Moram priznati da mi ove izjave baš i ne leže, iako je moguće da nisam sve dobro shvatila, jer sam jako pospana. Za ovo o laganju sam sigurna da nije dobro. Laganje je nasilje protiv vlastitog bića. Kad jednom to shvatiš, teško će laž prijeći preko tvojih usana. Pogotovo ne bih preporučila laganje u naručju voljene osobe, ono se može jako obiti o glavu. Ako pak oboje lažu, još gore. Ja bih od lažljivca pobjegla glavom bez obzira :))) Nije ovo kritika, lijepo razvijaš misli i dobro pišeš, samo mi sadržaj danas nije legao :))) Vraćam se sutra da još jednom proučim preostale tri tvrdnje koje mi se također čine na klimavim nogama, ali me zanima tvoje obrazloženje koje mi je sad pobjeglo :))) Imaš kod pegy zgodan post o laganju. Pusa i laku noć želim! :)))
12.12.2006. (23:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš si lijepo,ma što drugi mislili o tome,napisala o laži.Ova tvoja "laž" je benigna ; ona je samo kratko mimoilaženje istine,ili ne govorenje detalja......... Prije zam za opciju šutnje u sebi o onome,što se ne bi svidjelo drugome.Je li to laž..? Nisam sigurna,ali znam,da to svakodnevno radimo
12.12.2006. (23:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda zato što je kasno, ali... nisam shvatila. Lažeš nekome koga voliš ili se sve to ne odnosi na nekoga nego na Nekoga? Danas sam slušala pola jedne radijske emisije (nasnimila sam je, moram poslušati ostatak). Jedan naš vrsni dramaturg i pisac govori o tome kako mi u životu glumimo. Pa spominje kako se npr. ponašamo s prijateljima iz djetinjstva ili poslovnim partnerima, pa kako na poslu (npr. ako radimo u školi) a kako prema vlastitog djeci... I tome slično. On naime želi reći da smo svi mi glumci u životu i da igramo različite uloge. To ne mora biti loše, ali je loše ako glumatamo... Tako ja mislim. Mi smo satkani od mnogo lica i ako smo iskreni sa sobom onda se sva ta lica možda međusobno nadopunjuju. Drugo je ako mi lažemo i ulagujemo se, a drugo je ako smo pristojnii i onda kad nam je teško ali to nikome ne dajemo do znanja. Lagati u zagrljaju voljene osobe? Mislim da se ne smije... Mislim da se ne smije... Neće dobro završiti. Potkopat ćemo povjerenje... Svi smo samo ljudi i... Ne znam... Tako osjećam... Ovo s iskradanjem iz lošeg društva, to je OK. Postoje ljudi u mom životu koji me jednostavno opterećuju. Dragi ljudi, ali meni ne leže... Puni priča o tuđim životima i.... ja se mičem.. Ne, nisam tako dobar čovjek nego jednostavno mi ne ide... Kao da na mene nabacuju mnoštvo svoga nezadovoljstva i pritišću me zemlji, a ja tako nekako ne mogu... Trenucima koji oduzimlju dah.. Tu i tamo mi se to dogodi.. I mislim da je to dobro... Dugo mi je trebalo da to tako postavim.. A prevariti smrt? Eh... Postoji ona priča kako je netko bježao iz jednog grada u drugi da bi je prevario... A kad tamo: ona bila baš u tom gradu u koji je pobjegao... Nećemo joj nikada umaći.... Uh... ovo je post... kasni sat i ja filozofiram.... Zahvaljujem na divnim komentarima... Ostavljam pozdrav i želim sve dobro... Uz osmijeh :))
12.12.2006. (23:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako lijepo, neobično, snažno i hrabro. Opijeno i konfuzno. Izronjeno s vlastita dna. Izranjeno hridima i nježnim oblacima. Izmaštano. Nedohvatno. Koraknuli ste u svijet u kome nema gravitacije, pa ipak, uzmite neku grančicu, nečiji osmijeh, puteljak koji vodi k rijeci i čuvajte svoju dragu, treperavu nit. Ja ću Vas čuvati izdaleka i moliti da Vaša Ljubav nauči šaptati prstima i koračati koracima uz nekog vrijednog i posve dostojnog Vas.
13.12.2006. (10:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo, napokon se otpajam s Čudesnog Sretišta Duša. Još jednom kod Vas navratih. Važno mi je, a ne znam kako Vam to reći. Ma joooj! Vi ćete razumjeti. Vi ćete sve razumjeti. Osmijeh Vam ostavljam i idem sad među haljine tama. Kako su zanosne, kako lijepe i treperave u noći svete Lucije. Kao Vaša duša.
13.12.2006. (19:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O Vi, drago, iskreno, čudesno, treperavo dijete. Koraknuli ste stazom bliskosti koja nikada ne smije biti učinjena za nas dvoje. Veoma mi je važno i upravo dragocjeno da neke stvari o meni znate, kako naša daljnja suglasja ne bi prerasla u nešto nama zabranjeno i svakako nepodesno. Rođen sam puno prije nego li Vi, kao u onoj rečenici iz romana Derviš i smrt, "četrdeset mi je godina, ružno doba..." Imam dvije velike kćerke. Mlađa je sada maturantica. Obje su starije od Vas. Već je to odviše, preodviše, ali nastavit ću i dalje. Ja volim osobu koja će istom u veljači napuniti 23 godine, osobu punoljetnu, snažnu i samosvjesnu, umjetnicu riječi i pjesnikinju duše. Volim je iskreno i nježno, pa ipak će zlobnici reći da je to sebično od mene, prisvajati takvu divnu mladost. U Vama ja vidim toplinu, osjećajnost i prijateljstvo. Ali, ovo su ružna vremena i mnogi se nakazni ljudi u njima u dobrotu preodjenuše i vrebaju bića nježna poput Vas. Bit ću na ovom blogu Vaš anđeo i prijatelj, ali preklinjem Vas, nemojte se nikada jako vezati za mene. Oni koji me znaju u stvarnom životu, znaju o mojoj strogosti i principijelnosti kad su u pitanju mladi. Ja sam Vojnik Dobra i takav želim ostati. Nemam prava ni na jednu pomisao, a kamo li na nešto više u Vašem svijetu. Stoga mi pomozite. Budite i dalje obzirni nježni i dragi prema svima, a spram mene nešto manje. Rado ću Vam biti uzor, u onome vrijednom što otkrih i u svijetu literature. Veoma je važno za Vas da svoje srce, svoju iskrenost i plemenitost poklonite nekome čije se godine pišu s najviše 2 desetljeća života. Uvijek ću Vas podržavati u tome. Ja sam takav. Ja Vam se divim, poštujem Vas i ponosim se Vašim tragom koji razmiče tame na putu do zvijezda. Dalje od toga ja ne smijem. Obećajte mi da nećete krivo shvatiti moju iskrenost i da se nećete uvrijediti zbog nje. Ja ću radosno čitati Vaše komentare, pisat ću Vam, osluškivati kako rastete, ali moj svijet mora ostati Vama dalek, tajnovit i zabranjen.
14.12.2006. (01:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tužan sam. Napisao velik, iskren i dobronamjeran komentar i vidim, izbrisao se. Je li to znak? Sudbina? Ili vrijeme da se povučem u duboke šutnje? Želim Vam sreću i mir. (Nešto u čovjeku utihne i nestane na dugo, dugo vrijeme.) Oprostite mi ako sam Vas čime uvrijedio. Nije mi bila to namjera.
14.12.2006. (13:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga prijateljice, dotakli ste se nečega što će još mnogo godina biti nedostižno, neshvatljivo ali prije svega i neprihvaćeno.... a tako jednostavno. Da samo znate kako one najsloženije zagonetke Svemira, one sitnice koji nam se čine nedohvatne, zapravo su najjednostavniji oblici za koje smo ikad znali, a te sitnice ni ne trebamo tražiti jer ih i sami posjedujemo. Mislim da ni Vi sami niste svjesni da ste na trenutak, ali samo na trenutak uspjeli vidjeti da sve kišne kapi nisu iste, gotovo da bi mogli prepoznati suze među kišnim kapima, među vodenom sonatom. Upravo otkrivate nešto čega još niste svjesni, nešto čudesno, ali kad bi došlo vrijeme za to uspjeli biste lagati u trenucima istine i prevariti Onu za koju se misli da ju je nemoguće prevariti i opiti se svim osjetilima. Slažem se sa svakim slovom, u potpunosti ga razumijem, ali još nije vrijeme za to... još nije. Imate hrabrog Viteza Grofa kao Čuvara Vašeg bloga koji je i moj uzor a moji Svjetionici će zasvijetliti tamo gdje ih budete trebali.
14.12.2006. (16:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jasnije je, ne mari ako te nismo shvatili... Svi mi imamo neke svoje pretince i kutke u kojima smo to mi... Ne shvaćamo ni sami sebe... Znam po sebi.... Stoj mi dobro i hvala za navraćanje...
PS vidim da te muški dio čitatelja skužio :))
14.12.2006. (18:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Moram priznati da mi ove izjave baš i ne leže, iako je moguće da nisam sve dobro shvatila, jer sam jako pospana. Za ovo o laganju sam sigurna da nije dobro. Laganje je nasilje protiv vlastitog bića. Kad jednom to shvatiš, teško će laž prijeći preko tvojih usana. Pogotovo ne bih preporučila laganje u naručju voljene osobe, ono se može jako obiti o glavu. Ako pak oboje lažu, još gore. Ja bih od lažljivca pobjegla glavom bez obzira :))) Nije ovo kritika, lijepo razvijaš misli i dobro pišeš, samo mi sadržaj danas nije legao :))) Vraćam se sutra da još jednom proučim preostale tri tvrdnje koje mi se također čine na klimavim nogama, ali me zanima tvoje obrazloženje koje mi je sad pobjeglo :))) Imaš kod pegy zgodan post o laganju. Pusa i laku noć želim! :)))
12.12.2006. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anabonni
Baš si lijepo,ma što drugi mislili o tome,napisala o laži.Ova tvoja "laž" je benigna ; ona je samo kratko mimoilaženje istine,ili ne govorenje detalja.........
Prije zam za opciju šutnje u sebi o onome,što se ne bi svidjelo drugome.Je li to laž..? Nisam sigurna,ali znam,da to svakodnevno radimo
12.12.2006. (23:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
Možda zato što je kasno, ali... nisam shvatila. Lažeš nekome koga voliš ili se sve to ne odnosi na nekoga nego na Nekoga? Danas sam slušala pola jedne radijske emisije (nasnimila sam je, moram poslušati ostatak). Jedan naš vrsni dramaturg i pisac govori o tome kako mi u životu glumimo. Pa spominje kako se npr. ponašamo s prijateljima iz djetinjstva ili poslovnim partnerima, pa kako na poslu (npr. ako radimo u školi) a kako prema vlastitog djeci... I tome slično. On naime želi reći da smo svi mi glumci u životu i da igramo različite uloge. To ne mora biti loše, ali je loše ako glumatamo... Tako ja mislim. Mi smo satkani od mnogo lica i ako smo iskreni sa sobom onda se sva ta lica možda međusobno nadopunjuju. Drugo je ako mi lažemo i ulagujemo se, a drugo je ako smo pristojnii i onda kad nam je teško ali to nikome ne dajemo do znanja.
Lagati u zagrljaju voljene osobe? Mislim da se ne smije... Mislim da se ne smije... Neće dobro završiti. Potkopat ćemo povjerenje... Svi smo samo ljudi i... Ne znam... Tako osjećam...
Ovo s iskradanjem iz lošeg društva, to je OK. Postoje ljudi u mom životu koji me jednostavno opterećuju. Dragi ljudi, ali meni ne leže... Puni priča o tuđim životima i.... ja se mičem.. Ne, nisam tako dobar čovjek nego jednostavno mi ne ide... Kao da na mene nabacuju mnoštvo svoga nezadovoljstva i pritišću me zemlji, a ja tako nekako ne mogu...
Trenucima koji oduzimlju dah.. Tu i tamo mi se to dogodi.. I mislim da je to dobro... Dugo mi je trebalo da to tako postavim..
A prevariti smrt? Eh... Postoji ona priča kako je netko bježao iz jednog grada u drugi da bi je prevario... A kad tamo: ona bila baš u tom gradu u koji je pobjegao... Nećemo joj nikada umaći....
Uh... ovo je post... kasni sat i ja filozofiram....
Zahvaljujem na divnim komentarima... Ostavljam pozdrav i želim sve dobro...
Uz osmijeh :))
12.12.2006. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Kako lijepo, neobično, snažno i hrabro.
Opijeno i konfuzno. Izronjeno s vlastita dna.
Izranjeno hridima i nježnim oblacima.
Izmaštano. Nedohvatno.
Koraknuli ste u svijet u kome nema
gravitacije, pa ipak, uzmite neku grančicu,
nečiji osmijeh, puteljak koji vodi k rijeci
i čuvajte svoju dragu, treperavu nit.
Ja ću Vas čuvati izdaleka i moliti
da Vaša Ljubav nauči šaptati prstima
i koračati koracima uz nekog vrijednog
i posve dostojnog Vas.
13.12.2006. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brunhilda
neobično i lijepo...
pozdrav
13.12.2006. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Evo, napokon se otpajam s Čudesnog Sretišta Duša.
Još jednom kod Vas navratih. Važno mi je, a ne znam
kako Vam to reći. Ma joooj! Vi ćete razumjeti.
Vi ćete sve razumjeti. Osmijeh Vam ostavljam
i idem sad među haljine tama. Kako su zanosne,
kako lijepe i treperave u noći svete Lucije.
Kao Vaša duša.
13.12.2006. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirisdunje
Najljepse je opiti se u zagrljaju voljenog muskarca, njegovim dahom i njegovom ljubavlju...lijepu i ugodnu vecer zelim....
13.12.2006. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
finding myself
ne kužim baš, iskreno, ovaj post... laž... sebi? kome... opiti... ne mora to biti alkohol..hm... lijepo napisano... ali nije mi baš jasno...
13.12.2006. (22:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Ma nisam ništa loše ni vidjela ni mislila. Život ionako ima tisuću lica. Znam da nisi mislila ništa loše. :))) Pusa :))))
13.12.2006. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Opijajmo se ... rekoše, valja biti opijen...dobro je to ponekad
Toplo te pozdravljam i znam da štogod učinila, nećeš učiniti zlo!
14.12.2006. (01:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
O Vi, drago, iskreno, čudesno, treperavo dijete.
Koraknuli ste stazom bliskosti koja nikada ne smije
biti učinjena za nas dvoje. Veoma mi je važno i
upravo dragocjeno da neke stvari o meni znate,
kako naša daljnja suglasja ne bi prerasla u nešto
nama zabranjeno i svakako nepodesno.
Rođen sam puno prije nego li Vi, kao u onoj
rečenici iz romana Derviš i smrt, "četrdeset mi je godina,
ružno doba..." Imam dvije velike kćerke. Mlađa je
sada maturantica. Obje su starije od Vas. Već je
to odviše, preodviše, ali nastavit ću i dalje.
Ja volim osobu koja će istom u veljači napuniti
23 godine, osobu punoljetnu, snažnu i samosvjesnu,
umjetnicu riječi i pjesnikinju duše. Volim je iskreno
i nježno, pa ipak će zlobnici reći da je to sebično od
mene, prisvajati takvu divnu mladost. U Vama ja
vidim toplinu, osjećajnost i prijateljstvo. Ali, ovo su
ružna vremena i mnogi se nakazni ljudi u njima u
dobrotu preodjenuše i vrebaju bića nježna poput Vas.
Bit ću na ovom blogu Vaš anđeo i prijatelj, ali
preklinjem Vas, nemojte se nikada jako vezati za mene.
Oni koji me znaju u stvarnom životu, znaju o mojoj
strogosti i principijelnosti kad su u pitanju mladi.
Ja sam Vojnik Dobra i takav želim ostati. Nemam prava
ni na jednu pomisao, a kamo li na nešto više u
Vašem svijetu. Stoga mi pomozite. Budite
i dalje obzirni nježni i dragi prema svima, a spram mene
nešto manje. Rado ću Vam biti uzor, u onome vrijednom
što otkrih i u svijetu literature. Veoma je važno za Vas
da svoje srce, svoju iskrenost i plemenitost poklonite
nekome čije se godine pišu s najviše 2 desetljeća života.
Uvijek ću Vas podržavati u tome. Ja sam takav.
Ja Vam se divim, poštujem Vas i ponosim se
Vašim tragom koji razmiče tame na putu do zvijezda.
Dalje od toga ja ne smijem. Obećajte mi da nećete
krivo shvatiti moju iskrenost i da se nećete uvrijediti
zbog nje. Ja ću radosno čitati Vaše komentare,
pisat ću Vam, osluškivati kako rastete, ali moj svijet
mora ostati Vama dalek, tajnovit i zabranjen.
14.12.2006. (01:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Tužan sam.
Napisao velik, iskren i dobronamjeran komentar
i vidim, izbrisao se. Je li to znak? Sudbina?
Ili vrijeme da se povučem u duboke šutnje?
Želim Vam sreću i mir. (Nešto u čovjeku
utihne i nestane na dugo, dugo vrijeme.)
Oprostite mi ako sam Vas čime uvrijedio.
Nije mi bila to namjera.
14.12.2006. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Melodius
Draga prijateljice, dotakli ste se nečega što će još mnogo godina biti nedostižno, neshvatljivo ali prije svega i neprihvaćeno.... a tako jednostavno. Da samo znate kako one najsloženije zagonetke Svemira, one sitnice koji nam se čine nedohvatne, zapravo su najjednostavniji oblici za koje smo ikad znali, a te sitnice ni ne trebamo tražiti jer ih i sami posjedujemo. Mislim da ni Vi sami niste svjesni da ste na trenutak, ali samo na trenutak uspjeli vidjeti da sve kišne kapi nisu iste, gotovo da bi mogli prepoznati suze među kišnim kapima, među vodenom sonatom. Upravo otkrivate nešto čega još niste svjesni, nešto čudesno, ali kad bi došlo vrijeme za to uspjeli biste lagati u trenucima istine i prevariti Onu za koju se misli da ju je nemoguće prevariti i opiti se svim osjetilima. Slažem se sa svakim slovom, u potpunosti ga razumijem, ali još nije vrijeme za to... još nije. Imate hrabrog Viteza Grofa kao Čuvara Vašeg bloga koji je i moj uzor a moji Svjetionici će zasvijetliti tamo gdje ih budete trebali.
14.12.2006. (16:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
Jasnije je, ne mari ako te nismo shvatili... Svi mi imamo neke svoje pretince i kutke u kojima smo to mi... Ne shvaćamo ni sami sebe... Znam po sebi....
Stoj mi dobro i hvala za navraćanje...
PS vidim da te muški dio čitatelja skužio :))
14.12.2006. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...