Komentari

momaksa.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • annye46

    hej evo slučajno sam naletila na tvoj blogač pa reko da ti onda ostavim i komentarčić.....lijepo je vidjet da netko voli a da je ta ljubav isto uzvraćena,......pa eto pozzdrav

    pa-pa

    avatar

    27.02.2007. (23:50)    -   -   -   -  

  • gugo

    sasvim je normalno i u prirodi ljudi da se vode,glume ili žive po uzorima,.naći pravi to je već nešto drugo,.topli pozdrav!!

    avatar

    03.03.2007. (00:31)    -   -   -   -  

  • rossanna

    pa moram ti priznati da nisam o tome razmisljala previse, mada sigurno znam da ne trazim nekog ko je skroz drugaciji od mene i da ja na kraju postanem sto i ta osoba. vise mi pase neko prilagodjavanje nego potpuno mijenjanje i mene i njega. uzor mi moze biti osoba za koju znam da mi nije prolazna u zivotu, da me ne zeli povrijediti i od koje naravno imam i stosta pametnoga za nauciti. pozdrav, rossa.

    avatar

    03.03.2007. (09:51)    -   -   -   -  

  • danielnl

    svi mi imamo svoje uzore u zivotu, a meni je jedna osoba zivotni uzor jos od djetinjstva, pitate se tko je to - Miroslav Ciro Blazevic. Zasto on - zato sto se iz bosanske kaljuge uzdigao do zvijezda, zato sto ima izvanrednu sposobnost sarmiranja, motiviranja ljudi, kada mislis da je "gotov" on se podigne, covjek ima nevjerojatnu energiju, ima svjetske i gospodske manire, neprijatelje pretvara u prijatelje, a mnogi sto ga mrze su u biti njemu zavidni. Imao sam tu cast nekoliko puta biti sa njime u drustvu, stvarno - Ciro je legenda.

    avatar

    03.03.2007. (15:09)    -   -   -   -  

  • Marginalna Društvena Kronika

    Bongiorno! :) Čim sam vidio naslov sretan & zaljubljen pitao sam se trebam li dalje nastavljati. ;) Naime, ja kao osoba koja ne vjeruje u ljubav, poprilično sam ljubomoran ;) na one koji su ludo i sretno zaljubljeni. Do sada su me samo zajebavali u svim vezama, tako da sam odlučno rekao ljubav je za mene mrtva. Možda se varam, ne znam, ali meni je sve to tako daleko, nažalost. No, pustimo mi moju ljubavnu sitaciju. – Zanimljivo mi je ovo s idolima. Mislim da ih svi mi više manje kroz život imamo. Čak sam negdje ( neki psihoiloški priručnik ) pročitao kako je problem ukoliko dijete nema uzora pa makar to bila žlica kojom jede svoje pahuljice. :) Sjećam se da sam već kao malen imao svoje uzore, moj prvi uzor je bila, mislim da sam išao negdje četvrti/peti razred osnovne škole ( MOLIM TE BEZ SMIJEHA I RUGANJA :) Vesna Škare Ožbolt koja mi je bila politički idol. ( Mislim da sam se u maternici već počeo zanimati za politiku! ) Jednostavno sam obožavao u ženu! A i danas mi je simpatična. Kasnije mi je uzor postao izbjeglica iz Vukovara koji je za rata došao živiti u moju zgradu, zatim malo po malo sam ih prerastao tako da danas nemam osobu koja je živa i da je moj idol. ( OK, možda Pedro Almodovar, al' otom – potom! ) Sada se uglavnom divim mrtvim ljudima. ( Ne zato što su mrtvi, već zbog onoga što su ostavili, da ne bi bilo kako sam morbidan hehehe :) Na prvom mjestu mi je Nietzsche kojeg naprosto obožavam, zatim Martin Luther King, Balzac, Camus, Rimbaud itd itd.. sada da ne nabrajam.
    A što se tiče tvog pitanja da li u suštini tražimo ljude slične nama ili ljude koji su drugačiji od nas je zaista zanimljivo. Nikada nisam o tome razmišljao, ali u ovom trenutku, sada kada sam prvi puta naletio na to pitanje, smatram da ja osobno tražim osobu koja je različita od mene. Zašto? Ne bih znao. Ps. Sorry na mojim beljezganima, na svom blogu se bavim recim to ozbiljnim stvarima pa mi dobro dođe malo da mozak pustim na pašu. ;) Pozdrav i čitam te opet!

    avatar

    04.03.2007. (20:46)    -   -   -   -  

  • K I O

    hm, fakat si mi dao misliti i ovo je jedan od rijetkih prilika kad nemam što reći LOL
    mislim da se nisam nikad baš povodio nekim, nemam pojma zašto
    sve te face su mi više bile smješne nego da sam želio biti kao oni.
    A što se ljubavi tiče... valjda ima istine u tome što kažeš. Onaj koga voliš postaje dio tebe i ti dio njega. Možda to nije svjesna težnja uzoru i idolu ali svako jest težnja da sebe upotpuniš onim što nemaš...
    Oho, ipak nisam bez riječi :)))

    avatar

    04.03.2007. (23:50)    -   -   -   -  

  • SiZ

    Hvala svima na komentarima i pozdravima, sve napisano tjera na razmisljanje.
    Posebno hvala novom posjetiocu Marginalna Društvena Kronika koji je ostavio definitivno do sada najduzi komentar od postojanja ovog bloga. Ali sve napisano na svom mjestu. Pravi komentar.
    Hvala jos jednom svima.

    avatar

    05.03.2007. (11:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...