Draga pusa, evo malo sam prizdravila i naravno odmah došla kod tebe, vidim opet si u muvingu, Danska kažeš, ah voljela bih da sam ja imala malo više volje i da sam sada tamo, negdje, daleko, hah možda i s tobom :) No životi nam nude drugačije izbore i dovode nas u čudne situacije, kao i mene eto, sada do ove boleštine, a dok sam ležala doma i jedne noći švrljala internetom, saznala sam da je moja prva velika ljubav, moj nekada obožavani Igor, nanizao izložbe od te naše prve i zadnje 2002 god. on kipar i grafički dizajner, uspio je, dobio je sve...a ja sam daleko, ah neki ljudi su uvijek u nama, koliko god bili daleko ili blizu, sjećanja su oštra stvar. Moglo bi se pomisliti da žalim za nekim davnim vremenima, punim strasti, oh napisala sam strasti? Ma ne, ili da? Hmm ne sjećam se ili se ne želim sjetiti? Vrijeme je da prestanem pisati, nizati nozove bez nekog smisla, ti me razumiješ...mislim na tebe sestro po mislima! Grlimmmm
10.01.2007. (17:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja mlda blogprinceza očito te bolje poznaje. Gdje god da odeš a to bi trebao biti tvoj novi život,izolirati se od njega, tražiti partnerstvo u samoći,teško je.Ti si kroz sedam dana uspjela bar malo oslušnuti svoje susjedstvo i prepoznati zvukove života.Biti će sve u redu,a več je,ha?
10.01.2007. (21:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
Draga pusa, evo malo sam prizdravila i naravno odmah došla kod tebe, vidim opet si u muvingu, Danska kažeš, ah voljela bih da sam ja imala malo više volje i da sam sada tamo, negdje, daleko, hah možda i s tobom :)
No životi nam nude drugačije izbore i dovode nas u čudne situacije, kao i mene eto, sada do ove boleštine, a dok sam ležala doma i jedne noći švrljala internetom, saznala sam da je moja prva velika ljubav, moj nekada obožavani Igor, nanizao izložbe od te naše prve i zadnje 2002 god. on kipar i grafički dizajner, uspio je, dobio je sve...a ja sam daleko, ah neki ljudi su uvijek u nama, koliko god bili daleko ili blizu, sjećanja su oštra stvar.
Moglo bi se pomisliti da žalim za nekim davnim vremenima, punim strasti, oh napisala sam strasti? Ma ne, ili da? Hmm ne sjećam se ili se ne želim sjetiti? Vrijeme je da prestanem pisati, nizati nozove bez nekog smisla, ti me razumiješ...mislim na tebe sestro po mislima!
Grlimmmm
10.01.2007. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Moja mlda blogprinceza očito te bolje poznaje.
Gdje god da odeš a to bi trebao biti tvoj novi život,izolirati se od njega,
tražiti partnerstvo u samoći,teško je.Ti si kroz sedam dana uspjela bar malo
oslušnuti svoje susjedstvo i prepoznati zvukove života.Biti će sve u redu,a več je,ha?
10.01.2007. (21:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milica Šamšalović
Poznat mi je taj osjećaj kada je sve što je potrebno samo nečija prisutnost koju konstantno upijamo polako u svoje biće...
Predivno...
Božanski...
15.01.2007. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...