Komentari

siddarhta.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • suncokretna

    za promjenu, stvarno lijep post.i želim ti puno sreće za blagdane.

    avatar

    18.12.2006. (20:31)    -   -   -   -  

  • napolaputa

    dobro zbori djole a i ti... dobro je tugovati, onako dva puta godisnje po 2 tjedna. onda punis baterije da bi se poslje mogao smijati. i zato tuga postoji da bi prizvala smeh.
    stvarno ne vidim svrhu zivljenja ako nije sa smjehom. " Isken osmijeh otvara sva vrata svijeta"

    avatar

    18.12.2006. (20:38)    -   -   -   -  

  • tija

    Meni neka knedla u grlu i mislim da znam zašto.

    avatar

    18.12.2006. (22:41)    -   -   -   -  

  • bobelline

    osim što si me zbedirao opisom stanja koje i mene ove godine čeka na novogodišnjoj noći, samo se mogu osmjehnuti na tunel. onako lijepo. jer mi je drago zbog vas. neki ljudi se ipak trebaju sresti.

    avatar

    19.12.2006. (16:55)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Sviđa mi se tvoja misao, jako jako, samo se nadam da nije dio prošlosti kada je ta misao bila; mislim da je :) sadašnja isto ;)

    avatar

    19.12.2006. (22:36)    -   -   -   -  

  • naposljetku

    nekako se osječam slično kao i ti... i znam.... znam i mene će napokon zagrlini moj netko kada se poklope kazaljke... i to me toliko veseli, baš koliko me nekada stiskalo negdje u dubini

    zato što sam se prestala bojati " tunela " već sam u njega hrabro ukoračila i na drugoj strani me dočekalo bijelo svijetlo....

    avatar

    19.12.2006. (22:48)    -   -   -   -  

  • Lakeisha

    za mene je doček nove godine baš to što si opisao. jedan razlog više za dernek! a kako nemam koga grliti na ovaj doček mislim da ću se morat zadovoljiti sa društvom s kojim idem. a to je i više nego odlično! ;) pozdrav!

    avatar

    21.12.2006. (00:12)    -   -   -   -  

  • rada čokolada

    i ja ću se samo nasmiješit :) volim ovaj tunel. zbog tebe. i još nekoga. zbog vas :)

    avatar

    21.12.2006. (10:02)    -   -   -   -  

  • Yellena

    U grlu me sve nesto steze..Lijepo si to opisao..

    avatar

    21.12.2006. (17:19)    -   -   -   -  

  • brouhaha

    eee da vidiš mene kako pomičem brda tu u slavoniji! ;)))

    avatar

    21.12.2006. (20:52)    -   -   -   -  

  • slavonchica

    lijepe misli... lijepo ih čitati :))

    p.s.
    maknula sam Xaviera, ne želim te imati na duši ;)

    avatar

    22.12.2006. (12:34)    -   -   -   -  

  • Tratinchica

    Care moj...jako mi je drago da si sretan...U tome je i bit ovih blagdana-imati osmjeh na licu...
    Moj se malo umorio,znaš....Shvatih da "nema nikog da vme baš tad stisne i zagrli, blago protrlja kosu da se naelektrizira, da osjetim valove i oblačiće toplog daha kako paraju hladnu i vatrometima obasjanu noć, isprepletenu ljudskim emocijama, težnje za zajedništvom, toplotom, i onim najslađim ljubavlju."...ali bit će dobro...Nešto mi govori da će se osmeh opet nositi naredne sezone...
    Blagoslovljen Božić ti želim.

    avatar

    22.12.2006. (12:35)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Smješak. Ne, nisam ja svećenik dragi daleki prijatelju,
    ali sam na neki način voljan pristupiti Nevidljivoj Vojsci Dobra.
    Nastojim svaki dan da moj običan ljudski trag bude vrijedan
    divljenja. Da nadiđem sebičnost i materijalnost svijeta
    i ljudima oko sebe budem oslonac, draga duša i posve skromna
    sjena nekoga tko u maština praskozorja kreće na svoja
    daleka, neostvariva putovanja.
    Ponekad sam svjetionik, lampaš u magli, a ponekad samo
    varljiv putokaz, a ponekad samo tužan vitez koji luta
    bespomoćan i plah. Hvala Vam što ste me podsjetili
    na pitanje "Tko sam?". Vrijedi se to zapitati svaki dan
    prije spavanja.

    avatar

    22.12.2006. (16:57)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Put do ovoga bio je doista čudan i zavojit.
    S tri godine sam prenoćio u šumi s majkom
    jer je za dlaku izbjegla nasrtaj sjekirom.
    S petnaest sam toj istoj majci išao u posjetu
    u žutu zgradu u kojoj nemaju lijeka
    za bolest duše. Kad god je došlo pet
    minuta neke male sreće, stigla bi objava
    strašna i neopoziva. Mom su ocu otkazala
    oba bubrega kad sam odlučivao kamo na studij.
    Moj grad je srušen u ratu (Petrinja), a godinama
    nisam mogao do svetih ruševina. Od mog djetinjstva
    nije ostao ni jedan slikovni trag, ništa.
    Mlađi brat je nestao 1992. kod Orašja i 3 godine
    nismo čuli za njega. Tada sam jedne noći,
    potpuno očajan, zapalio svijeću i stavio
    sebe na stol. Zarekoh se, ako ga vrati
    koja god sila ovog svijeta, da ću činiti
    dobro i biti sluga drugima. Vratio se, iza tri ranjavanja
    potpuno promijenjen. Pobjegao je u rat s Hos-ovcima
    sa nepunih 17. Ali, živ je. I ja otada drugačije gledam
    svoj život. Zato sam takav.

    avatar

    22.12.2006. (17:27)    -   -   -   -  

  • lampa

    svaka ti čast. i ovo stvarno mislim. divno pišeš. ja se i sad bojim samoće i bojim se tunela. novu sam odlučila provesti sama, vjerojatno s bocom nečega. ko će ti ga znati.
    tebi želim svu sreću ovoga svijeta u novoj godini, a za Božić da budeš veseo i ispunjen ;)
    pusa

    avatar

    23.12.2006. (00:32)    -   -   -   -  

  • *Mala_Chi*

    zbilja te je ugodno čitati, prvenstveno ti hvala što si ostavio link na mom blogu pa sam time dobila mogućnost čitati te...a tema, o kako je poznata i sveža i u mojim mislima...ali ne bojim se...niti prošlosti niti budućnosti, dogodit će se jedan klik na satu i s njime ću izbrisati ovu 2006...i ništa iz nje ne prenosim dalje...to sam naučila...davno...i uspjeva...bar zavarati da imamo kontrolu nad svojim životom...sad neke druge sfere...sorry...čuvaj se i sve ti najbolje želim u ovim danima, neznam dali ti je Božić imalo blizak ali svejedno ti želim obilje mira, druženja u ugodnom društvu i sve ono što uz to ide :-)

    avatar

    24.12.2006. (00:29)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Sretan Vam Božić Dragi Prijatelju,
    jer Vama su vjera, čistoća srca
    i iskren korak već dugo misao dana.
    Vama je sreća osobni rast.
    Vama je dragocjenost ono čega
    nema u brojevima i izlozima.

    avatar

    25.12.2006. (17:42)    -   -   -   -  

  • pegy

    Smijeh stvarno i je lijek za dušu, šteta da se nekad na to zaboravi pa okolo gledamo mnoštvo natmurenih lica. Drago mi je radi tvog svijetla, nadam se da neće prestati gorjeti.

    avatar

    26.12.2006. (15:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...