Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing

  • propheta nemo

    Zaista, kažem da je netko grozno prevodio Bibliju.
    Odrastanjem nakupimo hrpu informacija pa si uvedemo neke dogme da nam bude jednostavnije živjeti. Ili?

    avatar

    01.02.2007. (08:44)    -   -   -   -  

  • vertebrata

    Čovjek postaje najbliži sebi kada postigne onakvu ozbiljnost koju ima dijete dok se igra.

    Heraklit?

    avatar

    01.02.2007. (15:12)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Propustila sam ti čestitati stoti post, pa ti čestitam stoprvi, pa ga množeći s deset pretvaram u želju za tisuću prvi, a Miljeu vjerujem da to znači puno više!!!

    Davore, Viviana, Milje i …(nedostaje formalni profesor, ovih dan?) boraveći u mom vrtu, krugu, u noćima pred san, kada monologom dozivam (dija) logos osjećam da ste samnom.
    Davore i Milje, vaši postovi pokrenuli su lavinu misli koje sam mislila da složene u ladicama duha neće trebati preslaganje. Prebirem po složenom. Uviđam da je „krhko moje znanje“. Svakako, u središtu sam prekrasnog iskustva! Osvješćujem da moj vrt nije zgotovljen, da treba prekapanja i sadnje novih biljaka. A pčele, leptiri i bumbari će dodati boju i zvuk ljepoti koju trebam. A mirisi…?
    Viviana je smiraj, i ponavljam:zucker kommt zuletzt!
    Spomenula sam kod Miljea, da sam u fazi kada skidam slojeve oklopa koje život nosi. U svrhu, da bih došla do sebe, one koja je čekala ovaj dugi niz godina. Da, vjerujem da je to ono dijete koje nađemo u sebi, ako tražimo, onda kada „prozremo svijet“, kada se konačno domognemo slobode. I…nazirem dijete koje će trebati vrijeme i prostor, ali…naišla sam i na „ženu koja trči s vukovima“. Ona je samosvjesna, ona je zaštitnik onog djeteta u sebi, ona je proizvod „života“, „iskustva“ koji je ranjavao.
    Osjetila sam se u vašem vrtu! Razumijem vaš govor! On me otvara. Obaram koplja koja stoje vertikalno, koja me štite! Život me je naučio da ih pažljivo rasporedim, (ne mogu da ne budem napeta, još malo…). Ona štite onu toplinu kojom grijem svoja nadanja da ju neću rasipati na „hladne“. Ja naprosto kalkuliram kome da dajem, jer količina topline je ograničena! Davanjem, ostaje mi šupljina, jer to nije darivanje koje Vivi spominje! A ne želim davati. Želim darivati!
    „evo, radim nešto čime sebe otvaram vama…“
    Ako je moje otvaranje darivanje, onda je darivanje Miljeova meni „čovjek može vladati nad preostalom prirodom u kojoj se nalazi, samo onda ako je se može osloboditi i slobodan ponovo joj se vratiti.“ (eto u mom krugu vrtim se u krug!). Tu je moj odgovor sfingi!
    Davore, tvoja dva zadnja posta i komentari pokrenuli su moje trenutačne enigme koje me ljute, čine bijesnom, nestrpljivom i tužnom i nazirem da su pokrenute da se riješe i nazirem tako željeni mir. Prepoznala sam se u:
    - način komunikacije je problem, a ne oni o kojima razgovaramo,
    - da treba cijeniti, a ne ocijeniti,
    - da treba međusobno darivati,
    - težiti za potrebom našeg duha za ljepotom,
    Sebe vidim pola u vrtu i pola na trgu. Vuku me s trga za rukav! I ja ću morati biti Hamlet pa reći: „Ja moram da budem surov, da bih dobar bio!“ Jer potrebna sam svom vrtu. Trebam ga zalijevati, zasaditi nove biljke koje će privući još pčela, leptira i bumbara! I zamišljam u daljini plavetnilo mora!
    U ovom našem zajedničkom vrtu doživljavam da:
    Davor odabire i sadi, Milje obrezuje, a Viviana osvjetljuje svojom vrtnom svjetiljkom.
    Ne mogu da se ne ponavljam:
    Auuu…što sve napisah!

    avatar

    02.02.2007. (02:26)    -   -   -   -  

  • viviana

    Draga Lucija, hvala ti za ovaj jutarnji dar jer ovo tvoje otvaranje jest darivanje, i ono je upravo onako lijepo kako to dar jedino i može biti - jer je od srca srcu. :) Uživala sam čitati sve što si napisala i evo i jutros osjećam radost ( sigurno je to dječija radost :) ) zbog ovako lijepih poticaja koji su došli iz tvojih ispisanih misli i emocija, a i zato što si nas ovako lijepo sve zaokružila. :)

    avatar

    02.02.2007. (11:56)    -   -   -   -  

  • formalan profesor

    Iskreno zahvaljujem Luciji9 što me u svojoj toploj, misaonoj i osjećajnoj poruci svrstala u društvo njene virtualne blizine, no tome moram izraziti malo negodovanje. Mislim da su Davor, Milje i Viviana ipak daleko više zaslužili naći se u tvojoj virtualnoj tročlanoj družini, nego ja u četveročlanoj s njima. Ovim ne želim poreći svoj veliki interes prema svemu onome što ti napišeš, kao spisateljica na vlastitom blogu, ili kao posjetiteljica nekog od njihovih blogova, tek svoj doprinos tvom carstvu mišljenja staviti na pravo mjesto, svjestan da je pomalo bezobrazno (no kao da mi tvoja velikodušna naklonost ostavlja i to pravo) od mene usuditi se mjeriti tvoj dojam mojih priloga.

    Usput bih tebe, Lucija, ali i Davora, Miljea i Plejadublue, te osobito ključnog pokretača, autora cijelog slučaja, Obrisanog, obavijestio da radim na etičkoj obradi nedavnog spora u vezi brisanja komentara na ovom blogu. Kako bih tu obradu obogatio nekim novim mogućnostima i nadogradio joj pozadinu, u skladu sa Zakonom o autorskom i srodnim pravima, zamolio bih Vas za dopuštenje da se u tu svrhu poslužim Vašim prilozima (ne dovodeći u pitanje njihovo autorstvo, to se podrazumijeva) u toj raspravi. Unaprijed zahvaljujem!

    avatar

    03.02.2007. (14:55)    -   -   -   -  

  • formalan profesor

    ?

    avatar

    03.02.2007. (14:59)    -   -   -   -  

  • formalan profesor

    Isprika na ovom znaku ?. Nekoliko minuta se na blogu nije pokazivala moja poruka, pa sam provjeravao prohodnost, pomislivši da nisam postao slučajna žrtva neke Davorove estetske prevencije :)

    avatar

    03.02.2007. (15:02)    -   -   -   -  

  • lucija9

    @formalnom profesoru!

    Dajem pristanak!
    Formalni profesore, obradovala sam ti se!

    Komplimente uvažavanja rado primam. No!…No,no, profesore…čemu na kraju ono: „pa sam provjeravao prohodnost, pomislivši da nisam postao slučajna žrtva neke Davorove estetske prevencije.“???
    Ja to o Davoru ne bih nikada pomislila! A najmanje da mu se dogodi nešto slučajno! Jer tvoja molba je izrečena na način poštivanja pravila kuće. I Davor to ne bi učinio jer se osim i njemu, obraćaš svima nama. Obrisani to nije poštovao, ne izrekom prvom, nego što ju nije objasnio kao pogrešku, nije se ispričao, pogrešna biljka za vrt u koji je ušao. Predstavio se i inzistirao da je korov, polagao na pravo korova da obitava u njegovanom vrtu, a što činiti s korovom? Znamo što!
    (ili…htio je asfaltirati dio vrta i pretvoriti ga u trg…)

    ETIKA = disciplina koja se bavi proučavanjem smisla i ciljeva moralnih htijenja, …
    - vrijednosnih ocjena
    -istinske vrijednosti…

    Ako je cilj da smo svi zadovoljni: u istom poimanju o istom ili poštivanje u različitosti i ostvarimo susret u krugu kafea Ambienta, onda je cilj vrijedan našeg napora ili doprinosa. Da li će to biti „podizanje“ ili „spuštanje“, svejednako je dobro, samo pad ne smije biti! Onda je to dobitak, rast!

    Da, filozofiram, ali kako drugačije da kažem istinu koju sam osjetila u našoj polemici onih dana…
    Zar nije istina da nas kakvoća akcije određuje u reakciji? Ja znam na ružno odgovoriti ružnije, na lijepo ljepše, ali moj odgovor ili reakciju ograničuje mjesto gdje se nalazim. I domaćin.

    Kako da ne stanem u obranu bloga (bilo kojeg) koji me čini boljom?

    Formalni profesore, obradovala sam ti se!
    Dajem pristanak!

    avatar

    04.02.2007. (02:20)    -   -   -   -  

  • formalan profesor

    Zahvaljujem, Lucija! Istina, u jednom trenutku mi je palo na pamet da se Davor odlučio zaštititi daljih nasrtaja uljeza dokidanjem dopisnog prava svima koji nemaju svoj blog, ne zbog toga što smatram da bi on to karakterno mogao napraviti, već što bi na to imao, barem za neko vrijeme, i pravo. No čim sam shvatio da se u slučaju moje poruke radilo tek o privremenom i slučajnom zastoju (neposredno nakon odaslanog "?"), nije mi preostalo ništa drugo nego da prešutim svoju primisao ili da je priznam. Kako sam u mogućem priznanju pronašao malo šaljivosti, priklonio sam se tom odabiru, siguran (baš kao što si i ti sigurna da Davor svoj vrt nikad ne bi ogradio takvom "žicom") da mi on tu šalu neće nimalo zamjeriti. :)

    Društveno sada i ovdje nije nikad bilo prostranije. Utoliko je veća greška prinudno održavati blizinu i povezanost onome što nije blisko ni povezano. Tko može prihvatiti ispravnost nekog sirovog grafita na pročelju renesansne crkve? U nikad prostranijem sada i ovdje svemu je lakše pronaći svoje mjesto. Jučer sam mirno šetao, "zla ne misleć", no cestom je naišla kolona svatova. Pedeset okićenih automobila, pedeset sirena. Mladencima sam tad poželio razvod još ovog mjeseca i pozvao Boga da im, koliko je to u njegovoj moći, u tome pomogne. Premda sam bio na javnom mjestu, osjetio sam kako se moje osobno pravo na vlastiti prirodni mir narušava besmislenim bučnim ritualom objave vjenčanja ravnodušnoj zajednici. Mladić koji je hodao ispred mene opsovao im je majku i to ne ljudskorodnu, tako da to čujem samo ja, ali i ispružio srednji prst, tako da se to moglo vidjeti iz nekoliko vozila u svadbenoj koloni. Moja je duša podržala njegov simbolički čin. A jesu li oni razumjeli gestu kao uzvrat onog tko se osjetio napadnutim njihovom galamom? Ne samo što svaki izraz ima svoje mjesto, već svaki izraz ima mnogo više mjesta nego što mu treba. Zato nema razloga ni opravdanja da se poruke šalju nasilno. Moja savjest smatra da čak i na javnom mjestu, na trgu, svatko ima pravo na određeni stupanj zaštićenosti vlastitog dojma od slobode tuđeg izraza. Samim time što se izražavamo tako da (ber)netko drugi ne može izbjeći naš izraz, preuzimamo dužnost obuzdati ga u prikladnoj mjeri.

    No problem je sa mnom što ne dopuštam sebi zamijeniti svoju savjest s moralnom istinom, do koje pak ne mogu doći mimo vlastite savjesti. Tako zastupanje vlastitih moralnih stavova zamijenjujem etičkim istraživanjem područja kojeg je moja savjest samo dio. Tako je na kraju ispalo da sam ja, zahvalan Obrisanom za slučaj koji mi je pomogao uobličiti nekoliko etičkih misli, pomalo neobazriv prema vašoj moralnoj zazornosti prema njemu.

    Zahvaljujem na dopuštenju, Lucija! :)

    avatar

    04.02.2007. (11:14)    -   -   -   -  

  • egzoblast

    Sjećam se jednog djetetovog pitanja. Kako se zvala crvenkapica prije nego što je nosila crvenu kapu? To su djeca. Treba ulagati u njihov um.

    avatar

    04.02.2007. (11:26)    -   -   -   -  

  • više ne rastem

    Sve je stalo, samo deca raastu
    sve je stalo, samo deca rastu

    avatar

    04.02.2007. (17:07)    -   -   -   -  

  • davor

    Formalni profesore, pozdrav, drago mi je da te je lucija uspjela opet navabiti na komentar. :) Moram priznati da je tvoja briga zbog mog totalitarnog esteticizma bila posve opravdana, jer da nije tvog trećeg komentara na ovom blogu, bez milosti bih uklonio tvoj drugi komentar. Tako sam na prošlom postu uklonio jedan Miljeov dvaput ponovljeni komentar - samo se nadam da on nije poput tebe toliko privržen svojim slučajnim pogreškama (naime, uslijed sporog reagiranja servera). ;) Naravno, moje dopuštenje imaš (mada ga sam ne bih tražio :) ), a volio bih tu analizu i pročitati.
    U vezi sa postom, čini mi se da je on u suglasju s ranijima početnost?,
    igra? i čuđenje?, da naslov ''poput djeteta'' obuhvaća sve te bitne filosofske smjernice.
    @više ne rastem: evo, čini se da nam raste i lucija. :) tko zna, možda bi i ti mogla opet? ;)

    avatar

    04.02.2007. (19:52)    -   -   -   -  

  • e, nije ovde nego...

    mislim da je isus govorio o onome detinjastom sto zadrzavamo u nama. Na ono sto nas podstice na rast i razvoj. Vise o tome na:

    http://www.vlasnikbloga.bloger.hr/post/detinjasti-ili-nezreli/95102.asp x

    avatar

    05.02.2007. (01:22)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Lucija, hvala na pregrštu toplih, iskrenih i nadahnutih misli koje otvoreno izmjenjuješ s nama potičući nas da i mi budemo što više kao djeca. Takva otvorenost ohrabruje i doziva druge da se uključe. Pozdrav neformalnom profesoru! Drago mi je ponovo čitati tvoje suptilne i dobronamjerne analize i procjene o onome što se među nama događa. Dajem svoj pristanak da se u svojoj studiji koristiš mojim komentarima.
    Moj komentar na ovu temu će od nje odudarati, barem na prvi pogled. Pozvat ću se na logiku i to na onu formalnu. Podsjetio bih na takozvane odnosne pojmove. To su lijevo – desno; gore - dolje; učitelj – učenik itd. Njihova je značajka da se ne mogu misliti, odnosno razumjeti izvan odnosa u kojem jesu. Lijevo je lijevo tek u odnosu na desno, izvan odnosa sa desnim ono nema nikakvog smisla. Pojam „dijete“ može biti jedan takav pojam, premda i ne mora. Kad govorimo o djetetu možemo govoriti o biću koje ne može biti shvatljivo izvan odnosa sa pojmom „roditelj“ (otac, majka), ali isto tako pod tim pojmom možemo podrazumijevati jednu od životnih dobi. Pitam se da li Isus i Lao Ce, kad govore o djetetu govore o jednoj životnoj dobi (u tom slučaju pojam „dijete“ nije odnosni pojam) ili pak govore o biću koje se može razumjeti samo iz svog odnosa prema onome iz čega ili od koga je proizašlo? Nietzsche u Zarathustri (poglavlje „O tri preobrazbe“) kaže:
    Dijete je nevinost i zaborav, stalno otpočinjanje, igra, kotač, koji se iz samog sebe okreće, prvi pokret, sveto kazivanje Da.
    Izgleda da se ovdje ne misli odnos spram oca i majke. Ne govori se o kotaču koji oni pokreću već o kotaču koji se sam iz sebe kreče. Ali na jednom drugom mjestu (poglavlje „O putu stvaraoca“) on bivanje djeteta kao kotača koji se kreće iz sebe samog uvjetuje istom vrlinom roditelja. Tu on postavlja ozbiljno pitanje svakome tko se usuđuje roditi i kroz život voditi dijete. Kao da pita: Znaš li ti čovječe, znaš li ti ženo što uopće hoćeš? Možeš li ti to? Pitanje glasi:
    "Jesi li ti neka nova snaga i neko novo pravo? Prvi pokret? Kotač koji se okreće iz sebe sama? Možeš li prisiliti zvijezde da se oko tebe okreću?"
    U Bibliji i Kuranu stoji ako to ne može čovjek onda to može Bog koji nije samo otac već i majka. Oba ga sveta teksta nazivaju maternicom i materničnim što mi prevodimo milostivim i milosrdnim, odnosno nježnim.
    «Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imat sučut za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboravit neću.“
    Dijete je silno biće jer vrlina u kojoj stoji pokreće zvijezde, ali ono je i krhko nježno biće. Ne bi bilo ništa od toga da od svog izvora ne prima i jedno i drugo
    Kad Nietzsche pita odgajatelja: Možeš li prisiliti zvijezde da se oko tebe okreću? onda kao da doziva Danteovu sliku sa kraja Božanstvene komedije. Govoreći o željama i htijenjima koja njega pokreću, Dante govori o kotaču koji se vrtjeti ne presta, odnosno o ljubavi što kreće sunce i sve zvijezde. Dante je svoje želje i svoja htijenja uzdigao do htijenja kotača što pokreće zvijezde u doživljaju krugova Božanskog trojstva, odnosno ulaskom u svjetlost koju svojom komunikacijom isijavaju. To hoće svako dijete, ali ako ne zavlada kotačem okrenut će ga protiv sebe i on će ga bacati iz krajnosti u krajnost sve dok ga ne uništi. Djeca koja gube svoju vezu sa izvorom, ili zato što im odgajatelji nisu ljudi vrline, ili zato što je netko ubio Boga u njima – propadaju, ili pak iz djetinstva o kakvom govore Isus i Lao Ce - ispadaju.

    avatar

    05.02.2007. (10:49)    -   -   -   -  

  • formalan profesor

    Vaše dopuštenje, poštovani virtualni sugovornici Lucija, Davore i Milje, dodatno obvezuje moje "suptilno (hvala Milje!)" etičko mišljenje dohvatiti prave misli o koje se može osloniti pri svom kretanju (mislio sam nepromišljeno reći "napredovanju"). Davor je raspoloživost svojih priloga naglasio osobnim suprotstavljanjem mom pitanju: "...moje dopuštenje imaš (mada ga sam ne bih tražio :))". Time je potakao propitivanje samog Zakona o AP, i uopće takvog obzira prema autorstvu, kakvog sam ovdje ja iskazao. Da se radilo o pukom prijepisu nedavne rasprave, dopuštenje ne bih tražio, već bih se zadržao na imenovanju izvora. Ali kako namjeravam doraditi pozadinu, time i promijeniti kontekst slučaja, te samu raspravu malo skratiti, stilizirati je, moguće i izostaviti poneke odjeljke iz sugovorničkih priloga, osjetio sam da dopuštenje moram tražiti. To već nije preuzimanje priloga, već preuzimanje i zahvat nad njima (ništa im neću dodavati, samo možda oduzimati, kako obrada ne bi bila prevelika).

    Davorovo "ja to ne bi ni tražio" ovdje ću pridružiti svoje "da je netko među vama odlučio slično obraditi slučaj i poslužiti se i mojim prilozima, meni bi osobno bilo draže da me niti ne pita za to, već da slobodno uzme i obrađuje po volji (uz poželjno navođenje izvora). Ugodnije mi je slati svoje priloge neopterećen mogućnostima da će oni nastaviti svoj put tko zna kud. Ugodnije mi je misliti da je ovo završna stanica njihovog pojavnog puta. I nekako više držim do te ugodnosti nego do vlastitih autorskih prava, čije provođenje nalaže drugome traženje dopuštenja, a to traženje mi nameće meni nepotrebna, zamarajuća i ubuduće ograničavajuća pitanja "što ovaj hoće sad napraviti s mojim riječima, hoće li ih ismijati, zlorabiti prema ideji protiv koje sam, zabaviti publiku kojoj se ja ne želim obraćati ...". Prejaki obzir prema autorstvu izaziva suvišnu sujetu i osobnu osjetljivost i ometa tako protočnost poslanih riječi te slobodu , smionost i stvaralački domet izraza.

    No svjestan toga utoliko sam vam zahvalniji. Još čekam dopuštenje Plejadablue, ali i Obrisanog, premda bi to dopuštenje bilo u suprotnosti s njegovom zadnjom porukom na ovom blogu, porukom da se ovdje više neće javljati.

    Što ću ako se ne javi?

    avatar

    05.02.2007. (11:53)    -   -   -   -  

  • formalan profesor

    Milje, zaboravio sam ti čestitati na ovom metodološki jako poučnom prilogu. Pokazao si kako logika ne mora biti samo sredstvo dobrog mišljenja i njegovog iskazivanja, već i poticaj - pokretalo za njega. :)

    avatar

    05.02.2007. (14:49)    -   -   -   -  

  • e, nije ovde nego...

    Ne isus nije mislio na decu kao decu svojih roditelja. Niti se deca mogu/moraju posmatrati samo kao deca svojih roditelja ili kao zivotna dob. Za razliku od gore-dole, levo-desno, dete nije relacioni pojam.
    Isus upravo potencira distanciranje od roditeljske veze - na svadbi on majku naziva "zeno!".
    Sta je dete? dete nije covek u malom. freud je prvi definisao dete kao "oca coveka". Najkompletniji uvid u to sta je dete mozemo steci citajuci ljude koji su potaknuti filozofkom znatizeljom empirijski ispitali sustinu psihe deteta. To su jean Piagett, Lav Vigotski, od ljudi s nasih prostora - Ivan Ivic ("Covek kao animal symbolicum")
    Ono sto se u tekstu naziva decjom filozofijom je posledica decjeg logickog misljenja, koje nastaje kao proizvod medjusobnog smenjivanja prirodnog decjeg egocentrizma i procesa decentracije.
    To sto dete cini detetom ima i svoje lose, i svoje dobre strane. Ljudi koji zadrze one dobre strane kao odrasli - su ljudi koji su sacuvali decji duh. Ljudi koji ostanu na onim losima (usled nerazvijenosti ega) su - nezreli.

    avatar

    05.02.2007. (22:13)    -   -   -   -  

  • davor

    Formalni prof., ja sam malo samoironizirao svoje posvemašnje zanemarivanje autorskih prava na kojem je ovaj blog zasnovan. :) Meni je sve open source. Sad bih ja rado zaplovio u neku metafizičku spekulaciju o Otvorenom (apeiron) i Izvoru (arche) ali dobio sam neke kritike, pa ne ću. :D Nego, u vezi Obrisanog i dopuštenja: možda bi se netko mogao anonimno logirati i potpisati kao Obrisani, i dati ti to dopuštenje, pa je problem riješen? Ups, a sad vidim da bi nakon ovog mog prijedloga mogao bilo tko anonimno i odbiti tvoj zahtjev... ;)

    avatar

    06.02.2007. (09:18)    -   -   -   -  

  • formalan profesor

    Ili pak neki "Obrisani" prihvatiti, a neki "Obrisani" odbiti. Tad smo u nerazrješivom protuslovlju koje mi trajno uskraćuje dostatan moralan razlog za slobodno raspolaganje njegovim prilozima. Prema autorstvu tih priloga ja osjećam osobiti obzir. Oni su, naime, drugačije naravi od naših. Više su, da tako kažem, osobni. Ja sam siguran da bi svatko od nas, njegovih sugovornika/ca, za svoje riječi rado pristao/la da budu smatrane kao "vlasništvo istine" prije nego njegovo/njeno osobno. Utoliko bi se rado sveli na ulogu posrednika, pokazivača, manje stvaraoca i pokretača. No riječi Obrisanog nisu takve. One izražavaju njegovu osobnost sadržajima koji se hoće uspostaviti kao njegova istina. Ne svačija, nego bitno njegova, tražeći priznanje od nas. Zato ga ja smatram više autorom njegovih poruka nego što sam, npr. ja autor vlastitih. Jer ja svoje misli nisam vadio iz sebe, već sam ih prenosio iz područja moralne stvarnosti koja me obvezuje (makar mi se možda i pričinjala) tim više što sam manje njen (su)tvorac.

    Osim tog posebnog obzira prema njegovim autorskim pravima, koji proizlazi iz samog sadržaja njegovih riječi, ja sam tim više dužan zatražiti njegovo dopuštenje i iz još jednog razloga. Naime, nad njegovim porukama u ovoj obradi namjeravam napraviti najveći zahvat preinake, kako u njihovom sadržaju, tako i u smislu. Nadogradnje pozadine slučaja, koje su potrebne mojoj obradi, najjače preodređuju upravo njegovu ulogu u raspravi, ulogu Obrisanog.

    Zato ga još jednom molim, ako čita ovu raspravu, da se izjasni.

    A za Davora prijedlog! Mislim da je prigodan trenutak za novi početni prilog koji bi nosio naslov vlasništvo? :)

    avatar

    06.02.2007. (10:59)    -   -   -   -  

  • davor

    Prijedlog ti je odličan, ali ti ga ipak vraćam natrag (vidi napomenu lijevo ispod e-mail adrese; može i autorski rad) :)

    avatar

    06.02.2007. (12:56)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Formalni profesore i Davore ne može se bilo tko javiti kao Otpisani. Njegov blog koji mu je omogućio komunikaciju s nama još uvijek postoji. Samo se pravi Otpisani, javljajući nam se kao bloger, može na njega pozvati. Profesore, zadivljen sam Davorovim nadahnutim načinom da te pozove kao gosta priređivača. To je tako djetinje neposredno a opet tako vrsno izvedeno da nećeš moći odbiti. Već se radujem tvom prilogu!
    Imamo još jedan razlog radovanja. Večernji list je objavio i nagradio Lucijinu priču Otok. Lucijo sa devet slova, čestitam!
    E, nije ovde nego, pročitao sam tvoju interesantnu raspravu Detinjasti ili nezreli. Slične misli ćemo naći u Starom zavjetu (Izreke 22, 15) ali i u Pavlovim poslanicama. Pavao se puno borio protiv krivo shvaćenih Isusovih riječi i na mnogim mjestima nalazimo usporedbe u kojima koristi i ono dobro i ono loše kod djece, Isto tako ističe potrebu za rastom i prevladavanjem dječjeg stanja.
    No, Isusova oslovljavanja djece uglavnomn su vezana uz temu kraljevstva Božjeg (jedan izuzetak je govor o dječjoj hirovitosti u Mt 11, 16-19). Kod Davora citiranom mjestu (Mt 18, 1-3) blisko je jedno iz Markovog evanđelja „Zaista, zaista kažem vam tko ne primi kraljevstva Božjeg kao dijete, ne, u njega neće ući“ (Mk 10,16) Primiti kraljevstvo kao dijete ovdje znači prigrliti ga u jednostavnosti kao Očev dar, a ne potraživati ga kao neki dug ili kao robu za neko učinjeno „dobro“ djelo. Uvjetovano djelovanje sa prikrivenim motivima, računicom, mora biti zamijenjeno sa bezuvjetnom ljubavi, odnosno predanjem. Kod evanđelista Ivana postajanje djetetom se imenuje kao novo rođenje. „Zaista, zaista kažem ti: ako se tko ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjeg (Iv 3,3) U nastavku se kaže da se radi o rođenju u Duhu. „Što je od tijela rođeno tijelo je, što je od Duha rođeno, duh je.“
    „Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duha robovanja da se opet bojite, nego primiste duha posinstva u kojemu kličemo Abba!“ (Rim 8,14-15) Kad Isus uči učenike moliti ući ih govoriti: „Abba naš...“ To je zazivanje najveće moguće prisnosti i nježnosti ali istovremno i snage koju neko biće može doživjeti – a može se dosegnuti samo u Duhu. U Isusovoj Velikosvečeničkoj molitvi (Iv 17) stoji da je Abba ono tajanstveno Božje ime koje se u Starom zavjetu nije smjelo izgovarati. Sada zabrane više nema jer je zaštićeno. Mogu ga izricati samo oni koji su se nanovo rodili. Ne radi se o nekoj magijskoj formuli već parajeziku koji je darovan djetetu koje se predaje onome od kojeg je proizašlo. Isusov pojam djeteta je relacioni pojam. Bez upućenosti na Abba, on nema nikakvog smisla.
    U Kani Galilejskoj Isus zaista kaže svojoj majci „Što ja imam s tobom ženo? Još nije došao moj čas“. To je distanciranje od roditeljske veze ukoliko je u pitanju krvna veza. To je dozivanje jedne druge veze. Marija je Duhom božjim ispunjena. Ona je milja puna. (Samo takva, od Boga nanovo rođena je mogla roditi i odgojiti Boga. Zato je Dante u Raju zaziva: „Djevice majko, kćerko sina svoga“.)
    Marija se u Kani nije nimalo uznemirila zbog Isusovog distanciranja. Ono pripada samoj duhovnosti. Ne ispričava mu se jer ga je tobože htjela skrenuti od njegove, odnosno božanske volje. Odgovorila mu je kao ravnopravni partner, u istom duhu jer i ona je u njemu rođena. To što je rekla Isus nije doživio kao neko suprotstavljanje onomu što joj je prije toga rekao, već kao nešto što je s time posve usklađeno. Isus u svojoj sugovornici poštuje njezinu inicijativu, njezinu poduzetnost. On nije neki kruti Logos unutar kojeg nema mjesta za inicijativu drugoga, već upravo takav Logos koji bez inicijative drugog nije ni moguć. Isus nije do sada mogao ništa učiniti jer nitko još nije imao inicijativu. Kad on kaže «Moj čas još nije došao», kaže zapravo da ga još nitko nije pokrenuo na djelovanje. Čuvši Marijin odgovor, on se upravo raduje što može djelovati. Izazvan je Marijinom reakcijom i učinit će nešto izuzetno. Tako će učiniti znamenje da bi rođeni u Duhu mogli jasno vidjeti da je on dijete, Sin Božji.

    avatar

    06.02.2007. (22:20)    -   -   -   -  

  • plejadablue

    Prije nego se upustim u komentiranje posta, a što silno želim i misli mi samo naviru...a suprotno toj mojoj želji dijete u sebi poslala sam u park, jer ja kao vučica( dozvolim si ponoviti Luciju spominjući žene koje trče s vukovima..:)) ližem neke rane duboko u šumi, za što treba vremena i mira, samo kratka poruka formalnom profesoru - naravno!..apsolutno sve , svaki moj komentar možeš upotrijebiti bez ikakvih ograničenja..:))..i jedan brzi prilog usput - nisam sigurna da li komentari uopće trebaju biti obuhvaćeni (i pravno i etički) u bilo kakva ograničenja...hvala Luciji što mi je ostavila poručicu da se ovdje čeka na mene..pozdrav društvu..:))

    avatar

    07.02.2007. (09:20)    -   -   -   -  

  • viviana

    Ovog jutra, samo velike čestitke Luciji za uspjeh njene priče objavljene u Večernjem listu i radost zbog ovog priznanja s kojom se pridružujem sigurno velikoj tvojoj radosti, Lucija. :) Čestitke i poljupci za ovu veliku i vrijednu nagradu, a šampanjac za kojeg sam ja inače zadužena, otvorit ćemo kasnije kada i ti budeš tu. :))

    avatar

    07.02.2007. (10:12)    -   -   -   -  

  • formalan profesor

    Plejadablue, hvala! :)

    Jedan usputan primjer!

    Agenti LA policije vrebali su priliku da uzmu ključni dokaz: pištolj kojim je počinjen težak zločin. Za pretres stana sumnjivca (ali još ne osumnjičenog) nisu imali nalog. Skriveni za uglom kuće dočekali su da ovaj istrese smeće i vrati u kuću.
    -Idemo pretražiti kantu!
    -Čekaj! Kanta je još uvjek na njegovom posjedu! Strpimo se dok ne dođu čistači i utovare to smeće.
    Na sudu je njihov dokaz, pištolj s otiscima, bio odbijen, uzet iz kamiona gradske čistoće, ali dok se nalazio na još nepomiješanoj hrpi smeća iz kante sumnjivca. Aura vlasništva oko te hrpe još i tada se morala uvažavati.

    Sad tek vidim, tu je vrt, tu je smeće, hm ...

    ...a, da! Čak i kad bi Obrisani smatrao Davorov postupak prema njemu "moralnim smećem" , a svoje uporne poruke pokušaje da se to smeće iz Davorovog vrta ukloni, bilo bi lijepo prisjetiti se uzaludnog mara ove dvojice revnih agenata LAPD! :)

    Kad ja razmišljam o vašim pravima nad onim što ste napisali i virtualno objavili, uvijek se pitam: "koliko to meni pripada da ja s tim mogu raditi što želim?" Ponavljam, ne radi se o prijepisu s imenovanog izvora (koji se može podvesti pod doslovno izvještavanje), već o upotrebi priloga uz promjenu konteksta uz zadržano imenovanje izvora. No opet ponavljam, i meni je neugodno ovo pitati, jer sam ne bih želio biti pitan za slično. Čim sam komentar poslao, ja sam ga dao na korištenje. Nešto poput dara (makar ne tako svečarski i pompozno kao što se obično dariva, uz upadljivo samočašćenje vlastitim darom drugome). Ako netko pomisli da se darom može poslužiti za neku drugu svrhu (npr. debljina darovane knjige taman je takva da bi mogla poduprijeti regal koji se opasno nagnuo), treba li on pitati darivatelja za dopuštenje, ili upravo suprotno: mora li prešutjeti takvo pitanje, baš iz obzira prema darivatelju?

    Što bih mogao odabrati za citate pod naslovom Vlasništvo? "podaj sve što imaš i hodi sa mnom!", prispodoba o bogatom mladiću iz Novog zavjeta? Prouhdonne: vlasništvo je krađa!? Ili možda Schopenhauerov: tko posjeduje, taj je posjedovan? Malo sociologije? Dijelove Millsove teorije o tome kako osjećaji i raspoloženja danas postaju roba na tržištu osobnosti? Ili možda slučaj s otokom Tristan da Cunha, čiji stanovnici umiru od astme samo zato što je jedna farmakološka kompanija patentirala svoje otkriće genskog koda koji odgovara toj bolesti, ali još nije razvila tehnologiju za proizvodnju odgovarajućeg lijeka? Čak i kad bih sve to stavio u početni prilog, ne bih bio siguran da sam obuhvatio ono ključno iz filozofske problematike vlasništva. Jasno, vlastiti tekst ne dolazi u obzir, jer bi se narušila forma bloga. Mislim da je jako bitno na ovom blogu upravo to poštivanje tradicije i ostavštine velikih umova.

    avatar

    07.02.2007. (10:36)    -   -   -   -  

  • formalan profesor

    Lucija! :)

    avatar

    07.02.2007. (10:47)    -   -   -   -  

učitavam...