Od likara u našem malom mistu, do nacionalnog književnog i enciklopedijskog Gargantue… Jung je držao seminar o Nietzscheovom Zarathustri... John Densmore (bubnjar The Doors) kaže ''Nietzsche je ubio Jima Morrisona... Morrisona nadčovjeka, dionizijskog mahnitaša, koji je sam bio Rođenje tragedije''... Johnny Štulić stavlja Nietzschea umjesto samog sebe na centarfora svoje idealne momčadi jer ''bolje igra glavom''... Michel Houellebecq, autor Elementarnih čestica (knjige koja tako pogađa i uznemiruje današnji duh vremena) nije se propustio opširno očitovati o Nietzscheu... Najčitaniji indijski ''duhovni učitelj'' na Zapadu, Osho Rajneesh, opširno komentira Zarathustru... Nietzsche je naš suvremenik - sam sebe je nazvao prvim misliocem 21. stoljeća. Stoga nije neobično da je i na našu malu virtualnu agoru stigao njegov Antikrist.
28.04.2007. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nietzsche? Izvukla sam s police „Povratak vlastitosti“ od Vladimira Jelkića i „Otkrivanje zablude“ od Damira Buterine. Kroz ta dva naslova Nitzsche nam je predstavljen tako pitko i istinito da je teško upamtiti i prepričati. To je zato jer je mnogo njegovog već ugrađeno u naše mišljenje, neprimjetno u školi, u životu. Arhitektima modernog doba uz Nitzschea pridružuju teoretičari još Freuda, Einsteina i Marxa. Pa bi zaista da imamo volje secirati našu misao, stavove i maštanja bilo moguće dosta lako dijagnosticirati što nam je tko od njih dao. Meni su bliski i u mnogočemu meni važnom, prepoznatljiva prva dvojica. Puno puta smo se složili da težimo spoznaji istine, dobrote i ljepote (i da svi tragamo za time), i kad istina i dobrota završe u ljepoti umjetničkog djela to je naša kartarza. Tada iskočimo iz Miljeinih okvira, pa se može naći i put do sebe na koji nas upućuje Nietzsche. Davore, govoriš o umjetnosti i umjetnicima koji su pomake spoznaji, pa i osobna traženja, zabilježili u svojim djelima. Umjetnost nas čini boljima, definitivno, ona je hrana nasušna, ona nam rasplamsava emocije, ona nam poručuje, ona nas pomiče naprijed prema svjetlosti, ona nas vodi sebi samima. Da nje nema onda ne bi bilo nikakve radosti, život bi izgubio smisao, a da se svrha ni ne nasluti i bio bi nam samo potreban Freud. Kako živimo u „izokrenutoj“ zbilji, zadnje vrijeme promišljam da bi i mi trebali izokrenuti naš izričaj. Recimo u humor, tako da se rugamo i ismijavamo onda kada bi najradije plakali, i upravo sada ti dovedeš Luiđija između nas i odmah me upućuje da bi dišpet bio dobar motiv. Kako je lijepo što si se sjetio njega! Nije mu Smoje slučajno dao u Dantea u ruke. Jako sam voljela čitati Smoju, a Malo misto mi je blisko jer barba Smoje je mnogo preslikao iz malog mista od kuda su moji roditelji.
01.05.2007. (22:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smojina Kronika našeg malog mista u TV verziji ima u Dalmaciji (ili barem u Splitu i okolici) status otprilike kakav je imao Razgovor ugodni naroda slovinskoga prije stotinjak godina. To je valjda jedini izdanak kulture, bilo regionalne, bilo nacionalne, bilo globalne, kojeg gleda doslovno cijela obitelj. I to zajedno - od babe koja inače voli gledati kvizove, matere koja voli gledati sapunice, oca koji voli gledati nogomet, do klinca pankera. Svaki put kad se reprizira (a to je, hvala Bogu, dovoljno često), čitave se obitelji okupljaju pred televizorom. Gledanjem te serije svaka se nova generacija inicira u Dalmatince. :) Obiteljsku idilu naruši tek ona epizoda kad umire teta Bepina, pa se netko od iskusnijih gledatelja iznenada sjeti da ima neodgodivog posla... Zna već da će biti suza, i da će mu biti neugodno pred djecom. Mene osobno veseli da je Smoje - i pored svog dovoljno jasno deklariranog životnog polazišta iskazanog u riječima dotura Luiđija: ''U se, na se, poda se, to ti je cila filozofija.'' - našao u tome svom kosmosu kojeg on naziva našim malim mistom mjesta i za lik seoskog filosofa Antonja zvanog Čimavica (to je onaj koji nikako da umre :) ). I da je svom hedonističkom doturu, uz Dantea na kantunalu pored postelje, u biblioteku ubacio i Nietzschea (i to na njemačkom). :)
02.05.2007. (14:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lucija, zaboravio sam napisati uz tvoj komentar o Buterinovoj i Jelkićevoj knjizi... Od mnoštva knjiga o Nietzscheu svakako je u najvećoj mjeri za preporučiti Eugen Fink Nietzscheova filozofija.
05.06.2007. (20:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Od likara u našem malom mistu, do nacionalnog književnog i enciklopedijskog Gargantue… Jung je držao seminar o Nietzscheovom Zarathustri... John Densmore (bubnjar The Doors) kaže ''Nietzsche je ubio Jima Morrisona... Morrisona nadčovjeka, dionizijskog mahnitaša, koji je sam bio Rođenje tragedije''... Johnny Štulić stavlja Nietzschea umjesto samog sebe na centarfora svoje idealne momčadi jer ''bolje igra glavom''... Michel Houellebecq, autor Elementarnih čestica (knjige koja tako pogađa i uznemiruje današnji duh vremena) nije se propustio opširno očitovati o Nietzscheu... Najčitaniji indijski ''duhovni učitelj'' na Zapadu, Osho Rajneesh, opširno komentira Zarathustru...
Nietzsche je naš suvremenik - sam sebe je nazvao prvim misliocem 21. stoljeća. Stoga nije neobično da je i na našu malu virtualnu agoru stigao njegov Antikrist.
28.04.2007. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Nietzsche? Izvukla sam s police „Povratak vlastitosti“ od Vladimira Jelkića i „Otkrivanje zablude“ od Damira Buterine. Kroz ta dva naslova Nitzsche nam je predstavljen tako pitko i istinito da je teško upamtiti i prepričati. To je zato jer je mnogo njegovog već ugrađeno u naše mišljenje, neprimjetno u školi, u životu.
Arhitektima modernog doba uz Nitzschea pridružuju teoretičari još Freuda, Einsteina i Marxa. Pa bi zaista da imamo volje secirati našu misao, stavove i maštanja bilo moguće dosta lako dijagnosticirati što nam je tko od njih dao. Meni su bliski i u mnogočemu meni važnom, prepoznatljiva prva dvojica.
Puno puta smo se složili da težimo spoznaji istine, dobrote i ljepote (i da svi tragamo za time), i kad istina i dobrota završe u ljepoti umjetničkog djela to je naša kartarza. Tada iskočimo iz Miljeinih okvira, pa se može naći i put do sebe na koji nas upućuje Nietzsche.
Davore, govoriš o umjetnosti i umjetnicima koji su pomake spoznaji, pa i osobna traženja, zabilježili u svojim djelima. Umjetnost nas čini boljima, definitivno, ona je hrana nasušna, ona nam rasplamsava emocije, ona nam poručuje, ona nas pomiče naprijed prema svjetlosti, ona nas vodi sebi samima. Da nje nema onda ne bi bilo nikakve radosti, život bi izgubio smisao, a da se svrha ni ne nasluti i bio bi nam samo potreban Freud.
Kako živimo u „izokrenutoj“ zbilji, zadnje vrijeme promišljam da bi i mi trebali izokrenuti naš izričaj. Recimo u humor, tako da se rugamo i ismijavamo onda kada bi najradije plakali, i upravo sada ti dovedeš Luiđija između nas i odmah me upućuje da bi dišpet bio dobar motiv. Kako je lijepo što si se sjetio njega! Nije mu Smoje slučajno dao u Dantea u ruke. Jako sam voljela čitati Smoju, a Malo misto mi je blisko jer barba Smoje je mnogo preslikao iz malog mista od kuda su moji roditelji.
01.05.2007. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Smojina Kronika našeg malog mista u TV verziji ima u Dalmaciji (ili barem u Splitu i okolici) status otprilike kakav je imao Razgovor ugodni naroda slovinskoga prije stotinjak godina. To je valjda jedini izdanak kulture, bilo regionalne, bilo nacionalne, bilo globalne, kojeg gleda doslovno cijela obitelj. I to zajedno - od babe koja inače voli gledati kvizove, matere koja voli gledati sapunice, oca koji voli gledati nogomet, do klinca pankera. Svaki put kad se reprizira (a to je, hvala Bogu, dovoljno često), čitave se obitelji okupljaju pred televizorom. Gledanjem te serije svaka se nova generacija inicira u Dalmatince. :) Obiteljsku idilu naruši tek ona epizoda kad umire teta Bepina, pa se netko od iskusnijih gledatelja iznenada sjeti da ima neodgodivog posla... Zna već da će biti suza, i da će mu biti neugodno pred djecom.
Mene osobno veseli da je Smoje - i pored svog dovoljno jasno deklariranog životnog polazišta iskazanog u riječima dotura Luiđija: ''U se, na se, poda se, to ti je cila filozofija.'' - našao u tome svom kosmosu kojeg on naziva našim malim mistom mjesta i za lik seoskog filosofa Antonja zvanog Čimavica (to je onaj koji nikako da umre :) ). I da je svom hedonističkom doturu, uz Dantea na kantunalu pored postelje, u biblioteku ubacio i Nietzschea (i to na njemačkom). :)
02.05.2007. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemiri
Vi još niste sebe tražili: a već nađoste mene.
10.05.2007. (01:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Lucija, zaboravio sam napisati uz tvoj komentar o Buterinovoj i Jelkićevoj knjizi... Od mnoštva knjiga o Nietzscheu svakako je u najvećoj mjeri za preporučiti Eugen Fink Nietzscheova filozofija.
05.06.2007. (20:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...