Komentari

mybigblue.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • alkion

    Čitam, a zvuči mi poznato, skoro sam te htio optužiti da prepisuješ od sebe, da plagiraš, da se ponavljaš, da recikliraš... Ona baba iz susjedstva mi stvarno ide na živce, al' šta se može... Ona jadnica nema svog kviska pa eti na ovaj način daje sebi do znanja da je još živa... Ima neke nevjerojatne utjehe u tim zvjezdama. Možda ima istine u onoj priči kako je sve zapisano u zvjezdama. Napokon nisu li one oči jednog velikog bića koje se zove svemir (barem mu mi dadosmo to ime)? Nijemi svedoci našeg života i vječiti podsjetnik... :)))

    avatar

    18.02.2007. (14:05)    -   -   -   -  

  • *shiney*

    blog ugodam oku i uhu =)
    lijepo!

    avatar

    18.02.2007. (16:47)    -   -   -   -  

  • sam

    Oho, pa vrijedna si u zadnje vrijeme;). Ja ću evo samo reći da pišeš sasvim na razini jedne kvalitetne književnosti. Ne bih se začudio da si ti štogod i objavila. A, Big Blue?

    avatar

    18.02.2007. (19:39)    -   -   -   -  

  • sam

    ..ej, pa skoro uzajamno si ostavismo komentare, sad tek vidjeh;)
    pozdrav

    avatar

    18.02.2007. (19:52)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Kao da sam bila tamo... Volim ta živa sjećanja, puna mirisa i okusa. Ona su kao vremenski stroj koji nas nosi na mjesta koja više ne možemo dohvatiti, a i dalje su nam važna. Jako lijepo. Pozdrav! :)

    avatar

    18.02.2007. (20:14)    -   -   -   -  

  • Santea

    Dok sam čitala trnci su mi prolazili,ma što trnci sve su mi se dlake nakostrješile na tijelu:))Iako tužno predivno napisano.Kako i Aquaria kaže kao da sam bila tamo s vama.Pozdrav veliki ostavljam

    avatar

    18.02.2007. (22:04)    -   -   -   -  

  • ...indigo...

    Naslućivala sam neku tugu ovdje,al' opet...nisam mogla ne pročitati...i drago mi je da jesam :)

    avatar

    18.02.2007. (22:14)    -   -   -   -  

  • vwolf

    zaplakala sam- to tako sliči na tebe- ti tako diskretno, tako nježno pokazuješ dlan na kojem je rana, tako nježno, tako delikatno, brinući i u trenutku kada imaš pravo na samo svoju bol, kada sasvim sigurno imaš pravo na samo svoju utjehu, čak i u takvim trenucima ti prvo misliš na nas - ti si jedna divna žena :)

    avatar

    19.02.2007. (01:01)    -   -   -   -  

  • sklblz

    Lijepa priča. jako lijepa priča. Nažalost smo svi puni sličnih priča :-)

    avatar

    19.02.2007. (11:30)    -   -   -   -  

  • Gali

    Ah...................................

    avatar

    19.02.2007. (12:38)    -   -   -   -  

  • drifter

    Sve što su ti oči jednom vidjele, sve što su uši čule, sve je negdje u našem sjećanju, pričamo riječima, sjećamo ih se i nekad nije lako, nepodnošljivo je za sjetiti se, ali postoji neka nevidljiva nit koja nas veže za nekog, za mjesto, za predmet...to je ono što volimo.

    avatar

    19.02.2007. (20:23)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    @Alkione, recikliram, prerađujem, obrađujem, kopam ispod površine. Radovi u tijeku ;-))) Zvijezde su krasne :-)
    @Sam, nisam ;-) Samo na blogu.
    @Aquaria, @Santea hvala. To je još jedna potvrda o tome kako su riječi moćne :-)
    @Indigo, neka si pročitala. I meni je to drago :-)
    @Woolfice, sad sam ja bez riječi od tvojih lijepih riječi. Hvala ti! :-)
    @Sklblz, jako ti hvala :-) Znam da ima sličnih priča, znam.
    @Gali? Valjda samo uzdah...? ;-)

    avatar

    20.02.2007. (00:52)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    @Drifter, da, sve što smo čuli, vidjeli, sve je to negdje u našem sjećanju... Katkad i ljude prepoznajemo po riječima ;-)

    avatar

    20.02.2007. (00:54)    -   -   -   -  

  • just-a-woman

    Sve mi nešto poznato, ali na ovu sam se verziju skroooooz naježila, pogotovo na zadnji dio... Kod sjećanja je lijepo to što nam ih nitko ne može oduzeti niti uništiti... a tako ni Kviska... :))))

    avatar

    20.02.2007. (10:09)    -   -   -   -  

  • trill

    Skoro sam se rasplakala. Prepoznata priča, a prekrsno ispričana...
    Čak i da svi zajedno, mi na ovim prostorima, nismo preživljavali neke slične priče, svejedno bi baš ova tvoja bila posebno dirljiva..
    Kvisko i zvijezde kao simbol svega čega više nema i šta je nepovratno izgubljeno...

    avatar

    20.02.2007. (11:12)    -   -   -   -  

  • cakum pakum

    dva dana pokušavam pročitati ovu priču i stalno me prekidaju... sad sam konačno uspjela... i ovo je našto najljepše što sam do sada kod tebe pronašla...
    i jel mora uvijek biti najtužnije najljepše?
    jako lijepo, mila...

    avatar

    20.02.2007. (11:59)    -   -   -   -  

  • furba

    a šta da ti kažen...stojin već 10-ak minuti na blogu nakon šta san pročita tekst i tražin riči s kojima bi te pofalija...:) lipo si to dočarala... tužno je, znan, ali Kvisko je osta na nebu... i ostalo je sjećanje na osobu koja ga je otkrila...ee Big Blue, ja mislin da si nan svima izmamila suzu:)

    avatar

    20.02.2007. (22:56)    -   -   -   -  

  • melody

    Kristalne note duše ...
    Pozdrav po jutru ..

    avatar

    21.02.2007. (05:41)    -   -   -   -  

  • pegy

    Sviđa mi se kako si opisala Mrguda. Oni često znaju biti upravo takvi, ispod vanjštine koja može odbijati, nerijetko se nalaze tople, nježne, ali i usamljene duše.

    avatar

    21.02.2007. (23:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...