Komentari

haleluja.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing


  • Cordelia

    Hvala na lijepim citatima

    avatar

    02.01.2007. (22:00)    -   -   -   -  

  • durky

    dodao bih još jedan Augustinov, meni jako drag
    "Ljubi i čini što hoćeš"
    pozdrav

    avatar

    04.01.2007. (15:06)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Neobično, ja bijah na Pujankama,
    kod svog prijatelja košarkaškog suca,
    ali ja sam Grof V. sa Bilogore.
    Ondje je moja Začarana Dolina.

    avatar

    05.01.2007. (22:48)    -   -   -   -  

  • mirta

    "Nemirno je srce moje dok se ne smiri u tebi." Sv. Augustin
    Blagoslov neka vas prati... :)

    avatar

    06.01.2007. (00:34)    -   -   -   -  

  • Feba

    Pozdrav.

    avatar

    06.01.2007. (07:59)    -   -   -   -  

  • škoro

    opuhphon

    avatar

    18.02.2007. (22:58)    -   -   -   -  

  • škoro

    Hej bog! Baš mi je drago da si navratio na moj blog! Kao što vidiš, Bog se pobrinio da opet imam internet, samo ovaj puta u studentskom domu u Zg. :) Možda se odvažim opet pisati, samo kad prođu ispiti, a stislo je.... Teško je ne vidjeti određenu opasnost u samovoljnom tumačenju Sv. Pisma. Ponekad se bojim da to moje proučavanje Riječi i primjenjivanje iste u životu ima malo veze sa stvarnim smislom Novozavjetne poruke. Svatko može reći da je Crkva nepoštena gledajući njezino bogatstvo i javne kikseve u medijima, kao i uplitanje u politiku i dr. Ali, tko sam ja da mogu nijekati sve doktrinalne stvarnosti i dogme o kojima su najveći apologeti i sveci stoljećima raspravljali u saborima iliti koncilima i prihvatili ih? Nisu stvari što vjerujemo u Katoličkoj Crkvi nastale zato što je nekom notornom idiotu udarilo u glavu da neku "vjersku istinu" proglasi dogmom. Crkva se znala naći u velikim iskušenjima krivovjeraca tijekom povijesti, pa i danas. Morala je nekako povući crtu i stati na kraj sofizmima koje su prodavali sektaši i fanatici. Sjeti se Arija, Nestorija, Manija, Marciona, danas jehovini svjedoci.... Tko je mjerodavan tumač Sv. Pisma ako ne oni koji su je čuvali od heretika i raznih lijevih strujanja? Ne govorim sad o postupcima Crkve, jako mi je dobro poznata mračna prošlost koja je slijedi. Zanima me nepogrešivost u doktrinalnim stvarima, u tumačenju Biblije. Duh Sveti je taj koji nas uvodi u Istinu, ali brate mili, pa svi danas tvrde da baš oni imaju Duha Svetoga, da je njihova Crkva ona "prava" i da njihovo tumačenje Biblije dolazi od samoga Boga.... Kako znati tko je od Istine? Mogao bi reći da ću ih prepoznati po djelima. A tek tu nastaje problem. Meni je u mojoj Crkvi sasvim dobro. Koliko su mi samo fratri pomagali: financijski, duhovno.... U dobroj sam zajednici i franjevačkom pokretu mladih, FRAMI, gdje uvijek molimo, razgovaramo, šalimo se, družimo, sviramo, slavimo Boga... I zašto bih ja onda napustila takvu zajednicu koja stvarno ima dobre plodove i kojoj je Gospodin Isus Krist? Kad bih i otišla u neku drugu Crkvu (npr. protestantsku) i tamo bih našla samo ljude - sa svim manama i vrlinama kao i u svojoj, sa istim ciljem: spoznati Boga i živjeti Evanđelje. U čemu je onda frka? Očito ne u namjeri, već u tim doktrinalnim pitanjima. Pogledaj nas kako smo samo ŽALOSNI! Katolička Crkva, Pravoslavna Crkva, bezbroj protestanskih Crkava.... Zar je to JEDNO TIJELO!? Sigurno ne Kristovo. Možda ja pogrešno gledam na cijeli taj problem. Ne bih trebala gledati Kristovu Crkvu kao neku zgradu gdje se ljudi okupljaju ili kao neku instituciju. Ali sve se na kraju svodi na to kojoj Crkvi pripadaš, a ne pripadaš li Kristu. Znamo dobro da se Biblija tumačila i tumači i danas na 100 raznih načina i to me sve zbunjuje. Najlakše je reći da će me Duh Sveti uvoditi u Istinu, ali bojim se da bih tako sama tumačeći Bibliju u molitvi, mogla ući u zablude koje bi me ozbiljno povrijedile, udaljile od Izvora. A Krist nije osnovao Crkvu da bismo na kraju ostali sami u toj borbi. Iskreno da ti kažem, sve mi se zgadilo. Borim se protiv tih tumačenja Riječi i svih struja i Crkava više od godinu dana, svaki dan, rastrgana sam i ne mogu više. Ne mogu otići na misu normalno. Dođe mi da bježim. A o odlasku u druge Crkve ni pomislit! Umorna sam od sve te zbunjenosti. Ostaje mi samo gorčina, Ali dobro je. I na nju sam već navikla. Oprosti ako sam te ičim povrijedila u ovom pismu, nije mi to bio cilj. Činiš mi se kao razumna osoba i sviđa mi se tvoj blog, dobro razmišljaš. Nakon svega, uvijek mi ostaje nada da će mi Bog već nekako prići s odgovorima koje tražim. Voljela bih čuti što ti o svemu misliš. Moje su misli ovdje malo razbacane i razbijene, ali nadam se da ćeš me shvatiti bar u nekim stvarima. Hvala na ohrabrenju! To mi puno znači! Bog te blagoslovio! Škoro :)

    avatar

    18.02.2007. (22:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...