"Ali, tako je to... svatko od nas ima izbor kako će doživljavati svijet koji ga okružuje. Svatko od nas ima pravo odabrati, hoće li na dopola napunjenu čašu gledati kao na napola punu ili napola praznu. Naposlijetku, svatko od nas ima pravo izabrati, hoće li živjeti na lakši ili teži način." jos bi dodala, vi koji zelite zivjeti na tezi nacin...NE ZALITE SE!!! inace, cjenim ovaj tvoj clanak jer je zbilja potrebno iznova i iznova ponavljati ovakve stvari. najgore je to sto onog trenutka kada se nama samima dogodi nesto lose pocnemo okrivljavat druge. moramo puno uciti.
20.12.2006. (15:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, često kao da tražimo ispriku i razlog da budemo namrgođeni i nezadovoljni. Čini mi se da postajemo obijesni. Nikada nam nije dovoljno, nikada nećemo reći da smo potpuno zadovoljni u danom trenutku, uvijek slijedi nastavak rečenice - kad bi još samo bilo ovo ili ono... U silnoj želji da bude bolje, zaboravljamo uživati u onome što već imamo.
Što se tiče novog posta (tamo mi nije dalo ostaviti komentar), ustvari se čini mi se prilično nadovezuje na ovaj. Trebali bi malo više gledati srcem. Dati čovjeku ruku, umjesto tražiti ispriku zašto mi to ne možemo.
Pusa
20.12.2006. (18:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
petra86
"Ali, tako je to... svatko od nas ima izbor kako će doživljavati svijet koji ga okružuje. Svatko od nas ima pravo odabrati, hoće li na dopola napunjenu čašu gledati kao na napola punu ili napola praznu. Naposlijetku, svatko od nas ima pravo izabrati, hoće li živjeti na lakši ili teži način."
jos bi dodala, vi koji zelite zivjeti na tezi nacin...NE ZALITE SE!!!
inace, cjenim ovaj tvoj clanak jer je zbilja potrebno iznova i iznova ponavljati ovakve stvari. najgore je to sto onog trenutka kada se nama samima dogodi nesto lose pocnemo okrivljavat druge. moramo puno uciti.
20.12.2006. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvonjava
Da, često kao da tražimo ispriku i razlog da budemo namrgođeni i nezadovoljni. Čini mi se da postajemo obijesni. Nikada nam nije dovoljno, nikada nećemo reći da smo potpuno zadovoljni u danom trenutku, uvijek slijedi nastavak rečenice - kad bi još samo bilo ovo ili ono... U silnoj želji da bude bolje, zaboravljamo uživati u onome što već imamo.
Što se tiče novog posta (tamo mi nije dalo ostaviti komentar), ustvari se čini mi se prilično nadovezuje na ovaj. Trebali bi malo više gledati srcem. Dati čovjeku ruku, umjesto tražiti ispriku zašto mi to ne možemo.
Pusa
20.12.2006. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...