sve je moguće resetirati osim vremena i ožiljaka koje isto ostavlja na onom komadiću tvoga bivstva koje znalci zovu duša sve je moguće resetirati osim tog osjetljivog djelića koji pamti makar toga nije svjestan koji uči makar to nikome pa ni tebi samom nije očito ali opet možda pamti krivo možda uči krivo i zato je potrebna jedna stanica jedna poštena dugačka stanica kao u onim blagoslovljenim gradovima gradovima srećkovićima koji imaju metro takva jedna stanica da izađeš van sjedneš na klupicu i meditiraš promatrajući sve te ljude njihovu žurbu polaganu juranjvu ka nečem od čega si ti upravo uzeo odmak jer ćeš se već za par trenutaka vratiti u taj isti svijet malo promijenjen malo izmijenjen malo sjajniji malo bogatiji od promatranja grafita i čudne arhitekture podzemne željeznice od tih tunela koji simuliraju onaj krajnji tunel kroz koji neki vele da su prošli a većina ih se nikad nije vratila da bi nam to posvjedočila pa moraš saznati sam sjediš na klupici na svojoj slučajno odabranoj stanici stanici odabranoj prema trenutnoj inspiraciji umora i nevoljkosti i razmišljaš osjećaš sam sebe još trenutak a onda ustaneš potrčiš uđeš u vlak u zadnji čaš čvrsto se primiš za štangu i smiješiš se u mrak u tamu tunela smiješiš se sebi i svome odrazu u staklu prozora koji ne gleda nikamo samo zasad ne gleda nikamo smiješiš se
16.02.2007. (10:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djevojka merda
sve je moguće resetirati osim vremena i ožiljaka koje isto ostavlja na onom komadiću tvoga bivstva koje znalci zovu duša sve je moguće resetirati osim tog osjetljivog djelića koji pamti makar toga nije svjestan koji uči makar to nikome pa ni tebi samom nije očito ali opet možda pamti krivo možda uči krivo i zato je potrebna jedna stanica jedna poštena dugačka stanica kao u onim blagoslovljenim gradovima gradovima srećkovićima koji imaju metro takva jedna stanica da izađeš van sjedneš na klupicu i meditiraš promatrajući sve te ljude njihovu žurbu polaganu juranjvu ka nečem od čega si ti upravo uzeo odmak jer ćeš se već za par trenutaka vratiti u taj isti svijet malo promijenjen malo izmijenjen malo sjajniji malo bogatiji od promatranja grafita i čudne arhitekture podzemne željeznice od tih tunela koji simuliraju onaj krajnji tunel kroz koji neki vele da su prošli a većina ih se nikad nije vratila da bi nam to posvjedočila pa moraš saznati sam sjediš na klupici na svojoj slučajno odabranoj stanici stanici odabranoj prema trenutnoj inspiraciji umora i nevoljkosti i razmišljaš osjećaš sam sebe još trenutak a onda ustaneš potrčiš uđeš u vlak u zadnji čaš čvrsto se primiš za štangu i smiješiš se u mrak u tamu tunela smiješiš se sebi i svome odrazu u staklu prozora koji ne gleda nikamo samo zasad ne gleda nikamo smiješiš se
16.02.2007. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nike
kad bi stvari bile jednostavne, ja bih bila izgubljena... sto posto :)))))))
16.02.2007. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...