U drugom stoljeću nakon Nietzschea stvari ne izgledaju puno bolje nego u prvom (najkrvavijem u historiji). Lišeno svake transcendentalne svrhe, sa Zapada poteklo znanje kao moć sad luta Zemljom strahovitom bezobzirnom brzinom rušeći tisućljetnom evolucijom postale žive forme, i organske i povijesne. Sve u svrhu ''progresa radi progresa'' – kad već bolje svrhe nemamo. Mini nuklearne bombe i maksi ekološke katastrofe tek su najočiti znaci toga kretanja. Bolje da prestanem o tome govoriti, prije nego li zapadnem u ''perverzno samopotvrđivanje i samouživanje istog tog nihilizma''.
16.01.2007. (21:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
planinar
Nije Nietzche promašio u prognozi, eventualno je promašio u projekciji rubnjaka, koji bi označio nekakav kraj stava nihilizma. Stav da istine nema, tj. da je istina da istine nema, poduprt je stameno današnjim stanjem, gdje znanje, za koje je (bilo) potrebno rudarski kopati, zamjenjuje informacija, koja je servirana na površini stola. Što će ikome znanje, kad je u mogućnosti doći do bilo koje tražene informacije? Što će čovjeku vlastito iskustvo, kad se može jednostavno informirati o tuđem? I što će mu vlastito iskustvo stvarnosti, kad može stvoriti bilo koju stvarnost, što znači da odabirom stvarnosti bira i iskustvo?
Dakle, poučna pričica o čovjeku koji je u brdu (u sebi) kopao rupe, tražeći istinu, pa odustajao zbog nailaska na kamen, zbog čega bi kopao novu rupu, a nakon određenog vremena (života) brdo izbušio nepreglednim nizom plitkih rupa, zamjenjuje se ovom – čovjek je sav u najplićim rupicama, kako i treba biti!(?).
Ili ovakva pričica, o čovjeku koji se na pola, uočeno, krivog puta, vraća ispravno na početak, umjesto da krivi put dovrši do kraja, sad izgleda kao čovjek koji se na početak vraća s bilo kojeg započetog puta. Odjednom je čovjek jedna lutalica bez zvijezde Sjevernjače, a jedini je smisao u brzom, ili još bržem odustajanju.
Ili, čovjek ne treba naporno raditi kako bi zaradio za život, nego biti umješan u vlastitom neradu, što je najcjenjeniji rad?
No, čovjek nije biće bez korijena ili sjemena, tako da ne može pokidati ovu vezu. Zašto će to postati važno, vidjet ćemo ubuduće.
19.01.2007. (10:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
U drugom stoljeću nakon Nietzschea stvari ne izgledaju puno bolje nego u prvom (najkrvavijem u historiji). Lišeno svake transcendentalne svrhe, sa Zapada poteklo znanje kao moć sad luta Zemljom strahovitom bezobzirnom brzinom rušeći tisućljetnom evolucijom postale žive forme, i organske i povijesne. Sve u svrhu ''progresa radi progresa'' – kad već bolje svrhe nemamo. Mini nuklearne bombe i maksi ekološke katastrofe tek su najočiti znaci toga kretanja. Bolje da prestanem o tome govoriti, prije nego li zapadnem u ''perverzno samopotvrđivanje i samouživanje istog tog nihilizma''.
16.01.2007. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
planinar
Nije Nietzche promašio u prognozi, eventualno je promašio u projekciji rubnjaka, koji bi označio nekakav kraj stava nihilizma.
Stav da istine nema, tj. da je istina da istine nema, poduprt je stameno današnjim stanjem, gdje znanje, za koje je (bilo) potrebno rudarski kopati, zamjenjuje informacija, koja je servirana na površini stola. Što će ikome znanje, kad je u mogućnosti doći do bilo koje tražene informacije? Što će čovjeku vlastito iskustvo, kad se može jednostavno informirati o tuđem? I što će mu vlastito iskustvo stvarnosti, kad može stvoriti bilo koju stvarnost, što znači da odabirom stvarnosti bira i iskustvo?
Dakle, poučna pričica o čovjeku koji je u brdu (u sebi) kopao rupe, tražeći istinu, pa odustajao zbog nailaska na kamen, zbog čega bi kopao novu rupu, a nakon određenog vremena (života) brdo izbušio nepreglednim nizom plitkih rupa, zamjenjuje se ovom – čovjek je sav u najplićim rupicama, kako i treba biti!(?).
Ili ovakva pričica, o čovjeku koji se na pola, uočeno, krivog puta, vraća ispravno na početak, umjesto da krivi put dovrši do kraja, sad izgleda kao čovjek koji se na početak vraća s bilo kojeg započetog puta. Odjednom je čovjek jedna lutalica bez zvijezde Sjevernjače, a jedini je smisao u brzom, ili još bržem odustajanju.
Ili, čovjek ne treba naporno raditi kako bi zaradio za život, nego biti umješan u vlastitom neradu, što je najcjenjeniji rad?
No, čovjek nije biće bez korijena ili sjemena, tako da ne može pokidati ovu vezu. Zašto će to postati važno, vidjet ćemo ubuduće.
19.01.2007. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...