Komentari

veterinarskikutak.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Frederika

    Naravno da im treba omoguciti dostojanstven nastavak zivota. Ako ne bismo ljudskog prijatelja odbacili kad ostane paraliziran, nije u redu odbaciti ni prijatelja neke druge vrste.

    avatar

    06.01.2007. (19:03)    -   -   -   -  

  • MIRNA, ne EVA, majmuni nepismeni!!!!!!

    stvarno mi se sviđa vaš blog. kad bi barem više veterinara bilo kao vi, a ne da samo gledaju da im ispred imena piše dr.
    ja sam trenutno na prvoj godini veterine i na cijeloj generaciji ima možda 3 čovjeka kojima je stvarno stalo do životinja.
    voljela bih vas stavit pod linkove ako nemate ništa protiv?

    avatar

    07.01.2007. (00:18)    -   -   -   -  

  • Question reality!!!

    ja imam staru pudlici 6 g moj prvi pas kojeg nisam nikako mogla docekati otkad znam za sebe obozavam zivotinje i svoj zivot zelim posvetiti samo njima i spasavanju njihovome.no da se vratim na moju pudlicu Neli ima bolet patele u ulici je znaju kao tuljancic jer tako hoda obozavam je pametna je s sefica u kuci .imam jos jednog psa kojeg sam nasla kod svoje bivse srednje skole sa ulice pokupila ,a sada se spremam za zeca da jos dobijem.Jednog dana dok sam hodala priso mi je neki starkelja sa stapom i pitao da zasto ja ne uspavam Neli da se ona pati tako ja sam mu odgovorila znaci sve invalide ukljucujuci i vas treba ubiti.Samo je zasutio i otisao.Sve dam ali za zivotinje ubijam sve bi napravila jedino sta me i moze u sekundi povrjediti i ubiti u pojam je povreda zivotinja i njihovo nepostivanje a to rade samo glupi ljudi.Da sam Neli uspavala ne bi imala punih 6 godina veselja dobrote i radosti sta vjerujem treba svakome.Sada sam prva godina agonomskga faxa animalne znanosti smjer ,veterina i kirurgija su moj neprezaljeni fakultet na koji nisam upala pauzirala i otisla na agr .fax imam sada frendicu tamo jako sam se razocarala jer pravih ljudi kojim nije samo stalo da imaju dr ispred imena je malo drago mi je da si ti jedna od njih jer takvih ljudi treba sta vise u ovom okrutnom svijetu.Obozavam svoje pse posto sam u stanu nemogu ih previse imati a sve sto zelim je da nikada ne trebam okrenuti glavu od psa ili macke lutalice na ulici da ih sve barem mogu spasiti znam da ne mogiu ali barem malo pomoci i suosjecati se s njima vjeruje da barem nesta znaci u njihovim zivotima.Ndam se da te ovime nisam zamorila previse hvala sta im pomazes i samo tako nastavi jer nas je premalo.Mnogi kazu da vole zivotinje a zapravo samo misle u smislu podragati i nastaviti dalje a to svatko moze.Nadam se samo da cu u svojem zivotu moci puno vise za njih uciniti a vjeruj mi dat cu sve od sebe jer to pravi ljudi cine pomazu a ne okrecu glavu kada ih netko ZBILJA treba!!!!

    avatar

    07.01.2007. (14:03)    -   -   -   -  

  • confetta

    u potpunosti se slažem, samo uvijek treba odmjeriti krajnju kvalitetu života našeg ljubimca...Mada ću ja pokušati sve prije eutanazije. Konkretno, mog psa labradora je sa 8 mjeseci pregazio auto - zdjelica pukla na 3 mjesta , smrskani zglob kuka i bedrena kost koja je uletila u zdjelicu... Nisu garantirali ni da će preživjeti operaciju, ali evo... nakon 4 i pol satne operacije, dva mjeseca fizikalne terapije i 10 tretmana akupunkture moj pas koji danas ima 4,5 godine još uvijek veselo trči, skače, pliva... Jest da joj se nogica povremeno koći, da ju moramo držati malo pothranjenu jer kile opterećuju kosti, ali mislim da taj pas ima divan život! Priča 2. dolutali mačak sa smrskanim i krivo zaraslim zglobovima i kostima prednje šapice... 2 operacije u razmaku 6 mjeseci, svaki drugi dan smo ga vozili na previjanje i inekcije, mačak danas ima 7 kg, najveći je frajer i ljubavnik u kvartu i toliko puta me nasmije u jednom danu koliko me ljudi ne razvesele tijekom čitave godine!
    Dakle, treba im pružiti šansu... Čak i ako se nema financijskih sredstava, tu su uvijek udruge koje će pomoći, bitno da vlasnik ima volje i ljubavi!

    avatar

    07.01.2007. (14:07)    -   -   -   -  

  • Petra

    Prvo pohvala. Super blog, skroz sam iznenađena da sam naletila baš na ovaj blog. Strastvena sam ljubiteljica pasa i stoga imam strogo mišljenje što se tiče eutanazije. Koliko god bolno bilo vlasniku, postoje slučajevi u kojima je to neizbježno. Sumnjam, to jest, nadam se da ne postoji čovjek na ovom svijetu koji bi uspavao svoga ljubimca da ostane paraliziran. Ja sam imala biglicu koju je udario auto, i nije preživjela, ali do zadnjeg trenutka je bila u svojoj kući sa svojom vlasnicom a ne na metalnom stolu. Sada imam kratkodlakog foksterijera kojeg sam dobila uz pomoć naše veterinarke i na tome sam joj vječno zahvalna.

    avatar

    07.01.2007. (23:58)    -   -   -   -  

  • ANĐELINA

    Slažem se da treba pokušati sve prije eutanazije. Ja sam imala škotsku ovčarku, imala je neki tumor na maternici i spondilozu (ja mislim da se tako kaže), puna tri mjeseca je bila na terapijama, a za to vrijeme se jedva dizala i hodala. Predlagali su operaciju, sa 20% uspjeha ili eutanaziju,a postojala je mogućnost i uzimanja samo lijekova pa što bude i odlučili smo je liječiti samo lijekovima. Cijelo vrijeme smo joj pomagali i nakon nekog vremena se vidjelo poboljšanje. Nažalost, jednog dana je samo klonula, odveli smo je u kliniku, ipak je morala na operaciju, ali nije uspjela preživjeti. Sada imamo novu i da se nešto dogodi opet bi sve pokušala prije eutanazije.

    avatar

    08.01.2007. (13:45)    -   -   -   -  

  • Nisam ja odavde

    Odličan, pametan, koristan blog. Hvala što ste ga otvorili. Što se invalidnosti životinja tiče, naravno da im treba omogućiti život bez obzira na invalidnost, no kao što to zastupam i kod ljudi, eutanazija da ukoliko ne postoji nikakva mogućnost da životinja ima kvalitetan život tj. da životinja želi živjeti. Kad kažem, želi živjeti, vjerujte da životinja itekako zna iskomunicirati da joj je svega dosta i da ju pustite ili da želi živjeti bez obzira na sve. To je prekretnica u mom shvaćanju kome treba pomoći dok god želi živjeti ili kome treba omogućiti da nas napusti ako to želi. Ja sam imala psa, najdraže biće na cijelome svijetu za mene i učinila sam sve dok god mi je "govorio" da želi živjeti. U trenutku kada je nakon dva moždana udara i beskrajnog dvogodišnjeg svakodnevnog mučenja kod veterinara vezanog za gnojne upale ušiju jednog dana ali zaista rekao: ne mogu više, pusti me, iako sam prošla pakao i danas nakon već četvrte godine što ga nema još nisam prežalila niti uzela drugog psa ipak smatram da je eutanazija daleko bolja od mučenja životinje da živi ako to ne može ili ne želi. naravno, treba psa/macu pitati što želi....

    avatar

    09.01.2007. (11:47)    -   -   -   -  

  • Terra Desolata

    Tek sada nabasah na ovaj blog. U istoj smo branši, samo što ja još trebam dati, khm... malo više ispita- kirurgiju, npr. Pročitah post o laminitisu, jasan je, kratak i koncizan, no ono što me izluđuje je činjenica da svatko na klinici ima svoju teoriju o terapiji te bolesti; pa daj hladne pa tople obloge, pa vazodilatatorske masti, pa ne glukokortikoide, pa daj glukokortikoide, a da ne spominjem razne potkovice... Ako nekome od starijih ispitivača kažemo što su nam asistenti rekli na konzultacijima o terapiji laminitisa, oni ne misle baš tako... Problem je što niti nema literature oko koje bi se svi složili (da je ispravna), a onda izdaju i za 50 kn prodaju interne skripte iz oftalmologije i sl. koje su pune nepravilnosti i netočnosti (npr.dajemo andol per os... )Za poludit.

    avatar

    10.01.2007. (13:00)    -   -   -   -  

  • marina

    SUPER BLOG! SVAKO ŽIVO BIĆE ZASLUŽUJE ŽIVJETI! UBITI INVALIDNU ŽIVOTINJU JE ZA MENE JE ISTO KAO DA UBIJEŠ INVALIDNOG ČOVJEKA. POSJETI MOJ BLOG!

    avatar

    12.01.2007. (13:09)    -   -   -   -  

  • LetShana

    Ne bi mogla svom ljubimcu okončati život...
    Naravno da bih se odlučila za nekakvu spravu ili pomagalo, pa makar bilo skupo, da mu olakšam život.

    avatar

    12.01.2007. (15:45)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Teška tema, svakako. Ja znam ljude koji niti ne traže pomoć veterinara kada im se ljubimcu nešto desi već ga sami odluče ubiti, na kojekakve grozne načine. Ja smatram da je svaki slučaj individualan, kao što je napisala i nisam ja odavde. I životinje itekako znaju što žele, pa mislim da se prava ljubav prema ljubimcu ogleda u prepoznavanju tih želja.

    avatar

    13.01.2007. (09:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...