Obrisani je u jednom svom obrisanom komentaru upozorio da na slici uz prethodni post nije muha, nego obad. Kako je u filosofskoj tradiciji obad vezan uz jednu Sokratovu usporedbu, o buđenju usnulih atenskih građana (a usnulost je Obrisani također predbacio sudionicima ovog bloga), pokušat ću još jednom pogledati u lice problemu. Pri tom ću se povesti za iznimnim primjerom formalnog profesora koji je na osobne uvrede Otpisanoga odvratio najpovoljnijom mogućom interpretacijom njegovog stava. Stoga ja, pokušavajući slijediti uzor formalnog profesora, dajem najpovoljniju interpretaciju stava Obrisanoga – naravno, koliko je to u mojoj prepisivačkoj moći (za drugo nisam). Prihvaćam njegov upad kao kinički. To što je prekasno shvaćen, samo doprinosi usporedbi s Diogenom – dvije i po tisuće godina je proteklo dok ga Sloterdijk nije re-afirmirao. Time mi se prigovor cinizma vraća natrag u lice: ovdje, na ovom blogu, ja sam taj arogantni platonički moćnik koji svojim dvoklikom osporava spontanosti diogenovskog aplauza pravo na postojanje, a potom ga još drsko usporedi sa zombijem. Ja sam taj koji osjeća stid zbog praskanja i omašćivanja, a ne osjeća stid kad istrebljujem one koji su od mene nesputaniji.
No, i nakon tog vraćanja u lice, ja i dalje ne osjećam stid zbog svog postupka za koji mi je (tek naizgled) bestidni Obrisani rekao ''Stidi se!''. To valjda znači jedno od dvoje: ili je moja cinička strana posve prevagnula, ili odnose moći ovdje ipak vidim drugačije. Naravno, ja vjerujem da se radi o ovoj drugoj opciji (no, ako sam u krivu, tad bi se i to moje uvjerenje moglo tumačiti kao cinizam). Pokušat ću obrazložiti.
11.01.2007. (15:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakle, po Sloterdijkovoj terminologiji, i cinik i kinik su drznici, provokatori. Razlika je u tome što jedan svojom drskošću čuva vladajuće mnijenje, drugi ga osporava. Kakvo bi se, dakle, shvaćanje seksualnosti danas i ovdje (ne mislim ovdje na blogu, nego u našoj životnoj sredini) moglo smatrati vladajućim? (Očito, o tome ovisi hoćemo li neku provokaciju shvatiti kao ciničku ili kao kiničku.) Svakako, ne postoji jednoglasni odgovor na to pitanje. No uzmimo dvije pojednostavljeno ekstremne mogućnosti, radi orijentacije. Za njihovo ocrtavanje posužit ću se Nietzscheovim sintagmama: živimo li, dakle, još uvijek u nekoj vrsti ovakvog ili onakvog ''platonizma za puk''? Ili smo već ušli u od Nietzschea najavljeno ''dvadeset i prvo stoljeće'', označeno kao ''nihilizam'' (ili, kako kaže Scheler, u ''doba poravnanja'')? Zamislimo dakle ta dva atenska muža i filosofa, Diogena i Platona prenesene u naše doba. (Naglašavam, bez imalo želje da procjenjujem njihove tadašnje pozicije, u njihovo vrijeme – isključivo kao nisaoni pokus za bolje shvaćanje našeg vremena.) Čije bi shvaćanje seksualnosti bilo u većoj mjeri suprotno vladajućem mnijenju? Čini mi se da nijedno od ta dva baš ne odgovara današnjem prosječnom mnijenju u potpunost, svako od njih bi barem netko shvatio kao drskost. Što uopće ja smatram prosječnim vladajućim mnijenjem po pitanju erosa? Bez imalo pretenzije na potpun iskaz, otprilike ovo: seks je jedan od primarnih izvora čovjekovog užitka, koji je, osobito kod dijela žena a na obostranu žalost, na neki neodređen način donekle povezan s osjećajima. Također, uslijed nesretne evolucijske slučajnosti, imastanovitu korelaciju s rađanjem djece. Činjenicu da sam ja sam nastao spolnim putem nije poželjno dovoditi u svijest. Naravno, bilo tko drugi bi to formulirao drugačije, no, da dopustim i benevolenciju prema samom sebi, pretpostavimo da taj opis prosječnog (naravno, ne i moga) mnijenja nije posve pogrešan. Kako stoje Diogen i Platon naspram njega? Diogen na trgu... [digresija: ipak na trgu (lat. forum) a ne u Akademiji ili u nečijem vrtu (lat. blog)]..., dakle Diogen na trgu masturbira pred svojom bačvom, jednako kao što pred njom jede, misli, itd. Kako bi to danas prošlo? Možda bi intervenirala policija. No meni je vjerojatnije da bismo na televizijskim ekranima dobili novi reality show ''Diogen''. Svakako, uz novinske naslove ''Skandalozno!'', ali ipak, uz novinske naslove i TV. Drskost, nesumnjivo, ali s kojim predznakom? Platon govori o filosofiji kao o erotskom umijeću. Težnja za božanskim, za beskrajnim, za Ljepotom samom. Ali, zar to nemamo posvuda, u ljubićima, romantičnim komedijama, čitavoj toj ''pornografiji za žene''? No, ovaj je muškarac. Da se ne upucava nekoj? Vragu i istina, ne mora baš uvijek biti filosof, malo priča o duši kao o slomljenom medaljonu, pa se i on omasti negdje. Dobro, to bi možda moglo vrijediti za neke samozvane ''lijepe duše'', poput mene, ali Platon, zar on nije bio gay, ili u celibatu, tako nešto? Ako je doista bio gay, tad bi sa svojom ''željom da se zauvijek spoji'' zacijelo bio komičan današnjim potencijalnim ljubavnicima, uzimajući u obzir njihovu statistički izrazito promiskuitetnu praksu. Bit će da se ipak radi o celibatu – pa, uostalom, to sve objašnjava! Alferd Kinsey, otac suvremene (!) seksologije jasno kaže: ''Jedine [pazi, jedine!] perverzije su celibat, apstinencija i kasno stupanje u spolne odnose.'' Dakle, perverznjak svoju opačinu podvaljuje pod ''božansko''! (''A zar to i nije redovito slučaj s govorom o božanskom?'' – nije li ovo posve suvremena primjedba?) Maksimalni Platonov domet u današnje doba: štand na sajmu ezoterike na kojem prodaje u vlastitoj naklad zdanu knjigu pod naslovom ''Tantra, duhovnost i sex''. U našem ''sad i ovdje'' Diogen bi bio TV zvijezda, Platon autsajder.
11.01.2007. (15:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno, bilo bi neiskreno da ovaj tobožnji ''misaoni pokus'' nisam navukao na ovakav ishod. Ali, mogući su i stvarni pokusi: prilažem dokaz 1: (pod)forum Ljubav, erotika, seks. Za razliku od ovog ''jednoumnog'' bloga pod strogom čizmom idealističke rigidnosti, tamo je prava sloboda, bez ''pokoravanja''. Neki bi istraživač mogao možda istražiti koliki je tamo udio shvaćanja ''ljubavi, erotike i seksa'' kao ''težnje ka beskraju'', a koliki kao ''štrcanja'' i ''praskanja''. Kome je do eksperimentiranja, neka se drzne tamo otvoriti topic o ''svetosti seksualnosti'' [SPOILER: barem dvojica koji su tako nešto pokušali zaradili su ban. Ne zbog bilo kojeg prijestupa - zbog svog stava o seksualnosti koji je zastupao monogamiju. Jednoga, koji je baš pokušavao sa pojmovim poput ''svetosti'' i slično, poslali su na Religiju, drugoga, koji je pokušavao s nekim malo složenijim objašnjenjima, na Filozofiju. No, da takvim stavovima nije mjesto na podforumu Ljubav, erotika, seks, svima se činilo nespornim.] Ukratko, vjerujem da lupati po ''platonizmu za puk'' u doba ''nihilizma'' znači igrati za vladajuće. Kinički stav danas nije ''pišati protiv idealističkog vjetra'', kako Sloterdijk opisuje onodobnu Diogenovu praksu. Čini mi se da danas vrijedi obrat te Sloterdijkove formule: disati Duh unatoč antiidealističkim mlazovima.
11.01.2007. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na muci se poznaju junaci:) Nisam dosad znao što je sve Diogen radio pred publikom. Pretpostavit ću da bi to moglo značiti da danas većina ljudi zna samo za (gospodski) cinizam dok im je kinizam jedanko stran kao i pred dva i pol tisućljeća. On bi bio zvijezda, samo što bi vjerojatno brzo došao netko još bezobrazniji i ne nužno pronicljiviji.
11.01.2007. (16:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davore, slažem se da danas vrijedi obrat Sloterdijkove formule, ali mi je upitno da li bismo ga mogli vezati uz kinizam. Usporedba klapa samo na jednoj razini: u onoj poziciji u kojoj su nekad bili kinici spram idealizma danas su idealisti spram nihilizma (još bih dodao - moralnog relativizma i cinizma). Ali što je s drugim razinama. Kinici su pišali protiv idealističog vjetra a idealisti „dišu duh“ spram nihilizma. Da li možemo uspoređivati to pišanje, drzništvo, provokaciju, besramnost, prostaštvo sa disanjem Duha. Služi li se disanje Duha istim ili sličnim postupcima? Ne kažem da ti misliš i pitaš drugačije. Pozorno sam pročitao tvoj tekst i čini mi se da se slažemo. Hoću sebi pojasniti tvoju poziciju i ispitati da li te dobro razumijem. Pretpostavljam da hoćeš reći da je Obrisani postupio nekorektno. On nije kinik jer ti nisi u poziciji platoničkog moćnika. On je cinik jer svojom drskošću čuva vladajuće mnijenje o seksualnosti i ljubavi. Otpisani zastupa stranu moćnika a ti mu se suprotstavljaš tako da „dišeš Duhom“. Ti osporavaš vladajuće mnijenje, ali ni ti nisi kinik. Naprotiv kloniš se prostaštva, svakog smeća i otpada jer smeta tvome disanju. Ako ga se i dotakneš nije to zato što bi htio, već zato što si u to bačen.
13.01.2007. (01:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, ta prva razina o kojoj govoriš je ono na što sam htio prvenstveno ukazati. Radi tog stanja stvari ja sam upad Obrisanoga shvatio kao cinički. No, vjerujem da je on sam svoj upad shvatio na kinički način. Sada, kad sam odlučio njegovo gledište interpretirati najpovoljnije što mogu, njegovu motivaciju vidim nekako ovako: ''ovdje, na ovom blogu koji se kiti časnim imenom filosofije, umjesto beskompromisnosti gledanja u lice stvarima bilo ono lijepo ili ružno, počeo se stvarati neki tralala ambijentalni kafić u kome se čak i o seksu priča kao o beskrajima i zacijeljivanjima polomljenih medaljona'' (navodnici ne označavaju doslovni navod nego onaj dio u kojem ja zamišljam što on misli/osjeća). Stoga on podbada. Dakako, taj ubod ja shvaćam kao prostaštvo – neko nepoznat mi se nadviruje nad postelju, broji skor i viče ''bravo!'' – kako bih to drugačije shvatio nego kao prostaštvo? Ali ne samo kao prostaštvo nego i kao upad vladajućeg cinizma u moj pokušaj da načinim jedan mali (idealistički, zašto ne?) vrt u kojem će biti gušt meni i možda još nekome nešto misliti. Stoga svoj vrt čuvam. Naravno, vrt uključuje granicu – stoga je njegov kinički napad: ''gdje je sad tvoja bezgraničnost?!'' Ali, ja opet taj napad shvaćam kao cinički – jer smisao vrta baš jest otvoriti prostor i stvoriti ambijent za one cvjetove kojima je u pustinji koja raste teže opstati. Njegovo gledište da ja postupam kao arogantni moćnik izgleda ispravno gleda li se ovaj blog izolirano: ja doista imam moć njega brisati a on nema moć mene brisati. No, kao što Sloterdijk ispravno naglašava, i on ima moć – u ovom slučaju zagaditi taj moj vrt u kojeg ga ne pripuštam, potom, raskrinkati me pred gostima u tom vrtu do kojih mi je stalo. Stoga i na ovom blogu odnosi moći nisu tako jednostrani (otud moj govor o ''terorizmu''). No sagleda li se kontekst čitave forum/blogosfere, ili još šire, vjerujem da moja usporedba s vrtom u pustinji (naime ne s obzirom na vrijednost, nego s obzirom na rasprostranjenost takvih ''idealističkih'' gledišta) ipak stoji. I da stoga moje pravo na obranu tog vrta ipak nadilazi pravo svakoga na slobodno iskazivanje svog mišljenja koje je implicirano u tom časnom imenu filosofije kojim se kiti ovaj blog (kao što je naglasio formalni profesor u komentaru od 08.01.2007. 11:29). Što se tiče mog stava spram smeća i otpada: pokušavam na to gledati ekološki/holistički. Nalaziti koliko mogu kreativne načine da ga re-cikliram. Naravno, to ne znači bacati se u blato i kopati po vlastitom smeću, tek pokušavam iscijeliti posjekotine neizbježne uslijed bačenosti (u najširem smislu). Koliko je do mene, i koliko mogu sam vidjeti, sunce me privlači više od blata. Sama provokativnost (koju onda druga strana može shvatiti i kao drskost) mi se ponekad omakne; ipak načelno vjerujem: filosofija se ne nameće (impose), ona se izlaže (expose).
13.01.2007. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Obrisani je u jednom svom obrisanom komentaru upozorio da na slici uz prethodni post nije muha, nego obad. Kako je u filosofskoj tradiciji obad vezan uz jednu Sokratovu usporedbu, o buđenju usnulih atenskih građana (a usnulost je Obrisani također predbacio sudionicima ovog bloga), pokušat ću još jednom pogledati u lice problemu. Pri tom ću se povesti za iznimnim primjerom formalnog profesora koji je na osobne uvrede Otpisanoga odvratio najpovoljnijom mogućom interpretacijom njegovog stava. Stoga ja, pokušavajući slijediti uzor formalnog profesora, dajem najpovoljniju interpretaciju stava Obrisanoga – naravno, koliko je to u mojoj prepisivačkoj moći (za drugo nisam). Prihvaćam njegov upad kao kinički. To što je prekasno shvaćen, samo doprinosi usporedbi s Diogenom – dvije i po tisuće godina je proteklo dok ga Sloterdijk nije re-afirmirao.
Time mi se prigovor cinizma vraća natrag u lice: ovdje, na ovom blogu, ja sam taj arogantni platonički moćnik koji svojim dvoklikom osporava spontanosti diogenovskog aplauza pravo na postojanje, a potom ga još drsko usporedi sa zombijem. Ja sam taj koji osjeća stid zbog praskanja i omašćivanja, a ne osjeća stid kad istrebljujem one koji su od mene nesputaniji.
No, i nakon tog vraćanja u lice, ja i dalje ne osjećam stid zbog svog postupka za koji mi je (tek naizgled) bestidni Obrisani rekao ''Stidi se!''. To valjda znači jedno od dvoje: ili je moja cinička strana posve prevagnula, ili odnose moći ovdje ipak vidim drugačije. Naravno, ja vjerujem da se radi o ovoj drugoj opciji (no, ako sam u krivu, tad bi se i to moje uvjerenje moglo tumačiti kao cinizam). Pokušat ću obrazložiti.
11.01.2007. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Dakle, po Sloterdijkovoj terminologiji, i cinik i kinik su drznici, provokatori. Razlika je u tome što jedan svojom drskošću čuva vladajuće mnijenje, drugi ga osporava.
Kakvo bi se, dakle, shvaćanje seksualnosti danas i ovdje (ne mislim ovdje na blogu, nego u našoj životnoj sredini) moglo smatrati vladajućim? (Očito, o tome ovisi hoćemo li neku provokaciju shvatiti kao ciničku ili kao kiničku.) Svakako, ne postoji jednoglasni odgovor na to pitanje. No uzmimo dvije pojednostavljeno ekstremne mogućnosti, radi orijentacije. Za njihovo ocrtavanje posužit ću se Nietzscheovim sintagmama: živimo li, dakle, još uvijek u nekoj vrsti ovakvog ili onakvog ''platonizma za puk''? Ili smo već ušli u od Nietzschea najavljeno ''dvadeset i prvo stoljeće'', označeno kao ''nihilizam'' (ili, kako kaže Scheler, u ''doba poravnanja'')?
Zamislimo dakle ta dva atenska muža i filosofa, Diogena i Platona prenesene u naše doba. (Naglašavam, bez imalo želje da procjenjujem njihove tadašnje pozicije, u njihovo vrijeme – isključivo kao nisaoni pokus za bolje shvaćanje našeg vremena.) Čije bi shvaćanje seksualnosti bilo u većoj mjeri suprotno vladajućem mnijenju?
Čini mi se da nijedno od ta dva baš ne odgovara današnjem prosječnom mnijenju u potpunost, svako od njih bi barem netko shvatio kao drskost. Što uopće ja smatram prosječnim vladajućim mnijenjem po pitanju erosa? Bez imalo pretenzije na potpun iskaz, otprilike ovo: seks je jedan od primarnih izvora čovjekovog užitka, koji je, osobito kod dijela žena a na obostranu žalost, na neki neodređen način donekle povezan s osjećajima. Također, uslijed nesretne evolucijske slučajnosti, imastanovitu korelaciju s rađanjem djece. Činjenicu da sam ja sam nastao spolnim putem nije poželjno dovoditi u svijest.
Naravno, bilo tko drugi bi to formulirao drugačije, no, da dopustim i benevolenciju prema samom sebi, pretpostavimo da taj opis prosječnog (naravno, ne i moga) mnijenja nije posve pogrešan. Kako stoje Diogen i Platon naspram njega?
Diogen na trgu... [digresija: ipak na trgu (lat. forum) a ne u Akademiji ili u nečijem vrtu (lat. blog)]..., dakle Diogen na trgu masturbira pred svojom bačvom, jednako kao što pred njom jede, misli, itd. Kako bi to danas prošlo?
Možda bi intervenirala policija. No meni je vjerojatnije da bismo na televizijskim ekranima dobili novi reality show ''Diogen''. Svakako, uz novinske naslove ''Skandalozno!'', ali ipak, uz novinske naslove i TV. Drskost, nesumnjivo, ali s kojim predznakom?
Platon govori o filosofiji kao o erotskom umijeću. Težnja za božanskim, za beskrajnim, za Ljepotom samom.
Ali, zar to nemamo posvuda, u ljubićima, romantičnim komedijama, čitavoj toj ''pornografiji za žene''? No, ovaj je muškarac. Da se ne upucava nekoj? Vragu i istina, ne mora baš uvijek biti filosof, malo priča o duši kao o slomljenom medaljonu, pa se i on omasti negdje. Dobro, to bi možda moglo vrijediti za neke samozvane ''lijepe duše'', poput mene, ali Platon, zar on nije bio gay, ili u celibatu, tako nešto? Ako je doista bio gay, tad bi sa svojom ''željom da se zauvijek spoji'' zacijelo bio komičan današnjim potencijalnim ljubavnicima, uzimajući u obzir njihovu statistički izrazito promiskuitetnu praksu. Bit će da se ipak radi o celibatu – pa, uostalom, to sve objašnjava! Alferd Kinsey, otac suvremene (!) seksologije jasno kaže: ''Jedine [pazi, jedine!] perverzije su celibat, apstinencija i kasno stupanje u spolne odnose.'' Dakle, perverznjak svoju opačinu podvaljuje pod ''božansko''! (''A zar to i nije redovito slučaj s govorom o božanskom?'' – nije li ovo posve suvremena primjedba?) Maksimalni Platonov domet u današnje doba: štand na sajmu ezoterike na kojem prodaje u vlastitoj naklad zdanu knjigu pod naslovom ''Tantra, duhovnost i sex''.
U našem ''sad i ovdje'' Diogen bi bio TV zvijezda, Platon autsajder.
11.01.2007. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Naravno, bilo bi neiskreno da ovaj tobožnji ''misaoni pokus'' nisam navukao na ovakav ishod. Ali, mogući su i stvarni pokusi: prilažem dokaz 1: (pod)forum Ljubav, erotika, seks. Za razliku od ovog ''jednoumnog'' bloga pod strogom čizmom idealističke rigidnosti, tamo je prava sloboda, bez ''pokoravanja''. Neki bi istraživač mogao možda istražiti koliki je tamo udio shvaćanja ''ljubavi, erotike i seksa'' kao ''težnje ka beskraju'', a koliki kao ''štrcanja'' i ''praskanja''.
Kome je do eksperimentiranja, neka se drzne tamo otvoriti topic o ''svetosti seksualnosti'' [SPOILER: barem dvojica koji su tako nešto pokušali zaradili su ban. Ne zbog bilo kojeg prijestupa - zbog svog stava o seksualnosti koji je zastupao monogamiju. Jednoga, koji je baš pokušavao sa pojmovim poput ''svetosti'' i slično, poslali su na Religiju, drugoga, koji je pokušavao s nekim malo složenijim objašnjenjima, na Filozofiju. No, da takvim stavovima nije mjesto na podforumu Ljubav, erotika, seks, svima se činilo nespornim.]
Ukratko, vjerujem da lupati po ''platonizmu za puk'' u doba ''nihilizma'' znači igrati za vladajuće. Kinički stav danas nije ''pišati protiv idealističkog vjetra'', kako Sloterdijk opisuje onodobnu Diogenovu praksu.
Čini mi se da danas vrijedi obrat te Sloterdijkove formule: disati Duh unatoč antiidealističkim mlazovima.
11.01.2007. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Philomena diogenica Q.
Joj, što ja volim Diogena! Genijalan mi je!
11.01.2007. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Na muci se poznaju junaci:)
Nisam dosad znao što je sve Diogen radio pred publikom. Pretpostavit ću da bi to moglo značiti da danas većina ljudi zna samo za (gospodski) cinizam dok im je kinizam jedanko stran kao i pred dva i pol tisućljeća.
On bi bio zvijezda, samo što bi vjerojatno brzo došao netko još bezobrazniji i ne nužno pronicljiviji.
11.01.2007. (16:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
Davore, slažem se da danas vrijedi obrat Sloterdijkove formule, ali mi je upitno da li bismo ga mogli vezati uz kinizam. Usporedba klapa samo na jednoj razini: u onoj poziciji u kojoj su nekad bili kinici spram idealizma danas su idealisti spram nihilizma (još bih dodao - moralnog relativizma i cinizma).
Ali što je s drugim razinama. Kinici su pišali protiv idealističog vjetra a idealisti „dišu duh“ spram nihilizma. Da li možemo uspoređivati to pišanje, drzništvo, provokaciju, besramnost, prostaštvo sa disanjem Duha. Služi li se disanje Duha istim ili sličnim postupcima?
Ne kažem da ti misliš i pitaš drugačije. Pozorno sam pročitao tvoj tekst i čini mi se da se slažemo. Hoću sebi pojasniti tvoju poziciju i ispitati da li te dobro razumijem. Pretpostavljam da hoćeš reći da je Obrisani postupio nekorektno. On nije kinik jer ti nisi u poziciji platoničkog moćnika. On je cinik jer svojom drskošću čuva vladajuće mnijenje o seksualnosti i ljubavi. Otpisani zastupa stranu moćnika a ti mu se suprotstavljaš tako da „dišeš Duhom“. Ti osporavaš vladajuće mnijenje, ali ni ti nisi kinik. Naprotiv kloniš se prostaštva, svakog smeća i otpada jer smeta tvome disanju. Ako ga se i dotakneš nije to zato što bi htio, već zato što si u to bačen.
13.01.2007. (01:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Da, ta prva razina o kojoj govoriš je ono na što sam htio prvenstveno ukazati. Radi tog stanja stvari ja sam upad Obrisanoga shvatio kao cinički. No, vjerujem da je on sam svoj upad shvatio na kinički način. Sada, kad sam odlučio njegovo gledište interpretirati najpovoljnije što mogu, njegovu motivaciju vidim nekako ovako: ''ovdje, na ovom blogu koji se kiti časnim imenom filosofije, umjesto beskompromisnosti gledanja u lice stvarima bilo ono lijepo ili ružno, počeo se stvarati neki tralala ambijentalni kafić u kome se čak i o seksu priča kao o beskrajima i zacijeljivanjima polomljenih medaljona'' (navodnici ne označavaju doslovni navod nego onaj dio u kojem ja zamišljam što on misli/osjeća). Stoga on podbada. Dakako, taj ubod ja shvaćam kao prostaštvo – neko nepoznat mi se nadviruje nad postelju, broji skor i viče ''bravo!'' – kako bih to drugačije shvatio nego kao prostaštvo? Ali ne samo kao prostaštvo nego i kao upad vladajućeg cinizma u moj pokušaj da načinim jedan mali (idealistički, zašto ne?) vrt u kojem će biti gušt meni i možda još nekome nešto misliti. Stoga svoj vrt čuvam. Naravno, vrt uključuje granicu – stoga je njegov kinički napad: ''gdje je sad tvoja bezgraničnost?!'' Ali, ja opet taj napad shvaćam kao cinički – jer smisao vrta baš jest otvoriti prostor i stvoriti ambijent za one cvjetove kojima je u pustinji koja raste teže opstati.
Njegovo gledište da ja postupam kao arogantni moćnik izgleda ispravno gleda li se ovaj blog izolirano: ja doista imam moć njega brisati a on nema moć mene brisati. No, kao što Sloterdijk ispravno naglašava, i on ima moć – u ovom slučaju zagaditi taj moj vrt u kojeg ga ne pripuštam, potom, raskrinkati me pred gostima u tom vrtu do kojih mi je stalo. Stoga i na ovom blogu odnosi moći nisu tako jednostrani (otud moj govor o ''terorizmu''). No sagleda li se kontekst čitave forum/blogosfere, ili još šire, vjerujem da moja usporedba s vrtom u pustinji (naime ne s obzirom na vrijednost, nego s obzirom na rasprostranjenost takvih ''idealističkih'' gledišta) ipak stoji. I da stoga moje pravo na obranu tog vrta ipak nadilazi pravo svakoga na slobodno iskazivanje svog mišljenja koje je implicirano u tom časnom imenu filosofije kojim se kiti ovaj blog (kao što je naglasio formalni profesor u komentaru od 08.01.2007. 11:29).
Što se tiče mog stava spram smeća i otpada: pokušavam na to gledati ekološki/holistički. Nalaziti koliko mogu kreativne načine da ga re-cikliram. Naravno, to ne znači bacati se u blato i kopati po vlastitom smeću, tek pokušavam iscijeliti posjekotine neizbježne uslijed bačenosti (u najširem smislu). Koliko je do mene, i koliko mogu sam vidjeti, sunce me privlači više od blata.
Sama provokativnost (koju onda druga strana može shvatiti i kao drskost) mi se ponekad omakne; ipak načelno vjerujem: filosofija se ne nameće (impose), ona se izlaže (expose).
13.01.2007. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Philomena diogenica Q.
Svakako moram pročitati Sloterdijkovu Kritiku ciničkoga uma! Čarobno drvo mi je omiljena knjiga.
13.01.2007. (21:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vertebrata
baš me zanima šta piše u njegovim Sferama.... (u iščekivanju prijevoda).
19.01.2007. (11:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cica
Dopada mi se poezija poznatog,popularnog i slavnog pjesnika Stojan Simica Krpice(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak),evo jedne njegove pjesme.
Ti si
moja boginja
iako ne znas
direktno
ni ko nisi
ni ko si:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
neposrerdno
ni sta nisi
ni sta si:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
direktno
ni ko sam
ni ko nisam:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
neposredno
ni sta sam
ni sta nisam:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
direktno
sta je
i sta nije
zivota:
Ti si moja boginja!
Iako ne znas
neposredno
ni sta jeste
ni sta nije
Bog:
ti si moja boginja!
Iz knjige "Igra ljudi kralja srca X"
Stojan Simic Krpica
(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak)
05.05.2007. (01:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...