Istina je, svi možemo toliko učiniti samo jednim malim potezom usnica, ali ne, neki su čak presebični i lijedni, nezadovoljni i nesretni da to niti ne pokušaju......nekih 12 godina sam radila ubolnici i pacijenti su mi često dolazili i govorili da sam im uljepšala boravak samo zato što sam ih svaki dan pozdravila s osmjehom na licu.....smijem se prijateljima, prodavačici u dučanu, a vrlo često sam se osjećala kao ovaj vozač, za mnoge je moj osmjeh bio uobičajan ali malo tko je imao potrebu vratiti taj osmjeh....i onda dođem doma i nakon par sati shvatim da se doma najmanje smijem....tada sam pukla.....i dalje nastojim biti pristojna i vesela, ali nešto sačuvam i za doma.....kako???? okružujem se veselim ljudima, a one druge koji žive u svojoj neraspoloženosti, gnjevu i netrpeljivosti, ozbjegavam.....ne mrzim ih, ali niti se ne trudim im više popravljati dan......samo otvaranje očiju ujutro, kada shvatiš da si zdrav, da su tvoji najdraži uz tebe, već tada bi svi trebali staviti osmjeh i veseliti se tom danu......ali, da ne zaboravimo da i ovo vrijeme sve lupa po glavi, nas starije pogotovo, mislim zdravstveno, pa kada lupi južina a tebi glava puca, tlak raste pa pada, guši te u prsima, teško se je i nasmijati.........
jako lijepi post i drago mi je da ima takvih kao ti, nekako sam odmah optimističnija zbog budućnosti........i budi i dalje takva i nemoj da ti to netko oduzme!!!!!!!!!!
12.02.2007. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pocetakko
sigurna sam da će ti se taj osmjeh stostruko vratiti:)
želim ti ugodan ostatak vikenda!pozdrav:)
10.02.2007. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slonic
Istina je, svi možemo toliko učiniti samo jednim malim potezom usnica, ali ne, neki su čak presebični i lijedni, nezadovoljni i nesretni da to niti ne pokušaju......nekih 12 godina sam radila ubolnici i pacijenti su mi često dolazili i govorili da sam im uljepšala boravak samo zato što sam ih svaki dan pozdravila s osmjehom na licu.....smijem se prijateljima, prodavačici u dučanu, a vrlo često sam se osjećala kao ovaj vozač, za mnoge je moj osmjeh bio uobičajan ali malo tko je imao potrebu vratiti taj osmjeh....i onda dođem doma i nakon par sati shvatim da se doma najmanje smijem....tada sam pukla.....i dalje nastojim biti pristojna i vesela, ali nešto sačuvam i za doma.....kako???? okružujem se veselim ljudima, a one druge koji žive u svojoj neraspoloženosti, gnjevu i netrpeljivosti, ozbjegavam.....ne mrzim ih, ali niti se ne trudim im više popravljati dan......samo otvaranje očiju ujutro, kada shvatiš da si zdrav, da su tvoji najdraži uz tebe, već tada bi svi trebali staviti osmjeh i veseliti se tom danu......ali, da ne zaboravimo da i ovo vrijeme sve lupa po glavi, nas starije pogotovo, mislim zdravstveno, pa kada lupi južina a tebi glava puca, tlak raste pa pada, guši te u prsima, teško se je i nasmijati.........
jako lijepi post i drago mi je da ima takvih kao ti, nekako sam odmah optimističnija zbog budućnosti........i budi i dalje takva i nemoj da ti to netko oduzme!!!!!!!!!!
12.02.2007. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...