Zapravo na koncu Tvog razmišljanja ne shvaćam, što je Tvoj stav... Osobno ne vjerujem u mogućnost da tri roga sretno koegzistiraju u istoj vreći - tim manje jer i dok dva od ta tri imaju još i decentne glave na sebi kao ishod čarolije poistovjećivanja vjere i nacije, šako- i kapodijeljenja državljanstva... Baš večeras me pita stariji Bosanac, musliman, kako će on nakon uspostave Schengena u Hrvatsku, dok će njegov prvi susjed, "Hrvat", bez problema ići. Bez problema, bez vize. (Otkako su Mađari ušli u Uniju, bosanski Posavci bez putovnica sad ih i emotivno bojkotiraju...)
Međunarodni laboratorij stranaka u BiH nije, po meni, nikad imao realnu šansu opstanka. Ako ništa, stranke ipak baziraju na "plebsu", na lokalnom nivou. A relevantnije međunarodne organizacije nikad nisu uspjele harmonizirati i sinergetski povezivati prisutnost tu, na terenu, u općinama i kantonima, sa sporadičnim blic-turnejama iz Regionalnih centara ili Head Officea (koji bi ponekad završavali odlaskom u sobe provincijskih hotela)... Najmanja je šteta, što bi siroti lideri tako kreiranih stranaka ucviljeno navraćali u međunarodne kancelarije po dozu tjednog stava i mišljenja, i što bi ih svaka džukela neke okorjelije stranke natjerala u paniku i amok.
U pravu si što se tiče HDZa. Plural. Jer je novi HDZ (zapravo su se u njemu obreli prvočlanovi i kasniji odmetnici, čime nam eto paradoksa) imao poluzvaničnu podršku - guess what - tog istog Sanadera iz HDZ-a I. ...sjedneš na granu pa piliš...
I dakle suživot... Mislim da je sama riječ cinična. Jest suživot, ali nije, a nikad, brat bratu, nije niti bio, ma koliko nostalgičari sr...li suprotno, nikad bio blending. Pa tako i sad Ante i Mijo su-žive uz Mehu i Suadu. Ali preko plota. Nešto dalje, Stevo i Svetlana misle da imaju državu, i da ih se,se ne tiču ni "Šokci" ni "Turci"... Njihovi klinci tvrde - i u pravu su - da njihova država (Repulika Srpska) nema izlaz na more. Tko posluša priče, uvijek samo u jednom "stadu" čuje ista imena; oni drugi, ma tko bili, se ne spominju...
Utoliko ostaje za vidjeti, koliko će stranjski recept "ugrađanjenja" upaliti /možda boljeg nema, i i sigurno je pošten vakat za reformu ustava, ali ipak se pitam, nije li Bosna osuđena na svoj vječni šarm kamenčića u urbanoj postolici bjelosvjetskoj, uvijek nekako tuđa i podana, baš po onoj okokolutajućoj - "Je...eš zemlju koja Bosne nema" ...
06.02.2007. (22:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj stav je da je gradjanska opcija, koliko god je zagorvornik liberalnog drustva u meni zarko prizeljkuje, nije jednostavno moguca. I sam kazes da suzivota "nikad, brat bratu, nije niti bio". Zasto ona teziti nerealnom, konsenzus treba traziti u mogucem, svima prihvatljivom. Ni vecina Bosnjaka ne bi vise pristala na gradjansku BiH, sigurna sam, jer povjerenje je ratom naruseno, a priznanjem Republike Srpske multietnicki jaz je zacementiran.
08.02.2007. (14:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Glavić je ponekad insajde
Možda govorimo o dva kraja iste kobasice. :-) Građanske opcije teško da može u praksi biti, da. Ali - ne vidim niti uvjerljivu alternativu... Ako je suprotan model onaj nacionalni, shvaćam što će i kako hrvatski kantoni, pardon, županije, i što će Republika Srpska. Ali - ili onda preostala trećina gubi "korzet" - kao tada SFRJ raspadom blokova - ili se stvara krajnje opasan i teško kontrolabilan mikro-prostor - možda čak nešto u fragmentima slično budućem Kosovu. A kako će takvi "geleri" /bez ekonomske moći/ funkcionirati u EU-okruženju... ... ... Iako mislim da je nacionalna fragmentacija malo vjerojatna, ne slažem se da Bošnjaci ne bi pristali na građansku BiH. Dapače, imaju najmanje za izgubiti a dosta za dobiti - baš u konstelaciji respektivnih interesa Srbije i Hrvatske prema svojim "štićenicima". Upravo oni, Bošnjaci, i sad u Bosni ostaju najnostalgičniji za Jugo-loncem i Titokracijom, pa zato mislim da su i najskloniji "spuštanju kopalja" s nacionalnim predznacima (a možda i iz spoznaje da nemaju jednoznačnog vlastitog mecena van granica BiH...) Narušeno povjerenje - da. Ali ujedno i pitanje funkcioniranja pravosuđa i prihvaćanja uloga i nacija i individua u njihovom sklopu... /Da sad spominjem Brandtovo klečanje u Auschwitzu, išlo bi daleko, ali ima veze s tim - povjerenje se gubi, ali povijest uči i da se uspostavlja - Bogu hvala na novim generacijama... /
08.02.2007. (19:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Njurgalo
Da je Daytonskim amenom zacementiran multietnicki jaz - ako nista - u vidu RS, tocno je. (Utoliko je malo paranoidna i sablazan van RS-a o toj notornoj cinjenici...) Medjutim da bi model kojeg smatras izglednim funkcionirao, trebale bi biti ispunjene mnoge pretpostavke, sto mi se u osmoj godini boravka u ovoj zemlji Bosni cini iluzorno ... Prva pretpostavka, po meni, je da se razjasni, hoce li BiH biti posteno prepustena sama sebi, ili ce postati potpuni protektorat - nakon sto se )klasicno medjunarodnjackim) manjkom tendjibl golsova, dilivrablsa i ritrit stretedjija OHR diskreditirao a "terenski" najprisutniji OSCE doveden do apsurda katastrofalnim vodjenjem misije u sarajevskom sjedistu, nepovratno je izgubljena mogucnost vjerodostojnog stranog autoriteta na bazi partnerstva. Tim vise, lokalni su vlastodrsci - zvali se oni Silajdzic, Dodik (a ne Dodig ;-) ) ili Jovic, Vid Ivanovic ili Ivo Vincetic - jedino profitirali naucivsi, kako biti saner zapadnjacke arogancije. Time se onda namece druga opcija - Bosna Bosancima...
Mimo toga, bez artikuliranog i progresivnog ekonomskog trzista, bez homogenog (bez-)viznog rezima za sve stanovnike BiH, bez zbiljske harmonizacije zakonodavstva i bez stvarnog procesuiranja ratnih zlocina (posebno na lokalnom nivou) jednostavno nema preduvjeta za proaktivan suzivot , vec jedino za ovaj sadasnji - gdje se tko zatekao, tu i jest, a tek sa strane stvar djeluje kao sareni izlog Benetona, obecavajuce multi-cno.
Od Daytona je proslo dosta godina; jos vise kojekakvih bjelosvjetskih namjesnika i opet jos vise lovice, strateskih papira i planova za i na donatorsku i miroimplementirajucu satisfakciju i porezno pravdanje. Ali i unutar Bosne i izvana jos opstaje argument poraca kao opce apsolucije (zapravo dezolatnog) stanja. Mislim da je to grozna zavala. Unatoc neusporedivom geostrateskom i tradicijskom kontekstu demokracije i privrede tada, pokusavam zamisliti kako bi danas izgledala E-v-u-ropa unije celika i ugljena (iz koje se ispilila danasnja EU), da je deset, dvanaest godina nakon drugog svjetskog rata tamo stanje bilo slicno - i slicno tepavo pravdano - danasnjoj BiH. I tu je mozda malo prikrivena doza "sarmantne" bosanske zavale - mozda je, zapravo, stanje ove zemlje (uz sva kriva srastanja i lose lijecnike) blize stvarnom potencijalu, nego sto je to oportuno priznati... (Cini mi se da sam o Stroehmovoj teoriji geopolitickog okruzenja pisao... ili citao... :-) ) Utoliko, uz gutljaj zacoprane vode s Bas-Carsije i uz mot skije hercegovacko-posavske, dim otpuhujuc' sebi u podbradak mrmljam - nafaka...
09.02.2007. (14:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sutljiva tajnica
Ha, ha, sve je to lijepo, ali cemu filozofija. Koncem prosle godine Dodiku se ljuljala fotelja jer je preocito koketirao s drzavnoscu svog entiteta. Pa se lukavo sjetio i poceo podrzavati tupavu ideju treceg, hrvatskog entiteta (na karti bi izgledao otprilike kao tanka ploca svicarskog sira). Na sto ga mostarske novine proglase osobom godine. Na sto njemu bude drago, pa makar i od njih dolazilo, veli. Dje je, ba, zapelo?
12.02.2007. (10:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I glavić je ponekad insaj
Zapravo na koncu Tvog razmišljanja ne shvaćam, što je Tvoj stav...
Osobno ne vjerujem u mogućnost da tri roga sretno koegzistiraju u istoj vreći - tim manje jer i dok dva od ta tri imaju još i decentne glave na sebi kao ishod čarolije poistovjećivanja vjere i nacije, šako- i kapodijeljenja državljanstva...
Baš večeras me pita stariji Bosanac, musliman, kako će on nakon uspostave Schengena u Hrvatsku, dok će njegov prvi susjed, "Hrvat", bez problema ići. Bez problema, bez vize.
(Otkako su Mađari ušli u Uniju, bosanski Posavci bez putovnica sad ih i emotivno bojkotiraju...)
Međunarodni laboratorij stranaka u BiH nije, po meni, nikad imao realnu šansu opstanka. Ako ništa, stranke ipak baziraju na "plebsu", na lokalnom nivou. A relevantnije međunarodne organizacije nikad nisu uspjele harmonizirati i sinergetski povezivati prisutnost tu, na terenu, u općinama i kantonima, sa sporadičnim blic-turnejama iz Regionalnih centara ili Head Officea (koji bi ponekad završavali odlaskom u sobe provincijskih hotela)... Najmanja je šteta, što bi siroti lideri tako kreiranih stranaka ucviljeno navraćali u međunarodne kancelarije po dozu tjednog stava i mišljenja, i što bi ih svaka džukela neke okorjelije stranke natjerala u paniku i amok.
U pravu si što se tiče HDZa. Plural. Jer je novi HDZ (zapravo su se u njemu obreli prvočlanovi i kasniji odmetnici, čime nam eto paradoksa) imao poluzvaničnu podršku - guess what - tog istog Sanadera iz HDZ-a I. ...sjedneš na granu pa piliš...
I dakle suživot... Mislim da je sama riječ cinična. Jest suživot, ali nije, a nikad, brat bratu, nije niti bio, ma koliko nostalgičari sr...li suprotno, nikad bio blending. Pa tako i sad Ante i Mijo su-žive uz Mehu i Suadu. Ali preko plota. Nešto dalje, Stevo i Svetlana misle da imaju državu, i da ih se,se ne tiču ni "Šokci" ni "Turci"... Njihovi klinci tvrde - i u pravu su - da njihova država (Repulika Srpska) nema izlaz na more. Tko posluša priče, uvijek samo u jednom "stadu" čuje ista imena; oni drugi, ma tko bili, se ne spominju...
Utoliko ostaje za vidjeti, koliko će stranjski recept "ugrađanjenja" upaliti /možda boljeg nema, i i sigurno je pošten vakat za reformu ustava, ali ipak se pitam, nije li Bosna osuđena na svoj vječni šarm kamenčića u urbanoj postolici bjelosvjetskoj, uvijek nekako tuđa i podana, baš po onoj okokolutajućoj - "Je...eš zemlju koja Bosne nema" ...
06.02.2007. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grazville
Moj stav je da je gradjanska opcija, koliko god je zagorvornik liberalnog drustva u meni zarko prizeljkuje, nije jednostavno moguca. I sam kazes da suzivota "nikad, brat bratu, nije niti bio". Zasto ona teziti nerealnom, konsenzus treba traziti u mogucem, svima prihvatljivom. Ni vecina Bosnjaka ne bi vise pristala na gradjansku BiH, sigurna sam, jer povjerenje je ratom naruseno, a priznanjem Republike Srpske multietnicki jaz je zacementiran.
08.02.2007. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Glavić je ponekad insajde
Možda govorimo o dva kraja iste kobasice. :-) Građanske opcije teško da može u praksi biti, da. Ali - ne vidim niti uvjerljivu alternativu... Ako je suprotan model onaj nacionalni, shvaćam što će i kako hrvatski kantoni, pardon, županije, i što će Republika Srpska. Ali - ili onda preostala trećina gubi "korzet" - kao tada SFRJ raspadom blokova - ili se stvara krajnje opasan i teško kontrolabilan mikro-prostor - možda čak nešto u fragmentima slično budućem Kosovu. A kako će takvi "geleri" /bez ekonomske moći/ funkcionirati u EU-okruženju... ... ... Iako mislim da je nacionalna fragmentacija malo vjerojatna, ne slažem se da Bošnjaci ne bi pristali na građansku BiH. Dapače, imaju najmanje za izgubiti a dosta za dobiti - baš u konstelaciji respektivnih interesa Srbije i Hrvatske prema svojim "štićenicima". Upravo oni, Bošnjaci, i sad u Bosni ostaju najnostalgičniji za Jugo-loncem i Titokracijom, pa zato mislim da su i najskloniji "spuštanju kopalja" s nacionalnim predznacima (a možda i iz spoznaje da nemaju jednoznačnog vlastitog mecena van granica BiH...)
Narušeno povjerenje - da. Ali ujedno i pitanje funkcioniranja pravosuđa i prihvaćanja uloga i nacija i individua u njihovom sklopu... /Da sad spominjem Brandtovo klečanje u Auschwitzu, išlo bi daleko, ali ima veze s tim - povjerenje se gubi, ali povijest uči i da se uspostavlja - Bogu hvala na novim generacijama... /
08.02.2007. (19:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Njurgalo
Da je Daytonskim amenom zacementiran multietnicki jaz - ako nista - u vidu RS, tocno je. (Utoliko je malo paranoidna i sablazan van RS-a o toj notornoj cinjenici...) Medjutim da bi model kojeg smatras izglednim funkcionirao, trebale bi biti ispunjene mnoge pretpostavke, sto mi se u osmoj godini boravka u ovoj zemlji Bosni cini iluzorno ... Prva pretpostavka, po meni, je da se razjasni, hoce li BiH biti posteno prepustena sama sebi, ili ce postati potpuni protektorat - nakon sto se )klasicno medjunarodnjackim) manjkom tendjibl golsova, dilivrablsa i ritrit stretedjija OHR diskreditirao a "terenski" najprisutniji OSCE doveden do apsurda katastrofalnim vodjenjem misije u sarajevskom sjedistu, nepovratno je izgubljena mogucnost vjerodostojnog stranog autoriteta na bazi partnerstva. Tim vise, lokalni su vlastodrsci - zvali se oni Silajdzic, Dodik (a ne Dodig ;-) ) ili Jovic, Vid Ivanovic ili Ivo Vincetic - jedino profitirali naucivsi, kako biti saner zapadnjacke arogancije. Time se onda namece druga opcija - Bosna Bosancima...
Mimo toga, bez artikuliranog i progresivnog ekonomskog trzista, bez homogenog (bez-)viznog rezima za sve stanovnike BiH, bez zbiljske harmonizacije zakonodavstva i bez stvarnog procesuiranja ratnih zlocina (posebno na lokalnom nivou) jednostavno nema preduvjeta za proaktivan suzivot , vec jedino za ovaj sadasnji - gdje se tko zatekao, tu i jest, a tek sa strane stvar djeluje kao sareni izlog Benetona, obecavajuce multi-cno.
Od Daytona je proslo dosta godina; jos vise kojekakvih bjelosvjetskih namjesnika i opet jos vise lovice, strateskih papira i planova za i na donatorsku i miroimplementirajucu satisfakciju i porezno pravdanje. Ali i unutar Bosne i izvana jos opstaje argument poraca kao opce apsolucije (zapravo dezolatnog) stanja. Mislim da je to grozna zavala. Unatoc neusporedivom geostrateskom i tradicijskom kontekstu demokracije i privrede tada, pokusavam zamisliti kako bi danas izgledala E-v-u-ropa unije celika i ugljena (iz koje se ispilila danasnja EU), da je deset, dvanaest godina nakon drugog svjetskog rata tamo stanje bilo slicno - i slicno tepavo pravdano - danasnjoj BiH. I tu je mozda malo prikrivena doza "sarmantne" bosanske zavale - mozda je, zapravo, stanje ove zemlje (uz sva kriva srastanja i lose lijecnike) blize stvarnom potencijalu, nego sto je to oportuno priznati... (Cini mi se da sam o Stroehmovoj teoriji geopolitickog okruzenja pisao... ili citao... :-) )
Utoliko, uz gutljaj zacoprane vode s Bas-Carsije i uz mot skije hercegovacko-posavske, dim otpuhujuc' sebi u podbradak mrmljam - nafaka...
09.02.2007. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sutljiva tajnica
Ha, ha, sve je to lijepo, ali cemu filozofija. Koncem prosle godine Dodiku se ljuljala fotelja jer je preocito koketirao s drzavnoscu svog entiteta. Pa se lukavo sjetio i poceo podrzavati tupavu ideju treceg, hrvatskog entiteta (na karti bi izgledao otprilike kao tanka ploca svicarskog sira). Na sto ga mostarske novine proglase osobom godine. Na sto njemu bude drago, pa makar i od njih dolazilo, veli.
Dje je, ba, zapelo?
12.02.2007. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...