ha ha ha!!! koliko li sam samo takvih situacija imala u životu! nevjerojatno koliko je okolina opeterćena praznovjerjem! crne mačke, dimnjačari, časne sestre, trudnice, razbijena ogledala, iscrtani trotoari, mailovi i sms-ovi koje obavezno treba proslijediti na mnoštvo adresa za priskrbljivanje sreće, kuc-kuc o drvo (naprijed!)... svijeće i mornari... strašno. a sve to u prilog sreći, odnosno, nesreći. jesmo li zaista toliko nemaštoviti po pitanju "samousrećivanja"? imala sam sličnih situacija kao ti, između ostalih, i na temu mornara i svijeća. nerijetka reakcija uvrijeđenih je bila: hajde da si muškarac, ali, kako ti, kao žena, možeš tako?! (????????????!!!!!!!!!!!!!) još jednom: strašno.
26.12.2006. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žavijer
Istina. Ima praznovjerja i praznovjerja, ali ovo je jedno od onih napornijih - poštovatelji ovoga praznovjerja mnogo su češće skloniji pribjeći uvredama, pogrdama ili fizičkom nasilju da te odvrate od paljenja na plamen svijeće.
Jedan prijatelj Dalmatinac je jednom davno (u društvu) otkrio moguću interpretaciju ovog izluđujućeg običaja - u davna doba, prije mirovina i socijalnih prava, bivši pomorci i mornari, nesposobni dalje obavljati svoj posao, prodavali su na ulicama (da li samo naših ili svih gradova?) kutije žigica (korak od običnog, vulgaris prošenja). Budući da su život proveli u napornome i tegobnom radu, ljudi su poštovali i njihovu bijedu, i šibice su se kupovale u znak milosrđa. I kad god bi netko pokušao upaliti lulu ili cigaru na svijeću, okolina bi ga opominjala da svojim postupkom, štednjom šibice, "ubija" mornara, uskraćujući mu to mizerno preživljavanje.
Iako smo na tu priču svi klimuli glavama i priznali da objašnjene zvuči logično, i iako taj običaj (ako je ikad i postojao) ne postoji već 100-njak godina, već koju minutu kasnije opet su krenule vriske: "Ne pali cigaretu na svijeću, ubit ćeš mornara!"
Jedna lijepa potvrda da ne vrijedi upozoravati na istine iza mitova. Koliko god ljudi bili obrazovani ili inteligentni, sposobni shvaćati i razumijevati, protiv mitova, predrasuda i praznovjerja (često tragično pogrešnih ili zlih) ne može se uvjeravanjima. žavijer
27.12.2006. (13:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o kosjenki i regoču
ha ha ha!!! koliko li sam samo takvih situacija imala u životu! nevjerojatno koliko je okolina opeterćena praznovjerjem! crne mačke, dimnjačari, časne sestre, trudnice, razbijena ogledala, iscrtani trotoari, mailovi i sms-ovi koje obavezno treba proslijediti na mnoštvo adresa za priskrbljivanje sreće, kuc-kuc o drvo (naprijed!)... svijeće i mornari... strašno. a sve to u prilog sreći, odnosno, nesreći. jesmo li zaista toliko nemaštoviti po pitanju "samousrećivanja"?
imala sam sličnih situacija kao ti, između ostalih, i na temu mornara i svijeća. nerijetka reakcija uvrijeđenih je bila: hajde da si muškarac, ali, kako ti, kao žena, možeš tako?! (????????????!!!!!!!!!!!!!)
još jednom: strašno.
26.12.2006. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žavijer
Istina.
Ima praznovjerja i praznovjerja, ali ovo je jedno od onih napornijih - poštovatelji ovoga praznovjerja mnogo su češće skloniji pribjeći uvredama, pogrdama ili fizičkom nasilju da te odvrate od paljenja na plamen svijeće.
Jedan prijatelj Dalmatinac je jednom davno (u društvu) otkrio moguću interpretaciju ovog izluđujućeg običaja -
u davna doba, prije mirovina i socijalnih prava, bivši pomorci i mornari, nesposobni dalje obavljati svoj posao, prodavali su na ulicama (da li samo naših ili svih gradova?) kutije žigica (korak od običnog, vulgaris prošenja).
Budući da su život proveli u napornome i tegobnom radu, ljudi su poštovali i njihovu bijedu, i šibice su se kupovale u znak milosrđa.
I kad god bi netko pokušao upaliti lulu ili cigaru na svijeću, okolina bi ga opominjala da svojim postupkom, štednjom šibice, "ubija" mornara, uskraćujući mu to mizerno preživljavanje.
Iako smo na tu priču svi klimuli glavama i priznali da objašnjene zvuči logično, i iako taj običaj (ako je ikad i postojao) ne postoji već 100-njak godina, već koju minutu kasnije opet su krenule vriske: "Ne pali cigaretu na svijeću, ubit ćeš mornara!"
Jedna lijepa potvrda da ne vrijedi upozoravati na istine iza mitova. Koliko god ljudi bili obrazovani ili inteligentni, sposobni shvaćati i razumijevati, protiv mitova, predrasuda i praznovjerja (često tragično pogrešnih ili zlih) ne može se uvjeravanjima.
žavijer
27.12.2006. (13:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anspik.
baš sam mislila pitati od kud zapravo potiče to praznovjerje kad evo žavijer objasnio :D
27.12.2006. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sinnerman
koja ekipa... ipak ste na kraju prošli scile i haribde (na što me i podsjetio naslov)
27.12.2006. (19:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...