Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Baka

    Nemanja, ti si genije.

    avatar

    27.01.2007. (02:13)    -   -   -   -  

  • Luce

    DEVOTEE (mn. devotees) - Osoba koju seksualno privlače osobe sa amputacijom, tj. osobe bez noge ili bez ruke. Koriste se i izrazi admirer, akrotomofil, akrotomofiličar.
    Riječ devotee također se može prevesti kao štovalac, sljedbenik, poklonik, isto kao i riječ admirer.
    Zbog toga, evolucijski netaknuta ostaje činjenica da kurac, kao takav, nije trebao biti smješten u pičci, iz jednostavnog razloga : ne bi ga bilo moguće štovati kao fantomskog, što obara pojam štovanja po defaultu; štovanje uda kojeg osjećaš i kad fizički nisi spojen za njega osnovni je lajt-motiv proze i poezije žena trećeg milenija i upravo ih nepostojanje evolucijske greške drži pet centimetara iznad vode, to jest pet centimetara od prelaska tanke granice između devotte-a i akromotofila. Muškarci s udom najstrasniji su fetiš (može li fetiš biti nestrastan?) žena akromotofiličarki, u tom paradoksu glavna je činjenica da tuđi ud štuješ kao svoj otkinuti.
    Po domaće, kurac štujem upravo zato jer je izvan mene i tako dugo dok postoji opasnost da ću ga opet morati pustiti van.
    Upravo zbog toga je Glenn Close skuhala zeca ljubimca Douglasu za večeru.
    Isti taj zec bio je fantomsko produženje Douglasove vječite težnje za neodrastanjem, u kojoj ga je beštija okrutno zaustavila, dajući tako sebi mogućnost za štovanje fiktivnog mladosnog batrljka, Duglasovog, ne zečevog.

    avatar

    27.01.2007. (12:49)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    U pičku materinu, nisam znao da si tako pametna! Sad sam još potaknuo i tebe na mudroslovlje, što neće dobro završiti, već vidim (overlook). Anyhow, da bi se razumjela tvoja upadica, moram čitateljstvo izvjestiti o prethodnoj debati i erotologijskom obaranju evolucionizma; prenosim krtku raspravu s Lucilijinog bloga u cjeloći:
    EVO LUCIJA
    heidegger
    Drsko bih predložio da na tragu poetskog preseljenja organa napraviš anatomski atlas. Bila bi to svojevrsna pjesnička mapa koja bi potakla i slikare i poete da kroz umjetnički izraz razmišljaju o ljudskoj prirodi. Da je evolucija znala možda bi i sama, kad je bilo vrijeme, smjestila srce uz samu pičku. Glazba bi sigurno imala druge putove. Treba također razraditi solucije kamo s kurcem. On je sada trenutno vani ali kod presađivanja mogla bi mu dati neko zahvalnije mjesto. Slikari kao Dimitrije Popović zacijelo bi oduševljeno ilustrirali tvoj anatomski atlas. Mogla bi slikarska naiva poslije zamora opet snažno krenuti naprijed. Nemoj domovini uskratiti da s tvojim sintetičkim proizvodom obogati svjetsko tržište.
    26.01.2007. (11:36) - #
    Slave
    evolucija bi trebala kurac premjestiti na čelo
    26.01.2007. (20:25) - #
    Nemanja
    Slave: Kolone.
    (...kurac premjestiti na čelo kolone. Inače bi padala jaja na oko. Pola šest. To bi zbog otegotnosti okolbe nemogućilo zrenje i kretitbu. Govoritelj o gladosti ima neku hladnost i nejasninu, kao kad kuhiraš praznoću ili prostranoću, bez potrebne punosti i radoće.
    Slušaonik tada, kao običan službalac, postaje trčatelj ka staroći. Staroća mu pak odnosi vedroću visokosti. Za tili čas.)
    Čista poezija.
    27.01.2007. (11:44) - #
    Nemanja
    Evolucija je trebala kurac smjestiti u pičku.
    Upravo ste pročitali osnovni antievolucionistički argument. Obrazložimo to ukratko(sic!):
    Eva-Lucija, u najširem smislu te riječi, proces je u kojem nizom promjena ili razvojnih stupnjeva živi organizam ili skupina organizama stječe karakteristične morfološke i fiziološke značajke; teorija po kojoj različiti tipovi životinja i biljaka potječu od drugih preegzistentnih tipova. Ta teorija, prema kojoj se viši oblici života izvode iz nižih, temelji se na opsežnim promatranjima.
    Budući da sam se ja u životu najebao, na temelju opsežnih promatranja, zapažanja, beleženja, usporedaba i zaključivanja, došao sam do nepozive spoznaje da je evolucionistička teorija, najblaže rečeno, zakurac (i sada ide osnovni antievolucionistički argument): da evolucija ima ikakvoga smisla, dakle da je Život smisleno svrhovito kretanje od manje očitog do nedvosmislenog oblika jednog te istog, kurac bi zaista bio vazda smješten u pičci, a ljudi bi, konzekventno i nasmešeno, živjeli u stanju permanentnog orgazma kao realiziranog eshatona ukupne prirodne i humane povijesti (praksis kao mimezis fizisa). Budući da tome tako nije, evolucija ne postoji, a ako postoji, besmislene je i nesvrhovita! Mislim da sam bio jasan.
    Evo je dakle erotologičko obaranje evolucionističke teorije. Na pathos.

    avatar

    27.01.2007. (12:59)    -   -   -   -  

  • Luce

    Enihau, da bi se razumjele moje upadice, prije svega nije dovoljno pejstati dva-tri komentara.

    avatar

    27.01.2007. (13:05)    -   -   -   -  

  • Luce

    Izgaram od želje tko je mlada nada koja je potaknula epilog, miriše mi na Baku, ali da Baka pada u nesvijest od nečeg što je na filmu, hm.

    avatar

    27.01.2007. (13:19)    -   -   -   -  

  • Luce

    ...da saznam...

    avatar

    27.01.2007. (13:20)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Pazi s riječima. Vidiš što sam ja učinio od jedne jedine! Riječi.

    avatar

    27.01.2007. (13:24)    -   -   -   -  

  • Luce

    Jebeš me, ne kužim ovo.

    avatar

    27.01.2007. (13:27)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Luce, Lucija, opet ne paziš na nastavi! Vidiš što sam učinio od jedne jedine opaske o muškobanjastosti! Pazi da ne izgoriš od želje!

    avatar

    27.01.2007. (13:31)    -   -   -   -  

  • Luce

    Nemanja, ti si Bog! Informatički i globano.
    Kako si samo stigao u tili čas ovjekovječiti i učiniti on-line dostupnom moju ekstazu koju si postigao opaskom o muškobanjanosti.?
    Molim te samo da me ubuduće upozoriš da me fotkaš, tako da usne izgorjele od želje napućim u položaj kao da izvikujem tvoje ime!

    avatar

    27.01.2007. (13:44)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Draga Lucija, pokušat ću ti odgovoriti suvislo i nekim redom, iako mi se jebe. Pa sam dekoncentriran.
    Ja još uvijek nisam Bog. Nekoć sam bio umišljen, misleći da jesam; danas više nisam, umišljen, pa bi se moglo kazati da sam - savršen. To je zapravo, vidiš i sama, velik teološki problem. Circulus vitiosulus maximus/m rerum novarum. (kitica cvijeća za Baku)
    Informatički gledano, danas nije teško biti upućen u rumorenje globalnoga sela, kad je local colour globalna zavjera: čitatelj je per definitionem paranoik, jer misli da svaka riječ i svaki redak, pa i ono između redaka, ima smisao, te je tako senzibiliziranoj osobi vrlo lako pronaći ne samo željenu, već nažalost i neželjenu informaciju o daljnjem svome (trač, to je ljubav za daljnjeg svoga; vlastito otkriće). Tajna ove fotografije, koja je objavljena još vruća, tj. hot-line a ne samo on-line, upravo je u ekstazi: biti u ekstazi, znači biti van sebe, napraviti u sebi mjesta Njemu - fantomskom udu, recimo, Falus, das Ding. Dok si bila van sebe, kao lopov, krišom, čak u potaji, ušao sam u tebe otkrivši tvoje skrovište/utočište. A bila si van sebe, jer sam bio u tebi. Da, možda ja ipak jesam bog, kad ovako djelujem, naizgled samo uzročno, he, he. Što se tiče izgaranja i ekspiroze, već sam ti, u poglavlju o SaMSari - koje začudo otada više nema! - razgovjetno kazao:
    "Lucija, ti jesi moja poetesa, ali, tvoji stihovi:

    "Prije nego izvadiš kurac, oralno zadovolji moje rečenice,
    jer ni ja ni one ne padamo na jebački pedigre,
    preskoči smoking i lizing i peting,
    porječkaj se sa mnom
    umjesto predigre."

    samo su noćni lahor u hramu sudbine spram riječi koje suše usne kao mrtvi jezici:

    "....više poetičnosti ipak ima u gutanju i sisanju, nego u pisanju."

    Devojke, uklešite ove reči kao epitaf u svoja kamena srca!
    Samsara, devojčice, nemam reči.
    I ja sam tih.
    Kao Don.
    King."

    Eto, odatle valjda tvoje usne izgorjele od želje kao da uzvikuju moje ime!
    Po trgovima drevnih gradova.

    avatar

    27.01.2007. (14:00)    -   -   -   -  

  • Luce

    Svaka čast, svaka čast. Odoh. Koncentrirati se.
    Širiti legendu oralnom predajom. Po trgovima drevnih gradova.

    avatar

    27.01.2007. (14:06)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Evo Luce, što piše devojčica: "Sjajno je to, fantom limb kao falus. I cijelo to poigravanje nesvjesnim. To je takvo prezahvalno područje, možeš se izgubiti u njemu. Tvoj post me podsjetio na Borgesa, njegov stil općenito, ali posebno na priču Kenningar u kojoj baš zajebava čitatelja, stalno ga tjerajući na višu ili dublju razinu razumijevanja, i istovremeno traži od njega veći angažman - i još, i još... - dubina je, dakako, beskonačna.

    Mrrrrrrrr..."

    A? To su reči koje pale usne, a ne porječkaj se sa mnom...devojka sve razume i prozire jednim pogledom: fantomski Ud i beskrajno ludičko područje poigravanja s njime, mogućnost gubljenja u ekstazi spoznaje koja je pravi hermeneutički rollercoaster što tera dublje ili više istovremeno tražeći i još i još, do u beskonačnost vrtložne dubine, kao u pesmi Vaska Pope Pre igre:

    PRE IGRE

    Zažmuri se na jedno oko

    Zaviri se u sebe u svaki ugao

    Pogleda se da nema eksera da nema lopova

    Da nema kukavičijih jaja

    Zažmuri se i na drugo oko

    Čučne se pa se skoči

    Skoči se visoko visoko visoko visoko

    Do navrh samog sebe

    Odatle se padne svom težinom

    Danima se pada duboko duboko duboko

    Na dno svoga ponora

    Ko se ne razbije u paramparčad

    Ko ostane čitav i čitav ustane

    Taj igra

    avatar

    27.01.2007. (15:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...