You can not demolish something that is already in the process... I think you got it all wrong... Ja sam te htio nazvat danas par puta, ali poštujem request, pa ako se slucajno predomislis... pliz me nazovi jel bi te htio cut... I wuv ya...
21.01.2007. (02:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Senpai
Onaj koji se ne želi osjećati bolje i ne želi ništa napraviti da se osjeća bolje, valjda se osjeća dobro dok mu je loše. Ali ja se nadam da to ne vrijedi za tebe. Teško mi je napisati riječ podrške, znajući da ništa ne mijenjam, ali pokušat ću. Život nije savršen, svakodnevno se događa masa stvari, servira nam se oveća količina loših događaja, iza sebe nakupljamo nizove loših iskustava, no naš cilj je da se naučimo boriti protiv toga, a ne posustajati i jadikovati nad vlastitom nesrećom. Nitko ne vodi savršen život. Valjda ne postoji osoba kojoj je sve onako kako treba biti. Ali, kad bolje razmisliš, takvo bi savršenstvo postalo dosadno i čovjek bi namjerno sam sebi nekako zakomplicirao život. Naš put sastavljen je od uspona i padova. Ono što trebamo znati je uživati u usponima, ali padovima ne dopustiti da nas povuku u ponor. Ne smijemo dozvoliti crne misli, depresiju, tugu, you name it. Što padamo dublje, to je gore i to se teže izvući.
I pogotovo ćeš se teško izvući kada već – imajući problem – stvaraš novi problem tugovanjem i nazivanjem sebe bespomoćnom, izgubljenom, jadnom. Osvrni se oko sebe. Pogledaj koliko ti se lijepih stvari nudi. Prijateljstva, ljepota mladosti, hrpa raznih mogućnosti. Nemoj reći da nije tako. Znaš da sreća nije u velikim stvarima, nego u malim glupim sitnicama. Potrudi se da ih primijetiš. Pobjedi te misli i kreni dalje, kreni ispočetka, kreni s optimističnim smiješkom i mislima „bit će bolje.“ Malo zrelosti i razuma u glavu, molim te. Teško mi je kad čitam ovako nešto i kad vidim da si sama ne želiš pomoći i onda zazivaš pomoć. Zašto tražiš pomoć? Kako želiš da ti se pomogne? Čovjek sam sebi mora pomoći. Ako ti netko pruži ruku, ti si ta koja će se za nju uhvatiti. Ako to nećeš napravit, pomoć koja ti se nudi ništa ne vrijedi. Ja te savjetujem. Onako, od srca. I stvarno bi me razveselilo da jegnog dana primijeniš bar četvrtinu od onog što napisah ovdje. Ili samo dio o optimizmu, jer on liječi sve.
Možeš ovo obrisat ak ti je glupo al si sačuvaj te misli u glavi pliz. Izgovorene riječi valjda nemaju neku vrijednost, pa se nadam da će ovo crno na bijelo unijeti barem malo nade, optimizma i što već treba. Onegai, razmisli malo, Kohai-chan...
21.01.2007. (02:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Senpai
Sorry ako sam nabljezgarala svašta, jer uvijek kad ovdje osvane neki tužan post ja se hvatam za glavu i mislim whyyyy.... uglavnom, možda sam neinformirana i šta ja znam, nemam pojma. uglavnom. i dalje živim u snovima da ću vidjet nešto veselo na ovom blogu... čujemo se, kohai! cheer up. ^^;
21.01.2007. (02:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Asuriell
You can not demolish something that is already in the process...
I think you got it all wrong...
Ja sam te htio nazvat danas par puta, ali poštujem request, pa ako se slucajno predomislis... pliz me nazovi jel bi te htio cut...
I wuv ya...
21.01.2007. (02:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Senpai
Onaj koji se ne želi osjećati bolje i ne želi ništa napraviti da se osjeća bolje, valjda se osjeća dobro dok mu je loše. Ali ja se nadam da to ne vrijedi za tebe. Teško mi je napisati riječ podrške, znajući da ništa ne mijenjam, ali pokušat ću. Život nije savršen, svakodnevno se događa masa stvari, servira nam se oveća količina loših događaja, iza sebe nakupljamo nizove loših iskustava, no naš cilj je da se naučimo boriti protiv toga, a ne posustajati i jadikovati nad vlastitom nesrećom. Nitko ne vodi savršen život. Valjda ne postoji osoba kojoj je sve onako kako treba biti. Ali, kad bolje razmisliš, takvo bi savršenstvo postalo dosadno i čovjek bi namjerno sam sebi nekako zakomplicirao život. Naš put sastavljen je od uspona i padova. Ono što trebamo znati je uživati u usponima, ali padovima ne dopustiti da nas povuku u ponor. Ne smijemo dozvoliti crne misli, depresiju, tugu, you name it. Što padamo dublje, to je gore i to se teže izvući.
I pogotovo ćeš se teško izvući kada već – imajući problem – stvaraš novi problem tugovanjem i nazivanjem sebe bespomoćnom, izgubljenom, jadnom. Osvrni se oko sebe. Pogledaj koliko ti se lijepih stvari nudi. Prijateljstva, ljepota mladosti, hrpa raznih mogućnosti. Nemoj reći da nije tako. Znaš da sreća nije u velikim stvarima, nego u malim glupim sitnicama. Potrudi se da ih primijetiš. Pobjedi te misli i kreni dalje, kreni ispočetka, kreni s optimističnim smiješkom i mislima „bit će bolje.“ Malo zrelosti i razuma u glavu, molim te. Teško mi je kad čitam ovako nešto i kad vidim da si sama ne želiš pomoći i onda zazivaš pomoć. Zašto tražiš pomoć? Kako želiš da ti se pomogne? Čovjek sam sebi mora pomoći. Ako ti netko pruži ruku, ti si ta koja će se za nju uhvatiti. Ako to nećeš napravit, pomoć koja ti se nudi ništa ne vrijedi. Ja te savjetujem. Onako, od srca. I stvarno bi me razveselilo da jegnog dana primijeniš bar četvrtinu od onog što napisah ovdje. Ili samo dio o optimizmu, jer on liječi sve.
Možeš ovo obrisat ak ti je glupo al si sačuvaj te misli u glavi pliz. Izgovorene riječi valjda nemaju neku vrijednost, pa se nadam da će ovo crno na bijelo unijeti barem malo nade, optimizma i što već treba. Onegai, razmisli malo, Kohai-chan...
21.01.2007. (02:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Senpai
Sorry ako sam nabljezgarala svašta, jer uvijek kad ovdje osvane neki tužan post ja se hvatam za glavu i mislim whyyyy.... uglavnom, možda sam neinformirana i šta ja znam, nemam pojma. uglavnom. i dalje živim u snovima da ću vidjet nešto veselo na ovom blogu... čujemo se, kohai! cheer up. ^^;
21.01.2007. (02:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...