dovoljno, dovoljno konkretno... iz moga iskustva: zagledavanje u drugoga + gubitak volje za sexom sa sadasnjim, 1. (i jedini) razlog: zasicenje... ponor izmedju ocekivanog (zaljubljenost) i dobivenog (duga veza, mladi ljudi kojima je (prava) ljubav PREdosadna...). od prevelike analize nema puno kruha, nazalost. potrudi se jos malkice: ispunite zajednicko vrijeme POZITIVNIM akcijama, opustite se, uzivajte, iskoristite lijepo vrijeme, kulinarske sposobnosti (sebe ili kuhara iz obliznjega restorana)... daj sansu novom zaljubljivanju jer sve - pa i osjecaji - imaju svoje sinusoide. ako nema pomaka ili ni za kakve akcije nema volje - skupi hrabrost, zivot je dug, glupo je i lose (na svim mogucim razinama) provesti ga s nekim zbog straha od samoce... ili navike... sretno.
03.02.2007. (20:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako konkretno. :)) Mene samo zanima – voliš li ga još? Ono u što sam uvjerena je da kad između dvoje ljudi postoji ljubav, onda ona ne može nestati. Može se negdje izgubiti, može biti zanemarena, može biti nenjegovana, ali nestati ne može ako je postojala. Zato, ako je to nekad bila ljubav i ako si sigurna da je bila, onda se može naći način za održati vezu. Ako ti se iz sadašnje perspektive ne čini da je tako i da si samo mislila da je ljubav, onda nema smisla zavaravati se. Pogledavanje drugoga, posljedica je tko zna čega. Možda malo traženja nečeg novog tamo gdje se čini najlakšim. Tko zna. Biti dugo godina u vezi nije isto kao i onda kad je veza na početku. Ali i ne treba očekivati da bi veza u te 2 sasvim različite razine trebala biti ista. Ono što ti mogu reći je da dobro promisliš, da puno razgovarate i da ne odbacuješ nešto prerano. Nekad tek poslije uvidimo koliko je nešto vrijedilo.
04.02.2007. (18:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sovjeti, na sličnoj smo liniji razmišljanja. Nisam od onih koje nakon prve poteškoće dižu sidro. Da jesam, ne bih bila u vezi ni 3 mjeseca. Pegy, eto, to je ono što ne znam. Mislim da volim, a s druge strane se bojim da je to samo navika. I slažem se da prava ljubav ne može nestati kao da je nikad nije ni bilo, ali kako znati? Jako sam zbunjena trenutno. U nekim momentima mi se čini i da nikad nije ni bilo kako je trebalo biti. Nisam padala s nogu kad sam ga vidjela, nisam patila od nesanice i gubitka apetita ako me ne bi zvao u točno određeno vrijeme. No, to objašnjavam činjenicom da nisam bila tinejdžerica kad smo se upoznali, a i nije svaka ljubav ista. Ne očekujem ludilo u vezi nakon toliko godina, niti strast ne znam kakvu, ali zamišljanje zajedničke budućnosti, kao i želja za seksom, bi ipak trebali postojati. Jao, ne znam.:)
04.02.2007. (19:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, konkretno i odmah i teže za dati neki odgovarajući koristan komentar...Sovjeti i pegy su već to jako dobro naparvili(le?). Ja sam ti u tim stvarima možda ne tako koristan savjetnik, jer sam i sama zbunjena s nekim stvarima oko sebe. I ja vjerujem da prava ljubav ne može samo tako nestati, ali mi je onda zagonetno kako nekada ta za koju smo dugo vjerovali da je prava, ipak izblijedi ili nestane. A neka za koju smo mislili da nije prava, nakon nekog vremena opet ispliva, ili ju "prepoznamo" tek kada smo ju izgubili. Istina je da se oko nje treba truditi i ne ispuštati je olako, bez borbe...Ali nekada treba znati i zatvoriti vrata za sobom, pa makar nam se kasnije i činilo da je bilo pogrešno. Kod mene se obično javlja osjećaj gušenja (doslovce) pa ako osjećam da me nešto guši, ja odlazim. Ne radim to često, jer spremna sam se boriti za ljubav. Ali ne do iznemoglosti i ne sama, bez druge strane...Tu granicu o kojoj ti govorim ti ne može nitko drugi odrediti...tako da je pomoć sa strane moguća samo do te granice u nekim općim savjetima. Vjerujem da je svaka veza drukčija i snaga ljubavi jača ili slabija u odnosu na neku drugu. ..A jesam ti pomogla, ha?
04.02.2007. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja sam sovjeti... cuj, imala sam slicno iskustvo: od pocetka veze (a trajala je vise od pet godina) nije bilo lude kemije, padanja u nesvjest i sl. vremenom mi je naprosto prirastao srcu. jedva i jako tesko sam prekinula, i slicno je islo kao i s tobom: pocela sam razmisljati kako bi bilo s nekim drugim... otputovala sam jedno ljeto negdje daleko, i to solo, i upoznala tipa. nevjerojatno lako sam prestala misliti na svoga tadasnjeg decka. to me totalno zbunilo, jer sam mislila da ga volim. ni sada nisam sigurna jesam li ga voljela (a to volis li nekoga ili ne jednostavno ZNAS! - to ti je mozda odgovor na pitanje volis li ga ili ne...), ili sam se naprosto navikla, ili me bilo strah - jer naprosto gubis jednu stabilnu tocku i bacen si - sam - u oluju zivota. ono sto je kod mene prevagnulo je to sto sam ga postivala dovoljno da budem fer prema njemu u sljedecem smislu: SVATKO ima pravo biti voljen maksimalno, bez sumnji... ON ima pravo da ga se voli onako kako bi ga se trebalo voljeti. a kako se to treba voljeti...? bez sumnje. onako iznutra osjecas da ga volis, ali kad bi te netko pitao zasto? - ne bi znala odgovoriti. jednostavno volis. i tocka.
ne znam, trenutno sam zavrsila vezu u kojoj je bilo beskrajno puno kemije, strasti, neodvajanja mjesecima, pravi vatromet ...i koja je propala zbog nespremnosti njega na te velike feelinge... i jako mi je tesko, ali sam shvatila da ono prema bivsem nije bila prava ljubav. bila je zelja za ljubavlju, vezanost... ali ne i prava ljubav koja bi bila jaca od svega sto zivot donosi...
... sorry na dugom komentaru, ali iz ove danasnje perspektive (kada iz iskustva mogu reci da je sto je covjek stariji puno TEZE naci nekoga s kim ces se 'kliknuti' - i sam si oprezniji, i ulog je veci, i vecina ljudi vec ima svoje bivse price koje ih cine da pusu i na hladno, bla, bla, bla) - ne pustaj olako ovog decka. POTRUDI SE maksimalno, odi tek nakon sto probas sve da probudis osjecaje jer je mozda samo rijec o prolaznoj krizi. i crti tvog karaktera: neki su ljudi naprosto prepametni - pa su sumnjicavi prema svemu - i dobrome, i losemu itd, itd...
sorry, malo smusen komentar, ali nadam se da sam prenijela poruku. sretno
04.02.2007. (22:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu znati što je u tvojoj glavi i srcu, ali ono u što sam sigurna, čak i kada nije u pitanju samo ljubav, je da navika ne mora biti nužno nešto loše. Ne želim time reći da ljubav smije biti isključivo navika, nego da ona u sebi ima i navike koje su nešto pozitivno i dobro. Npr. naviknuti se na razgovore, na glas, na pojavu - u tome nema ništa loše. Teško je definiriati što je točno ljubav. Mogu ti reći samo kako ju ja osjećam, a bome ju osjećam. :) A osjećam ju u obliku veeelike punine u prsima, osjećajem da sam zahvalna Bogu na njemu koji mi je ušao u život baš takav kakav je, onim da ga imam potrebu gledati, dirati, slušati ili samo biti s njim, čak i kada ništa posebno ne radimo i ne govorimo. Nije ništa god svakoga isto pa nije nužna i nesanica i gubitak teka. :) Probaj se zamisliti bez njega, probaj zamisliti da ti govori da te ostavlja, da voli neku drugu i sl? Kako bi ti bilo? Ako ti to ne bi bio problem, e onda mislim da ga ne voliš. :)
04.02.2007. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala vam puno komentarima, svi su mi pomogli u smislu da se potvrdilo moje uvjerenje (ili bojazan?) kako ni ovdje nema crno-bijelih rješenja i jednostavnih odgovora, a i da najveći dio ipak moram riješiti sama sa sobom. Možda čak i ne postoji ona odluka koja je sto posto ispravna ili sto posto pogrešna? MonoperajAnka, mogu reći da jesam doživjela neku vrst gušenja, ali je bilo kratkotrajno i poslije sam ga zanemarila. Hoće li ono postati učestalije, jače, neizdrživije, tako da stvarno više neću imati prostora za razmišljanje...to ne znam. I slažem se s tobom da su sve ljubavi različite, čime se ponovno otežava rješavanje situacije poput moje. Pipi (puno mi je jednostavniji ovaj tvoj nadimak:))), komentar ti nije nimalo smušen i hvala ti što si to podijelila sa mnom. Prepoznala sam se u tvojem iskustvu i istina je da nakon dugog vremena veze nije tako jednostavno raspoznati i odvojiti ljubav od onog 'prirastanja srcu'. Ali zato nam život daje testove (kakvog je dao i tebi), pa shvatimo. Pegy, ako je netko čovjek od navika, vjeruj mi, ta sam.:) Uopće mi ne padaju teško i čak su mi ugodne. Navikavanje na nečiji glas i razmišljanje uopće ne smatram negativnim. To je sastavni dio svake veze i ljubavi. Ali navika u smislu da nešto postaje naporno sigurno nije ključ sretnog i ispunjenog odnosa. Ova tvoja pitanja su dobra, i naravno da mi ne bi bilo svejedno da se to sve obistini, ali to i ne mora nužno biti odgovor na sve moje probleme. Ljudi imaju ego i ponešto se može i njime objasniti.
05.02.2007. (18:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A nisam mislila da je odgovor na to pitanje rješenje na sve probleme, samo za jedan segment. :) Ali ako je navika postala napor ... a ne znam, ali mislim da si time jako puno toga rekla. Prije svega sebi pa tek onda nama.
06.02.2007. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pipi_piaf
dovoljno, dovoljno konkretno... iz moga iskustva: zagledavanje u drugoga + gubitak volje za sexom sa sadasnjim, 1. (i jedini) razlog: zasicenje... ponor izmedju ocekivanog (zaljubljenost) i dobivenog (duga veza, mladi ljudi kojima je (prava) ljubav PREdosadna...). od prevelike analize nema puno kruha, nazalost. potrudi se jos malkice: ispunite zajednicko vrijeme POZITIVNIM akcijama, opustite se, uzivajte, iskoristite lijepo vrijeme, kulinarske sposobnosti (sebe ili kuhara iz obliznjega restorana)... daj sansu novom zaljubljivanju jer sve - pa i osjecaji - imaju svoje sinusoide. ako nema pomaka ili ni za kakve akcije nema volje - skupi hrabrost, zivot je dug, glupo je i lose (na svim mogucim razinama) provesti ga s nekim zbog straha od samoce... ili navike...
sretno.
03.02.2007. (20:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Jako konkretno. :)) Mene samo zanima – voliš li ga još? Ono u što sam uvjerena je da kad između dvoje ljudi postoji ljubav, onda ona ne može nestati. Može se negdje izgubiti, može biti zanemarena, može biti nenjegovana, ali nestati ne može ako je postojala. Zato, ako je to nekad bila ljubav i ako si sigurna da je bila, onda se može naći način za održati vezu. Ako ti se iz sadašnje perspektive ne čini da je tako i da si samo mislila da je ljubav, onda nema smisla zavaravati se. Pogledavanje drugoga, posljedica je tko zna čega. Možda malo traženja nečeg novog tamo gdje se čini najlakšim. Tko zna. Biti dugo godina u vezi nije isto kao i onda kad je veza na početku. Ali i ne treba očekivati da bi veza u te 2 sasvim različite razine trebala biti ista. Ono što ti mogu reći je da dobro promisliš, da puno razgovarate i da ne odbacuješ nešto prerano. Nekad tek poslije uvidimo koliko je nešto vrijedilo.
04.02.2007. (18:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nilo
Sovjeti, na sličnoj smo liniji razmišljanja. Nisam od onih koje nakon prve poteškoće dižu sidro. Da jesam, ne bih bila u vezi ni 3 mjeseca.
Pegy, eto, to je ono što ne znam. Mislim da volim, a s druge strane se bojim da je to samo navika. I slažem se da prava ljubav ne može nestati kao da je nikad nije ni bilo, ali kako znati? Jako sam zbunjena trenutno. U nekim momentima mi se čini i da nikad nije ni bilo kako je trebalo biti. Nisam padala s nogu kad sam ga vidjela, nisam patila od nesanice i gubitka apetita ako me ne bi zvao u točno određeno vrijeme. No, to objašnjavam činjenicom da nisam bila tinejdžerica kad smo se upoznali, a i nije svaka ljubav ista. Ne očekujem ludilo u vezi nakon toliko godina, niti strast ne znam kakvu, ali zamišljanje zajedničke budućnosti, kao i želja za seksom, bi ipak trebali postojati. Jao, ne znam.:)
04.02.2007. (19:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Da, konkretno i odmah i teže za dati neki odgovarajući koristan komentar...Sovjeti i pegy su već to jako dobro naparvili(le?). Ja sam ti u tim stvarima možda ne tako koristan savjetnik, jer sam i sama zbunjena s nekim stvarima oko sebe. I ja vjerujem da prava ljubav ne može samo tako nestati, ali mi je onda zagonetno kako nekada ta za koju smo dugo vjerovali da je prava, ipak izblijedi ili nestane. A neka za koju smo mislili da nije prava, nakon nekog vremena opet ispliva, ili ju "prepoznamo" tek kada smo ju izgubili. Istina je da se oko nje treba truditi i ne ispuštati je olako, bez borbe...Ali nekada treba znati i zatvoriti vrata za sobom, pa makar nam se kasnije i činilo da je bilo pogrešno. Kod mene se obično javlja osjećaj gušenja (doslovce) pa ako osjećam da me nešto guši, ja odlazim. Ne radim to često, jer spremna sam se boriti za ljubav. Ali ne do iznemoglosti i ne sama, bez druge strane...Tu granicu o kojoj ti govorim ti ne može nitko drugi odrediti...tako da je pomoć sa strane moguća samo do te granice u nekim općim savjetima. Vjerujem da je svaka veza drukčija i snaga ljubavi jača ili slabija u odnosu na neku drugu. ..A jesam ti pomogla, ha?
04.02.2007. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pipi_piaf
ja sam sovjeti... cuj, imala sam slicno iskustvo: od pocetka veze (a trajala je vise od pet godina) nije bilo lude kemije, padanja u nesvjest i sl. vremenom mi je naprosto prirastao srcu. jedva i jako tesko sam prekinula, i slicno je islo kao i s tobom: pocela sam razmisljati kako bi bilo s nekim drugim... otputovala sam jedno ljeto negdje daleko, i to solo, i upoznala tipa. nevjerojatno lako sam prestala misliti na svoga tadasnjeg decka. to me totalno zbunilo, jer sam mislila da ga volim. ni sada nisam sigurna jesam li ga voljela (a to volis li nekoga ili ne jednostavno ZNAS! - to ti je mozda odgovor na pitanje volis li ga ili ne...), ili sam se naprosto navikla, ili me bilo strah - jer naprosto gubis jednu stabilnu tocku i bacen si - sam - u oluju zivota. ono sto je kod mene prevagnulo je to sto sam ga postivala dovoljno da budem fer prema njemu u sljedecem smislu: SVATKO ima pravo biti voljen maksimalno, bez sumnji... ON ima pravo da ga se voli onako kako bi ga se trebalo voljeti. a kako se to treba voljeti...? bez sumnje. onako iznutra osjecas da ga volis, ali kad bi te netko pitao zasto? - ne bi znala odgovoriti. jednostavno volis. i tocka.
ne znam, trenutno sam zavrsila vezu u kojoj je bilo beskrajno puno kemije, strasti, neodvajanja mjesecima, pravi vatromet ...i koja je propala zbog nespremnosti njega na te velike feelinge... i jako mi je tesko, ali sam shvatila da ono prema bivsem nije bila prava ljubav. bila je zelja za ljubavlju, vezanost... ali ne i prava ljubav koja bi bila jaca od svega sto zivot donosi...
... sorry na dugom komentaru, ali iz ove danasnje perspektive (kada iz iskustva mogu reci da je sto je covjek stariji puno TEZE naci nekoga s kim ces se 'kliknuti' - i sam si oprezniji, i ulog je veci, i vecina ljudi vec ima svoje bivse price koje ih cine da pusu i na hladno, bla, bla, bla) - ne pustaj olako ovog decka. POTRUDI SE maksimalno, odi tek nakon sto probas sve da probudis osjecaje jer je mozda samo rijec o prolaznoj krizi. i crti tvog karaktera: neki su ljudi naprosto prepametni - pa su sumnjicavi prema svemu - i dobrome, i losemu itd, itd...
sorry, malo smusen komentar, ali nadam se da sam prenijela poruku.
sretno
04.02.2007. (22:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Ne mogu znati što je u tvojoj glavi i srcu, ali ono u što sam sigurna, čak i kada nije u pitanju samo ljubav, je da navika ne mora biti nužno nešto loše. Ne želim time reći da ljubav smije biti isključivo navika, nego da ona u sebi ima i navike koje su nešto pozitivno i dobro. Npr. naviknuti se na razgovore, na glas, na pojavu - u tome nema ništa loše. Teško je definiriati što je točno ljubav. Mogu ti reći samo kako ju ja osjećam, a bome ju osjećam. :) A osjećam ju u obliku veeelike punine u prsima, osjećajem da sam zahvalna Bogu na njemu koji mi je ušao u život baš takav kakav je, onim da ga imam potrebu gledati, dirati, slušati ili samo biti s njim, čak i kada ništa posebno ne radimo i ne govorimo. Nije ništa god svakoga isto pa nije nužna i nesanica i gubitak teka. :) Probaj se zamisliti bez njega, probaj zamisliti da ti govori da te ostavlja, da voli neku drugu i sl? Kako bi ti bilo? Ako ti to ne bi bio problem, e onda mislim da ga ne voliš. :)
04.02.2007. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nilo
Hvala vam puno komentarima, svi su mi pomogli u smislu da se potvrdilo moje uvjerenje (ili bojazan?) kako ni ovdje nema crno-bijelih rješenja i jednostavnih odgovora, a i da najveći dio ipak moram riješiti sama sa sobom. Možda čak i ne postoji ona odluka koja je sto posto ispravna ili sto posto pogrešna?
MonoperajAnka, mogu reći da jesam doživjela neku vrst gušenja, ali je bilo kratkotrajno i poslije sam ga zanemarila. Hoće li ono postati učestalije, jače, neizdrživije, tako da stvarno više neću imati prostora za razmišljanje...to ne znam. I slažem se s tobom da su sve ljubavi različite, čime se ponovno otežava rješavanje situacije poput moje.
Pipi (puno mi je jednostavniji ovaj tvoj nadimak:))), komentar ti nije nimalo smušen i hvala ti što si to podijelila sa mnom. Prepoznala sam se u tvojem iskustvu i istina je da nakon dugog vremena veze nije tako jednostavno raspoznati i odvojiti ljubav od onog 'prirastanja srcu'. Ali zato nam život daje testove (kakvog je dao i tebi), pa shvatimo.
Pegy, ako je netko čovjek od navika, vjeruj mi, ta sam.:) Uopće mi ne padaju teško i čak su mi ugodne. Navikavanje na nečiji glas i razmišljanje uopće ne smatram negativnim. To je sastavni dio svake veze i ljubavi. Ali navika u smislu da nešto postaje naporno sigurno nije ključ sretnog i ispunjenog odnosa. Ova tvoja pitanja su dobra, i naravno da mi ne bi bilo svejedno da se to sve obistini, ali to i ne mora nužno biti odgovor na sve moje probleme. Ljudi imaju ego i ponešto se može i njime objasniti.
05.02.2007. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
A nisam mislila da je odgovor na to pitanje rješenje na sve probleme, samo za jedan segment. :) Ali ako je navika postala napor ... a ne znam, ali mislim da si time jako puno toga rekla. Prije svega sebi pa tek onda nama.
06.02.2007. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...