Komentari

sottoestelle.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing


  • Insomnia

    Pa da,...svatko je na jedan način umjetnik..ali da to saznamo trebamo duboko kopati po sebi..znači trebamo puno toga iskušati u životu...
    Iako nisam shvatila ovo drugo napisano na talijanskom...bar mislim???
    Jeli???
    Pozdrav!!!

    avatar

    08.01.2007. (20:05)    -   -   -   -  

  • ultima notte

    napisano je na talijanskom, to su samo neke misli u kojima se pronalazim..

    avatar

    09.01.2007. (14:05)    -   -   -   -  

  • chokolada

    Točno istina se nikada ne mjenja.... zanimljivo razmišljanje imaš... pozdrav! :))

    avatar

    09.01.2007. (18:09)    -   -   -   -  

  • Festina lente!

    Svako biće ovoga svijeta jest umjetnik na svoj posebni način. Ova pjesmica je prekrasna.

    Pozdrav:))))

    Osmijeh...

    avatar

    09.01.2007. (21:50)    -   -   -   -  

  • teja

    draga ne prestajem slušati lauru...ajme kako sam tužna...totalno sam glupa...koliko ljudi pati..a ja sam sebična...zbog čega i koga se ja ubijam...
    nadam se da si ti dobro...molim te ,molim te dodji u subotu da konačno živnem...pojavili su se neki novi frajeri..ali meni je svejedno...još sam u nekom drugom svijetu...
    evo ti lauricina jako lijepa pjesma koja se zove la solitudine... vjeruj jako dobro opisuje moje sadašnje stanje iako je i ona non c'e jednako inspirativna :(

    Marco se n'è andato e non ritorno più
    Il treno delle 7:30 senza lui
    E un cuore di metallo senza l'anima
    Nel freddo del mattino grigio di cittĂ .
    A scuola il banco è vuoto Marco è dentro me
    E dolce il suo respiro fra i pensieri miei
    Distanze enormi sembrano dividerci
    Ma il cuore batte forte dentro me
    ChissĂ  se tu mi penserai,
    Se con i tuoi non parli mai
    Se ti nascondi come me,
    Sfuggi gli sguardi te ne stai
    Rinchiuso in camera non vuoi
    Mangiare, stringi forte a te
    Il cuscino piangi non lo sai
    Quant'altro male ti farĂ 
    La solitudine.
    Marco, nel mio diario ho una fotografia,
    Hai gli occhi di bambino un poco timido
    La stringo forte al cuore sento che ci sei
    Fra i compiti di inglese e matematica.
    Tuo padre e i suoi consigli, che monotonia
    Lui con il suo lavoro ti ha portato via.
    Di certo il suo parere non l'ha chiesto mai,
    Ha detto: "un giorno tu mi capirai".
    ChissĂ  se tu mi penserai,
    Se con gli amici parlerai
    Per non soffrire piĂą per me,
    Ma non è facile, lo sai.
    A scuola non ne posso piĂą
    E i pomeriggi senza te
    Studiare è inutile, tutte le idee
    Si affollano su te.
    Non è possibile di videre
    La vita di noi due,
    Ti prego, aspettami, amore mio,
    Ma illuderti non so.
    La solitudine fra noi,
    Questo silenzio dentro me
    E l'inquietudine di vivere
    La vita senza te
    Ti prego, aspettami! Perchè..
    Non posso stare senza te
    Non è possibile di videre
    La storia di noi due...
    La solitudine fra noi,
    Questo silenzio dentro me
    E l'inquietudine di vivere
    La vita senza te
    Ti prego, aspettami! Perchè..
    Non posso stare senza te
    Non è possibile di videre
    La storia di noi due...
    La solitudine

    e forca italia...

    avatar

    09.01.2007. (22:12)    -   -   -   -  

  • Anđeo s ružom

    I život koji sve dobro odnosi....

    Hvala ti draga,ovi stihovi..mrski su mi ovi dani...mi nekako ovih dana leže...mi smo svi ponekad umjetnici u nečemu,samo nam treba inspiracija da istjera umjetnika van...puno pozdrava...

    avatar

    10.01.2007. (18:54)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    fascinantan ton bloga
    prvo snažan osjet kada otvirm blog s dizajnom
    onda nota mirisa s tim talijanskim stihovima
    pa tvoje misli koje se nadovezuju
    da jako si posebna

    avatar

    11.01.2007. (18:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...