vjeruj da prolazim kroz slična stanja.. šta da ti kažem... ne mogu ti pomoć, probala sam, ali ti si jednostavno prezatvoren, a i ono što sama dokučim nedovoljno je... eh, šošo šošo! a na koga ti to misliš i želiš zagrliti....
07.01.2007. (18:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uh, kad bi se barem svi mogli otvoriti i prestati patiti u tišini....I sama sam takva. Jedino se na ovom blogu ispucam, koliko-toliko, samo nižem svoje riječi i pripremam ga da ga pokažem jednoj osobi kada više ne budem mogla šutjeti i razbijati glavu o tome što misli i da li zna što ja mislim..... Lijep pozdrav ti ostavljam!
07.01.2007. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpuno te razumijem, ako te to ikako tješi. Svi mi imamo svoje probleme s kojima se svakodnevno suočavamo i borimo. Netko više, a netko manje. To je sastavni dio života i s time se treba pomiriti, jer nema smisla tražiti odgovore na pitanja na koje ne možemo dobiti odgovor. Ali, smatram da čovjek u životu ipak treba koliko-toliko pozitivno razmišljati, bez obzira koliko situacija bila teška. Znam to po sebi...
08.01.2007. (23:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh i meni je slično...da...možda je ipak važno unatoč svemu staviti osmjeh na lice =) makar ni to nije uvijek lako... puno ti hvala na lijepom komentaru...srdačan pozdrav...be good ;)
09.01.2007. (03:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
afraid
Gdje nalaziš ove super slike? Ma ni meni ne prođe dan a da ne pomislim na određenu osobu koja me, ponekad mi se čini, ni ne primjećuje ili jednostavno ne želi primijetiti. I stalno maštam i razmišljam o zajedničkim trenucima koji se naravno nikada neće ostvariti, a ta osoba zapravo ni ne zna što ja osjećam. Mislim, zapravo, sigurna sam da ni neće nikada saznati, ali opet nikad ne reci nikad. Naučila sam to na vlastitom primjeru, tako da se ipak nadam nekom čudu kojim će se sve riješiti. Uostalom, to je jedino što nam zapravo na kraju i preostaje, nadati se. Vjerovati da će sutra biti bolje i da će manje boljeti. Ma, ovo su gluposti, mi smo svi kukavice. Bojimo se reći što mislimo i osjećamo i to je naš jedini i najveći problem!!!! Sad bih najradije nazvala tu osobu i rekla joj sve, ali kukavica sam i priznajem to. Bilo bi drugačije kad bih bila sigurna da i ta osoba osjeća isto ili barem slično prema meni, ali nisam sigurna. Sorry što te zamaram svojim problemima, i bez njih ti je dovoljno teško. Ali najveća je istina da se bojimo biti povrijeđeni i odbačeni, a zapravo bismo trebali napraviti i reći sve što želimo bez obzira na posljedice jer bismo se tada napokon osjećali slobodno... Sad tek vidim da sam stvarno svašta rekla
09.01.2007. (16:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
[BuRn]
vjeruj da prolazim kroz slična stanja.. šta da ti kažem... ne mogu ti pomoć, probala sam, ali ti si jednostavno prezatvoren, a i ono što sama dokučim nedovoljno je... eh, šošo šošo! a na koga ti to misliš i želiš zagrliti....
07.01.2007. (18:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
clarisss
Uh, kad bi se barem svi mogli otvoriti i prestati patiti u tišini....I sama sam takva. Jedino se na ovom blogu ispucam, koliko-toliko, samo nižem svoje riječi i pripremam ga da ga pokažem jednoj osobi kada više ne budem mogla šutjeti i razbijati glavu o tome što misli i da li zna što ja mislim..... Lijep pozdrav ti ostavljam!
07.01.2007. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je duga cesta...
ovo mi se stvarno dopalo...možda zbog toga što hrpa ovog što si ti navela se događa i meni...
07.01.2007. (23:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kelly Clarkson Fan
Potpuno te razumijem, ako te to ikako tješi. Svi mi imamo svoje probleme s kojima se svakodnevno suočavamo i borimo. Netko više, a netko manje. To je sastavni dio života i s time se treba pomiriti, jer nema smisla tražiti odgovore na pitanja na koje ne možemo dobiti odgovor. Ali, smatram da čovjek u životu ipak treba koliko-toliko pozitivno razmišljati, bez obzira koliko situacija bila teška. Znam to po sebi...
08.01.2007. (23:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Život je duga cesta...
ajoj, sorry...nisam odmah skuzila da sam fulala spol :))
08.01.2007. (23:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kelly Clarkson Fan
A što se tiče prakse... Radim kod stare i nije mi baš jako loše. Ali mi dosadno. Jedva čekam da završi. Još samo 4 dana... :)
08.01.2007. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Broken heart*
eh i meni je slično...da...možda je ipak važno unatoč svemu staviti osmjeh na lice =) makar ni to nije uvijek lako... puno ti hvala na lijepom komentaru...srdačan pozdrav...be good ;)
09.01.2007. (03:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
afraid
Gdje nalaziš ove super slike? Ma ni meni ne prođe dan a da ne pomislim na određenu osobu koja me, ponekad mi se čini, ni ne primjećuje ili jednostavno ne želi primijetiti. I stalno maštam i razmišljam o zajedničkim trenucima koji se naravno nikada neće ostvariti, a ta osoba zapravo ni ne zna što ja osjećam. Mislim, zapravo, sigurna sam da ni neće nikada saznati, ali opet nikad ne reci nikad. Naučila sam to na vlastitom primjeru, tako da se ipak nadam nekom čudu kojim će se sve riješiti. Uostalom, to je jedino što nam zapravo na kraju i preostaje, nadati se. Vjerovati da će sutra biti bolje i da će manje boljeti. Ma, ovo su gluposti, mi smo svi kukavice. Bojimo se reći što mislimo i osjećamo i to je naš jedini i najveći problem!!!! Sad bih najradije nazvala tu osobu i rekla joj sve, ali kukavica sam i priznajem to. Bilo bi drugačije kad bih bila sigurna da i ta osoba osjeća isto ili barem slično prema meni, ali nisam sigurna. Sorry što te zamaram svojim problemima, i bez njih ti je dovoljno teško. Ali najveća je istina da se bojimo biti povrijeđeni i odbačeni, a zapravo bismo trebali napraviti i reći sve što želimo bez obzira na posljedice jer bismo se tada napokon osjećali slobodno... Sad tek vidim da sam stvarno svašta rekla
09.01.2007. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Silent Echo
@afraid - Naravno da me ne zamaraš problemima. Lakše mi je kad netko sa mnom podijeli svoje osjećaje...
09.01.2007. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...