Ta znam ja, dragi prijatelju moj, kaki vam je život. Čitam, gledam, slušam i više ne mogu bit ljut, no samo žalostan. Al eto ja se nadam, jer - kako se kaže - nada zadnja umire. Nimalo se ne čudim ljudima koji priželjkuju dobra stara vremena. I ja sam jedan od ti'. A kako ne priželjkivat no bolje? Njeki sam dan napiso pjesmu koju evo tebi poklanjam sa željom da te ona bar malo oraspoloži, da bar na trenutak zaboraviš svu "žegu dana":
SANJAM
Znam da će mi opet njeko kast: Divaniš o nom čeg više nema! Ta zar je i naj slavonski 'rast prošo, zar samo uspomena?
Ja sanjam slavonske zime pune sniga, karuce, gizdave vrance i zvonce, sanjam divane, pustu mladost brez briga, i stari šporet, žganjaca pune lonce.
Ja sanjam tople večeri majske, dok miriše cviće, bagrem i kruška, pod jorgovanom uzdisaje rajske, i mjesec dok se na Savi valjuška.
Ja sanjam žetvena jutra rana, veselu pjesmu u cik rosne zore, klopot kola drumom selo prolama, i njive od žita zlatne ko sinje more.
Ja sanjam slavonske jeseni lipe, dok se k'o kukuruzi zlate, i klupčicu na struki* ispod lipe, i pod njom vesele momačke sate.
I nek' mi kaže 'ko šta 'oće. Ja sanjam 'no šta volim i želim. Ta ni valda san zabranito voće? I bar se u snu smirnim i razveselim!
* struka se u mom selu zove pješačka staza, nogostup
Puno tebe i tvoje lipo pozdravljam!
09.01.2007. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baca iva
Ta znam ja, dragi prijatelju moj, kaki vam je život. Čitam, gledam, slušam i više ne mogu bit ljut, no samo žalostan. Al eto ja se nadam, jer - kako se kaže - nada zadnja umire. Nimalo se ne čudim ljudima koji priželjkuju dobra stara vremena. I ja sam jedan od ti'. A kako ne priželjkivat no bolje? Njeki sam dan napiso pjesmu koju evo tebi poklanjam sa željom da te ona bar malo oraspoloži, da bar na trenutak zaboraviš svu "žegu dana":
SANJAM
Znam da će mi opet njeko kast:
Divaniš o nom čeg više nema!
Ta zar je i naj slavonski 'rast
prošo, zar samo uspomena?
Ja sanjam slavonske zime pune sniga,
karuce, gizdave vrance i zvonce,
sanjam divane, pustu mladost brez briga,
i stari šporet, žganjaca pune lonce.
Ja sanjam tople večeri majske,
dok miriše cviće, bagrem i kruška,
pod jorgovanom uzdisaje rajske,
i mjesec dok se na Savi valjuška.
Ja sanjam žetvena jutra rana,
veselu pjesmu u cik rosne zore,
klopot kola drumom selo prolama,
i njive od žita zlatne ko sinje more.
Ja sanjam slavonske jeseni lipe,
dok se k'o kukuruzi zlate,
i klupčicu na struki* ispod lipe,
i pod njom vesele momačke sate.
I nek' mi kaže 'ko šta 'oće.
Ja sanjam 'no šta volim i želim.
Ta ni valda san zabranito voće?
I bar se u snu smirnim i razveselim!
* struka se u mom selu zove pješačka staza, nogostup
Puno tebe i tvoje lipo pozdravljam!
09.01.2007. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...