Potresno! Životne nas priče često ostavljaju bez riječi..... Kako su riječi suvišne u ovakvim trenucima....
................ .......... toliki upitnici.......... ............ ............ Nama se ljudima čini ovo nepravednim...... Bog vjerojatno znade zašto je to tako, ali mi nemamo Njegove misli i sad ne razumijemo...........
.............
11.02.2007. (15:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imala sam kolegu u srednjoj školi, gotovo prijatelja, tata mu je poginuo u prometnoj nesreći dok je još išao u vrtić, a mama kad smo bili u drugom srednje. Ostao je sam s bakom, jer druge rodbine nije imao... No on je nastavio hrabro živjeti i bio je krasan i uspješan čovjek kad sam ga posljednji put srela. Neke ljude nesreća ojača, a neke, na žalost, slama... Pozdrav!
11.02.2007. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potresno. Život je nepredvidiv, ne dopušta nam da uvijek bude mir, sreća i Ljubav. Nažalost, taj je dječak izgubio oba roditelja. Trebamo li se pitati:˝ Zašto, dragi Bože, zašto se to dogodilo?˝ Ali, odgovora nema... Nikada ga ne će biti. Takav je život. Nepoznat. Tajnovit. Iznenađujuć...
Osmijeh..
13.02.2007. (16:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
king
vrlo rado ču ti odgvrit djeca su naše največe blago pročitaj med od vel suca bit kao djete imaš ga na mom blogu malo prelistaj uz blagoslov don BRANKO
11.02.2007. (02:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
detalj
Tužno je!Nada i vjera ipak daju snagu za nove korake i nove ljude koji se trude oko '' ostavljenih''.Lijepa ti nedjelja!
11.02.2007. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
.......................
Potresno! Životne nas priče često ostavljaju bez riječi..... Kako su riječi suvišne u ovakvim trenucima....
................
.......... toliki upitnici..........
............
............
Nama se ljudima čini ovo nepravednim...... Bog vjerojatno znade zašto je to tako, ali mi nemamo Njegove misli i sad ne razumijemo...........
.............
11.02.2007. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Imala sam kolegu u srednjoj školi, gotovo prijatelja, tata mu je poginuo u prometnoj nesreći dok je još išao u vrtić, a mama kad smo bili u drugom srednje. Ostao je sam s bakom, jer druge rodbine nije imao... No on je nastavio hrabro živjeti i bio je krasan i uspješan čovjek kad sam ga posljednji put srela. Neke ljude nesreća ojača, a neke, na žalost, slama... Pozdrav!
11.02.2007. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Festina lente!
Potresno. Život je nepredvidiv, ne dopušta nam da uvijek bude mir, sreća i Ljubav.
Nažalost, taj je dječak izgubio oba roditelja. Trebamo li se pitati:˝ Zašto, dragi Bože, zašto se to dogodilo?˝ Ali, odgovora nema... Nikada ga ne će biti. Takav je život. Nepoznat. Tajnovit. Iznenađujuć...
Osmijeh..
13.02.2007. (16:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...