Buzzatija, Austera i Pynchona (možda i Lyncha iz daljine) – ali je samo očaj moj. Izgleda da je tako. Eto što mogu ponuditi svijetu, skoro ništa. Tek komadić ničega.
    Tuđe je moje. A moje je napisao neki potpuni stranac.
    Kula nije kuća. Ona nudi neke druge užitke, neke druge pogodnosti. Nešto i uzima, sve je manje komoditeta. A onaj je mladić nešto stariji. Jednog dana primjećuje kako se noga sporo i s naporom penje uz spiralno stubište. Vrh je visoko, terasa koja je nudila svježinu svakim danom je sve dalje.
    Negdje s dna kace, u srcu te težnje je nekakva balzacovska – ili čija već – ideja enciklopedije, ljudske komedije, sveobuhvatne priče koja će dati sve aspekte, svu mnogostrukost svijeta, razliku njegovih mijena. (To je ideja pisanja koje se nastavlja, još i još.) Naravno da je ta balzacovska ideja neostvariva za mene, budući da mi je noga koja se penje sve umornija. I tako, dao sam ideju enciklopedije u samo tri natuknice... Samo troje čine svijet. Zapravo bit je minimalistička. I zato je najobuhvatnija, jer možda ostavlja najviše prostora za razmišljanje.
    Kad bolje promislim, u prvom od tri dijela, u Rekvijemu za Kataloniju, postojala je fascinacija Orwellovim svijetom, koji je kirurški precizan i savršeno racionalan, ali je neshvatljivo, beskrajno surov. Čitao sam njegovu Kataloniju i negdje u podsvijesti bio šokiran piščevom surovošću. Iako je to jedan od najhumanijih pisaca dvadesetog stoljeća. Življenje često demantira napisano. Očito sam negdje u svojoj mašti, čitajući, proširio taj njegov svijet u svoj, novi.
    Racionalnost sa sobom povlači surovost, Hercule Poirot za sobom povlači sjene ubojstava, uvijek ga prate. Tu leži naša fascinacija mnogim racionalnim štivom, jer negdje u podtekstu ili kao posljedica, negdje se komada meso.
    Taj mladić bio je opsjednut detaljima. Atmosferom. Želio je proći kroz to, kao da je tamo bio. U detalj. (Mislio je da je to bitno.) A kad ste jednom tamo, onda vam to samo kaže što i kako.
    Kao da se nalazite u slici. Materijalnost slikarstva i osjećaj realnosti, ponešto kafkijanski shvaćen. Napor.
    Pisana na dah, na dahove, stvar se uvijek rješavala u magnovenju. Đavo se pojavio sasvim slučajno, godinama kasnije. Ušetao se jednog jutra i rekao: O Kinch, ti strašni isusovče! Popenji se gore, k meni.
    (-Come up, Kinch! Come up, you fearful jesuit!) Ti strašni, odvratni, ljigavi isusovče! I postao ključni dio priče.
    Zapravo, Pessoa ga je prizvao. Čitao sam jedan njegov fragment i iznenadila me prisnost njegovog đavla. Prisnost s kojom njegov vrag govori s ljudima, kao stari drug.

    Nastavak pročitajte u BKG.

    avatar

    01.03.2007. (13:14)    -   -   -   -  

  • knjigoljubac

    zanimljivo dušane
    možda bi nam mogao ispričati kako je nastao BKG?
    vjerujem da bi to bilo uzbudljivo štivo

    avatar

    01.03.2007. (13:20)    -   -   -   -  

  • uf-uf-uf

    Slobodno vi zavitlavajte, g. Knjigoljupče.
    Uostalom, tekst o nastanku BKG je već objavljen, na nekoliko net magazina,, i u nekoliko štampanih časopisa.
    Pa, ako ste zainteresovani - guglajte.

    avatar

    01.03.2007. (13:51)    -   -   -   -  

  • knjigoljubac

    ali dušenjko bio sam ozbiljan
    zar tako razgovarate sa svojim obožavateljima?!
    priznajem da ne znam što znači guglati.
    jutros me boljelo grlo pa sam malo grljao sljezov čaj.
    možda je to naziv za grgljanje, tamo kod vas na istoku?

    avatar

    01.03.2007. (14:04)    -   -   -   -  

  • Dušenjko

    BKG je nastao ovako: sreli se radnici raznih nacionalnih službi, i dogovorili. Doneli zaključke. Dali instrukcije tamo gde treba. Pronašli pare. Kupili štampariju, da se BKG štampa. Pa se i štampa.

    avatar

    01.03.2007. (14:11)    -   -   -   -  

  • anica

    dušenjko, želim biti tvoja dušenjka.

    avatar

    01.03.2007. (14:59)    -   -   -   -  

  • Dušenjko

    ostavi broj telefona, anice, pa ćemo se lako...

    avatar

    01.03.2007. (15:01)    -   -   -   -  

  • g.r.

    čula sam da je taj Dušan Gojkov pravi komad

    avatar

    01.03.2007. (16:29)    -   -   -   -  

učitavam...