Dobro, dobro Žac, ja tebi provedi se na novogodišnjem sajmu a ti meni daj se skuliraj na prvu opasku - kao da si u uzavrelom Riju a ne u Alpama! Ali, nema veze, sve je OK stari, tu smo ionako zbog teme a ne zbog nas... Da, točna je ta opaska o putovnicama i Plesu. Čuo sam taj podatak na izvoru, od protagonista događaja, i ovaj ga navod gospođe Tuđman samo potvrđuje. No, kad govorim o vezama Perkovića i Šuška, primjetit ćeš i sam, ja češće govorim o prvom saboru u Lisinskom, nego o samoj organizaciji dolaska na aerodrom. Očevici pak vele da su Perković i Šušak do te mjere bili povezani već tada da su, slikovito kazano, na ulazu u zgradu svaki s jedne strane pripuštali svoje ljude! Dakle: ako pogledaš moje tekstove, malo ćeš ili ništa naći o dolasku na Pleso, izdavanju viza i spomenu Vjeke Brajovića, unatoč tome što sam čuo taj podatak, naprosto stoga što o tome čovjeku, osim pohvala za profesionalizam, nikada nisam čuo ama baš ništa lošega: Brajović je očiogledno sve do dvijetisućite bio briljantan profi koji svaki povjereni mu zadatak odrađuje do te mjere diskretno, da su, eto dokaza!, čak i ovako krupni poslovi od gotovo povijesnoga značaja bili odrađeni tiho, bez pompe, bez potrebe za samoisticanjem i borbe za vlastite zasluge u našoj maloj nacionalnoj revoluciji. Kao što je ona fotografija koju si i sam objavio - Brajović i dečki u pratnji Mesića - pokazuje, Brajović je naprosto bio čovjek svoje profesije, pa kad ga već spominjemo u ovom kontekstu onda je potrebno kazati i zašto se njegovo ime ne povlači po ovakim komentarima: naprosto stoga jer oko Brajovića nema nikakvih kontroverzi iz osamdesetih ili sedamdesetih! Naime, kazati nije Perković nego Brajović ne znači puno: sam po sebi taj podatak ne govori ništa ako se ne uzme u obzir background gospodina Perkovića, tj. ako se ne shvati da je čudno ne to što je policija - ili čak SDS - suorganizirala dolazak na Pleso ili Sabor HDZ-a, jer, tko bi to drugi mogao činiti?, nego je fascinantno to da je u svemu tome bitnu ulogu imao upravo čovjek koji je, a to ti svim svojim angažmanom ovih godina dokazuješ, pri SDS-u radio poslove koji su ga danas doveli do optužbe za organiziranje Đurekovićeva ubojstva! Dakle, vrlo kratko: 1. Taj podatak o Brajoviću je sasvim točan. 2. Perković i Šušak su surađivali još iz vremena organiziranja prvog sabora HDZ-a u Lisinskom. 3. Kolika je bila uloga Perkovića u svemu tome mišljenja se razlikuju, već od svjedoka do svjedoka, ali, nitko ne osporava osnovno: Šušak i Perković - što je nevinom oku nevjerojatno: sive eminencija ekstremene kanadske emigracije i okorjeli udbaški progonitelj nacionalista postaju prvi suradnici! - surađuju od prapočetaka HDZ-a, od sabora utemeljenja, što ne govori samo o vezi dvojice ljudi, već od preplitanju dvaju isključivih ideologija i, što je jednako važno, o udjelu struktura jugoslavenske sigurnosne službe u organiziranju i utemeljenje hrvatskog nacionalnog pokreta! Tko je tehnički odradio to s putovnicama kao povijesni je kurziozitet zanimljivo, ali, daleko je važnije poopćiti stvar: ako su u osnutku HDZ-a kao bitan čimbenik - ne dakle kao tehničko osiguranje ili kao servis koji je rentirao razglas! - sudjelovali ne samo pojedini pripadnici Službe državne sigurnosti, nego je sudjelovanje SDS-a u pripremnim i osnivačkim aktima - od igrališta Borca nadalje... - imanentno utemeljenju Hrvatske demokratske zajednice, onda je povijest ove zemlje unekoliko drukčija no što to svakodnevno na tv-kalendaru možemo vidjeti! A tome je, koliko shvaćam, posvećen cijeli ovaj blog: rekonstrukcija te povijest, ako se ne varam, osnovna mu je svrha, nije li? Inače, Žac, da samo na čas rasčistimo opasku o uvrijeđenoj mladoj: da mi je stalo do patenta na ove interpretacije pisao bih svoj blog, ili knjige, jer, kao što znaš, ne samo da sam i sam svjedok tih vremena, nego imam dovoljno vlastitih materijala i dokumenata, neopornih i, ha-ha, lako vidljivih!, pa ne bi bilo teško svaku tezu potkrijepiti citatom ovog ili onog protagonista tih događaja. No, nema za tim potrebe: važije od toga svakako je ispričati suvilu priču o tom vremenima, storiju naše historije, a nagrade za publicističko djelo godine su drugorazrenoga značaja. Sve dok ih dojeljuje EPH, naime, koji po definiciji nema nikakav, ali ama baš nikakav legitimitet ni kredibilitet dodjeljivati bilo kakvu nagradu za bilo što u ovoj zemlji, naprosto zato jer ne može položiti računa o vlastitoj povijesti! S druge strane, ti si ionako lijepo kazao da nigdje, osim u mojim tekstovima, nisi pročitao ništa o tim putovanjima, pa je satisfakcija, ako je uopće potrebna, tu. Dakle, prijatelju, nema nikakve ljutnje, dapače, drago mi je da si rasplamsao ovu temu do mjere provokacije koja je i gospodina Salaja navela da se javi; kao ni tebi, nije mi drago da je ušutio, da ga tipično hrvatski boli, oprostiti veliki gospodine Salaj, ali kurac za hrvatsku povijesnicu i istinu o novijoj našoj sudbini, jer je i on, baš kao i svi echte Hrvateki od povijesnoga značaja...
10.12.2006. (09:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
...zainteresiran jedino za taj značaj i zgoljnu, malu, izdvojenu istinu o vlastitoj ulozu u našoj maloj Revoluciji! S ovoga svijeta na onaj, hrvatski političari, ako ne odu naprasno, kao Radić, ili ludi kao Supilo, bezostatno odlaze ogorčeni: nitko ne zna pravu istinu o njima, što mi znamo o njihovim osobnim dramama, sve je to mutno u nama, moja Beatrice, i njima treba jedna bijela ruka na tamnoj glavobolji. I, nevjerojatno je da već cijelu jedna ovdašnju povijest nikome nije palo na pamet kazati, i olakšati svoju dušu! Izgleda da povijesna istina hrvatske novije povijesnice dovodi u pitanje same učesnike tih događaja: sva je zgoda da ama baš nitko od njih ne može progovoriti o njihovoj istini a da ne nepovratno ne kompromitira kako cijeli taj poduhvat, tako i vlastiti udio u njemu. Jer, svima je u Hrvatskoj već odavno očito: ova zemlja nije nastala kao plod nastojanja nekog samoniklog nacionalnog romantičnog pokreta koji je predvodio oslobađanje zemlje u Domovinskom ratu, nego je cjelokupna povijest nastanka suvremene Hrvatske u bitnom određena brižnim pripremnim dogovorima dijela hrvatske emigracije - ta je poslužila tek kao nacionalna potpala, hrvatski pandan nošenju Lazarevih mošti po krajevima nastanjenim srpskim življem - i domovinske udbaške elite, kojoj je zajamčeno preživljavanje u novonstalim demokratskim okolnostima: sama srž hrvatskog nacionalnog pokreta, njegova jezgra, ako hoćete: njegovi utemeljitelji, listom su ljudi koji su imali neosporan obavaještajni background, i, što je jednako vidljivo, gotovo su svi do jednoga bili s onu stranu svake ideje nacionalne emancipacije! Pogledajmo one čuvene slike iz Hrvatskoga Državnoga Sabora s početka devedesetih: Tuđman, Manolić, Mesić! Gdje su tu ustaše, gdje su tu Hercegovci, gdje je tu Šušak? Ova imbecilna strategija noja, ta iluzija o vlastioj nevidljivosti zarivanjem glave u pijesak i izbjegavanjem suočenja s istinom o povijesnim događajima, već je sasvim enervantna: zar je zaista potrebno dokazivati stvari koje su uvredljivo očite!? Kao da je bilo neopohodno pokazati ovaj video-zapis iz Austrije, pa da se zna da je i Stipe larmao o 10. travnju!? Kao da je išta više potrebno napisati o tome kako se tko držao 1967. u saborskom izjašnjavanju o Deklaraciji? Je li baš neophodno po tisućiti put podsjećati na Krajačića i od Kopiniča naovamo rekonstruirati tih dvadesetak povijesnih fakata, čistih k'o suza, koji zorno pokazuju da nema ama baš nikog, pa evo ni Tuđmana, a da nije uronjen u tu glavnu struju hrvatske povijesne ponornice, koja tako rijetko izbija na površinu: Tuđman putuje Europom nakon što je već prvi put, 1972. suđen i zatvaran, u zemlji u kojoj se nije moglo prdnuti bez Udbinog dopuštenja, a svi se sada prave blesavi, nezainteresirani, već pomalo od svega toga umorni, i čiste nokte i fučkaju kao rimski legionari kad ih se šalje u galsko Asterixovo selo! Dr. Franjo Tuđman je putovao putovnicom koju mu je krivotvorio glavni urednik Glasa koncila my foot! To vi pričajte svojoj ženi, gospodine Salaj, a ne nama! Sedamdesetih Bušić bez ikakva problema prelazi jugoslavensko-austrijsku granicu s lažnom putovnicom kad god je htio, pa je to onda činio i dr.Franjo Tuđman, na isti način i iz godine u godinu: 1976. odlazeći u posjet Bruni, 1977. o čemu piše Ankica Tuđman, 1978. odlazeći u Švedsku, nakon što su već Lundske teze napisane (konačno, ponovimo još jednom ono što se stalno na netu brlja: Tuđman ideju pomirenja ne preuzima od Brune kao Bušićevu autentičnu i originalnu ideju, nego kao posuđenicu od Maksa Luburića!), i sve to, dakle, bez znanja Jugoslavije i njene strašne Službe državne bezbednosti!??? To su najobičnije gluposti, a još je veće svinjarija ta mudroserska hrvatska seoska lukavost koja vas svako malo "mune u rebra" i opominje: Šuti, jebote istina, pa glavno da imamo državu! Od te smo idiotske mudrosti u ovoj zemlji svi već umorni jer vidimo koji su učinci te pameti: ova će se povijesna laž provlačiti sve dok biološki ne isčeznu protagonisti tih događaja, što samo dokazuje mjeru povijesne i građanske odgovornosti i hrabrosti ovdašnjih ljudi: tu se cijeli jedan život čeka da umre Tita šepavi, pa Franjo krivousti, itd.itd.... i jednog i drugog, doduše, onako narodski posprdno naziva se čas šepavi čas krivousti - jer što bi bagra drugo nego da jedinu satisfakciju nađe u sprdnji - ali, za života svjetina pogne glavu, sluganski pokorno prolazi kroz život i povijest, neprimjetno i apovijesno, kako je to već na jednom znamenitom mjestu primjećeno, i na kraj pameti nikome nije da bi se istina barem jednom mogla pljunuti u oči! Pa makar u ogledalu... Čkomi Bara, nismo mi prefrigani! Ne bi se šteli zamerit, pardoniramo se, servus, servus, kistihand! Jer, je, već nekak bu! Sretan Vam hrvatski Božić, gospodine Salaj! I sretan put u hrvatsku povijest, sad kad nakon ovih osam redaka znamo kako je izgledao vaš životni put u nju, ili iz nje, svejedno,
10.12.2006. (10:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ig
"Godine 1966. na Harvardskom je sveučilištu, u sklopu serije Međunarodnoga seminara, održao predavanje pod naslovom "The Future of Supremacy and of Coexistence in the Nuclear Age of the World's History" (Budućnost prevlasti i supostojanja u nuklearnoj eri povijesti čovječanstva)."
10.12.2006. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Ig nas je evo obavjestio o Tuđmanovom referatu na Harvardu, te, za njega sudbinske 1966. godne. Ja pak po starom: kažimo dakle pokoju i o tom famoznom SDS-ovsko-SUP-ovskom backgroundu cijele pripreme izdavanja putovnica emigraciji koja je sletila na Pleso: Vjeko Brajović, kad smo već kod istine, u siječnju 1990.godine prima u uredu cijeli niz HDZ-ovih predstavnika: Ćiru Grubišića, Vicu Vukojevića, Pericu Jurića, Stipu Mesića. Brajovića, kao šef SUP-ovg Odjela za javni red i mir, osiguranjanje i izvanredne mjere, kao pregovarača ovlastio je Mato Lisičak, tadašnji v.d.sekretara gradskog SUP-a, a kasniiji načelnik sektora upravnih poslova u MUP-u. Brajovića su imenovali po sljedećoj licemjernoj logici: hajde, ti budi pregovarač, ti nemaš putra na glavi, a, konačno, ti ćeš prvi i najebati, pa je to dvostruko logičan izbor! No, iako se sve radilo sub rosa, diskretno i primjereno pravilniku službe, SDS je znao što Brajović radi i koga u svojoj kancelariji prima. Tadašnji načelnik centra Službe državne sigurnosti, Franc Vugrinec- ubrzo Reljićev mentor u SUZUP-u - jedne je kasnije nujne večeri Brajoviću priznao da su ga cijelo vrijeme imali na oku, da su znali što radi i s kim razgovara, jer, Brajovića je cijelo to vrijeme Vugrincu denuncirao načelnik dežurne službe gradskog SUP-a, naš čuveni cooler i pušać lule Mate Laušić, kasniji zapovjednik Vojne policije i general u mirovini! Eto, to je osnovna shema stanja stvar i to su glavni igrači u izvedbi organizacije dolaska ekipe na sabor u Lisinski. Josip Perković, koji je u to vrijeme najizravnije bio zadužen za hrvatsku emigraciju - kao načelnik II. Odjela republičkog SDS-a, kao pomoćnik ministra i kao podsekretar za državnu sigurnost u prošlom sustavu, i koji je emigraciju znao kao svoj džep, imao je sasvim apartne kontakte od Brajovića. Da budem do kraja jasan: Brajović nikako nije morao znati što Perković radi, jer, Brajović je bio gradski nivo, Perković viši, republički, i pri svemu tome nije bilo riječ tek o pitanju ranga, nego i vrste djelatnosti: Perković se izravno bavio emigracijom kao svojom osnovnom preokupacijom, Brajović se bavio javnim redom, osiguranje i mirom: pod svojim je nadleštvom kao koordinator, ali u nekom smislu i kao nadrđeni, imao stanice milicije. Očito, to su dva posve disparatna posla, dvije posve različite razine ingerencija, i tu je nemoguće, poistovjetiti ili usporediti te dvije instance. Za sada, toliko.
10.12.2006. (13:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Denis P.
Mislim da je Jasna Babic pisala da je taj Vjeko Brajovic bio podstanar kod Tudjmanovih. I Ankica pise da im je Udba uvalila podstanara koji im je to kasnije priznao. Mozda je taj podstanar kljucan za objasnjenje Tudjmanovih ilegalnih putovanja, bio on Brajovic ili neki drugi.
10.12.2006. (14:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Ako je pisala Jasna Babić, onda ne samo da se ne radi o Vjeki Brajoviću, nego nije riječ ni o podstanaru, nego stanodavcu, koji pak nije Tuđman nego jedan čovjek s Trešnjevke, ali ne više u vrijeme ordiniranja Udbe po ovim prostorima, nego kasnije, 1997., koji doduše nema veze s Tuđmanovim putovanjima po inozemstvu, ali ima s dojavom policiji da nekakva škvadra u stanu ispod sluša preglasnu glazbu i stvara nesnosnu buku, iako je odavno vrijeme spavanju. Sad, to i nema nekakve bitne veze s izvornom idejom, ali, kao da Babićkin ukupni novinarski opus ima ikakve veze s novinarstvom? Možda bi bilo bolje da su je zbog Traživuka uhitili i da je malo odležala, pa bi Hrvatska bila pošteđena barem onog dijela lažnih dojava u okviru specijalnoga rata koji je Babićka, u ime kružaka Josipa Perkovića, do svog histeričnog sloma prije nešto više od godinu dana dako revno obavljala. Nadam se da će je zadesiti barem stotinina sudbine koju su iskusile brojne žrtve njenih zvijerskih napisa, difamacija, laži, podvala i krivotvorina. Dobro je kazao Josip Manolić: ona i ja smo u ratu bili na suprotnim stranama!
10.12.2006. (14:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žac, pa nije Joža Paris Hilton pa da se hvalim bliskošću; jednostavno, znam čovjeka, i, što mogu, drag mi je unatoč svih kontroverzi, nekako ga više gledam kao starog djedicu nego kao strašnog Jožu Manolića, i to je sve. Pitata ću ga to za Svetea, iako, ako mislimo na isto pismo, niti je autor Svete, niti je napisano bez Jožina znanja. Ali, velim, pitat ću. Inače, ako znaš Paris, ja bih rado u Hilton. Barem na noć, dvije...E, onda bi se hvalio. Naročito bliskošću.
10.12.2006. (16:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Provjerio sam, i Brajović nije nikada bio podstanar, pa dakle nije bio u tom svojstvu ni u Tuđmanovoj kući. Takav se podatak pojavio, ali ne iz pera Jasne Babić, nego u sljedećem tekstu (evo, da se malo i ja hvastam kako Ozna sve dozna): " Stekao povjerenje još kao podstanar Tuđmanovih Vjeko Brajović (52), bivši tajnik MUP-a bio je blizak prijatelj obitelji pokojnog predsjednika Tuđmana. On je naime po vlastitim riječima tijekom sedamdesetih, kao student bio podstanar kod Tuđmanovih. UDBA ga je regrutirala kao informatora o aktivnostima, tada političkog disidenta Franje Tuđmana, ali je on svojim stanodavcima to priznao i tako stekao prijateljstvo koje mu je kasnije pomoglo u životu." Dragan Grdić VJESNIK - 23.07.2002. Dakle, to je ta informacija, to je taj tekst, ali, niti je kao student bio podstanar kod Tuđmanovih, niti je podatak o tome potvrdio svojim riječima sam Brajović, niti ga je Udba regrutirala kao infomratora o bilo čemu, pa tako ni o aktivnostima političkog disidenta Franje Tuđmana, nego je Brajović, upravo suprotno, za Tuđmana radio svih godina njegova predsjednikovanja, da bi mu ministar Lučin, s čudesnim obrazloženjem da je prekompetentan da bi radio u MUP-u, jer, to bi narušilo ministrov autoritet, nakon demokratskog obrata zahvalio na povjerenju. Nedavno je Lučin u jednoj tv-emisiji kazao da se Brajovića morao odreći jer je Brajović bio preprivržan Tuđmanu! Očito, nesvjestan što je kazao, Lučin je priznao da su i nakon 2000.-te vrijedili politički kriteriji podobnosti. Ali, da zaključimo: ako je nakon dvijetisućite Brajović bio nepodoban kao Tuđmanov kadar, ako je deset godina radio za Franju, kako bi bilo moguće da je riječ o udbaškom maljčiku koji se slomio i priznao svoju špiclovsku misiju Tuđmanovima?! Stvar, kao što smo vidjeli gore, stoji sasvim oprečno: Brajović nije radio u SDB-u nego u SUP-u, i to ne republičkom, nego gradskom, pa, sad, ako je svaki gradski šef policije istom tajni agent, onda u kurac i takve interpretacije: onda je to paranoja, a ne racionalno tumačenje prošlosti.
10.12.2006. (22:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Dobro, dobro Žac, ja tebi provedi se na novogodišnjem sajmu a ti meni daj se skuliraj na prvu opasku - kao da si u uzavrelom Riju a ne u Alpama! Ali, nema veze, sve je OK stari, tu smo ionako zbog teme a ne zbog nas...
Da, točna je ta opaska o putovnicama i Plesu. Čuo sam taj podatak na izvoru, od protagonista događaja, i ovaj ga navod gospođe Tuđman samo potvrđuje.
No, kad govorim o vezama Perkovića i Šuška, primjetit ćeš i sam, ja češće govorim o prvom saboru u Lisinskom, nego o samoj organizaciji dolaska na aerodrom. Očevici pak vele da su Perković i Šušak do te mjere bili povezani već tada da su, slikovito kazano, na ulazu u zgradu svaki s jedne strane pripuštali svoje ljude!
Dakle: ako pogledaš moje tekstove, malo ćeš ili ništa naći o dolasku na Pleso, izdavanju viza i spomenu Vjeke Brajovića, unatoč tome što sam čuo taj podatak, naprosto stoga što o tome čovjeku, osim pohvala za profesionalizam, nikada nisam čuo ama baš ništa lošega: Brajović je očiogledno sve do dvijetisućite bio briljantan profi koji svaki povjereni mu zadatak odrađuje do te mjere diskretno, da su, eto dokaza!, čak i ovako krupni poslovi od gotovo povijesnoga značaja bili odrađeni tiho, bez pompe, bez potrebe za samoisticanjem i borbe za vlastite zasluge u našoj maloj nacionalnoj revoluciji. Kao što je ona fotografija koju si i sam objavio - Brajović i dečki u pratnji Mesića - pokazuje, Brajović je naprosto bio čovjek svoje profesije, pa kad ga već spominjemo u ovom kontekstu onda je potrebno kazati i zašto se njegovo ime ne povlači po ovakim komentarima: naprosto stoga jer oko Brajovića nema nikakvih kontroverzi iz osamdesetih ili sedamdesetih! Naime, kazati nije Perković nego Brajović ne znači puno: sam po sebi taj podatak ne govori ništa ako se ne uzme u obzir background gospodina Perkovića, tj. ako se ne shvati da je čudno ne to što je policija - ili čak SDS - suorganizirala dolazak na Pleso ili Sabor HDZ-a, jer, tko bi to drugi mogao činiti?, nego je fascinantno to da je u svemu tome bitnu ulogu imao upravo čovjek koji je, a to ti svim svojim angažmanom ovih godina dokazuješ, pri SDS-u radio poslove koji su ga danas doveli do optužbe za organiziranje Đurekovićeva ubojstva!
Dakle, vrlo kratko:
1. Taj podatak o Brajoviću je sasvim točan.
2. Perković i Šušak su surađivali još iz vremena organiziranja prvog sabora HDZ-a u Lisinskom.
3. Kolika je bila uloga Perkovića u svemu tome mišljenja se razlikuju, već od svjedoka do svjedoka, ali, nitko ne osporava osnovno: Šušak i Perković - što je nevinom oku nevjerojatno: sive eminencija ekstremene kanadske emigracije i okorjeli udbaški progonitelj nacionalista postaju prvi suradnici! - surađuju od prapočetaka HDZ-a, od sabora utemeljenja, što ne govori samo o vezi dvojice ljudi, već od preplitanju dvaju isključivih ideologija i, što je jednako važno, o udjelu struktura jugoslavenske sigurnosne službe u organiziranju i utemeljenje hrvatskog nacionalnog pokreta!
Tko je tehnički odradio to s putovnicama kao povijesni je kurziozitet zanimljivo, ali, daleko je važnije poopćiti stvar: ako su u osnutku HDZ-a kao bitan čimbenik - ne dakle kao tehničko osiguranje ili kao servis koji je rentirao razglas! - sudjelovali ne samo pojedini pripadnici Službe državne sigurnosti, nego je sudjelovanje SDS-a u pripremnim i osnivačkim aktima - od igrališta Borca nadalje... - imanentno utemeljenju Hrvatske demokratske zajednice, onda je povijest ove zemlje unekoliko drukčija no što to svakodnevno na tv-kalendaru možemo vidjeti!
A tome je, koliko shvaćam, posvećen cijeli ovaj blog: rekonstrukcija te povijest, ako se ne varam, osnovna mu je svrha, nije li?
Inače, Žac, da samo na čas rasčistimo opasku o uvrijeđenoj mladoj: da mi je stalo do patenta na ove interpretacije pisao bih svoj blog, ili knjige, jer, kao što znaš, ne samo da sam i sam svjedok tih vremena, nego imam dovoljno vlastitih materijala i dokumenata, neopornih i, ha-ha, lako vidljivih!, pa ne bi bilo teško svaku tezu potkrijepiti citatom ovog ili onog protagonista tih događaja. No, nema za tim potrebe: važije od toga svakako je ispričati suvilu priču o tom vremenima, storiju naše historije, a nagrade za publicističko djelo godine su drugorazrenoga značaja. Sve dok ih dojeljuje EPH, naime, koji po definiciji nema nikakav, ali ama baš nikakav legitimitet ni kredibilitet dodjeljivati bilo kakvu nagradu za bilo što u ovoj zemlji, naprosto zato jer ne može položiti računa o vlastitoj povijesti!
S druge strane, ti si ionako lijepo kazao da nigdje, osim u mojim tekstovima, nisi pročitao ništa o tim putovanjima, pa je satisfakcija, ako je uopće potrebna, tu. Dakle, prijatelju, nema nikakve ljutnje, dapače, drago mi je da si rasplamsao ovu temu do mjere provokacije koja je i gospodina Salaja navela da se javi; kao ni tebi, nije mi drago da je ušutio, da ga tipično hrvatski boli, oprostiti veliki gospodine Salaj, ali kurac za hrvatsku povijesnicu i istinu o novijoj našoj sudbini, jer je i on, baš kao i svi echte Hrvateki od povijesnoga značaja...
10.12.2006. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
...zainteresiran jedino za taj značaj i zgoljnu, malu, izdvojenu istinu o vlastitoj ulozu u našoj maloj Revoluciji!
S ovoga svijeta na onaj, hrvatski političari, ako ne odu naprasno, kao Radić, ili ludi kao Supilo, bezostatno odlaze ogorčeni: nitko ne zna pravu istinu o njima, što mi znamo o njihovim osobnim dramama, sve je to mutno u nama, moja Beatrice, i njima treba jedna bijela ruka na tamnoj glavobolji. I, nevjerojatno je da već cijelu jedna ovdašnju povijest nikome nije palo na pamet kazati, i olakšati svoju dušu!
Izgleda da povijesna istina hrvatske novije povijesnice dovodi u pitanje same učesnike tih događaja: sva je zgoda da ama baš nitko od njih ne može progovoriti o njihovoj istini a da ne nepovratno ne kompromitira kako cijeli taj poduhvat, tako i vlastiti udio u njemu. Jer, svima je u Hrvatskoj već odavno očito: ova zemlja nije nastala kao plod nastojanja nekog samoniklog nacionalnog romantičnog pokreta koji je predvodio oslobađanje zemlje u Domovinskom ratu, nego je cjelokupna povijest nastanka suvremene Hrvatske u bitnom određena brižnim pripremnim dogovorima dijela hrvatske emigracije - ta je poslužila tek kao nacionalna potpala, hrvatski pandan nošenju Lazarevih mošti po krajevima nastanjenim srpskim življem - i domovinske udbaške elite, kojoj je zajamčeno preživljavanje u novonstalim demokratskim okolnostima: sama srž hrvatskog nacionalnog pokreta, njegova jezgra, ako hoćete: njegovi utemeljitelji, listom su ljudi koji su imali neosporan obavaještajni background, i, što je jednako vidljivo, gotovo su svi do jednoga bili s onu stranu svake ideje nacionalne emancipacije! Pogledajmo one čuvene slike iz Hrvatskoga Državnoga Sabora s početka devedesetih: Tuđman, Manolić, Mesić! Gdje su tu ustaše, gdje su tu Hercegovci, gdje je tu Šušak? Ova imbecilna strategija noja, ta iluzija o vlastioj nevidljivosti zarivanjem glave u pijesak i izbjegavanjem suočenja s istinom o povijesnim događajima, već je sasvim enervantna: zar je zaista potrebno dokazivati stvari koje su uvredljivo očite!? Kao da je bilo neopohodno pokazati ovaj video-zapis iz Austrije, pa da se zna da je i Stipe larmao o 10. travnju!? Kao da je išta više potrebno napisati o tome kako se tko držao 1967. u saborskom izjašnjavanju o Deklaraciji? Je li baš neophodno po tisućiti put podsjećati na Krajačića i od Kopiniča naovamo rekonstruirati tih dvadesetak povijesnih fakata, čistih k'o suza, koji zorno pokazuju da nema ama baš nikog, pa evo ni Tuđmana, a da nije uronjen u tu glavnu struju hrvatske povijesne ponornice, koja tako rijetko izbija na površinu: Tuđman putuje Europom nakon što je već prvi put, 1972. suđen i zatvaran, u zemlji u kojoj se nije moglo prdnuti bez Udbinog dopuštenja, a svi se sada prave blesavi, nezainteresirani, već pomalo od svega toga umorni, i čiste nokte i fučkaju kao rimski legionari kad ih se šalje u galsko Asterixovo selo!
Dr. Franjo Tuđman je putovao putovnicom koju mu je krivotvorio glavni urednik Glasa koncila my foot! To vi pričajte svojoj ženi, gospodine Salaj, a ne nama! Sedamdesetih Bušić bez ikakva problema prelazi jugoslavensko-austrijsku granicu s lažnom putovnicom kad god je htio, pa je to onda činio i dr.Franjo Tuđman, na isti način i iz godine u godinu: 1976. odlazeći u posjet Bruni, 1977. o čemu piše Ankica Tuđman, 1978. odlazeći u Švedsku, nakon što su već Lundske teze napisane (konačno, ponovimo još jednom ono što se stalno na netu brlja: Tuđman ideju pomirenja ne preuzima od Brune kao Bušićevu autentičnu i originalnu ideju, nego kao posuđenicu od Maksa Luburića!), i sve to, dakle, bez znanja Jugoslavije i njene strašne Službe državne bezbednosti!??? To su najobičnije gluposti, a još je veće svinjarija ta mudroserska hrvatska seoska lukavost koja vas svako malo "mune u rebra" i opominje: Šuti, jebote istina, pa glavno da imamo državu!
Od te smo idiotske mudrosti u ovoj zemlji svi već umorni jer vidimo koji su učinci te pameti: ova će se povijesna laž provlačiti sve dok biološki ne isčeznu protagonisti tih događaja, što samo dokazuje mjeru povijesne i građanske odgovornosti i hrabrosti ovdašnjih ljudi: tu se cijeli jedan život čeka da umre Tita šepavi, pa Franjo krivousti, itd.itd.... i jednog i drugog, doduše, onako narodski posprdno naziva se čas šepavi čas krivousti - jer što bi bagra drugo nego da jedinu satisfakciju nađe u sprdnji - ali, za života svjetina pogne glavu, sluganski pokorno prolazi kroz život i povijest, neprimjetno i apovijesno, kako je to već na jednom znamenitom mjestu primjećeno, i na kraj pameti nikome nije da bi se istina barem jednom mogla pljunuti u oči! Pa makar u ogledalu...
Čkomi Bara, nismo mi prefrigani! Ne bi se šteli zamerit, pardoniramo se, servus, servus, kistihand! Jer, je, već nekak bu!
Sretan Vam hrvatski Božić, gospodine Salaj!
I sretan put u hrvatsku povijest, sad kad nakon ovih osam redaka znamo kako je izgledao vaš životni put u nju, ili iz nje, svejedno,
10.12.2006. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ig
"Godine 1966. na Harvardskom je sveučilištu, u sklopu serije Međunarodnoga seminara, održao predavanje pod naslovom "The Future of Supremacy and of Coexistence in the Nuclear Age of the World's History" (Budućnost prevlasti i supostojanja u nuklearnoj eri povijesti čovječanstva)."
10.12.2006. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Ig nas je evo obavjestio o Tuđmanovom referatu na Harvardu, te, za njega sudbinske 1966. godne.
Ja pak po starom: kažimo dakle pokoju i o tom famoznom SDS-ovsko-SUP-ovskom backgroundu cijele pripreme izdavanja putovnica emigraciji koja je sletila na Pleso:
Vjeko Brajović, kad smo već kod istine, u siječnju 1990.godine prima u uredu cijeli niz HDZ-ovih predstavnika: Ćiru Grubišića, Vicu Vukojevića, Pericu Jurića, Stipu Mesića. Brajovića, kao šef SUP-ovg Odjela za javni red i mir, osiguranjanje i izvanredne mjere, kao pregovarača ovlastio je Mato Lisičak, tadašnji v.d.sekretara gradskog SUP-a, a kasniiji načelnik sektora upravnih poslova u MUP-u. Brajovića su imenovali po sljedećoj licemjernoj logici: hajde, ti budi pregovarač, ti nemaš putra na glavi, a, konačno, ti ćeš prvi i najebati, pa je to dvostruko logičan izbor! No, iako se sve radilo sub rosa, diskretno i primjereno pravilniku službe, SDS je znao što Brajović radi i koga u svojoj kancelariji prima. Tadašnji načelnik centra Službe državne sigurnosti, Franc Vugrinec- ubrzo Reljićev mentor u SUZUP-u - jedne je kasnije nujne večeri Brajoviću priznao da su ga cijelo vrijeme imali na oku, da su znali što radi i s kim razgovara, jer, Brajovića je cijelo to vrijeme Vugrincu denuncirao načelnik dežurne službe gradskog SUP-a, naš čuveni cooler i pušać lule Mate Laušić, kasniji zapovjednik Vojne policije i general u mirovini!
Eto, to je osnovna shema stanja stvar i to su glavni igrači u izvedbi organizacije dolaska ekipe na sabor u Lisinski.
Josip Perković, koji je u to vrijeme najizravnije bio zadužen za hrvatsku emigraciju - kao načelnik II. Odjela republičkog SDS-a, kao pomoćnik ministra i kao podsekretar za državnu sigurnost u prošlom sustavu, i koji je emigraciju znao kao svoj džep, imao je sasvim apartne kontakte od Brajovića.
Da budem do kraja jasan: Brajović nikako nije morao znati što Perković radi, jer, Brajović je bio gradski nivo, Perković viši, republički, i pri svemu tome nije bilo riječ tek o pitanju ranga, nego i vrste djelatnosti: Perković se izravno bavio emigracijom kao svojom osnovnom preokupacijom, Brajović se bavio javnim redom, osiguranje i mirom: pod svojim je nadleštvom kao koordinator, ali u nekom smislu i kao nadrđeni, imao stanice milicije. Očito, to su dva posve disparatna posla, dvije posve različite razine ingerencija, i tu je nemoguće, poistovjetiti ili usporediti te dvije instance.
Za sada, toliko.
10.12.2006. (13:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Denis P.
Mislim da je Jasna Babic pisala da je taj Vjeko Brajovic bio podstanar kod Tudjmanovih. I Ankica pise da im je Udba uvalila podstanara koji im je to kasnije priznao. Mozda je taj podstanar kljucan za objasnjenje Tudjmanovih ilegalnih putovanja, bio on Brajovic ili neki drugi.
10.12.2006. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Ako je pisala Jasna Babić, onda ne samo da se ne radi o Vjeki Brajoviću, nego nije riječ ni o podstanaru, nego stanodavcu, koji pak nije Tuđman nego jedan čovjek s Trešnjevke, ali ne više u vrijeme ordiniranja Udbe po ovim prostorima, nego kasnije, 1997., koji doduše nema veze s Tuđmanovim putovanjima po inozemstvu, ali ima s dojavom policiji da nekakva škvadra u stanu ispod sluša preglasnu glazbu i stvara nesnosnu buku, iako je odavno vrijeme spavanju. Sad, to i nema nekakve bitne veze s izvornom idejom, ali, kao da Babićkin ukupni novinarski opus ima ikakve veze s novinarstvom? Možda bi bilo bolje da su je zbog Traživuka uhitili i da je malo odležala, pa bi Hrvatska bila pošteđena barem onog dijela lažnih dojava u okviru specijalnoga rata koji je Babićka, u ime kružaka Josipa Perkovića, do svog histeričnog sloma prije nešto više od godinu dana dako revno obavljala. Nadam se da će je zadesiti barem stotinina sudbine koju su iskusile brojne žrtve njenih zvijerskih napisa, difamacija, laži, podvala i krivotvorina. Dobro je kazao Josip Manolić: ona i ja smo u ratu bili na suprotnim stranama!
10.12.2006. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Žac, pa nije Joža Paris Hilton pa da se hvalim bliskošću; jednostavno, znam čovjeka, i, što mogu, drag mi je unatoč svih kontroverzi, nekako ga više gledam kao starog djedicu nego kao strašnog Jožu Manolića, i to je sve. Pitata ću ga to za Svetea, iako, ako mislimo na isto pismo, niti je autor Svete, niti je napisano bez Jožina znanja. Ali, velim, pitat ću.
Inače, ako znaš Paris, ja bih rado u Hilton. Barem na noć, dvije...E, onda bi se hvalio. Naročito bliskošću.
10.12.2006. (16:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Provjerio sam, i Brajović nije nikada bio podstanar, pa dakle nije bio u tom svojstvu ni u Tuđmanovoj kući. Takav se podatak pojavio, ali ne iz pera Jasne Babić, nego u sljedećem tekstu (evo, da se malo i ja hvastam kako Ozna sve dozna):
"
Stekao povjerenje još kao podstanar Tuđmanovih
Vjeko Brajović (52), bivši tajnik MUP-a bio je blizak prijatelj obitelji pokojnog predsjednika Tuđmana.
On je naime po vlastitim riječima tijekom sedamdesetih, kao student bio podstanar kod Tuđmanovih.
UDBA ga je regrutirala kao informatora o aktivnostima, tada političkog disidenta Franje Tuđmana, ali je on svojim stanodavcima to priznao i tako stekao prijateljstvo koje mu je kasnije pomoglo u životu."
Dragan Grdić
VJESNIK - 23.07.2002.
Dakle, to je ta informacija, to je taj tekst, ali, niti je kao student bio podstanar kod Tuđmanovih, niti je podatak o tome potvrdio svojim riječima sam Brajović, niti ga je Udba regrutirala kao infomratora o bilo čemu, pa tako ni o aktivnostima političkog disidenta Franje Tuđmana, nego je Brajović, upravo suprotno, za Tuđmana radio svih godina njegova predsjednikovanja, da bi mu ministar Lučin, s čudesnim obrazloženjem da je prekompetentan da bi radio u MUP-u, jer, to bi narušilo ministrov autoritet, nakon demokratskog obrata zahvalio na povjerenju. Nedavno je Lučin u jednoj tv-emisiji kazao da se Brajovića morao odreći jer je Brajović bio preprivržan Tuđmanu! Očito, nesvjestan što je kazao, Lučin je priznao da su i nakon 2000.-te vrijedili politički kriteriji podobnosti.
Ali, da zaključimo: ako je nakon dvijetisućite Brajović bio nepodoban kao Tuđmanov kadar, ako je deset godina radio za Franju, kako bi bilo moguće da je riječ o udbaškom maljčiku koji se slomio i priznao svoju špiclovsku misiju Tuđmanovima?!
Stvar, kao što smo vidjeli gore, stoji sasvim oprečno: Brajović nije radio u SDB-u nego u SUP-u, i to ne republičkom, nego gradskom, pa, sad, ako je svaki gradski šef policije istom tajni agent, onda u kurac i takve interpretacije: onda je to paranoja, a ne racionalno tumačenje prošlosti.
10.12.2006. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...