Komentari

irida.blog.hr

Dodaj komentar (47)

Marketing

  • tajnazivota

    draga moja tak sam ti bolesna, temperatura, kihanje, kasljanje ....uzas. citam te kad dođem malo k sebi. glava me rastura. pusu ostavljam i zelim ti lijepi dan i hvala ti na svakom tragu.

    avatar

    06.02.2007. (11:36)    -   -   -   -  

  • Elyca

    ma odmah sam ja vidila da se meni ovi mačevi vrte kao u centrifugi
    P.S. a kad ćeš izdat zbirku poezije?
    ...prekrasni je proljetni dan....
    proviri nosom van....
    (tu prestaje sva moja poetika)

    avatar

    06.02.2007. (11:36)    -   -   -   -  

  • Lady Di

    ...ova balada o kruhu mi se jako sviđa....

    avatar

    06.02.2007. (12:11)    -   -   -   -  

  • Safiris

    prelijepa pjesma:-*)

    avatar

    06.02.2007. (12:37)    -   -   -   -  

  • jonson

    jako lijepa pjesma moram priznati!!!!!!!!!

    avatar

    06.02.2007. (13:01)    -   -   -   -  

  • sewen

    O kako balada o kruhu zna dobrotu probuditi u covijeka...

    avatar

    06.02.2007. (13:03)    -   -   -   -  

  • 5@k XIII.

    ewo me ravno ili malo zaobilazno iz škole noge me bole branio sam na nogometu...
    ljepa pjesma

    avatar

    06.02.2007. (13:06)    -   -   -   -  

  • svaasta.

    mudra pjesma...danas se vise nista skoro ne cijeni.
    ljudi ce valjda shvatiti kad bude kasno
    pozzz

    avatar

    06.02.2007. (13:10)    -   -   -   -  

  • sunfire

    kod nas u nekim mjestima u Slavoniji taj običaj još uvijek živi, jer ima dosta ljudi koji su slabijeg financijskog stanja, pa znaju ići po poljima nakon žetve kupiti plodove koji ostanu, a i nitko ne zamjera prolaznicima ako uberu pokoju voćkicu ili grozd, samo se grane ne smiju lomiti. A kruh nije uvijek i svakome lako dostupan.

    Za mukotrpnu,
    u znoju stečenu žetvu
    nema uvrede veće
    nego kad nježno-rumeni kruh
    nehajno, bez poštovanja
    bacimo u smeće.

    mislim da ovi stihovi govore sve

    avatar

    06.02.2007. (13:14)    -   -   -   -  

  • Danči

    Irido, da li se to meni čini ili ti se promjenio bioritam? ;)

    avatar

    06.02.2007. (13:32)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Priča iz posta niže...
    Sama po sebi dovoljna. Kritičarima bi stavila flaster na usta.
    Mene si vratila u studentski život (a gdje drugdje!?).
    Živjeh u ulici Partizanskih pilota 3, ispod mamutica. Nisam mogla u dom jer su primanja mojih roditelja bila mrvicu viša, a opet imala sam tek toliko da "prođem". Vrtovi ispred mamutica bijahu nepregledni i štošta bi ostajalo nepobrano. U novčanik bi se spremio novac za kartu za doma, a vlasnici vrtova bili su nam naklonjeni, (samo uzmite i onako propada !)
    Kelj, salata i poriluk, doduše već pomalo u cvatu, ali znali smo od toga napraviti gozbu. Bilo mi je tada neobjašnjivo, zašto su oni koji su živjeli s obiteljima u Zagrebu, radije dolazili k nama na objed. I hvalili, kao da je sam Karapandža kuhao. Danas razumijem. Vidim mnogu djecu (jer što smo tada bili nego djeca?) koji su gladni i žedni topline i pozitivnih emocija.
    O treba nam takvih priča, treba nam razmjena iskustava i doživljaja... treba i nama te-topline!

    avatar

    06.02.2007. (14:39)    -   -   -   -  

  • Irida

    IndigoDj: ajooooooooj, nešto slično sam prošla pa znam kako ti je...ozdravi brzooooooooooooooo!!!!!!!

    avatar

    06.02.2007. (15:11)    -   -   -   -  

  • Irida

    Ely: jedna davna zbirčica je u koričicama, a ostalo....ne vole me izdavači, a nemam love za samizdate, trebalo je nečim i djecu prehraniti...sviđa mi se ova tvoja jednostavna poetika...bolje ni nema, sve nam je u prirodi dato, samo to mi više nevidimo od silnih igračaka, baš smo infantilna civilizacija...

    avatar

    06.02.2007. (15:15)    -   -   -   -  

  • Irida

    Lady Di: rodila se u mojem umu jednog davnog dana dok sam gledala kako ljudi gaze nehajno odbačen skrajac kruha ni ne videći po čemu gaze...

    avatar

    06.02.2007. (15:17)    -   -   -   -  

  • Irida

    Safiris: hvala draga!

    avatar

    06.02.2007. (15:18)    -   -   -   -  

  • Irida

    jonson: hvala ti!

    avatar

    06.02.2007. (15:19)    -   -   -   -  

  • Irida

    sewen: kako si mi samo lijep komentar napisao....

    avatar

    06.02.2007. (15:20)    -   -   -   -  

  • Irida

    5@k XIII.: odmori umorne noge, dok uživaš u maminom ručku...

    avatar

    06.02.2007. (15:21)    -   -   -   -  

  • Irida

    svaasta.: možda nas samo propast može vratiti normalnom i održivom načinu života...

    avatar

    06.02.2007. (15:22)    -   -   -   -  

  • Irida

    sunfire:
    negdje oko šesdesetih (60) prošlog stoljeća, bivša država je donijela zakon da se više ne smiju sijati domaće sorte pšenice (brkulja, vrsta kratkog klasa i dugih "brkova" koji su štitili jedra zrna) i da svi poljoprivrednici moraju od ržave kupiti "novo" sjeme iz "obećane zemlje" Amerike..., a dvijetri godine ranije su nacionalizirali (čitaj oteli) bolje komade zemlje bogatijim seljacima i kao stvorili velika državna dobra...i tako moj otac nije imao novaca za "novo" sjeme, staru pšenicu nitko nije smio sijati jer je država prijetila uništavanjem usjeva....i tada smo moji burazi i ja na tom državnom/otetom dobru, na kojem je ogledna pšenica bila upravo požnjevena, paljetkujući skupili sjeme za jesensku žetvu...a najsretniji smo bili na mjestima gdje je kombajn samo prešao preko poleglo (povaljanog) klasja i nama ga ostavio nedirnutog...bilo je to ljeto u kojem sa doista naučila šta znači izreka; "zrno po zrno, pogača...."

    avatar

    06.02.2007. (15:34)    -   -   -   -  

  • Irida

    Danči: imamo poremećenu zimu, pa je bio pun mjesec, pa potres, pa me i komp zeza...i kakvo čudo da je stradao i bioritam...

    avatar

    06.02.2007. (15:36)    -   -   -   -  

  • Irida

    ledena boginja: hvala, ja se samo volim igrati sa riječima (kao mala nisam imala igračaka)...

    avatar

    06.02.2007. (15:37)    -   -   -   -  

  • Irida

    zmajka: jaaaako lijep komentar si mi ostavila....da, bile su to zbilja gozbe od malo mrvica svačega i naše mašte i zaigranosti životom...jedan moj kolega iz tih davnih dana je s rukama u praznim džepovima stajao pred izlogom Vitaminke na čošku Frankopanske i piljio u brda naslaganih narači koje su se pod svjetlom izloga žarile kao mala sunca...i nikada, nikada neću zaboraviti njegovu rečenicu; "znaš, nikad mi naranče nisu izgledale tako lijepe, kao sad, kad ne mogu kupiti niti barem samo jednu"...

    avatar

    06.02.2007. (15:43)    -   -   -   -  

  • Ća-knuta

    Nekad su ribari dijeli besplatno srdele kada bi imali pune mreže,danas ih bacaju u more a cijena srdele ostaje visoka.Ali nećemo veličati vrijeme mraka i okupacije.Putimo Zemlji da ona kaže istinu.Ćini mi se da je počela pojačavati glas,ali još se svi prave gluhi i ludi.Na kraju će Romi reći:"A,i nije neka šteta!"

    avatar

    06.02.2007. (15:46)    -   -   -   -  

  • About a cat

    jako lijepa pjesmica! poučna je.=)
    nego, nedavno sam Te počela čitati, i iako mi je blog prilično zagonetan i još u ppotpunosti ne razumijem o cemu se radi, pokusavam doznnati. zanimljivi su textovi dosta, pa me zanima da li Ti to pišeš ili skidas pa kopiras od nekud...?
    pozdravljam Te!

    avatar

    06.02.2007. (15:53)    -   -   -   -  

učitavam...