Podijelio sam ovaj izvadak iz Sloterdijkovog odgovora na Heideggerovo Pismo o humanizmu na dva dijela, nazvat ću ih prigodno ''pozitivni'' (§1) i ''negativni''(§2). Čini mi se, naime, da onaj prvi dio može biti aktualan i za nas danas i ovdje – mada prihvaćam tezu drugoga dijela teksta, da je literarni humanizam kao nešto što bi htjelo biti mjerodavno za svu populaciju, ili i za većinu, stvar prošlosti. Projekt počovječenja ljudi obrazovanjem putem klasičnih tekstova neslavno je propao u prošlostoljetnim masakrima i ovostoljetnim ekološkim katastrofama prouzročenima od naroda s dugogodišnjom tradicijom općeg i gimnazijskog civiliziranja. Prinudno i organizirano masovno čitanje Homera, Vergilija i Shakespearea, Platona, Cicerona i Voltairea nije moderne europske narode učinilo čovječnijima. Čak i da još ima nade u svrsishodnost tog projekta, nema nade u njegovu provedivost. Masovni mediji glatko pobjeđuju. Ipak, čini mi se da se time da je prinuđen napustiti pretenziju da bude univerzalistički spas čovječanstva, humanizam dobiva novu prigodu biti ono što je bio na početku – ono o čemu govori prvi, ''pozitivni'', dio gornjeg teksta. Odustajanje od nametanja literarne kulture omogućuje da knjige čitaju oni za koje su pisane – ljudi koji vole čitati. To nije elitizam, tek nenasilje. ''Sekta ili klub onih koji su odabrani da budu pismeni'' – zašto ne: onih koji su odabrali? ''Umrežavanje'' ne mora ići u korist jedino masovnim medijima i njihovom gladijatorskom entertainmentu – možda može omogućiti nova pisma među filosofima, ili barem, što pokušava ovaj Uvod, omogućiti nam da i dalje primamo pisma nekih davnih prijatelja, i da se, koliko smo u stanju, ohrabrimo na poneki odgovor. Pa i ako ''na margini'', i ako ''subkultura'' – zar mnogi filosofi nisu, npr. u velikim imperijima Rima ili Kine (taoisti), bivanje na margini odabrali kao stav?
21.02.2007. (15:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo prijateljstvo je pomalo nategnuto jer ima hrpa pisaca koji će nam djelovati strano, pa čak i neprijateljski kad ih budemo čitali. Primjer je Aralica. Ne znam koliko ima smisla razmišljati je li internetizacija dobra ili loša jer ju nećemo izbjeći osim ako ne mislimo za to žrtvovati civilizaciju. Najviše što možemo je pripremiti se na njezine eventualne posljedice. Za knjige vjerujem da neće nestati, jedino što će se njihov utjecaj svesti na nešto slično onom u antici dok će primarnu ulogu informiranja imati elektronika.
21.02.2007. (19:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a što je sa onim Aristotelom kojeg su Arapi prevodili i sačuvali, sa maurskom humanističkom tradicijom vjerske tolerancije koju je pomela Reconquista... ja mislim da je humanizam stvar najobičnije ljudske pristojnosti i niti elitistički uski krugovi koji će čitati probrana djela, niti programatski normativni humanizam klasičnih gimnazija ne mogu biti ni zrno sjene onog 'Blago siromašnima duhom jer njihovo je Kraljevstvo nebesko.' svaki čovjek zna kad je zajebo nekog drugog čovjeka i način na koji će se opravdati pred sobom i svijetom je neuspijeh humanizma da popuni sve rupe u kulturi... ili (uh što me to nervira) kad ljudi kažu da je pjesma od L. Cohena 'Everybody knows' - depresivna i defetistička... a što bi bilo kad bi samo rijetki znali da 'the dice are loaded, everybody rolls with their fingers crossed - everybody knows that the war is over, everybody knows the good guys loss, everybody knows the fight was fixed, the poor stay poor, the rich get rich... everybocy knows, that how it goes...' - pa zar baš to što svi mi, siromašni duhom ili ne znamo kad se ponašamo kao ljudi, a kad sami sebe lažemo nije jedina alternativa užasnoj pomisli da nitko ne zna zašto je svijet uvaljan u užas... humanizam je u svakome, samo treba ona Kantova 'SAPERE AUDE!' - usudi se znati postati medijski eksponirana kao npr. 'Perilica dulje živi uz Calgon' ili 'Žuja je zakon'. a filozofija kako je Popper odredio nije ni elitistička niti obilježje visokog intelektualnog establishmenta - ona jasno traži od ljudi da ne dopuste da ih jebu u zdrav mozak... reklamirajte humanizam kao otpornost na jebanje u zdrav mozak na jumbo plakatima i eto renesanse novog prosvjetiteljstva...
24.02.2007. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Propheta Nemo: ja već odavno ne čitam ništa prema čemu ne osjećam naklonost, jednostavno mi se život čini prekratak a broj dobrih knjiga prevelik da bih npr. čisto informacije radi ili još gore radi mogućnosti kritičkog stava prema nečemu, čitao nekoga tko mi u tom smislu nije ''prijatelj''. Što mi se ne sviđa to ne čitam. O internetizaciji – čini mi se da je iz očitih razloga svakako puno bolja od ''televizijacije'' koja je već nepovratno ovladala glavama... I također je (barem u slučaju da ova tehnološka civilizacija ne pojede u skoro vrijeme samu sebe) smatram neizbježnom – filosofima preostaje promisliti što ona može značiti za filosofiju. U nekoliko sam navrata već nešto pisao o tome, svakako mi se čini da dosadašnji mediji ''znanstvenog članka'', ''knjige'', ''sveučilišta'' i ''stručnih skupova'' više ne mora biti jedini u kojima se zbiva filosofija. @pooka: svakako, slažem se, humanizam osobito danas, ukoliko želi biti živa tradicija, mora primiti i pisma koja su poslali neeuropski prijatelji – vjerujem da iz njih puno možemo naučiti, možda čak i bolje shvatiti naše stare europske prethodnike. Što se tiče prosvjetiteljstva – ipak, što ako se ljudima ta vrsta općenja (koju si ti tako slikovito nazvao) sviđa? Ako su to conseting adults? Što ako se ne žele probuditi, ako im je lijepo u polusnu, ako je čovjeku vrlo udobno biti nezreo? Zar tada primijeniti ''nasilje'' za ''njihovo dobro'' pa ih svejedno prosvjetljivati? Zar tada primijeniti ''jumbo plakate'' čiji je cilj očito neka vrst hipnoze, dakle, posve suprotno od buđenja na koje ''sapere aude!'' poziva? Zar ih tada ''prinuditi'' u korist ''njihove slobode''? Je li dovoljno ukloniti ''tutore'' koji su se pobrinuli da ljudi ne hodaju na svojim vlastitim nogama, kao što je smatrao Kant, i ostali prosvjetitelji? Ili je problem teži - možda ljudi imaju tutore jer prihvaćaju tutore, jer im je udobnije s tutorima - a ne jer su im se tutori nametnuli?
25.02.2007. (18:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Podijelio sam ovaj izvadak iz Sloterdijkovog odgovora na Heideggerovo Pismo o humanizmu na dva dijela, nazvat ću ih prigodno ''pozitivni'' (§1) i ''negativni''(§2). Čini mi se, naime, da onaj prvi dio može biti aktualan i za nas danas i ovdje – mada prihvaćam tezu drugoga dijela teksta, da je literarni humanizam kao nešto što bi htjelo biti mjerodavno za svu populaciju, ili i za većinu, stvar prošlosti. Projekt počovječenja ljudi obrazovanjem putem klasičnih tekstova neslavno je propao u prošlostoljetnim masakrima i ovostoljetnim ekološkim katastrofama prouzročenima od naroda s dugogodišnjom tradicijom općeg i gimnazijskog civiliziranja. Prinudno i organizirano masovno čitanje Homera, Vergilija i Shakespearea, Platona, Cicerona i Voltairea nije moderne europske narode učinilo čovječnijima. Čak i da još ima nade u svrsishodnost tog projekta, nema nade u njegovu provedivost. Masovni mediji glatko pobjeđuju.
Ipak, čini mi se da se time da je prinuđen napustiti pretenziju da bude univerzalistički spas čovječanstva, humanizam dobiva novu prigodu biti ono što je bio na početku – ono o čemu govori prvi, ''pozitivni'', dio gornjeg teksta. Odustajanje od nametanja literarne kulture omogućuje da knjige čitaju oni za koje su pisane – ljudi koji vole čitati. To nije elitizam, tek nenasilje. ''Sekta ili klub onih koji su odabrani da budu pismeni'' – zašto ne: onih koji su odabrali? ''Umrežavanje'' ne mora ići u korist jedino masovnim medijima i njihovom gladijatorskom entertainmentu – možda može omogućiti nova pisma među filosofima, ili barem, što pokušava ovaj Uvod, omogućiti nam da i dalje primamo pisma nekih davnih prijatelja, i da se, koliko smo u stanju, ohrabrimo na poneki odgovor. Pa i ako ''na margini'', i ako ''subkultura'' – zar mnogi filosofi nisu, npr. u velikim imperijima Rima ili Kine (taoisti), bivanje na margini odabrali kao stav?
21.02.2007. (15:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Ovo prijateljstvo je pomalo nategnuto jer ima hrpa pisaca koji će nam djelovati strano, pa čak i neprijateljski kad ih budemo čitali. Primjer je Aralica.
Ne znam koliko ima smisla razmišljati je li internetizacija dobra ili loša jer ju nećemo izbjeći osim ako ne mislimo za to žrtvovati civilizaciju. Najviše što možemo je pripremiti se na njezine eventualne posljedice. Za knjige vjerujem da neće nestati, jedino što će se njihov utjecaj svesti na nešto slično onom u antici dok će primarnu ulogu informiranja imati elektronika.
21.02.2007. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
a što je sa onim Aristotelom kojeg su Arapi prevodili i sačuvali, sa maurskom humanističkom tradicijom vjerske tolerancije koju je pomela Reconquista... ja mislim da je humanizam stvar najobičnije ljudske pristojnosti i niti elitistički uski krugovi koji će čitati probrana djela, niti programatski normativni humanizam klasičnih gimnazija ne mogu biti ni zrno sjene onog 'Blago siromašnima duhom jer njihovo je Kraljevstvo nebesko.' svaki čovjek zna kad je zajebo nekog drugog čovjeka i način na koji će se opravdati pred sobom i svijetom je neuspijeh humanizma da popuni sve rupe u kulturi... ili (uh što me to nervira) kad ljudi kažu da je pjesma od L. Cohena 'Everybody knows' - depresivna i defetistička... a što bi bilo kad bi samo rijetki znali da 'the dice are loaded, everybody rolls with their fingers crossed - everybody knows that the war is over, everybody knows the good guys loss, everybody knows the fight was fixed, the poor stay poor, the rich get rich... everybocy knows, that how it goes...' - pa zar baš to što svi mi, siromašni duhom ili ne znamo kad se ponašamo kao ljudi, a kad sami sebe lažemo nije jedina alternativa užasnoj pomisli da nitko ne zna zašto je svijet uvaljan u užas... humanizam je u svakome, samo treba ona Kantova 'SAPERE AUDE!' - usudi se znati postati medijski eksponirana kao npr. 'Perilica dulje živi uz Calgon' ili 'Žuja je zakon'. a filozofija kako je Popper odredio nije ni elitistička niti obilježje visokog intelektualnog establishmenta - ona jasno traži od ljudi da ne dopuste da ih jebu u zdrav mozak... reklamirajte humanizam kao otpornost na jebanje u zdrav mozak na jumbo plakatima i eto renesanse novog prosvjetiteljstva...
24.02.2007. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
@Propheta Nemo: ja već odavno ne čitam ništa prema čemu ne osjećam naklonost, jednostavno mi se život čini prekratak a broj dobrih knjiga prevelik da bih npr. čisto informacije radi ili još gore radi mogućnosti kritičkog stava prema nečemu, čitao nekoga tko mi u tom smislu nije ''prijatelj''. Što mi se ne sviđa to ne čitam.
O internetizaciji – čini mi se da je iz očitih razloga svakako puno bolja od ''televizijacije'' koja je već nepovratno ovladala glavama... I također je (barem u slučaju da ova tehnološka civilizacija ne pojede u skoro vrijeme samu sebe) smatram neizbježnom – filosofima preostaje promisliti što ona može značiti za filosofiju. U nekoliko sam navrata već nešto pisao o tome, svakako mi se čini da dosadašnji mediji ''znanstvenog članka'', ''knjige'', ''sveučilišta'' i ''stručnih skupova'' više ne mora biti jedini u kojima se zbiva filosofija.
@pooka: svakako, slažem se, humanizam osobito danas, ukoliko želi biti živa tradicija, mora primiti i pisma koja su poslali neeuropski prijatelji – vjerujem da iz njih puno možemo naučiti, možda čak i bolje shvatiti naše stare europske prethodnike.
Što se tiče prosvjetiteljstva – ipak, što ako se ljudima ta vrsta općenja (koju si ti tako slikovito nazvao) sviđa? Ako su to conseting adults? Što ako se ne žele probuditi, ako im je lijepo u polusnu, ako je čovjeku vrlo udobno biti nezreo?
Zar tada primijeniti ''nasilje'' za ''njihovo dobro'' pa ih svejedno prosvjetljivati? Zar tada primijeniti ''jumbo plakate'' čiji je cilj očito neka vrst hipnoze, dakle, posve suprotno od buđenja na koje ''sapere aude!'' poziva? Zar ih tada ''prinuditi'' u korist ''njihove slobode''?
Je li dovoljno ukloniti ''tutore'' koji su se pobrinuli da ljudi ne hodaju na svojim vlastitim nogama, kao što je smatrao Kant, i ostali prosvjetitelji? Ili je problem teži - možda ljudi imaju tutore jer prihvaćaju tutore, jer im je udobnije s tutorima - a ne jer su im se tutori nametnuli?
25.02.2007. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...