Hej...evo svratio sam malo na tvoj blog. Pročitao sam tvoje postove i stvarno su posebni. Predivno pišeš. Čitajući ovo jednostavno nisam mogao ostati ravnodušan... Iskreno ću ti priznati da mi je ovaj post malo nerazumljiv no... Ma neznam... pod dojmovima sam pa ne mogu ništa pametno napisati... Btw. može jedno pitanje, osobno. Koliko imaš godina (jer ne vjerujem da ovakvo što može napisati teenager ili se možda varam)
22.02.2007. (19:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajoj..ne znam šta bi ti rekla.shvaćam tvoje suze, plači koliko god želiš i osjećaš potrebu za tim.tako se oslobađaš svih negativnosti a i manje će boljeti. Imaj nade da će biti bolje, i znam da ti je sada teško, no neće zauvijek biti tako.;)
22.02.2007. (22:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uh, previše tuge ako se uistinu tako grozno osjećaš. ja plovim životom u klasi optimist, usprkos svemu lošem - nekako uvijek nađem snage uzvratit udarac, taman onoliko snage da se ne slomim, ni trunke više..valjda zato ne znam istinski razumjeti kada netko potpuno poklekne. Probaj razmišljati vedrije - život je jedan, moraš se smijati što više..
24.02.2007. (18:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malena, smiješ se smijati, moraš se smijati! Svaka mama želi jedno... sretno dijete... ispuni joj snove i budi sretna... budi snažna zbog nje, i čuvaj suze za trenutke kada si sama... Njoj treba tvoj osmijeh, vjeruj mi!!
24.02.2007. (21:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strah je normalan. Svi se mi bojimo gubitka nama jako bliske osobe. A pogotove mame ili tate. Jer smo s njima cijeli život. I najnormalnije je da se bojimo izgubiti ih. Ali taj trenutak uvijek dođe. Kod nekih prije,kod nekih kasnije... A ti se ne smiješ bojati smijati i biti sretna. Tvojoj mami tvoja tuga neće pomoći... Samo će nju rastužiti još više. Nemoj se bojati smijati i biti dobre volje. Ako ima optimizma i malo sreće u tebi biti će ti puno lakše preći preko ovoga. Vjeruj mi. Nemoj se bojati sreće. Svi smo zaslužili biti sretni... Pa tako i ti. Pusa!
25.02.2007. (11:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš kao što si i sama rekla... Plačeš puno... Zato je u redu i nasmijati se... Suze su u redu ako pomažu tebi nositi se sa osjećajima, one su tu prvenstveno zato. Plači kada ti se plače, a kada ti se smije... Smij se, ne boj se osmijeha....
26.02.2007. (10:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jonathansk
Hej...evo svratio sam malo na tvoj blog. Pročitao sam tvoje postove i stvarno su posebni. Predivno pišeš. Čitajući ovo jednostavno nisam mogao ostati ravnodušan... Iskreno ću ti priznati da mi je ovaj post malo nerazumljiv no... Ma neznam... pod dojmovima sam pa ne mogu ništa pametno napisati... Btw. može jedno pitanje, osobno. Koliko imaš godina (jer ne vjerujem da ovakvo što može napisati teenager ili se možda varam)
22.02.2007. (19:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeverica24
Ajoj..ne znam šta bi ti rekla.shvaćam tvoje suze, plači koliko god želiš i osjećaš potrebu za tim.tako se oslobađaš svih negativnosti a i manje će boljeti.
Imaj nade da će biti bolje, i znam da ti je sada teško, no neće zauvijek biti tako.;)
22.02.2007. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.fears of pain.
imam novi post
btw, u linkovima si mi...
pusa =)
svrati
24.02.2007. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pocetakko
uh, previše tuge ako se uistinu tako grozno osjećaš. ja plovim životom u klasi optimist, usprkos svemu lošem - nekako uvijek nađem snage uzvratit udarac, taman onoliko snage da se ne slomim, ni trunke više..valjda zato ne znam istinski razumjeti kada netko potpuno poklekne. Probaj razmišljati vedrije - život je jedan, moraš se smijati što više..
24.02.2007. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gradska pahuljica
Malena, smiješ se smijati, moraš se smijati! Svaka mama želi jedno... sretno dijete... ispuni joj snove i budi sretna... budi snažna zbog nje, i čuvaj suze za trenutke kada si sama... Njoj treba tvoj osmijeh, vjeruj mi!!
24.02.2007. (21:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ninica
Strah je normalan. Svi se mi bojimo gubitka nama jako bliske osobe. A pogotove mame ili tate. Jer smo s njima cijeli život. I najnormalnije je da se bojimo izgubiti ih. Ali taj trenutak uvijek dođe. Kod nekih prije,kod nekih kasnije... A ti se ne smiješ bojati smijati i biti sretna. Tvojoj mami tvoja tuga neće pomoći... Samo će nju rastužiti još više. Nemoj se bojati smijati i biti dobre volje. Ako ima optimizma i malo sreće u tebi biti će ti puno lakše preći preko ovoga. Vjeruj mi. Nemoj se bojati sreće. Svi smo zaslužili biti sretni... Pa tako i ti. Pusa!
25.02.2007. (11:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gradska pahuljica
Samo da te pozdravim... možda ti uspijem izmamiti osmijeh na lice :) Tu sam za tebe ako štogod zatrebaš... obećajem!
25.02.2007. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mishy
Baš kao što si i sama rekla... Plačeš puno... Zato je u redu i nasmijati se... Suze su u redu ako pomažu tebi nositi se sa osjećajima, one su tu prvenstveno zato. Plači kada ti se plače, a kada ti se smije... Smij se, ne boj se osmijeha....
26.02.2007. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...