U moje mlađe kameno doba pokušavalo se pritiskivati isto kao što se i prije tog doba pritiskivalo, isto kao što se sad pritiskuje. Uspio sam biti nepritisnut, jer sam više držao do svoje slobode, pa bio i gladan (doslovno), nego uživati u pritisnutim rajevima. Ja sam se u to doba odlučio za ugodno prtiskivanje mirisnica, što su one znale lijepo nagraditi, na ćemu sam im i sad zahvalan. Pokušavalo me se pritisnuti stanom ili kućom, priznajem. Naravno da sam odbio lijepu kuću, a nisam imao stan, nego živio kao podstanar s drugom ženom i dvoje djece, samo zbog toga da mi nitko iz političkih restorana ne naručuje da goste poslužujem raznim krivotvorenim delicijama svoga znanja. Jednom kad čovjek izgubi slobodu, izgubio je život. Hrvatsku državu izvojevali su građani Hrvatske, zahvaljujući jedino njihovom odgovoru na Referendumu, Ustavu iz 1974. i odlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Naravno, Hrvate su predvodili bivši i tadašnji ražalovani Oficiri JNA, Udbaši, Kosovci, Šifrantice, Tajni agenti, Policajci, Emigranti i prateći materijal potpomognut takozvanim pripadnicima svih stranaka i svih opcija. Oni su još i danas na vlasti. I jedino su oni imali i imaju korist od Hrvatske, jer su se omastili. Ostali građani Hrvatske uglavnom su izgubili. Da dostignu ono što su imali u prokletom socijalizmu, proteći će pretvorenom Savom, Murom, Dravom, Dunavom i morem golema količina vode. Mome Dragom blogu moram reći nešto i o pjesmi Hej Slaveni. Najprije, toj pjesmi nije takav naslov. Pjesmu je napisao Dragutin Rakovac i objavio je u doba Ilirskoga preporoda. Naslov: Oj, Iliri. Oj, Iliri, još ste živi, riječ naših djedovah/ Dok za narod srce bije, njihovih sinovah... Poslije su momci Ilire pretvorili u Slavene, Nazor je dopisao jednu kiticu, a današnjoj himni nešto je dopisao Milovij Slaviček, hrvatski pjesnik i zastupnik u Saboru prvoga mandata, tamo 1990. godine. Slaviček je sad u ludnici i nije lijepo što su ga mnogi stranački prijatelji zaboravili. Oj, Iliri, trebala je glasiti, Oj Hrvati, ali tada su nas jebali oni iz Beča, pa je naslov pjesme promijenjen. Kao što je promijenjeno ime cijeloga pokreta iz Hrvatskog narodnog preporoda u Ilirski narodni preporod. Poslije je došao pukovnik Jelačić, ugušio slobodu i tako spriječio da Hrvatska dobije svoju samostalnost. Hrvatski vojnici su ginuli provodeći Austrijski plan u borbi protiv tada znatno naprednije Mađarske. Kad je ugušen mađarski ustanak, Austrijanci pokloniše Hrvatsku Mađarima, a ban Jelačić je uredno poludio kad je skužio što je napravio. I više nije pisao pjesmice "Kakva mora moja dieva biti". Naslov je preveden na hrvatski jezik, jer je Jelačić, kao svaki pravi Hrvat pisao na njemačkom. Ja bih našim pretvorbeno-pretvorenim građanima preporučio da pročitaju tekst "Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju". Tekst je napisao Ivan Derkos, mlad momak, koji je brzo nakon toga umro, ne navršivpi ni 26. godinu. Na Mirogoju, a onoj Ilirskoj grobnici se ni ne spominje, a taj je tekst najbolje što je u to doba napisano. Tekst je, naravno, napisan na latinskome, a preveden na hrvatski tek pedesetak godina poslije. Zahvaljujući i Strossmayeru, najuglednijem svećeniku kojeg je Hrvatska ikada imala. Dragi Peratoviću, oprosti starcu na ovakvom i ovolikom komentaru. Možeš ga izbrisati, jer ja o tome trubim nekoliko desetaka godina, ali trublja se slabo čuje. Jer je zaglušuje pisak nekakvih Zidića.
14.12.2006. (08:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kemoterapija
Ovog Perkovića ne poznajem. Zato znam sjajnog pjesnika, nažalost odavno ukopanog, Luku Perkovića. Naravno i onu željezničku postaju na putu prema Splitu... Evo i Perkovićeve pjesme, objavljene pod 1936., iz ciklusa SLIKA DOMOVINE NA SEOSKOM KOLODVORU. Na zemlji čovjek čovjeku smeta/ svrhe svijetu i reda nesta/ trbuh sve veći obujmom biva/ za mozak uz njega sve manje mjesta.// Jaki pritisnu slabog, zdravi bolesnog/ bogat siromašnog za gušu davi/ narod na megdan zove narod/ pjanoj se zemlji vrti u glavi.// Bilance ležu burza špekulira/ Zaharov vođa toga je doba/ ekvator zlatnim postaje lancem/ oko trbuha gospodina Globa.// Topovi zure u nebo bombaši šume/ gleda to trijezni mjesec i prati:/ gle one stare drolje zemlje/ Na operacaciju treba je dati... To je kraj. Sad kad čitam tu pjesmu čini mi se da ju je Luka jučer napisao.
14.12.2006. (09:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Kemo, daj skeniraj pa pošalji Derkosov tekst. Gdje da ga nađem inače!?
14.12.2006. (09:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kemoterapija
Dragi Blože, nemam tekst pokraj sebe. Ionako sam ga mislio skenirati, kad mi neki dobri ljudi vrate tristotinjak mojih knjiga, koje sam im posuđivao u posljednjih dvadesetak godina. Tekst možeš naći u Pet stoljeća hrvatske književnosti u dijelu, zaboravio sam koje knjige, gdje se obrađuje Hrvatski narodni preporod ili u one prve dvije knjige, iste edicije, u kojima su natiskani hrvatski latinisti. Vidjet ćeš, sjajan tekst i pravi program Preporoda. Šteta je što je taj lijepi Karlovčanin tako mlad umro.
14.12.2006. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kemoterapija
U moje mlađe kameno doba pokušavalo se pritiskivati isto kao što se i prije tog doba pritiskivalo, isto kao što se sad pritiskuje. Uspio sam biti nepritisnut, jer sam više držao do svoje slobode, pa bio i gladan (doslovno), nego uživati u pritisnutim rajevima. Ja sam se u to doba odlučio za ugodno prtiskivanje mirisnica, što su one znale lijepo nagraditi, na ćemu sam im i sad zahvalan. Pokušavalo me se pritisnuti stanom ili kućom, priznajem. Naravno da sam odbio lijepu kuću, a nisam imao stan, nego živio kao podstanar s drugom ženom i dvoje djece, samo zbog toga da mi nitko iz političkih restorana ne naručuje da goste poslužujem raznim krivotvorenim delicijama svoga znanja. Jednom kad čovjek izgubi slobodu, izgubio je život. Hrvatsku državu izvojevali su građani Hrvatske, zahvaljujući jedino njihovom odgovoru na Referendumu, Ustavu iz 1974. i odlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Naravno, Hrvate su predvodili bivši i tadašnji ražalovani Oficiri JNA, Udbaši, Kosovci, Šifrantice, Tajni agenti, Policajci, Emigranti i prateći materijal potpomognut takozvanim pripadnicima svih stranaka i svih opcija. Oni su još i danas na vlasti. I jedino su oni imali i imaju korist od Hrvatske, jer su se omastili. Ostali građani Hrvatske uglavnom su izgubili. Da dostignu ono što su imali u prokletom socijalizmu, proteći će pretvorenom Savom, Murom, Dravom, Dunavom i morem golema količina vode. Mome Dragom blogu moram reći nešto i o pjesmi Hej Slaveni. Najprije, toj pjesmi nije takav naslov. Pjesmu je napisao Dragutin Rakovac i objavio je u doba Ilirskoga preporoda. Naslov: Oj, Iliri. Oj, Iliri, još ste živi, riječ naših djedovah/ Dok za narod srce bije, njihovih sinovah... Poslije su momci Ilire pretvorili u Slavene, Nazor je dopisao jednu kiticu, a današnjoj himni nešto je dopisao Milovij Slaviček, hrvatski pjesnik i zastupnik u Saboru prvoga mandata, tamo 1990. godine. Slaviček je sad u ludnici i nije lijepo što su ga mnogi stranački prijatelji zaboravili. Oj, Iliri, trebala je glasiti, Oj Hrvati, ali tada su nas jebali oni iz Beča, pa je naslov pjesme promijenjen. Kao što je promijenjeno ime cijeloga pokreta iz Hrvatskog narodnog preporoda u Ilirski narodni preporod. Poslije je došao pukovnik Jelačić, ugušio slobodu i tako spriječio da Hrvatska dobije svoju samostalnost. Hrvatski vojnici su ginuli provodeći Austrijski plan u borbi protiv tada znatno naprednije Mađarske. Kad je ugušen mađarski ustanak, Austrijanci pokloniše Hrvatsku Mađarima, a ban Jelačić je uredno poludio kad je skužio što je napravio. I više nije pisao pjesmice "Kakva mora moja dieva biti". Naslov je preveden na hrvatski jezik, jer je Jelačić, kao svaki pravi Hrvat pisao na njemačkom. Ja bih našim pretvorbeno-pretvorenim građanima preporučio da pročitaju tekst "Duh domovine nad sinovima svojim koji spavaju". Tekst je napisao Ivan Derkos, mlad momak, koji je brzo nakon toga umro, ne navršivpi ni 26. godinu. Na Mirogoju, a onoj Ilirskoj grobnici se ni ne spominje, a taj je tekst najbolje što je u to doba napisano. Tekst je, naravno, napisan na latinskome, a preveden na hrvatski tek pedesetak godina poslije. Zahvaljujući i Strossmayeru, najuglednijem svećeniku kojeg je Hrvatska ikada imala.
Dragi Peratoviću, oprosti starcu na ovakvom i ovolikom komentaru. Možeš ga izbrisati, jer ja o tome trubim nekoliko desetaka godina, ali trublja se slabo čuje. Jer je zaglušuje pisak nekakvih Zidića.
14.12.2006. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kemoterapija
Ovog Perkovića ne poznajem. Zato znam sjajnog pjesnika, nažalost odavno ukopanog, Luku Perkovića. Naravno i onu željezničku postaju na putu prema Splitu... Evo i Perkovićeve pjesme, objavljene pod 1936., iz ciklusa SLIKA DOMOVINE NA SEOSKOM KOLODVORU. Na zemlji čovjek čovjeku smeta/ svrhe svijetu i reda nesta/ trbuh sve veći obujmom biva/ za mozak uz njega sve manje mjesta.// Jaki pritisnu slabog, zdravi bolesnog/ bogat siromašnog za gušu davi/ narod na megdan zove narod/ pjanoj se zemlji vrti u glavi.// Bilance ležu burza špekulira/ Zaharov vođa toga je doba/ ekvator zlatnim postaje lancem/ oko trbuha gospodina Globa.// Topovi zure u nebo bombaši šume/ gleda to trijezni mjesec i prati:/ gle one stare drolje zemlje/ Na operacaciju treba je dati... To je kraj. Sad kad čitam tu pjesmu čini mi se da ju je Luka jučer napisao.
14.12.2006. (09:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Kemo, daj skeniraj pa pošalji Derkosov tekst. Gdje da ga nađem inače!?
14.12.2006. (09:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kemoterapija
Dragi Blože, nemam tekst pokraj sebe. Ionako sam ga mislio skenirati, kad mi neki dobri ljudi vrate tristotinjak mojih knjiga, koje sam im posuđivao u posljednjih dvadesetak godina. Tekst možeš naći u Pet stoljeća hrvatske književnosti u dijelu, zaboravio sam koje knjige, gdje se obrađuje Hrvatski narodni preporod ili u one prve dvije knjige, iste edicije, u kojima su natiskani hrvatski latinisti. Vidjet ćeš, sjajan tekst i pravi program Preporoda. Šteta je što je taj lijepi Karlovčanin tako mlad umro.
14.12.2006. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...