bon jovi je reka: "..like a poet needs the pain"; čak je i Oliver naš reka ...trebam te kao pjesnik svoju bol" - najbolje pjesme proizašle su iz boli, težnje, gubitka - crne misli su jako inspirativne.. nemoj se čudit što u pola sata možeš napravit nešto vrijedno divljenja, vrijeme u tom slučaju ne postoji - kao da je stalo, nakupljene emocije pretaču se u bar donekle smislene rečenice, i tad tih pola sata može završiti u vječnosti
01.02.2007. (20:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisam vična u ovakvim stvarima, al pronašla sam se u tekstu... i ja se sjećam zadnjeg poljupca heh i što bi dala da nije zadnji...barem si jedno vrijeme bio najsretniji čovjek na svijetu. neki su imali priliku na koji sat pa je sve otišlo kjarcu. heh. čitaj murakamija, to je najbolja utjeha;)
02.02.2007. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imaš pravo, murakami je jedina utjeha. Nit rakija nit iko drugi može liječit tako rane. Samo što je moja jedina knjiga od murkamia- kod nje! A nea veze. I znam da si mislila na svoj. A Azzul S'phyre- pokvarila si mi sljedeću temu. Baš sam htjeo pisati kako trebam bol. Ma niš. Čujemo se u nedelju (novi post).
02.02.2007. (18:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iz tvojih pjesama bi se najbolje mogla osjetiti bol koju osjećaš jer jedino iz boli nastaju najdublje riječi. i ja sam umirala u tuzi kakvu sada ti proživljavaš, no uspjela sam oživjeti, ojačalo me za situaciju u kakvoj sam sada. žao mi je što ti se to događa jer nitko nije vrijedan takve boli... Ali piši pjesme, romane, bilo što, ostavljaj težinu svojih riječi na papiru, to će ti pomoći, vjeruj mi. i ja sam se posvećivala tome u najgorim trenucima, iz mene su izlazile rečenice za koje nisam ni mislila da ih mogu sažeti. neka ti poezija bude ispovijest, ona će ti pomoći, ona će dokazati da si čovjek koji zna voljeti i koji tada voli kako samo rijetki mogu zamisliti. Znaj da nisi sam. Pozz...
03.02.2007. (22:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijatelju,znaj da se uvijek možeš javit...ako trebaš pokušat ću te utješit...ipak vas oboje poznajem tako da je i meni žao,al izgleda da nije ispalo kako smo htjeli...nitko nije kriv... znam i kako se ti osjećaš jer ja nisam ni imala priliku bit s nekim ko mi se sviđao jer taj neko ne bi htio ništa...al dobro.vjerujem da ćemo svi mi skupa jednog dana naći našu srodnu dušu i zajedno se veselit u Verdiju za koju godinu...nemoj ju tražit...doći će sama...prepoznat ćeš ju sigurno...možda sad tako ne misliš,al hej.proći će te tuga...(ne želim ti reći da ju prestaneš voljeti jer to nikako ne želim!smatram da ju trebaš zadržat u životu svakako!) pozdrav od mene ;)
03.02.2007. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Azzul S'phyre
bon jovi je reka: "..like a poet needs the pain"; čak je i Oliver naš reka ...trebam te kao pjesnik svoju bol" - najbolje pjesme proizašle su iz boli, težnje, gubitka - crne misli su jako inspirativne.. nemoj se čudit što u pola sata možeš napravit nešto vrijedno divljenja, vrijeme u tom slučaju ne postoji - kao da je stalo, nakupljene emocije pretaču se u bar donekle smislene rečenice, i tad tih pola sata može završiti u vječnosti
01.02.2007. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milo djete
nisam vična u ovakvim stvarima, al pronašla sam se u tekstu... i ja se sjećam zadnjeg poljupca heh i što bi dala da nije zadnji...barem si jedno vrijeme bio najsretniji čovjek na svijetu. neki su imali priliku na koji sat pa je sve otišlo kjarcu. heh. čitaj murakamija, to je najbolja utjeha;)
02.02.2007. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milo djete
p.s. kad sam rekla zadnjeg poljupca, misla sam na svoj, a ne na vaš *shy*;)
02.02.2007. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Circle of Snakes
Imaš pravo, murakami je jedina utjeha. Nit rakija nit iko drugi može liječit tako rane. Samo što je moja jedina knjiga od murkamia- kod nje! A nea veze. I znam da si mislila na svoj. A Azzul S'phyre- pokvarila si mi sljedeću temu. Baš sam htjeo pisati kako trebam bol. Ma niš. Čujemo se u nedelju (novi post).
02.02.2007. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mjesec od papira
iz tvojih pjesama bi se najbolje mogla osjetiti bol koju osjećaš jer jedino iz boli nastaju najdublje riječi. i ja sam umirala u tuzi kakvu sada ti proživljavaš, no uspjela sam oživjeti, ojačalo me za situaciju u kakvoj sam sada. žao mi je što ti se to događa jer nitko nije vrijedan takve boli... Ali piši pjesme, romane, bilo što, ostavljaj težinu svojih riječi na papiru, to će ti pomoći, vjeruj mi. i ja sam se posvećivala tome u najgorim trenucima, iz mene su izlazile rečenice za koje nisam ni mislila da ih mogu sažeti. neka ti poezija bude ispovijest, ona će ti pomoći, ona će dokazati da si čovjek koji zna voljeti i koji tada voli kako samo rijetki mogu zamisliti. Znaj da nisi sam. Pozz...
03.02.2007. (22:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marge
prijatelju,znaj da se uvijek možeš javit...ako trebaš pokušat ću te utješit...ipak vas oboje poznajem tako da je i meni žao,al izgleda da nije ispalo kako smo htjeli...nitko nije kriv...
znam i kako se ti osjećaš jer ja nisam ni imala priliku bit s nekim ko mi se sviđao jer taj neko ne bi htio ništa...al dobro.vjerujem da ćemo svi mi skupa jednog dana naći našu srodnu dušu i zajedno se veselit u Verdiju za koju godinu...nemoj ju tražit...doći će sama...prepoznat ćeš ju sigurno...možda sad tako ne misliš,al hej.proći će te tuga...(ne želim ti reći da ju prestaneš voljeti jer to nikako ne želim!smatram da ju trebaš zadržat u životu svakako!)
pozdrav od mene ;)
03.02.2007. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...