pronać nekoga tko je vrijedan svega ovoga je preteško. ali na kraju, zašto se zamarat kad ipak ne odlučujemo mi. možeš odlučit da nećeš nikoga puštat k sebi, sagradit zidove koji će te dijelit od svih ljudi, dobrih i loših, bez da ih filtrira. a možeš im i dat priliku, uz razumnu količinu opreza, i vidjet kakvi su stvarno. ipak se sve bazira na povjerenju. sami ne možemo. ne sjećam se kad sam se zadnji put stvarno razočarala u nekome jer većinom znam što od koga mogu očekivati. ja sam se opet zaljubila premda sam sama sebi govorila da ne smijem, branila sam samoj sebi da mi bude uopće imalo stalo jer sam bila uvjerena da ću samo opet sama sebe povrijedit. ali, šta je, tu je, nije na meni. nažalost, svi smo mi bar jednom bili povrijeđeni, izdani, razočarani. ali tko od nas može reć da vrijeme nije sa sobom odnjelo sve uspomene, i da život nije nastavio teć svojim tokom onako kako i treba? nema ispravnog i neispravnog, nema pravog i krivog. možda vjerujem da se sve događa s razlogom. i prije ili kasnije vrijeme donese ono što želimo. nadam se jedini savjet koji ti mogu dat je da živiš a ne da preživljavaš, da nađeš /ako već nemaš/ frendicu koju zagrliš kad god hoćeš, koja će te u pola noći nazvat samo da te pita kako si, kojoj će bit stalo do tebe onolko kolko je tebi stalo do nje, i kojoj ćeš moć reć šta god hoćeš bez da te osuđuje. uživaj u svemu što te veseli, druži se s ljudima pokraj kojih se osjećaš dobro, radi samo ono što ti želiš i nedaj nikome da poljulja ono što ti jesi. mijenjaj se zbog sebe, a ne zbog drugih. makni se od ljudi za koje znaš da im nije stalo do tebe, neće ti falit jer ti ne trebaju, voli samo one koji to zaslužuju. ja nemam pojma šta sam sve nadrobila ovdje ali valjda ima smisla /ima li?/ ne razmišljaj o onome što nemaš /moja najčešća greška/ jer je jedini logični zaključak iz toga da ništa nema smisla, a takav stav ne vodi nikuda. ja bi završila ovo sad jer neće bit povezano jedno s drugim nimalo :)
početi ispočetka? ovisi do koje mjere su stvari otišle u kurac /nemrem se drukčije izrazit/. ali nikad nije kasno za ispravit stvari. zaboravit nažalost nećeš nikad, ali kako je jednom meni jedna jako draga osoba rekla, nemoj se trudit zaboravit, trudi se pamtit znajući da je gotovo. vrijeme se ne vraća, ali liječi sve. i ono što na kraju moram reć je: sve će bit u redu :)
ako kaj trebaš, msn imaš, znaš di živim i imaš moj broj :) drž se.
21.01.2007. (17:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neznam kaj da ti kazem osim da nisi jedina. ja vise i ne vjerujem ljudima al odlucila sam da nikog vise necu pustit u svoj zivot ko ce se poigravat samnom ismijavat me itd to sve treba odjebat drzi mi se =) pusa
21.01.2007. (21:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
to je sastavni dio svačijeg života..... nisi jedina... svi griješe, drugi zbog njih pate, početni dio toga je tako dalek da ga možemo tražiti čak i u vlastitom rađanju - pa se pitamo zašto uopće živimo??? zašto ja nosim teret cijeloga svijeta na svojim leđima? da li je problem u meni ? život igra s nama nepoštenu igru.....vjerujem da sudbina postoji, vjerujem i u to da je sudbina naš karakter, vjerujem u Boga.....za tvoj problem ( iako ne znam koji je, možda bi trebala biti malo preciznija kod govoriš o svojoj patnji ) možda trebaš pregledati živote svoje obitelji, možda trebaš duhovno čišćenje, možda trebaš osobu na koju se možeš osloniti i plakati joj na ramenu...... bol je sol života i bez nje ne bismo bili ljudi ( pročitaj moj post - život je putovanje u nepoznato)
22.01.2007. (19:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mirtič
pronać nekoga tko je vrijedan svega ovoga je preteško. ali na kraju, zašto se zamarat kad ipak ne odlučujemo mi. možeš odlučit da nećeš nikoga puštat k sebi, sagradit zidove koji će te dijelit od svih ljudi, dobrih i loših, bez da ih filtrira. a možeš im i dat priliku, uz razumnu količinu opreza, i vidjet kakvi su stvarno. ipak se sve bazira na povjerenju. sami ne možemo.
ne sjećam se kad sam se zadnji put stvarno razočarala u nekome jer većinom znam što od koga mogu očekivati.
ja sam se opet zaljubila premda sam sama sebi govorila da ne smijem, branila sam samoj sebi da mi bude uopće imalo stalo jer sam bila uvjerena da ću samo opet sama sebe povrijedit. ali, šta je, tu je, nije na meni.
nažalost, svi smo mi bar jednom bili povrijeđeni, izdani, razočarani. ali tko od nas može reć da vrijeme nije sa sobom odnjelo sve uspomene, i da život nije nastavio teć svojim tokom onako kako i treba? nema ispravnog i neispravnog, nema pravog i krivog. možda vjerujem da se sve događa s razlogom. i prije ili kasnije vrijeme donese ono što želimo. nadam se jedini savjet koji ti mogu dat je da živiš a ne da preživljavaš, da nađeš /ako već nemaš/ frendicu koju zagrliš kad god hoćeš, koja će te u pola noći nazvat samo da te pita kako si, kojoj će bit stalo do tebe onolko kolko je tebi stalo do nje, i kojoj ćeš moć reć šta god hoćeš bez da te osuđuje. uživaj u svemu što te veseli, druži se s ljudima pokraj kojih se osjećaš dobro, radi samo ono što ti želiš i nedaj nikome da poljulja ono što ti jesi. mijenjaj se zbog sebe, a ne zbog drugih. makni se od ljudi za koje znaš da im nije stalo do tebe, neće ti falit jer ti ne trebaju, voli samo one koji to zaslužuju. ja nemam pojma šta sam sve nadrobila ovdje ali valjda ima smisla /ima li?/
ne razmišljaj o onome što nemaš /moja najčešća greška/ jer je jedini logični zaključak iz toga da ništa nema smisla, a takav stav ne vodi nikuda. ja bi završila ovo sad jer neće bit povezano jedno s drugim nimalo :)
početi ispočetka? ovisi do koje mjere su stvari otišle u kurac /nemrem se drukčije izrazit/. ali nikad nije kasno za ispravit stvari. zaboravit nažalost nećeš nikad, ali kako je jednom meni jedna jako draga osoba rekla, nemoj se trudit zaboravit, trudi se pamtit znajući da je gotovo. vrijeme se ne vraća, ali liječi sve. i ono što na kraju moram reć je: sve će bit u redu :)
ako kaj trebaš, msn imaš, znaš di živim i imaš moj broj :) drž se.
21.01.2007. (17:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
°* °*just tears°* °*
neznam kaj da ti kazem
osim da nisi jedina.
ja vise i ne vjerujem ljudima
al odlucila sam da nikog vise necu pustit u svoj zivot
ko ce se poigravat samnom
ismijavat me itd
to sve treba odjebat
drzi mi se =)
pusa
21.01.2007. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
upis
to je sastavni dio svačijeg života..... nisi jedina... svi griješe, drugi zbog njih pate, početni dio toga je tako dalek da ga možemo tražiti čak i u vlastitom rađanju - pa se pitamo zašto uopće živimo??? zašto ja nosim teret cijeloga svijeta na svojim leđima? da li je problem u meni ? život igra s nama nepoštenu igru.....vjerujem da sudbina postoji, vjerujem i u to da je sudbina naš karakter, vjerujem u Boga.....za tvoj problem ( iako ne znam koji je, možda bi trebala biti malo preciznija kod govoriš o svojoj patnji ) možda trebaš pregledati živote svoje obitelji, možda trebaš duhovno čišćenje, možda trebaš osobu na koju se možeš osloniti i plakati joj na ramenu...... bol je sol života i bez nje ne bismo bili ljudi ( pročitaj moj post - život je putovanje u nepoznato)
22.01.2007. (19:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
RANJIVO SRCE
ljudi hvala Vam na podrskama stvarno mi puno znace
23.01.2007. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...