Komentari

danielaland.blog.hr

Dodaj komentar (58)

Marketing

  • zlatna

    Dobar ti dan Daniela,lijepo kao uvijek, bar meni, ponekad je potrebno biti sama i prebirati po mislima.Pozdrav iz Splita.

    avatar

    28.12.2006. (16:23)    -   -   -   -  

  • Leendeliv

    Točno sam si u glavi mogla zamisliti - onu koje se bojiš a kakva potajice priželjkuješ biti.
    Slažem se sa zlatnom - lijepo kao uvijek.
    I parampam dobar dan i tebi :D

    avatar

    28.12.2006. (16:41)    -   -   -   -  

  • srale

    Ta tvoja bajna i crvena haljina
    boje krvi je njezina tkanina
    oči, sad gledajte
    ruke, ne dodirujte
    suze, ne potecite

    Ta tvoja bajna i crvena haljina
    tvoje osobnosti je bedem
    planina
    riječi, ne izrecite
    misli, stanite
    za ovaj tren
    živite

    Ta tvoja bajna i crvena haljina
    svakog prolaznika slučajnog je obmana
    njene niti
    njena sjena
    svaki pokret
    složena mjena

    avatar

    28.12.2006. (17:07)    -   -   -   -  

  • pegica

    Daniela moja...nečeš vjerovati, da i mene nešto boli danas glava..možda če bit promjena vremena...možda če zapasti sneg...neznam...al Ti UVJEK tako ljepo napišeš...samo ovo gore je za mene lično jako tužno....poljubček.........

    avatar

    28.12.2006. (17:20)    -   -   -   -  

  • amarcord

    Zar je važno biti u pravu, zar je važno biti u sebi i svoj, nevidljiv, dokle, i zašto, i kome, nije li tajna u prepuštanju, a ne u silini :)

    avatar

    28.12.2006. (17:43)    -   -   -   -  

  • emanuele

    draga moja..još jedna tako lijepa pjesma. kako je komentirat...ne znam, ponekad me ostaviš bez riječi, stoga ću je još jednom samo pročitati i uživati u njoj... ....poljubac ti šaljem

    avatar

    28.12.2006. (18:07)    -   -   -   -  

  • prorokk

    Crvena boja ima neku čudnu moć,prijatno veče i srdačan pozdrav.

    avatar

    28.12.2006. (18:53)    -   -   -   -  

  • Insomnia

    Doista tužno...nisam znala da vjetar može biti tako krut....ni da crvena boja donosi bol....
    Pozdrav ti ostavljam

    avatar

    28.12.2006. (19:43)    -   -   -   -  

  • sewen

    Jutros me probudio segrt Hlapic. I nasmijao sam se, onako mamuran od neprospavane noci. Al' nasmijao sam se. I pogledam se u ogledalo, onako besmisleno usput i zajecam... tek tako da osmjehu dam protutezu...
    To nisam bio ja. Ja nemam podocnjake. Ja nemam zadah od ranog jutra. Ja nemam zaliske. I ja nemam plavu kosu.... heh, imam sad....
    I dobro bi moja frizura stajala "tvojoj" crvenoj haljini....
    ........
    Boze, pa ja se osjecam kao DragQueen.....

    avatar

    28.12.2006. (19:48)    -   -   -   -  

  • rU

    o, kako zorno mogu vidjeti nevidljivu tebe što prolazi kraj izloga dok stakla praskom pucaju a alarm se oglašava ...
    ti bježiš vremenu, a u kočiji koja čeka ... ti si kočijaš, a ne putnik.

    avatar

    28.12.2006. (19:52)    -   -   -   -  

  • Leilah

    Lijepa pjesmica, naprosto Divna...
    A s ovim stihovima; Vrijeme me uhvatilo za struk
    i silovalo moje pokrete
    nije mi dao da se probudim
    Morala sam biti jača
    Posebno suosjecam...

    avatar

    28.12.2006. (19:55)    -   -   -   -  

  • fanny

    Koliko dugo nisam imala ništa crveno na sebi...a što se tiće OB-a, ovi muški stvarno nemaju pojma (ni moj Pajo nije skužio,ali nije rekao da je vibrator - začudo). A što se tiće tvoje bake Ane, nisam ni sumnjala da je otkačena - pa mora postojati osoba od koje si naslijedila neke osobine. Pusa i pozdrav :)))))

    avatar

    28.12.2006. (20:43)    -   -   -   -  

  • Njofra

    Seko seko zakaj imaš krvave oči.............

    avatar

    28.12.2006. (21:02)    -   -   -   -  

  • petra

    tvoja me crvena haljina podsjetila na jednu moju :

    Izlazak

    Gledam svoj poseban nakit za posebne izlaske u kazališta
    Samo volim kako zvecka i volim kako se ta nijansa zelene
    Presijava na svjetlu
    Imam i cipele za van kad se ide s curama
    Ako jednom dođe do toga
    Sve oko mene utihne često
    Možda samo nešto u meni privlači tišinu
    Ne imajući drugog izbora nastavih kao do tada
    Vjerovati da s mojim sluhom nešto ne štima
    Jer ne čujem ništa
    Možda nam s vremena na vrijeme treba samo jedna želja

    Imam i haljinu u istoj nijansi....

    avatar

    28.12.2006. (21:24)    -   -   -   -  

  • Teate

    ljube evo mene ,dosla iz dalekih krajeva...puno ti hvala na cestitki...i ja tebi sve to zelim s malim zakasnjem...pijesma gore je bas super...
    ljubim teee

    avatar

    28.12.2006. (21:30)    -   -   -   -  

  • plavi_suton

    hvala na toploj dobrodošlici....:-))

    avatar

    28.12.2006. (21:36)    -   -   -   -  

  • Irida

    "Ustala sam iz sebe
    obrisala osmijeh jednim potezom ruke
    noćas imam sastanak s
    kočijama iz prošlih vremena".....kako komentirati nešto što ne treba komentara?

    avatar

    28.12.2006. (22:28)    -   -   -   -  

  • on.off.lutkica

    garava, garava...ali iskrivljeno je manje više sve ovdje pa sam i plavuša ako bolje zvuči... :)))

    avatar

    28.12.2006. (22:49)    -   -   -   -  

  • Leilah

    Hvala Draga, na Rjecima.
    Cjenim sve od Tebe.
    Da, istina je sto si rekla. Ali imam ja jos do 23. godine.
    Mala sam jos, curica :) Zato moram biti Savrsena. I imati haljine, i cipelice.
    I Ljubav.

    :)

    avatar

    28.12.2006. (23:24)    -   -   -   -  

  • Tigar33

    Draga Daniela pusa za laku i lijepu noć! :)

    avatar

    28.12.2006. (23:41)    -   -   -   -  

  • Leilah

    Ma sve smo mi Mlade, i ja i ti...
    Ma nisu velike razlike u godinama :) Ti si tek na pragu zivota :)
    To sta mi Ti govoris da smo slicne, smatram i komplimentom.
    Smatram te Velikom Umjetnicomi i takva bi volila biti!!!
    Da, svi smo mi individue, posebni, ali mozemo se svrstavati u grupice i u razlicita odjeljenja od onih "ostalih" ... Ne svacam te krivo, drage su mi tvoje Rijeci i savrseno te razumjem!
    Mozda je prerano da procjenim tocno dali me cjenis, ali vjerujem da jesi, jer mj blog prima samo takve ljude, i samo iskrene!!!
    Hvala ti puno, drago mi je sto si Tu!

    avatar

    29.12.2006. (00:40)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Zadnji komentar prije sna, sad kad se riječi razbježaše u svoje
    spiljske zakutke ptičjih miševa. Neće mi se preplašiti to jato
    što se sumanuto zalijeće s kricima i ne daj Bože zaplete u kosu.
    Bolno je. Oduvijek sam volio čitati pjesme neshvaćenosti,
    samoće i nečeg nepomirljivog u ljudima, pa sam zato volio
    satima koračati izvan gradova. Čudan je onda povratak k
    svjetlima i sve se one ulice sa savršenim perspektivima
    privida čine tako primamljive za neka sočna vraćanja
    u vlastitu prošlost. Ja ne znam čitati pjesme i samo se natapam
    njihovim ručnicima. To godi kad je čelo u vrućici, a noć kao ova
    kad ostane satima sjediti na balkonu zagonetna. Ja ne znam lijepo
    sjediti kraj rijeke jer se nakon nekog vremena pričinja da je moje
    kopno neki varljiv brod koji se pomiče u nizvodnost.
    Riječ mi tad prilazi kao starica i ja se onda zagledam u onu njenu
    skrovitu mladost u posudbama bora i potamnjela sjaja u očima.
    Kad čitam, nemam imovine i potrajala bi identifikacija
    brodolomnika stiha, s nekoliko daščica i krpicom jedara
    podno usana. Duga, pusta i tugaljiva plaža, čovjek s mora
    koji je odlučio u ponoć prošetati zlatnog retrivera svojih
    retrospektiva. Pijesak se zavlači u ruke i tragove i onda pjesma
    zna zavesti u san, rastočiti burad i sveta ulja, zabijeliti u
    vijuganja ranjivih sastojina, jesti svoje stihovito meso,
    pa preživjeti na hridi kao napušteno gnijezdo.
    Razgovor. Iskrenost. Strpljenje. Mala žrtva. Maramica.
    Disanje. Pjesma liježe u postelju i zna da će iza
    prvog sna sve u njoj podsjećati na lan i perje u jastucima.
    Ja ne znam čitati pjesme i samo im znadem pisati
    kao Tajanstvenim Ženama, i onda već ništa ne slutim.
    Ne pokušavam. (Hvala Vam što ste me potakli napustiti
    grad pa se vratiti u njeg po svoja koljena. Laku noć.)

    avatar

    29.12.2006. (02:42)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    javljam se, tek da pusu posaljem i zazelim srecu i veselje... posao me naganjiva ;)
    ;*

    avatar

    29.12.2006. (08:14)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Jutro s ispražnjenom pepeljaricom magli.
    Kristalna kućica za mislenog puža.
    Iglični pisači srebra na kombineima smreka.
    Nepospremljen krevet. Ne tako davno
    rekao bih postelja.
    Ruž Mjesečeve Kćerke na usnama.
    Zar sam je ljubio? Nisam valjda
    jer imam osjećaj da bih bio
    sav nikakav. Možda me samo
    cjelnula. Noću sam tako laka meta.
    Sreća pa nemam uporišnih točkica sjećanja.
    Ne bih podnio još i to.
    Nekim je snovima najbolje forgetit
    naslov kao lošim filmovima.
    Agresivna radijska klamerica
    s "osam i po gigabajta". Bug.
    Časopis za najzahtjevnije.
    Dišem kroz šalicu tekućine za
    iznemogle sanjače.
    Pogađam si izglede da me danas
    na gradskom semaforu pregazi
    šleper s prikolicom sreće.
    Neće. Gospođa Đurđa je dala napraviti
    obilaznicu. Kako obzirno.
    Preskačem vijugavi mali zajutrak tišine.
    Sad znam kako je nastao songić
    "Zeko i potočić". Stavljam u kavu
    zrnce antipatetike.
    Poskrivce gledam gdje su mi hlače
    i zašto mi s naslona stolice
    nejednako vise rukavi košulje.
    Nikad neću znati leći onako vojnički
    kao dočasnik Legije stranaca.
    Bar me u snu ne naganjaju sinovi pustinje
    i turbani s krivim sabljama.
    Ježim se od hladnog oružja, hladne kave
    i emocionalno hladnog jutra.
    Pogubio sam noć i zaboravio kamo
    sam sakrio zlatnike Vašeg sna.
    Sreća pa nije velik stan.
    U mimogredu stavljam drvce
    na žeravicu u grudima.
    Peć može pričekati.
    Sve može pričekati dok mislim na Vas.
    Cenzurica. Umalo napisah kako ste
    čarobna, kao da se zaljubih u
    Mađioničarevu Miljenicu.
    Ta neću Vas valjda obasipati od jutra
    kao snjegomat nježnostima s apoenima
    od 200 neodoljivih uzdaha.
    Dlanom prekrivam brojevna mjesta
    da mi zvjezdani zlobnici ne otkriju pin.
    Elton se rasprpošio po glasoviru.
    Kroz naočale s ogromnim okvirima
    pušta u mene sivkasto otočko nebo
    s groznim tufnicama.
    Simplići još spiju i zaleđeni ftičeki
    u nesvest bežiju. Zima se zatelebala
    u glazbenog urednika. Ni ne trude se
    praviti da me ne vide. Osjećam se
    kao voajer dok virkam kako se
    cmaču i pretaču jedno u drugo.
    Kako neobzirno!
    Možda je to sudbinski znak
    da se uputim pod topli vodeni mlaz.
    Župnikov pas Grom laje na
    dječake što će ga pratiti u posveti kuća.
    Samo da k meni ne banu danas.
    Sumnjam da ikad dezinficira ono raspelce
    što ga stavlja pred usne svima.
    Kupit ću kalendar da me baka ne zapituje
    koji je "denes svetek".
    Sakrit ću od sebe crni rokovnik
    kad danas pođem u grad bijela imena.
    Uskratit ću si maleno zadovoljstvo
    pisanja u toplom dahu
    u sjevernom zakutku "Glamour caffea".
    Neću kvarit čaroliju savršenim komadima
    što se jedna drugoj hvali kamo će je
    zaručnik odvest na skijanje.
    Crnu ću tankopisalicu zametnuti
    među kemijske kraj telefona.
    Ključeve od automobila nosit ću
    na starinskoj dršci kišobrana
    i svako malo se brecati kaj sam ono
    zaboravil. Doista! Ovo je divan dan
    i najgore što mi se može dogoditi
    da se malo zamislim i dospijem
    izbrojiti samo 120 pomisli na Vas
    kad patrolica u svemirskoj zasjedi
    pripadanja naštela radare na 72.
    "Vozačku i prometnu", začujem
    metalic-sivkasti glas.
    "Znate li koliko ste vozili?"
    "Znam". Glupo mi je objašnjavat
    da nisam vozio ja nego Daniela,
    jer je to jako, jako teško za povjerovat.
    Dok on ispisuje formular
    projuriše kraj nas bar trojica
    manijaka s duplim auspusima
    i nekoliko minđuša po kvadratnom
    centimetru uha. Ah! Produžena ruka
    zakona je tako selektivna!
    Dobit ću tri kaznena boda
    oduzet će mi dječačku na tri mjeseca
    i poslat na predavanje o sigurnosti
    u prometu snova.
    Sreća da me nije skužil
    da sam još pisal poruke u vožnji.
    To bi mi samo dodatno otežalo stvar.
    Ahh! Bolje i to nego da me Svemirski Vatrogasac
    vadio iz vozila škarama za lim kakve koriste
    iza udesa na neobilježenim pružnim prijelazima
    Ne! Neću umrijeti od Ljubavi danas.
    Nije moj dan. Projurila je i hitna
    s upaljenom rotirkicom, ali oni ionako
    krenu kad je već svaka intervencija posve izlišna.
    Žuti motorić poštara Franca
    bit će mi danas posve dovoljan.

    avatar

    29.12.2006. (09:34)    -   -   -   -  

  • Sa okusom soli

    Sve najbolje za novogodišnje blagdane Daniela i pozdrav! :)

    avatar

    29.12.2006. (09:36)    -   -   -   -  

učitavam...