Pa da,...svatko je na jedan način umjetnik..ali da to saznamo trebamo duboko kopati po sebi..znači trebamo puno toga iskušati u životu... Iako nisam shvatila ovo drugo napisano na talijanskom...bar mislim??? Jeli??? Pozdrav!!!
08.01.2007. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svako biće ovoga svijeta jest umjetnik na svoj posebni način. Ova pjesmica je prekrasna.
Pozdrav:))))
Osmijeh...
09.01.2007. (21:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teja
draga ne prestajem slušati lauru...ajme kako sam tužna...totalno sam glupa...koliko ljudi pati..a ja sam sebična...zbog čega i koga se ja ubijam... nadam se da si ti dobro...molim te ,molim te dodji u subotu da konačno živnem...pojavili su se neki novi frajeri..ali meni je svejedno...još sam u nekom drugom svijetu... evo ti lauricina jako lijepa pjesma koja se zove la solitudine... vjeruj jako dobro opisuje moje sadašnje stanje iako je i ona non c'e jednako inspirativna :(
Marco se n'è andato e non ritorno più Il treno delle 7:30 senza lui E un cuore di metallo senza l'anima Nel freddo del mattino grigio di città . A scuola il banco è vuoto Marco è dentro me E dolce il suo respiro fra i pensieri miei Distanze enormi sembrano dividerci Ma il cuore batte forte dentro me Chissà se tu mi penserai, Se con i tuoi non parli mai Se ti nascondi come me, Sfuggi gli sguardi te ne stai Rinchiuso in camera non vuoi Mangiare, stringi forte a te Il cuscino piangi non lo sai Quant'altro male ti farà La solitudine. Marco, nel mio diario ho una fotografia, Hai gli occhi di bambino un poco timido La stringo forte al cuore sento che ci sei Fra i compiti di inglese e matematica. Tuo padre e i suoi consigli, che monotonia Lui con il suo lavoro ti ha portato via. Di certo il suo parere non l'ha chiesto mai, Ha detto: "un giorno tu mi capirai". Chissà se tu mi penserai, Se con gli amici parlerai Per non soffrire più per me, Ma non è facile, lo sai. A scuola non ne posso più E i pomeriggi senza te Studiare è inutile, tutte le idee Si affollano su te. Non è possibile di videre La vita di noi due, Ti prego, aspettami, amore mio, Ma illuderti non so. La solitudine fra noi, Questo silenzio dentro me E l'inquietudine di vivere La vita senza te Ti prego, aspettami! Perchè.. Non posso stare senza te Non è possibile di videre La storia di noi due... La solitudine fra noi, Questo silenzio dentro me E l'inquietudine di vivere La vita senza te Ti prego, aspettami! Perchè.. Non posso stare senza te Non è possibile di videre La storia di noi due... La solitudine
e forca italia...
09.01.2007. (22:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti draga,ovi stihovi..mrski su mi ovi dani...mi nekako ovih dana leže...mi smo svi ponekad umjetnici u nečemu,samo nam treba inspiracija da istjera umjetnika van...puno pozdrava...
10.01.2007. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fascinantan ton bloga prvo snažan osjet kada otvirm blog s dizajnom onda nota mirisa s tim talijanskim stihovima pa tvoje misli koje se nadovezuju da jako si posebna
11.01.2007. (18:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Insomnia
Pa da,...svatko je na jedan način umjetnik..ali da to saznamo trebamo duboko kopati po sebi..znači trebamo puno toga iskušati u životu...
Iako nisam shvatila ovo drugo napisano na talijanskom...bar mislim???
Jeli???
Pozdrav!!!
08.01.2007. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ultima notte
napisano je na talijanskom, to su samo neke misli u kojima se pronalazim..
09.01.2007. (14:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
chokolada
Točno istina se nikada ne mjenja.... zanimljivo razmišljanje imaš... pozdrav! :))
09.01.2007. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Festina lente!
Svako biće ovoga svijeta jest umjetnik na svoj posebni način. Ova pjesmica je prekrasna.
Pozdrav:))))
Osmijeh...
09.01.2007. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teja
draga ne prestajem slušati lauru...ajme kako sam tužna...totalno sam glupa...koliko ljudi pati..a ja sam sebična...zbog čega i koga se ja ubijam...
nadam se da si ti dobro...molim te ,molim te dodji u subotu da konačno živnem...pojavili su se neki novi frajeri..ali meni je svejedno...još sam u nekom drugom svijetu...
evo ti lauricina jako lijepa pjesma koja se zove la solitudine... vjeruj jako dobro opisuje moje sadašnje stanje iako je i ona non c'e jednako inspirativna :(
Marco se n'è andato e non ritorno più
Il treno delle 7:30 senza lui
E un cuore di metallo senza l'anima
Nel freddo del mattino grigio di cittĂ .
A scuola il banco è vuoto Marco è dentro me
E dolce il suo respiro fra i pensieri miei
Distanze enormi sembrano dividerci
Ma il cuore batte forte dentro me
ChissĂ se tu mi penserai,
Se con i tuoi non parli mai
Se ti nascondi come me,
Sfuggi gli sguardi te ne stai
Rinchiuso in camera non vuoi
Mangiare, stringi forte a te
Il cuscino piangi non lo sai
Quant'altro male ti farĂ
La solitudine.
Marco, nel mio diario ho una fotografia,
Hai gli occhi di bambino un poco timido
La stringo forte al cuore sento che ci sei
Fra i compiti di inglese e matematica.
Tuo padre e i suoi consigli, che monotonia
Lui con il suo lavoro ti ha portato via.
Di certo il suo parere non l'ha chiesto mai,
Ha detto: "un giorno tu mi capirai".
ChissĂ se tu mi penserai,
Se con gli amici parlerai
Per non soffrire piĂą per me,
Ma non è facile, lo sai.
A scuola non ne posso piĂą
E i pomeriggi senza te
Studiare è inutile, tutte le idee
Si affollano su te.
Non è possibile di videre
La vita di noi due,
Ti prego, aspettami, amore mio,
Ma illuderti non so.
La solitudine fra noi,
Questo silenzio dentro me
E l'inquietudine di vivere
La vita senza te
Ti prego, aspettami! Perchè..
Non posso stare senza te
Non è possibile di videre
La storia di noi due...
La solitudine fra noi,
Questo silenzio dentro me
E l'inquietudine di vivere
La vita senza te
Ti prego, aspettami! Perchè..
Non posso stare senza te
Non è possibile di videre
La storia di noi due...
La solitudine
e forca italia...
09.01.2007. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anđeo s ružom
I život koji sve dobro odnosi....
Hvala ti draga,ovi stihovi..mrski su mi ovi dani...mi nekako ovih dana leže...mi smo svi ponekad umjetnici u nečemu,samo nam treba inspiracija da istjera umjetnika van...puno pozdrava...
10.01.2007. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
fascinantan ton bloga
prvo snažan osjet kada otvirm blog s dizajnom
onda nota mirisa s tim talijanskim stihovima
pa tvoje misli koje se nadovezuju
da jako si posebna
11.01.2007. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...