Komentari

siberians.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • maglovito jutro

    Stranac je samo onaj tko dopusti ostati sam sebi stran. Ruska studentica. Dok čitam kao da osjetim miris one Rusije koju poznajem iz knjiga Dostojevskog. Ruska zima. Kako to zvuči zanosno.

    avatar

    12.02.2007. (21:09)    -   -   -   -  

  • lost

    prekrasna slika. rusija je baš zanosna, kako je napisano iznad... :) ja bih na tvom mjestu bila ponosna na ono što jesam. nesvakidašnja pojava i kombinacija mnogih zanimljivosti.
    a dom je tamo gdje je srce.
    ne trebaš se nikad nigdje osjećati strancem.
    mada, svatko se od nas ponekad osjeti strancem čak i tamo gdje je najprihvaćeniji.
    ja dugo, dugo nisam znala gdje mi je dom. živjela sam na mnogo različitih lokacija, s različitim ljudima. i onda shvatila da nije mjesto ili grad ono što čini dom. srce čini dom.

    avatar

    12.02.2007. (23:59)    -   -   -   -  

  • K I O

    meni se baš više sviđa Daša original nego opisana komformistička verzija ;) iako suosjećam s tobom zbog staroslavenskog i glagoljice :P

    avatar

    13.02.2007. (05:03)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Kako se čitava slika svijeta i trena mijenja
    dok otpoče Vaša priča. Nešto je neizrecivo tužno
    u njoj. Neizrecivo ponosno, fatalistički, sjetno.
    O, s koliko mi krivih predodžbi tumaramo ulicama
    i zaklinjemo se da znamo zakonitosti događaja.
    Da znamo najbitnije o sebi i ljudima u klupama
    do prozora. Da znamo o psima i mačkama.
    O glazbi koju pišu 7000 Ljubavnih Milja od nas.
    Da su ono naše slike u staklovini izloga.
    Da je Ljubav simfonija i da je važan svod,
    instrumenti, sitnice, i naš pomno odabrani
    Glazbenik Duše, multipliciran u osminke
    naših stanica, u atome pretvorene u kolodvore
    za njegove mislene kodove.
    Da je sadašnjost sada-klackalica nadnijeta
    nad dva inkompatibilna ponora, s koje
    pregrabljujemo dlanovima svijet mogućnosti
    određenosti i neumitnosti, u jezero sjećanja.
    Da ne prokišnjavaju naši kišobrani
    slučajnosti i krovovi s paučinom iz neke
    paralelne bivstvenosti.
    O, toliko toga osjećam da bih ovdje morao
    napisati, a nisam pozvan s Vašim Unutrašnjim
    Glasom zboriti, čak ni ovoliko ovdje biti,
    stoga se ispričavam Vašem Sumnjičavom
    Mjeraču Dragosti jer Vi ste samo Njegovi,
    a Stranac sam ovdje ja. I prolaznik.
    (Ne trošite energiju na strahove da će
    Vas netko Njemu preoteti. On to mora
    osjećati. Tu nedodirljivost. Tu svetost.
    Drugačije ne vrijedi.)

    avatar

    13.02.2007. (07:53)    -   -   -   -  

  • stella

    i ja sam bila stranac, dugo vremena, u jednoj drugoj zemlji... i znam kako to moze bit grozno i kako puno ljudi mogu uticat na raspolozenje i osjecaj pripadnosti,
    zato ti evo kazem: drago nam je da si tu :)
    i ne moras nigdje otici da bi ispunila osjecaj praznine,
    tvoj je dom tamo gdje ti odlucis da je -i to ti nitko ne moze oduzeti

    avatar

    13.02.2007. (09:27)    -   -   -   -  

  • aw

    Vjerujemo da nisi nacionalist, ni ruski ni hrvatski, pa se nemoj bedirati oko toga kako će te tko gledati. Znaš onu staru: dižemo čelo i kročimo smjelo", he he. I nauči glagoljicu, moći ćeš pisati barem tajne poruke :-)
    angelwolf.blog.hr

    avatar

    13.02.2007. (11:21)    -   -   -   -  

  • allicorn

    "Morao sam na put sledeceg jutra,i pošao sam ubedjen da je Daljina onaj ključić kojim se navija Čežnja,a vratio se shvativši da uveliko možeš čeznuti i za nekim kraj koga si?..."....
    svi smo na neki način Stranci....."ne pravi od tuge nauku"..."mami svetlo na sledecem bregu"...... :)

    avatar

    13.02.2007. (12:27)    -   -   -   -  

  • :: Izgubljena Duša ::

    Dođoh tebi, jer mi je jedna Duša šapnula tiho tvoje ime.
    Htjedoh ti prvo zaželjet dobrodošlicu k nama, iako si već tu dugo.
    Želim ti još jednom reći da svugdje ima svakakvih ljudi,
    i da se ne valja obazirati na mišljenje onih koji misle da su najbolji,
    oni koje sebe stavljaju daleko ispred svih.
    Ima nas... Nas koji rado upoznajemo nove ljude.
    Koji tuđince prihvaćamo kao svoje.
    I koji ne gledamo na boju očiju, ime i putovnicu.
    Ostavljam ti topli zagrljaj i pozdrav.
    Nadam se da ću ti pomoć ispuniti dušu
    gdje vlada velika praznina.
    Svratit ću opet.

    avatar

    13.02.2007. (14:01)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    kada dođem do tebe, nemam ja šta tu puno komentirati, ili pisati
    osjećam se dobro, kao u nekom drugom svijetu, znaš ono, kad uđeš u ormar, a on ima skrivena vrata, a to malotko skuži...eto tako nekako je kod tebe!

    avatar

    13.02.2007. (15:02)    -   -   -   -  

  • Replay

    Prekinuli su me moji sinoć kad su mi upali u sobu... pa izgleda da ja posljednji ostavljam komentar... Sad ću ti samo poslati gladnu pusu.

    avatar

    13.02.2007. (17:17)    -   -   -   -  

  • kamovic

    mmmmm, ruskinje, najljepše žene na planeti...

    avatar

    13.02.2007. (19:29)    -   -   -   -  

  • petra

    suze su mi krenule, jer me netko pitao prepoznajem li se kod tebe. oh, da! ja sa svojih dovoljno da bude previše godina nisam se nikad osjećala doma kao doma, dobrodošlo, kao da negdje pripadam. pokušavala se uklopiti u sve, nisam se uklopila u ništa. znam sve puteve po svom gradu i sve prečace, ali nije to to. tražila sam po svijetu gdje bi našla dom, da ga osjetim, ali nisam. imam prijatelje, ali... poznaju me, ali... po tome nisam sama, ali... znaš ono kad znaš da nije to to?! mislila sam da ljubav može donijeti dom, osjećaj pripadnosti, ali ne donosi. možda to onda nije bila ljubav, ali u to teško mogu vjerovati. imam dva lica, ne znam koje je pravo. mislim da nisam ni ružna, ni čudna, možda imam pretjerani smisao za humor, a opet... ne znam... ja sam zato tu, da cijenim jutra koja su mi dana, da budu bolja od onog prija dana.... možemo si dati ruku, Strankinjo, jer i sama sam ... rekao bi Goethe: no, jesu li i ostali nešto drugo?!

    avatar

    13.02.2007. (19:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...