Komentari

whiteflesh.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • anspik.

    povratak plemenskom životu :) i like it.

    avatar

    07.01.2007. (15:23)    -   -   -   -  

  • gurwoman

    Bila si u Palmi!!! Jedna palma na Mile Endu sreće, la la la... Ja bi tamo, odma! Beam me up, Scotty!

    avatar

    07.01.2007. (21:43)    -   -   -   -  

  • ZaraZna

    Nije loša ideja, i čak bi je bilo dobro malo pobliže upoznati, samo ne znam 'ko bi skupio toliko ljudi a da su meni po ćeifu... :)))

    avatar

    08.01.2007. (22:29)    -   -   -   -  

  • gurwoman

    Ne znam. Riječ sukućevanje me asocira na Big brother. Dobro, to bi kao bilo dobrovoljno i s odabranim ljudima, ali ipak... Ne, hvala. Radije sam dobra mala nuklearna Hrvatica.

    avatar

    08.01.2007. (23:41)    -   -   -   -  

  • vilenjak

    ispravna ideja. ispravna. count me in.

    avatar

    09.01.2007. (16:29)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Dolje socijalizam!

    avatar

    11.01.2007. (02:13)    -   -   -   -  

  • whiteflesh

    Dolje parole-komentari!

    avatar

    11.01.2007. (18:44)    -   -   -   -  

  • Big Vern

    Uf brate dragi ja ne bih mogla tako zivjet, sta ja znam, previse sam cangrizava.

    avatar

    12.01.2007. (11:58)    -   -   -   -  

  • sanjanjanja

    zanimljivo si ti sagledala tu ideju, no ja sam ipak u zadnje vrijeme sklonija priklonit se onoj -stvari ipak bolje ''funkcioniraju'' u teoriji nego u praksi. Ideološki i nisam tako daleko od komunalno-komunističkih ideja, ali sve dok to ne znači da ću ja dijelit, a drugi će živjet na mojoj grbači. Ipak ideje i ideologija spadaju u jednu ne-materijalnu sferu.

    avatar

    12.01.2007. (12:23)    -   -   -   -  

  • Ms. Sushi

    Ne mogu vjerovat... Ideje i ideologije itekako spadaju u materijalnu sferu.

    avatar

    12.01.2007. (13:26)    -   -   -   -  

  • whiteflesh

    Sanja, vjerujem, a pokušat ću i argumentirati da su ideje i materijalitet međuzavisne. Ms. Sushi se brijem iznervirala, jer bi se moglo reći da je to očito. Očito nije očito, čini mi se. Očito nosi tamne naočale da ga nitko ne prepozna. Da je očito tak očito kak si ja ponekad mislim da je, onda bi nam život bil pjesma. Ipak, uglavnom se cijela povijest filozofije slaže oko međuovisnosti ideja i materijaliteta, samo što se stari majstori ne mogu složiti šta je bilo prvo, kokoš ili jaje (kako je Marx Hegela okrenuo naglavce i slično) odnosno šta uopće je.

    Okej, zajebimo povijest filozofije, ne briju svi na to, jel tak jel tak? Uzmimo iskustvo svakidašnjeg života. Vjerujem da ono što ti je u glavi, to bu ti bilo i u materijalitetu. I obrnuto. Krug se tu ne zaustavlja ni u jednom smjeru, nego se nastavlja. I tako u spiralu, koja se prema dnu sužava. Dno je recimo kraj života, iako smo spiralu mogli zamisliti i u drugom smjeru, prema gore. Recimo, ti si jako savjesna radnica, i briješ da odlično obavljaš svoj posao. Puno bolje od drugih ljudi. Ti u to vjeruješ i druge ljude gledaš očekujući da ti oni potvrde tvoje vjerovanje – zato što u to vjeruješ, vjerojatnije je da ćeš i percipirati one stvari koje su u skladu s tvojim vjerovanjem, i na taj način ga učvrstiti ( a to bi se, čini mi se, moglo povezati i s onim Ecovim citatom dolje o psihičkoj inerciji, koja je prirodni ljudski mehanizam, a ne nešto što imaju debili za razliku od inteligentnih ljudi, kako je, učinilo mi se, onaj citat koji sam postala bio shvaćen. However, ljudi koji se trude shvatiti, shvate, pa se trude i boriti se s inercijom – zato sam napisala da Karin nije iskoristila iskustvo vlastitog života da bude glupa – a mogla je, kao što možemo svi. Zajebe te neki muški muškoljubac i eto skok na skok kak si brzo (i na temelju životnog iskustva, joj što volim životno iskustvo) zaključio da su svi muški muškoljupci kurci od čovjeka). Zato ja brijem ono o sužavanju spirale prema dolje, jer ljudi iskustvo svog života često iskoriste zato da si suze svijest. Ali neki ipak ne, na svu sreću. (Najbolji savjet koji mi je ikad itko dao bio je onaj mog tate (sad sviraju violine u pozadini) nakon jedne ljubavne katastrofe – Kako da ti dam ikakav savjet? Ja imam samo iskustvo vlastitog života.)

    Tako učvršćenog vjerovanja, sve ćeš manje vjerovati drugim ljudima, i sve lakše percipirati njihove greške, što će opet učvršćivati tvoju ideju o tome kako su svi ljudi oko tebe neradnici i ljenčine. Oni će se pak, i ponašati u skladu s tvojim očekivanjima, jer se ljudi često ponašaju u skladu s onima šta drugi ljudi misle o njima i daju im točno ono što ovi od njih i očekuju. Brijem da se to u psihologiji zove samoispunjavajuće proročanstvo (to kad briješ da ćeš se popiknut pa se fakat i popikneš) i uglavnom je najvidljivije kod nesigurnih ljudi koji imaju puno negativnih misli – kako probiti začarani krug nesigurnosti. E sad, šta je bilo prvo, da li to da si ti brijala da si genijalna radnica te da nitko nije tako dobar ko ti (što je opet možda znak dublje nesigurnosti, ali to sad nije važno, jao opet sam se zaplela i preplela) ili to da si imala nesreću da si u početku svoje karijere jednostavno nalijetala na smrdljive ljenčine – dakle, je li stvar krenula iz tvoje glave ili iz materijaliteta, to je posve nevažno (iako ljudi često energiju troše na to da pokažu ko je u pravu, i jel prevlaka tu navučena ili navlaka). Brijem da su važnije posljedice.

    Ali mi ne pričamo o tome, jel da? Mi pričamo (tj. ti pričaš) o onoj puno puta ponovljenoj ideji da je za propast socijalizma kriva činjenica da su ideje bile bolje od ljudi koji su ih primjenjivali. I da je cijela priča sa socijalizmom nekakav idealizam koji nema veze sa stvarnošću. Do te mjere da je socijalizam, a o komunizmu da ni ne pričamo, postala neka bauk riječ kojom se plaše mala djeca. Za propast socijalizma (u onom obliku u kojem je postojao u sasvim određenom vremenskom i prostornom sklopu) je kriv tako složen splet uzročno posljedičnih govana da ga hrpetina ljudi pokušava rasplest već godinama i brijem da nema osobe na planetu koja o tome nema neki svoj stav. Kao što znamo, stavovi su ko guzice, svi ih imaju, pa i ja. Ne bih se usudila na svom blogu raspravljati o raspadu socijalističkih društava oko 1990. godine nakon Krista iz raznoraznih razloga. However, ideje o kolaboraciji, grupnom radu, sudjelovanju, dijeljenju itakdalje nisu propale, kao što nisu ni nastale u Marxovoj glavi u knjižnici Britanskog muzeja, a nije propao ni njihov materijalitet – vidi dolje na ovom blogu, a vjerojatno i na svom vlastitom - creative commons licencu. CC je, vjerovala ili ne, ispala iz sličnog koša ideja kao i ideje vezane uz socijalizam. Dijeli pod istim uvjetima ili već nešto slično iz ponude.

    Vratila bih se na iskustvo vlastitog života – teška kost u grlu, to iskustvo vlastitog života. Dakle, kad sam išla u srednju sa svojom sam jako bliskom prijateljicom razmjenjivala odjeću skoro 6-7 godina. Ta jednostavna ideja ra

    avatar

    12.01.2007. (21:25)    -   -   -   -  

  • whiteflesh

    ...razmjenjivanja odjeće činila je da nas dvije doslovno udvostručimo robu koju imamo, i da uvijek imamo nešto fora za obuć. Okej, jes, povremeno bi to završilo tako da se poneka vesta skupila u pranju a poneka haljina raspala, ali mi to nismo jedna drugoj zamjerile, jer bi se to moglo dogoditi i nama. Na početku faksa se to proširilo i na neke druge njene prijateljice, pa smo svi nosili svačije. Ta praksa je s vremenom prestala jer smo se nas dvije počele drugačije oblačiti, pa nam više nije toliko odgovarala ta razmjena ali dok je trajala, lijepo je trajala. Odjeća uglavnom traje duže nego što traje nečija želja da je nosi, pa zašto onda da se odjeća ne šera. Uglavnom, i ona i ja (i drugi) smo iz toga izvukle neku korist i nismo niš glumile neke altruistične koke koje za drugog otkidamo sebi od usta, pritom mu nabijajući osjećaj krivnje. Altruizam, fak of. Mi to nismo radile ni iz kakvih ideala, nego iz prizemne želje da budemo fora obučene. Sebičnost je nizak, ali dovoljan temelj.

    Sad to ne znači da sam ja nesvjesna toga da su ljudi imali loša iskustva s dijeljenjem – loših iskustava ima ko govana – dovoze se u kamionima. Ipak, brijem da je isplativije misliti pozitivno nego ne. Vjerujem da je to jednostavno korisnije, i za pojedinca i za zajednicu. Svaka tvrdnja se, kad se dovoljno dugo razlaže na argumente koji je podržavaju na kraju (i na početku) svede na to u što vjeruješ, koliko god se ja trudila isfurat neku racionalu.

    A propos toga tko dijeli a tko živi na čijoj grbači, u tome i je problem. S kapitalizmom naime. Jer on kao društveno uređenje počiva na izrabljivanju drugih. To mu je ugrađeno u sistem. To mu je i u ideji, i u materijalitetu.

    avatar

    12.01.2007. (21:28)    -   -   -   -  

  • whiteflesh

    Btw, mogla sam umjesto ovog trabunjanja gore, navesti puno jednostavniji primjer, ali ja ko i Marko i Kosovo. Pletem li ga i saplićem, dok se nisam u mašnu zavezala. Elem, evo jednog emocionalno efektnog primjera: za smrt ogromnog broja ljudi u Drugom svjetskom ratu krive su određene iščašene ideje. Ideje nekak dojdu kak benzin. One pokreću. I zapaljive su dosta, treba nekak oprezno s njima.

    avatar

    12.01.2007. (22:55)    -   -   -   -  

  • sanjanjanja

    ne mogu vjerovati da ti u ponoć u subotu pišem odgovor, al eto propao neki izlazak, ja se ne pretjerano razočarana vratila kući, i kako sam naslućivala da ćeš nešto odgovoriti na ono moje... bijah u pravu.
    daklem, mislim da se ti i ja možda razumijemo više nego što mislimo da se razumijemo. Bar ja mogu za sebe reći da se slažem sa skoro svime što si napisala. I zapravo mi nije jasno zašto sam tom svojom zadnjom rečenicom izazvala takvu zbrku. Stvar je samo u onome što si i ti napisala u svojoj prvoj rečenici. Ideje i materijalitet su međuzavisni, no to ipak ne znači da su oni isto. Zadnju rečenicu napisala sam tako kako jesam baš zato što isto kao i ti brijem da je ipak ''isplativije mislit pozitivno nego ne'' i da ''ono što ti je u glavi to bu ti bilo i u materijalitetu''. Zato što želim vjerovati da su dobre ideje i dalje dobre, čak i kad u praksi ne uspiju.
    Ipak moramo priznati da su stvari malčice drugačije kada govorimo o nazovimo ga ''društvenom iskustvu'' za razliku od osobnog iskustva. Na primjer, tvoj primjer s razmjenjivanjem odjeće... Kao što i sama kažeš, nije funkcionirao toliko (ili u ovom slučaju možda uopće) iz altruizma, već zato što ste imale zajedničku motivaciju i bile jednako ili bar otprilike jednako angažirane. I sama imam iskustva, recimo to tako, komunalnog tipa i znam o čemu govoriš. Zato se i slažem s ovom tvojom rečenicom.
    ...ideje o kolaboraciji, grupnom radu, sudjelovanju, dijeljenju itakdalje nisu propale, kao što nisu ni nastale u Marxovoj glavi u knjižnici Britanskog muzeja, a nije propao ni njihov materijalitet – vidi dolje na ovom blogu, a vjerojatno i na svom vlastitom - creative commons licencu. CC je, vjerovala ili ne, ispala iz sličnog koša ideja kao i ideje vezane uz socijalizam. Dijeli pod istim uvjetima ili već nešto slično iz ponude.
    Ali, morat ćeš priznati, baš kao i ja, da njihov uspjeh u materijalnoj sferi, tj. njihova realizacija ovisi o angažmanu svih sudionika u procesu. Zapravo ovisi o točno onoliko čimbenika koliko ima sudionika u procesu, plus još svi oni čimbenici koji su utjecali na oblikovanje svakog od sudionika, plus svi vanjski čimbenici. A to je jako, jaaaaako puno. I zato, činjenica da je ideja dobra ne podrazumijeva njezino neupitno dobro ostvarenje. Ili, da se vratim na početak, ideja sama, kao nešto nematerijalno, neostvareno, bez obzira na svoju ne-idealnu realizaciju u samom materijalitetu, ostaje dobra. Odnosno, želim vjerovati da ostaje dobra i vrijedna novih pokušaja.
    Mislim da bismo se stvarno jako zapetljale kad bih sad još ušla u negativne ideje, pitanja međuovisnosti ideje i realizacije sa psihološkog i filozofskog stajališta, te pitanja je li ideja inherentno neostvariva, tj. nosi li grešku u sebi ili je greška ipak u procesu realizacije, itd.
    Uglavnom, jel se tebi čini da se ipak razumijemo?
    Znaš... to što se netko nespretno, ili drukčije, izrazi zato što možda nije upućen u samu fromalnu stranu određenog diskursa, ne znači da nije inteligentno biće sposobno da samostalno promišlja i donosi zdravorazumske zaključke.

    avatar

    13.01.2007. (00:56)    -   -   -   -  

  • whiteflesh

    Ma zapravo sam htjela malo ublažiti ono što je Ms Sushi rekla (jao, pakao i dobre namjere) jer si ti draga posjetiteljica ovog bloga koju rado čitam. Nije mi bila namjera soliti pamet, ali sam je očito solila, i docirala i prosvjećivala i srala. Žao mi je, nisam htjela da tako ispadne. Tvoj je komentar dobro došao da napišem nešto što inače u postu ne bih, jer ne mislim da je ovaj moj blog mjesto za to. Ne zanimaju nas sve iste stvari, i sigurno nisam nigdje napisala da netko tko ne barata određenim tipom diskursa nije inteligentno biće. Nekoliko postova dolje imaš moju kvazi analizu koncerta suvremene klasične glazbe u kojoj jasno dajem do znanja da kurca o tome ne znam, ali sam je ipak napisala, jer mi je koncerat bio jeben. Zato sam i napisala da nas sve ne zanima filozofija, i da nije sve očito što izgleda očito - jer znam da nije, ne čitamo svi iste knjige i bok. Blog je često mjesto na kojem ljudi istresaju govna jedni na druge zbog jedne ili dvije rečenice - u zadnje vrijeme sam se toliko načitala kojekakvih makljaža na blogu da mi se prilično zgadio. Ali nije mi čudno zašto je to tako. Napišem post o kohauzingu i onda Xiola dolje napiše Dolje socijalizam. Pa jebemti, dođe mi da iskočim iz svoje kože. Mislim naravno, mogu reći, pa šta to je pošalica ho ho ho. Ponekad i kažem. A ponekad nisam toliko zen i emocionalno zrela. Znanje je često goli kurac - eno tamo sveznalica koji su kurci od čovjeka, i oni se odvoze i dovoze kamionima. Ali često se pitam nije li problem upravo u parolama i brijanju na parole - kratke, jednostavne, jednomisleće. Jedna draga prijateljica koja brije na reiki bi rekla da znanje s tim nema nikakve veze, da glava općenito s tim nema nikakve veze, niti s ičim, i da nam samo smeta. Moguće. Ali meni sjedi na ramenima i ne mogu je ne upotrebljavati. To mi je u prirodi :). A što se tiče ideja i materijaliteta, imala bi pun kurac za reći o tome kako oni jesu isto, ali to bi onda fakat bilo dociranje, i uključivanje kojekakvih citata koji bi se onda protumačili kao zlostavljanje određenim diskusom i pokušaj da nekog ušutkam. Kužimo se. Ne ljuti se. Haj fajv. Idem bolje pisati post o vjevericama, možda to neće nikog uzrujati, pa ni mene. Ali boktepita - sigurno će se neki znalac biologije naći pogođen mojim nepoznavanjem elementarnih činjenica o vjevericama.

    avatar

    13.01.2007. (09:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...