Žac, jebemu, dekoncentriran si: 1. Postoji pisano svjedočanstvo da je Tuđman bio 1976. godine ilegalno u inozemstvu: to je Bože Vukušića u njegovoj knjizi o Udbi i hrvatskoj emigraciji. Tamo se eksplicite navodi godina puta, te osobe s kojima se Tuđman sastavo. Na ovom blogu 2. Ne znam čemu sad tolika frka oko tog otkrića kad je na tvom blogu o tome pisano također višekratno i izravno, kao recimo u komentaru Budalaj lame iz siječnja ove godine, dakle prije jedanaest mjeseci!: "Pozna neke ljude iz Udbe! Željko, šališ se? Pa tko nije tu oko njega bio te provenijencije! U intervjuu Davoru Glavašu za 'Feral' sam je Joža Manolić spomenuo intelektualni krug oko Steve Krajačića u koji ubraja Tuđmana, Mesića, sebe...Dakle, ti su se ljudi desetljećima, pod okriljem čovjeka koji je štitio Tita za smjene Rankovića na Brijunima!, družili i pripremali za ono što je došlo koncem osamdesetih. Cijela je priprema te stvari sasvim drukčija no što se ikome u hrvatskoj javnosti to danas čini - zato sam ja prije dva mjeseca provocirao s onim podatkom o Tuđmanovim putovanjima 1976. na susrete s Bušićem. Vidiš, kako to objasniti? Misliš da je Tuđman mogao do kioska a da to Udba ne zna? U vrijeme robija? U vrijeme po maspoku? I tada Tuki putuje u Španjolsku na sastanke s Babićem i Bušićem! Fascinantno! Disolucija se Jugoslavije očito je, kako tvrdi i Dule Bilandžić, spremala još za Titova života! 17.01.2006. (22:37) - # Kao što vidiš, tu se veli da je ta informacija spomenuta i prije, dakle, više od godinu dana postoji na tvome blogu, i nitko se nije usudio kazati niti riječi! 3. U travnju mjesecu u jednoj polemici oko Jergovića taj se podatak javlja u sličnoj formi:"Jer, upravo zbog takve, recimo Pavićeve 'građanske' štampe (ne tiska!), mi i danas imamo tumačenja po kojima se u ovoj zemlji sve odvija u znaku obračuna Perkovića i Bože Vukušića, udbaša i ustaša, pa kako se navodno ukupni povijesnopolitički kapacitet Hrvatske iscrpljuje u tom crvenocrnom hrvatskom ruletu, sukobu bivših fašista i komunista, dakle dvaju totalitarnih ideologija, hrvatsko se građansko društvo ni ne stiže emancipirati od svoje totalitarne popudbine nego vječno tavori u 1945., 'preskačući' kao pokvarena ploča! Jasno je i kome sve to treba: Hrvatskom od devedesete do danas vlada jedna te ista ekipa posvađana tek u frakcijskim borbama: bilo da su vladali članovi Norvalske skupine, ili danas Mesić i Manolićevi puleni, u ovoj zemlji na vlasti nije bio nitko tko nije desecima godina stjecao ili pisao podeblji dossier! Ta, sam je stari Tuđman itekako surađivao unutar 'intelektualnoga kružoka Steve Krajačića', kako je grupu nazvao Joža Manolić, a taj ga je kružok poslao 1976. na sastanak s Bušićem u Španjolsku, dok većina proljećara robija po hrvatskim zatvorima! Dok se biološki stvari ne raščiste, kako to već biva u svim Kubama, stvari se ovdje neće pomaknuti ni za milimetar."( http://knjizterorist.mojblog.co.yu/permalink.aspx?id=24050 ) 4. Opet na tvom blogu, u listopadu 2005.godine!: " 1. Kako to da je predsjednik Mesić angažirao Perkovića juniora, kad je Perković senior radio sa Šuškom? 2. Koja je to moć obitelji Perković da ih moraju angažirati sve vladajuće nomenklature Republike Hrvatske, pa i takve koje se međusobno isključuju i potiru? 3. Kako je moguće da je Tuđman putovao po Europi u vrijeme kad su Gotovac i drugi robovali? Tko mu je dao putovnicu i s kojom nakanom? Kako to da je Udba tolerirala Tuđmanove inozemne sastanke s Bušićem i starim HSS-ovskim pukovnikom? 4. Koja je veza Šuška i Perkovića 1990.godine i prije? 5. Ako su Šušak i Perković bili u vezi i prije devedesete, kako to da Manolić angažira Perkovića u obavještajnoj zajednici? 6. Kako to da nema ni riječi komentara o tvrdnji da je cjelokupna prva postava hrvatske državne politike devedesetih na ovaj ili onaj način vezana u SDB, tj Udbu ili KOS? 7. Kako to da se i dan danas u Hrvatskoj kao čelni ljudi obavještajnih službi instaliraju rođaci Stane Dolanca, velikog meštra svih Udbaških hulja? 8. Kako objašnjavate činjenicu da o tzv. Krajačićevom intelektualnom kružoku, kako ga je u intervjuu za 'Feral' nazvao Josip Manolić, u Hrvatkoj nitko nikada nije kazao niti jedne javne riječi? 9. Što Peratoviću misliš o stvarnoj, a ne dogovornoj eskalaciji nacionalizama u bivšoj Jugoslaviji, naime o hipotetskoj odmazdi primjerice ustaša nad pripadnicima, suradnicima i doušnicima Udbe, točnije SDS-a? Itd.itd.. (Jopet Đurađ 31.10.2005. 23:26)29.10.2005., subota 5.Pa onda: "Bravo Željko! Konačno! Eto, sad napokon znamo da je i Stipe Mesić udbaški konfident! Samo nam je to falilo, jer, za ostale smo ionako odavno osvjedočeni. Evo dakle stanja stvari: 1. Udbaš je Franjo Tuđman, jer je sedamdesetih, kako tvrdi Bože Vukušić, putovao više puta u inozemstvo, na sastanke s Bušićem i HSS-ovskim poručnikom Babićem. Vrijeme: sedamdesete, dakle, vrijeme nakon Proljeća. Ne mislite li valjda da je Franjo putovao bez putovnice i bez znanja Udbe...29.10.2005.
09.12.2006. (09:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
6. Prije toga: No, dajte si malo truda, i pokušajte, Željko i Pospani, rekonstruirati "stanje stvari" i tko je tu zapravo tko. Tko su good guys? Zašto su to dobri momci nasuprot onim lošim momcima, za koje također treba kazati zašto su loši momci? (Recimo, Perković: Jebiga, ispada da je čovjek progonio Hrvate samo zato jer su Hrvati - možda, ne znam - štoviše da je sudionik organiziranja ubojstava Hrvata u iseljeništvu, a onda, odjednom, sa Šuškom kontrolira ulaz u Lisinski na Prvi opći sabor HDZ-a, da bi mu sinak savjetovao Stipu!? O.K., mogu skužiti tko je Perković: tip koji ima kojekakve dokumente, mikrofilmove, dokaze etc. protiv današnje nomenklature pa ga svi mogu povući za kurac, no, kaj je sa Šuškom i Mesićem? Zakaj oni puše - bez obzira na sav raspon njihovih ideoloških razlika i politički i privatni animozitet - tog istog Perkovića? Zato jer i njih drži za jaja? Jebeš ga, pa barem ovdje ljudi lako nestaju - da bi Perković ucjenjivao i Stipu i Gojka, e, to je malo previše, nije li!? A ako je takav frajer da zbilja sve drži u džepu, svaka mu dala - frajer je kokao koga je htio, a pokojni diktator i navodni ustaša Gojko nisu mogli bez tog hrvatoždera!!! Nabijem ja na kurac sve to skupa, od događaja koje komentirate, pa do komentara i interpetacije! Samo me zanima kad će se u tumačenjima pojaviti mistički aspekti, Degen koji Stipa inicira u masoneriju, Sanadar koji je s Žužulom u Malteškim vitezovima, Manolići koji valjda čuva Krajačićevu nepostojeću radio stanicu za vezu s preživjelim NKVD-om i javlja se Putinu na njemačkom, jer mu je to ostalo od dana kad ga je sretao u DDR-u gdje se, jasno, susredao s agentima BND-a, Boljkovac koji u Gorskom kotaru iz kleti komunicira s duhom pokojnog Kopiniča, etc.etc. Tu se može pridodati Starog Brozovića kao Velikog Meštra i mecenu Franje Tuđmana, koji je, i to je jasno, udbaški konfident što sedamdesetih putuje -tvrdi Bože Vukušić - po Europi na sastanke s Bušićem i hss-oviskim pukovnikom Babićem(!), a istovremeno je, kao biva, pod prismotrom UDBE, i, sve u svemu, Hrvatsku je stvorila UDBA i ona njome i vlada (mogao bih uvrstiti bar još stotinjak imena no ne da mi se zajebavati s ozbiljnim stvarima). Dečki moji, ako je tome tako, podignimo udbašima spomenik, jer, Imamo Hrvatsku! To što su je stvorili oni a ne ustaša, a, jebiga, shit happens! Ustaše su svoju prigodu sjebale pol stoljeća ranije. A osim boljševika i nacista, u ovim krajevima, što se izvorne politike tiče, ionako nikog drugog cijelo jedno stoljeće nije ni bilo. Dixi (slojmun 02.09.2005. 12:16).... Eto, Žac, nekako sam uspio doći do rujna 2005.godne! Kao što vidiš, istina se o Hrvatskoj u Hrvatskoj teško probija! Ovdje se, na tvome blogu, o tom putu piše već godinu dana i kvarat, a da je tek nakon te godine netrimičnog gledanja u oči protivnik tek sad trepnuo: zanimljiva je ta potreba da i baka Ankica kaže pokoju o tim putovanjima, o čemu se dakle nije kazalo niti jedne jedine riječi u službeni, pardon: zvaničnim hagiografijama dr.Franje Tuđmana, zaštitnika probraćenika i s(l)uđenih. No, to nije jedinstven slučaj; u komentaru koji ću kopirati ispod ovoga, vidjet ćeš da se i druge teme jednako tako prešućuju, iako se periodički same od sebe nameću u javnoj diskusiji i izbijaju na površinu kao ponornica. Pogledaj i sam:
09.12.2006. (09:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Dragi Željko drago mi je da si usvojio moj kurs i da konačno prašiš po svima, jer, svi su oni iz Krajačićeve kabanice. Joža M. je to rekao javno, u Feralu. Svi oni, to su Joža, Stipe, Franjo, itd.itd. Perković nije prošvercao nedužnog Šuška, niti je Šušak štitio Perkovića, nego su Šušak i Perković dio iste nomenklature! Zato sam ja inzistirao na Tuđmanovim putovanjima Europom sedamdesetih - zato je suvišno pitanje: Kako to da baš Tuđman dobiva putovnicu koncem osamdesetih. Samo idioti, ili oni koji žele dodatno zamagliti stvar, Tuđmana tretiraju kao Tita ili Staljina: stari nije znao, stari je bio krivo ili prekasno informiran etc. Sve je to glupost! Najprije, Tuđman sam po sebi nije presudan za osnutak HDZ-a; Tuđman se pridružio Manolićevoj jezgri, a ne obratno. Babićka tek sad 'otkriva' tko je imao presudan utjecaj u broju podignutih ruku u dvorani do igrališta na Jarunu, no to zna svaki idiot koji je iole upućen u sasvim javnu povijest HDZ-a: Joža je poslavo levate u Panoramu, s Tukijem se otišlo do Borca, Glavaševi dečki stigli su iz Osijeka (zanimljivo, slično se dogodilo i kod Sandijevog izbora), i Tuki je postao šef ekipe u kojoj nije bilo nikoga a da nije imao veze s Udbom. Joža M., Joža B., Slavko D., Stipe M., Vlado Š., itd. itd. Uostalom, Gojko Š. nije odmah bio veliki frajer HDZ-a; zaboravljate da on ipak malo čeka u drugom redu da postane ministar obrane i zakuha stvar u BiH, dok u prvom sjede Joža u belom odelu, Stipe i ostali...Tu je jasno i Tukijev mentor Forum, tj. Brozović, i kak je već rečeno. Dakle, u tom miljeu Perković je bio zadužen isprva za osiguranje prvog općeg sabora HDZ-a. Zanimljivo, onaj koji je mogao sve pohapsiti, logikom ingerencija dužnosti koju je tada obnašao, bio je njegov veliki prijatelj, Toni Nobilo! Zanimljivo je to zar ne, kako se Toni kasnije javlja kao odvjetnik Blaškića, ali i Kutle! Sve je to ista ekipa, i zato se i biraju uvijek isti ljudi za advokate, jer, ti su ljudi ionako sudionici procesa čije istine ne valja dijeliti u širem krugu, a površinske nelogičnosti - recimo, budale se čude kako to da Nobilo brani Kutlu, a zagovara orjunaštvo! - samo su pirotehnika za raju. Perković nije kooptiran nekakvoj nacionalističkoj ekipi, nego je ta ekipa, pod izlikom da je riječ o nacionalistima, uzurpirala čelnu poziciju avangarde nacionalnog pokreta, naprosto zato da bi sačuvala živu glavu! No, da ne tarambasamo samo po istoj škvadri, bilo bi zanimljivo pročitati Jurdanin popis udbaša koje je Šušak kasnije instalirao u Herceg-Bosni (Tuta se zajebavao da tamo vladaju sedam sekretara SKOJ-a), u njegovoj knjizi Stupovi društva. Babićki bi bilo bolje da prestane srati, jer ima nas koji znamo ne samo za Labrador, koji nije bio nikakav Perkovićev uspjeh, nego i za akcije poput one zvane Štakor. Konačno, Labrador je poslužio elegantnom prebacivanju ljudi poput Traživuka u Beograd, ozbiljnih ljudi dakle, opasnih ljudi, kojima je tih godina upravo u Beogradu Babićka pušila kurac, slikavajući se po Srbiji upravo s tom najelitnijom kosovskom ekipom. To što krezubi pijani Mate Bašić sada tu istu Babićku amnestira, malo vrijedi i njemu i njoj - jasno je da je Jasna uronjena u ono što Kuljiš naziva tamnom stranom sile sve do ramena, a ne samo lakata! Usput, jeste li uočili koliko se novinara iz udbaškog legla Nacionala tako lako razmililo po EPH-ovim izdanjima! Čim je Pukica ostao bez lovice, Ninočka je morao zaposliti dojučerašnje smrtne neprijatelje, pak mu je tako jedan Pilaš glavni urednik Slobodne Dalmacije! Jadni Pavić, on zbilja mora rauhati tko god potekne šlic: Kuljiš mu je jebao mater u cijelom jednom broju Nacionala, a evo ga na mjestu urednika Playboya! Latin ga je jebao dvije godine zbog Mreže i honorara, ali Ninočka mora malog pedera objavljivati kad god dečki narede da se malo osokoli urednika programa za emitiranje svih Oluja nad svim krajinama. Otišao sam malu u širinu, no namjerno: Peratoviću, što misliš kako bi bilo kad bi sada iz zajebancije popisali samo ono što se na prvu loptu možemo sjetiti o angažmanu novinara na obvještajnom frontu Međuzemlja i Podzemlja Hrvatske! Ili, što bi bilo kad bi se spomenuli privrede!? Perković će živjeti još dugo, dugo u sreći i blagostanju. Mada mi to ne želimo priznati, Perković je svi mi - ova je zemlja strukturno udbaška, dragi moji dečkeci, i tu nikakvo pomicanje dvij, tri figure ništa ne znači, ili znači otprilike koliko i pišanje u more! Dobru zabavu u danima koji dolaze! P.S. Jedino mi je žao Stipe i Jože. Stipe, jer se malo zanio i bez ikakva razloga poprimao sve te jugoslavene, udbaše, kumove ubojica i mafijaša i ine, samo zato jer je zajebant i, u konačnici, prenonšalantan, a Jože jer sve to zna, jer mu to ide na kurac, jer bi najrađe sve te pikzibnere sjebao jednom za svagda (uostalom, da se stari Tuđman digne iz groba, učinio bi to isto!), samo je jadan već prestar i ima hendikep Amera. Šteta! Da, žao mi je i Budiše! Navodno mu je mraz sjebao papriku! Kaj bu sad Budiša bez paprike, a kaj bumo mi tek bez Budiše! ! (Gje
09.12.2006. (10:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Salaj
Nedavna knjiga Ankice Tuđman pobudila je u g. Peratovica živu mentalnu kombinatoriku u okviru koje spominje i moju malenkost na toliko netočan način da je od svega zapravo točno jedino moje ime. Ukratko: Pasoš kojim je Tuđman 1977. napustio Jugoslaviju nije bio švedski nego krivotvoreni jugoslavenski a Tuđmanu ga nije uručio Majstrović. "Matija Gubec" nikada nije bio "legalni klub Jugoslavena" vec "Društvo prijatelja Matice Hrvatske" i kao takvo od samoga početka pod velikim pritiscima jugovlasti. Upravo je to društvo organiziralo najveće demonstracije protiv Jugoslavije nakon sloma Hrvatskog proljeća i bilo inicijator okupljanja hrvatskih kulturnih, športskih i vjerskih društava u Hrvatski savez, koji je isto tako bio trn u oku Jugoslavenskog saveza i jugoslavenskih vlasti. Prilikom osnivanja "Matije Gupca" 1970. kao društva prijatelja MH na jugoambasadu je poslan primjerak statuta da bi se od mogućih optužbi u domovini zastitila Matica Hrvatska. Bio je to jedini "doticaj" - na traženje da dođemo na ambasadu društvo nikada nije ni odgovorilo. Ovo mi je prva vijest da me je netko među emigrantima u Švedskoj spominjao kao suradnika CIA-e ali znam da je Udba pokušavala progurati tu laž pozivajući se na činjenicu da sam 1952-54 studirao pri Koledžu Slobodne Europe i sveučilištu u Strasbourgu. Djelatnost Slobodne Europe bila je tada financirana javnim sakupnim akcijama "Crusade for Freedom" a tek je znatno kasnije izašlo na vidjelo da je u financiranju sudjelovala i CIA. Tijekom tih dvaju godina nitko ni jednom riječju nije spomenuo CIA ili s njihove strane tražio kontakt. U koledž sam bio primljen na preporuku vođa HSS-a Vlatka Mačeka i Jurja Krnjevića. U priči o CIA jedino je istina da je tijekom mog upravljanja Hinom Ivić Pašalić inicirao u tjedniku "Danas" objavljivanje dijelova knjige jednog beogradskog novinara povezanog s udbaškim strukturama u kojima se - pod upadljivim naslovom - ponavljala laž o meni. Magistrirao sam pri američkom sveučilištu Johns Hopkins i točno je da su mi Amerikanci, ali ne CIA, platili to školovanje. Sveučilište mi je dodijelilo stipendiju na osnovu preporuke moga švedskog mentora, profesora Erika Lundberga, koji je tada važio kao jedan od najpoznatijih svjetskih imena i bio predsjednik Međunarodne udruge ekonomista. Netočno je da o putu Franje Tuđmana nigdje ništa nije napisano. Ja sam ga sam spomenuo u elaboratu o Hrvatskom proljeću i dijaspori, objavljenog u Hrvatskoj reviji 1/2002 (http://www.matica.hr/HRRevija/revija05.nsf/AllWebDocs/proljece) a čuo sam da stvar u svojoj knjizi o Tuđmanu naveliko prepričava Darko Hudelist, koji je iscrpno intervjuirao Vladimira Pavlinića, uglednog novinara i prvog, dugogodišnjeg glavnog urednika Glasa Koncila, koji je obavio preinake pasoša. Branko Salaj
obzirom da su mu Amerikanci platili neko školovanje u SAD-u.
09.12.2006. (10:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
....nadnevak je:! (Gjelaludhin Joyce 05.11.2005. 00:24)! (Bože, što sam maštovit u izmišljanju ovih idiotskih nickova, pa to je za Kiklopa!) Dakle, sada se ovdje otkriva ponovo i kao da o tome nitko ništa nije kazao čak i uloga Branimira Glavaša u nastanku HDZ-a! Pa to je stvarno nevjerojatno: u Hrvatskoj su usta zatvorena kao u Bugarskoj za socijalizma: tako snažno, da se i krajnici operiraju rektoskopijski! Ili se ovdje namjerno ne žele stvari čuti, saznati, zapamtiti! Pa tko ne zna kako je Glavaš osnivao HDZ na igralištu "Borca", taj ne zna ama baš ništa o nastanku Hrvatske!
Oooooooooooooopsss! Netom nakon što sam pasto gornji komentar, ugledao sam javljanje gospodina Salaja. Gospodine Salaj, pozdravljam Vas! Dobrodošli u ovu diskusiju, i lijepo je da nam svojim svjedočenjima pokušate osvjetliti te mračne stranice hrvatske prošlosti. Ne nerasvjetljene, nego mračne, jer, što se za života dr.Tuđmana, dok ste još stolovali preko puta Sabora, i dok je Nikola navraćao k Vama i Grubišiću u Ministarstvo informiranja, dakle zašto se onda ove stvari nisu hrvatskoj javnosti objasnile i posvjedočile! Ponajprije, dakle, nemojmo se više pozivati na Hudelista, jer Hudelist je očito dvorski kroničar, čovjek kojega to isto društvo pozove kad god treba kakvu službenu objavu - kako Tuđman, tako i Mesić: preko Hudelista je, recimo, išao u javnost podatak o sastanku Pašalića i Mesića kod Šelendića, činjenica koja je toliko izbezumila Pukija, a koja svjedoči da je Hudelist samo EPH-ov kurir za vezu i kao takav sasvim nepouzdan svjedok: Hudelist piše što mu se veli da piše, i ništa ni više ni manje od toga - nego se pozovimo na same događaje, vjerodostojnije svjedoke i zdrav razum. Ako se pouzdamo u potonje, prvo je pitanje, gospodine Salaj, kako to da sada toliki, pa eto i Vi, sasvim pouzdano znaju o tim Tuđmanovim putešestvijama, dapače da se o tome sporadično i pisalo, kao reimo u Hrvatskoj reviji iz Vašega pera, ali da niti jedan jedini hrvatski dnevni ili tjedni list, koji inače obilje stranica posvećuju svakom detalju života obitelji Tuđman, nij posvetio jednom od središnjih podataka Tuđmanova života!? Središnjih, jer, gospodine Salaj, prestanimo se praviti blesavi: dr.Franjo Tuđman, dakle, putovnicom koju je prepravio Vladimir Pavlinić, glavni urednik Glasa Koncila (!), putuje ilegalno u inozemstvo na sastanak s Bušićem, Babićem i inima, a famozna Udba o tome ništa ne zna!!! Doduše, o tome očito sve znaju svi u Hrvatskoj i van nje, ali, iz nekog čudnog razloga šute! Znate li zašto šute, gospodine Salaj: zato jer u biografijama svih vas ipak perenira jedna nedosljednost, otajnost, nešto što se ne može ili ne smije tumačiti, s čime se odlazi u grob! Recimo, gospodine Salaj, uz Vas se pak veže ona kontroverza vijenca na sprovodu čovjeku za kojega ste kazali, ako je vjerovati emigraciji:"Oni neka samo ubijaju, ja ću nositi vijence". Čovjek ne bi vjerovao da ste tako nešto izgovorili, ali, tko zna, eto, ako je glavni urednik Glasa Koncila sjajan falsifikator koji je obmanuo i jugoslavensku Udbu, ako je kabinetski general hrabri ilegalac koji prelazi jugoslavensku granicu da bi razgovarao s Bušićem (mada, možete li objasniti zašto bi Tuđman toliko riskirao, stavljao glavu u torbu, te opasne 1976.godine, samo da bi razgovarao s Brunom? Zašto je taj razgovor bio toliko važan? Kako to da je i Ankica putovala neopazice u Austriju da bi razgovarala s vezom? Kako to da Udba nije ništa znala o tom intenzivnom muvanju obitelji Tuđman, a vidjeli smo, za života dr.Tuđmana, da su navodno snimali svaki njihov izlazak iz kuće u Nazorovoj!? Jesu li te snimke pokazane samo kao alibi? Je li Tuđman onda dakle ipak radio za Udbu, gospodine Salaj, ili je ta famozna tajna policija bila zapravo inkompetentna poput Karamarkovih špiclova!?) onda je moguće da ste i vi bili neobično hrabri za čovjeka ovakvog javnog imagea!
09.12.2006. (10:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
Gospodine Salaj, Pašalić je radio o glavi mnogima, pa tako, vi kažete, i vama. Možete li kazati zašto? I, je li to bio samo Pašalić, ili je Pašalić samo nečija lutka? Tko je to vukao konce? Kome je to smetao Branko Salaj, dugogodišnji emigrant, čovjek školovan u inozemstvu, s preporukama samog dr.Vlatka Mačeka...? Da nije Ivić Pašalić samo glasnogovornik onih hrvatskih snaga kojima je smetala hrvatska emigracija, a koje je ovdje zastupao, recimo, ne Pašalić, nego Josip Perković ili možda Josip Manolić? Što o tome mislite?
09.12.2006. (10:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
Gospodine Salaj!
Je li fus nota u kojoj kažete:"Koliki je pak ugled, ili u svakom slučaju povjerenje, uživalo to društvo prijatelja Matice hrvatske najbolje svjedoči činjenica da su dr. Franju Tuđmana, kome je taj krug ljudi organizirao ilegalni dolazak u Švedsku 1978, ovdje primili najkompetentniji švedski dužnosnici (Carl Bildt, tada državni tajnik u predsjedništvu švedske vlade, Pierre Schori, tada vanjskopolitički tajnik socijaldemokratske stranke a sada švedski veleposlanik u UN, te predsjednik parlamentarnog odbora za vanjsku politiku iz stranke centra). Sličnih je međunarodnih veza bilo i na drugim stranama, ali ih je trebalo htjeti iskoristiti. U tom je pogledu Zagreb bio, a u mnogo čemu i ostao, mentalno zasužnjen u svom habitusu kolonijalne pasivnosti ili, u najboljem slučaju, kavanskog umovanja." jedino mjesto na kojem spominjete Tuđmanov put u inozemstvo? Ako jest, a čini mi se da jest, onda je riječ o više putovanja dr.Tuđmana van, a ne o jednom, pa stvari postaju sve zanimljivije! Dakle, osim na sastanak s Bušićem i Babićem - usput, vi biste kao čovjek blizaj Krnjeviću i uopće starom HSS-u mogli znati tko je bio taj pukovnik Babić i zašto je bio toliko važan da Tuđman potegne na ilegalan sastanak s njime riskirajući pri tome glavu, jer, kako sami kažete:"U Hrvatskoj su još sredinom 60-ih godina postojali policijski dosjei za 2/3 pučanstva u gospodarski aktivnoj dobi. Bilo ih je, relativno govoreći, osam puta više nego npr. u užoj Srbiji, što jasno svjedoči o nacionalnoj komponenti policijske strahovlade." - Tuđman godinu dana kasnije, po vašem svjedočenju 1978.godine, odlazi na ILEGALAN SASTANAK U ŠVEDSKU, ni manje ni više nego s CARLOM BILDTOM!!! Gospodine Salaj, vi ste bili ministar inforiranja u hrvatskoj vladi, pa vas molim za malo pribranosti i razuma: dakle, dr.Franju Tuđmana u Švedskoj prima službenik tadašnje švedske vlade, a vi tvrdite da o tome jugoslavenska polilcija ništa ne zna!!!? Također, taj isti Carl Bild, koje li slučajnosti, krstari prostorom zaraćene Jugoslavije devedesetih, ali mi o njegovim poznanstvima s Tuđmanom sve do vaših napisa ništa nismo mogli znati!!? Dobro, kako to da osioni Tuđman nije ni u jednom trenutku kazao:"Znam ja tog crvenog/crnog/žutog vraga još iz....!"? I kako to da se ovim prostorom bave baš ljudi koji su dakle već dvadeset i više godina u doticaju s "materijom": njemački obavještajni čelnici, švedski državni tajnik, itd.itd...odjednom postaju protagonsti međunarodnog utjecajana ovim prostorima, a njihovi davnašnji "ilegalni" sugovornici vode navodno avangardu nacionalnog pokreta Hrvatske! Kakva farsa! Doduše, budući da i vi govorite o pripremi raspada Jugoslavije, jer - a to je novitet za ovdašnje rasprave - svjedočite da je jednu vrst konfederiranja Jugoslavije imao čak i Bakarić!, možda sve ovo i nije farsa, nego nekakva okultna povijest raspada Jugoslavije i nastanka Hrvatske, o kojem, nažalost, građani ove zemlje ama baš ništa ne znaju! Molimo Vas stoga da se malo zadržite na ovom blogu i u razgovoru s nama pripomognete rekonstrukciji tog dijela hrvatske povijesti. Hvala vam!
09.12.2006. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
KEMOTERAPIJA. Dragi moj Kemo, nedavn si kazao da konačno dolazim na svoje. Nažalost, bio si u pravu. Nažalost, jer moje se najcrnje slutnje ne samo ostvaruju, nego i umnožavaju: kao što vidiš, svi smo mi devedesetih bili samo statisti na pozornici koja je pripremana još od šezdesetih! Na kraju će ispasti da druge Jugoslavije zapravo nije ni bilo, da su nam tajili svo to vrijeme brojen upade i diverzije sve do u duboke pedeseta, sve te anticipacija raspada već šezdesetih, svu pripremu sedamdesetih...riječju, da je druga Jugoslavija samo kronika vlastitog raspadanja i projekcija osobne Titove karizme. Nevjerojatno je u svemu ovome kako svjedoci svih tih događaja o bitnom šute: iako je sasvim očito da je raspad Jugoslavije pomno pripreman i da su u tome sudjelovale začuđujuće brojne međunarodne adrese - k vragu, pa čak i Švedska! - Hrvati do dana današnjega nisu našli za shodno slobodno progovoriti o tridesetak posljednjih godina svoje povijesti (dakle: povijesti nastanka Hrvatske!) niti jednim jedinim slovom! Vidiš li ti to, moj Kemo?! Tuđman odlazi "ilegalno" u Švedsku, prima ga državni tajnik Carl Bildt, a do dana današnjega nitko se ovdje nije javno zapitao, pa napisao jedan od nebrojenenih hrvatskih eseja, jer Hrvati su svjetski prvaci u esejiziranju u iznošenju kojekakvih zapažanja i uzgrednih opaski, o toj neupadljivoj epizodi u kojoj kasniji prvi hrvatski predsjednik, za najžešćega progona Hrvata u 20. stoljeću - a to su sedamdesete - putuje po Europi, godinu za godinu, održava sastanke s emigracijom i stranim državim službenicima, a da se nitko ne pita kako to on, taj budući prvi predsjednik nezavisne Hrvatske države unatoč toj okrutnoj Udbi putuje po Europi, a kasnije i Americi, slobodno, u domovini nekažnjeno, bez konzekvenci, navodno putovnicom prepravljenom rukom znamenitog falsifikatora koji je u građanskom životu glavni urednik Glasa Koncila, i nitko u javnosti ni u policiji ni u Partiji ni u Jugoslaviji općenito o tome ali pojma nema, nego odjednom, iz vedra neba, Tuđman postaje predsjednik Hrvatske! Tko je u Švedsku, recimo, slao Tuđmana? Tko pak godina dana prije na sastanak s Bušićem? Tko organizira te susrete? Kako su Šveđani znali tko im dolazi? Zašto ga uopće primaju? Koja je Tuđmanova misija? ... Da, Kemo, eto, kao što vidiš, nakon godinu i pol dana moga angažmana na ovome blogu, stižu potvrde svega onoga za što se isprva činili da je nekakva teorija urote: kao što od samoga početka tvrdim, svi se ti dečki cijeli jedan život znaju, ne samo ovi naši, domaći, nego, ispostavlja se, čak i stranci koji su ovdje krstarili devedesetih, a stvaranje se Hrvatske ispostavlja ne kao svrha, nego tek kao sredstvo preživljavanja starih struktura u novonastalim okolnostima epohalnog neuspjeha komunisitčkoga projekta, njegova sloma i nacionalne emancipacije zemalja istočnoga lagera. Puno te pozdravlja, tvoj
09.12.2006. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Branko Salaj, u tom slučaju nisam svjedok iz prve ruke niti sam igdje čitao o Tuđmanovom ilegalnom putovanju. Knjiga Bože Vukušića ostala mi nepročitana u Münchenu kod prijatelja nekadašnjeg konzula, a danas predstavljenog ahenta SOA-e u Berlinu Gordana Akrapa. Hudelista, kojeg je k Tuđmanu doveo dr. Ivić Pašalić, nisam pročitao u cijelosti. Za Majstrovića sam rekao: kladim se, ali se ne bih zakleo. Vas sam se sjetio jer Vas izrijekom spominje Ankica Tuđman. Na kontakte s njom Vi se u ne osvrćete. Čudi da ona koja je bila Tuđmanova osoba od najvećeg povjerenja piše o 1977., vi o 1978. a Bože Vukušić o 1976. Dragi blog kaže da je i Ljerka Mintas Hodak spominjala 1976. Tko laže? Tko je neobaviješten? Ili ste svi vi u pravu, pa ispada da je Tuđman malo-malo "ilegalno" izbivao iz zemlje, što je obzirom na tadašnje okolnosti koje spominje Dragi Blog, nadasve sumnjivo.
P.S. "Švedska" putovnica se odnosilo na pretpostavljenu vezu preko koje je došla Tuđmanu, a ne na zemlju.
09.12.2006. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o tudjmanovom putu u inozemstvo pisao je (cini mi se) '89. beogradski NIN. sjecam se slika u boji na kojim dominiraju hrvatske zastave. tad sam imao 11 godina :)
09.12.2006. (20:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A joj , svaka čast onome tko se bavi tim temama. Meni je to skoro pa bez veze. Pozdrav.
09.12.2006. (21:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
@Žac, ne razumijem što pokušavaš ustvrditi? Najprije, u postu tvrdiš da nigdje nisi pročitao ama baš ništa o Tuđmanovim putovanjim van, osim iz moga pera, a ja na tvome blogu - kao što sam ovdje ilustrirao citatima - o tome govorim godinu i pol, citirajući izvore. 2. Potom, pitaš se tko laže u pogledu datuma Tuđmanova putovanja, zaključujući i sam ono što se u gornjim komentarima već govori, a to je da nije riječ o jednom putu, nego o više putovanja: Jedan je put u Švedsku, o kojem govori i Salaj, a drugi je put na sastanak s Bušićem, o kojem govorim ja. Ovaj, o kojem govorim ja, zbio se 1976.godine, a onaj o kojem govori Branko Salaj, 1978.godine. Ne razumijem otkud ti to da bi netko lagao bilo što u pogledu tih datuma? 3. To da je Ljerka Mintas Hodak spominjala susret s Bušićem nije nikakvo nagađanje, nego je činjenica: kao što sam već napisao, kazala je to pred više stotina svjedoka! Dakle, Žac, budući da si na božićnom sajmu, zabavljaj se, a komentare pomnije pročitaj po povratku! :))) Ovako, čitajući ovlaš i nesmotreno, propuštaš bitne činjenice i postavljaš izlišna pitanja, ili pak ona na koja je već u tekstovima odgovoreno. Jest da su poduži i traže vremena, ali, takva je i tema. Ugodan boravak u jednoj dosadnijoj, i zato možda sretnijoj zemlji! Pozdravi svoje,
09.12.2006. (23:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Salaj
Osvrt Branka SALAJA: Skica odgovora na blogu Peratovic
Prije odgovora na neka pitanja treba za početak razjasniti par stvari:
1. Nisam baš neki bloger, ovo je prvi put da se uopće sudjelujem u nekoj raspravi ove vrsti, a to znači da i nisam pretjerano vičan čitanju tih gomila riječi i zapretanih osjećaja najrazličitijih digniteta te razaznavanju, tko što kaže i na što odgovora. No cijenim dobre namjere većine, cijenim pristojan ton, koji se tu i tamo iskazuje, i suosjećam u mnogo čemu s frustracijama, sa svim onim jadom i čemerom, koji u nas prati svakoga tko se iz čistih namjera bavi javnim poslom (a za čudo Božje ima i takvih!). Molim, dakle, da to uvažite kao pozadinu moga javljanja.
2. Da bi ova rasprava imala nekog smisla, i da ima nade da od nje nešto naučimo, moramo se dogovoriti o čemu mi to zapravo. Nakon gotovo četiri desetljeća izbivanja u stranom svijetu najviše me je pri povratku u domovinu iznenadilo do koje mjere u nas – ne samo u politici nego uopće - caruje duh konspiracija, skrivenih igara, zakulisnih makinacija u malome i velikome. Ne da toga nema svagdje u svijetu, a kod nas posebice, ali nije i ne može biti prevladavajući način života i prosuđivanja! Kad bi bio, nisam siguran da bi se uopće isplatilo živjeti u takvom okružju.
U svakom slučaju pristup po kome se u društvu sve događa kao rezultat podzemnih djelatnosti, smicalica i usmjeravanja ima katastrofalne posljedice za komunikaciju među ljudima – u nas je čak u svakodnevnom životu i u najjednostavnijim egzistencijalnim pitanjima teško usmjeriti razmišljanje na meritum stvari, na činjenice, na racionalnu raščlambu, jer je se vrlo često prije svega i iznad svega postavlja pitanje: „Što li se to krije iza izrečenoga“. Pa onda raspredanja („afere“) oko toga potpuno dominiraju a vrlo jednostavne činjenice se zaboravljaju. Za vrijeme komunizma bio je to vrlo učinkovit model vladanja – ali kome on služi sada?
Spominjem ovo iz vrlo praktičnog razloga: Budete li u svaki zarez moga teksta umetali neka duboka skrivena značenja, bolje je da stvar odmah dovršimo. Obrnuto, naša rasprava može poslužiti da se činjenice postave na stol a onda je na svakome da se prema njima odredi.
3. Molim da uvažite da nemam mnogo vremena ali da sam, kad već odgovaram, želio biti iscrpan i točan.
Elem, na posao:
a) Najprije treba biti na čistu s godinom putovanja Franje Tuđmana u Švedsku. Radi se o godini 1977. i ja se ispričavam što sam s netočnim podatkom o 1978. u fusnoti moga elaborata naveo na pogrešna razmišljanja. Pisao sam na pamet a to se brzo osvećuje. Nema ničega u onome što znam i o prilikama, u kojima je živio Tuđman a i o životu u dijaspori, da predpostavim da bi on bio na bilo kom drugom inozemnom putovanju tijekom druge polovice 70-ih godina. Vjerujem zato da je i podatak o navodnom putu 1976. netočan i da se radi o sličnoj zabuni, do koje je došlo kod mene. No o tome treba pitati g. Vukušića.
b) Put sam organizirao ja, uvelike pomognut skupinom od šestorice prijatelja od kojih je samo još jedan znao sve pojedinosti. Nitko van tog kruga nije bio upoznat sa stvari jer smo u najvećoj mogućoj mjeri željeli izbjeći da nas otkrije Udba. Ne toliko zbog , koliko zbog onoga koji se vraćao u njene ralje. Za razliku od mog prijatelja Brune Bušića, nikad nisam podcjenjivao Udbu ali sam bio dovoljno realističan da shvatim da nije sveznajuća. To smo i dokazali.
c) Zašto Tuđman? Doživljavao sam ga kao najodlučnijeg i rekao bih najhrabrijeg od neprijatelja velikosrpske vladavine u nas, koga vlasti nisu mogle osuditi a da pri tome sami sebi ne stvore određene probleme prije svega interno a donekle i prema vanjskom svijetu. Svojevrsni Tuđmanov pandan, Veco Holjevac, umro je još dok još Hrvatsko proljeće nije propupalo, a Marko Veselica, Šime Đodan i plejada drugih - sve ljudi u partiji - iz malo mlađe generacije, o studentima da i ne govorim, svakako nisu bili manje hrabri ali su mogli biti, i bili su, sumarno bačeni u zatvor jer nisu od ranije imali Tuđmanovu poziciju u komunističkom društvu i njegovo poznavanje odnosa u Beogradu, posebice u Armiji.
Hebranga se moglo ubiti ali su se dvadesetak i nešto godina kasnije prilike ipak promijenile do te mjere da su se smaknuća na toj razini obavljala „samoupravno“. Tuđman je više navrata spominjao – a mislim da je to i objavio – da je Tito tada naredio da se Tuđmanu „ne pakira“ a ja sam tvrdo uvjeren da je u tome bilo vrlo malo solidarnosti lancmana a puno više brige da si ne stvara nove probleme tamo, gdje su mu najmanje potrebni. Možda je tu bila i politika laviranja između raznih, uglavnom nacionalnih, grupacija u partiji – ja sam zadnja osoba koja o tome može meritorno govoriti.
No Tuđman je, kakav je već bio samouvjeren i u politici potkovan, do maksimuma koristio svaku mogućnost da svjedoči u trenutku, kada su se svi oni, koji su ostali na slobodi, bili povukli u mišju rupu. Strani novinari, koji su dolazili u Zagreb – a nije ih baš ni bilo mnogo budući da je Zapad preth
15.12.2006. (14:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Salaj
No Tuđman je, kakav je već bio samouvjeren i u politici potkovan, do maksimuma koristio svaku mogućnost da svjedoči u trenutku, kada su se svi oni, koji su ostali na slobodi, bili povukli u mišju rupu. Strani novinari, koji su dolazili u Zagreb – a nije ih baš ni bilo mnogo budući da je Zapad prethodno dao zeleno svjetlo čistkama proljećara – nailazili su na zatvorena vrata, osim kod Tuđmana. Bilo je jasno da je on i tip čovjeka koji je voljan preuzeti rizik povezan s prelaskom granice s ilegalnim papirima.
d) Zašto Švedska? U toj je zemlji na moju inicijativu početkom 1970. godine stvoreno Društvo prijatelja Matice Hrvatske Matija Gubec, koje je tijekom prvih dviju godina svoje djelatnosti pokušavalo njegovati odnose s Maticom. Kažem pokušavalo, jer su tijekom većeg dijela 1970. Matici bili zabranjeni kontakti s nama zbog mojih javnih nastupa na radiju i u novinama. Prosvjedovao sam, naime, neposredno prije osnivanja društva, protiv švedskih medija koji su umorstvo u Švedskoj jednog mladog srpskog emigranta pripisivali navodnim ustaškim teroristima, iako je po svemu bilo očito, a to je istraga brzo i dokazala, da je počinitelj bio žrtvin prijatelj, poslan od Udbe. Novoosnovano DPMH Matija Gubec u potpunosti se izoliralo od svakog doticaja s jugoslavenskim vlastima (osim što im je poštom poslan naš Status, kako bi se izbjegle optužbe Matice za nekakve neprijateljske doticaje vani).
Kombinacija javnih osuda Udbe i nekomuniciranja s jugoslavenskim vlastima bila je dovoljna da zagrebačke vlasti, koliko god proljećarske, zabrane Matici (ranije bliske) doticaje sa Švedskom, pa su oni tijekom 1970. u najvećem dijelu ostali na razini kupovanja i raspačavanja knjiga i časopisa.
U ranije spomenutom članku u Hrvatskoj reviji (1/2002) spomenuo sam i vrlo povoljan odnos, koji je švedski premijer Olof Palme u ožujku 1971., par tjedana prije umorstva ambasadora Rolovića, zauzeo prema Gupcu. Palme je tada, iako iznimno dobro upoznat sa složenošću naše situacije, posebno istaknuo našu povezanost s jednom institucijom – kakve god (njemu poznate) političke probleme ona imala – u zemlji s kojom Švedska ima prijateljske odnose.
Na izlasku sa sastanka Palme je dao izjavu švedskoj novinarskoj agenciji kako će vlada razmotriti naše prijedloge rada s hrvatskim useljenicima. Nepotrebno je spominjati kakve je probleme u tom za nas iznimno povoljnom dijalogu sa Šveđanima stvorio napad na jugoambasadu, čiji su se snažni negativni repovi provlačili kroz švedske medije gotovo 15 godina. A za nekoga tko se zanima za jugoslavenske prioritete na tom području možda nije nevažna pojedinost da je prvi zahtjev službene jugodelegacije, koja je došla u Stockholm dan nakon Rolovićeva umorstva, bila je zabrana djelovanja – „Matije Gupca“, jedinoga hrvatskog društva koje je umorstvo osudilo!
Spominjem sve ovo u poprilično detalja da bi vam bila jasna koncepcija - koliko mi je poznato jedinstvena u dijaspori - po kojoj su se Hrvati deklarirali kao manjina u novoj domovini, usmjereni na kulturno i športsko okupljanje ali, i to je vrlo važno, aktivni se suprostavljajući kršenju ljudskih prava u svojoj staroj domovini. Bilo je to legitimiranje političke djelatnosti u sasvim konkretnom smjeru i bez ulaženja u političke zavrzlame emigracije, koje su trošile ogromnu energiju i kao takve bile i marljivo podhranjivane od Udbe. Zato je ona i bila opasna.
Kada je došlo do pogroma protiv Hrvatskog proljeća, „Matija Gubec“ je koordinirao najveće (u Europi u odnosu na broj useljenika , pa i u apsolutnim brojkama) prosvjedne demonstracije u Göteborgu. Krug oko „Matije Gupca“ je zatim godinama skrovito organizirao prosvjedne demonstracije prilikom službenih jugoslavenskih priredbi, štrajkove glađu i skupljanje sredstava u fond solidarnosti sa zatočenicima i sl. Zbog toga je bio najoštrije napadan, naročito u beogradskim glasilima, i izvrgnut direktnom udbaškom špijuniranju, što je u nekim slučajevima bilo i otkriveno i sankcionirano od švedske policije. A objavljene su i neke izjave bivših suradnika Udbe, kako se planirao atentat na mene.
Dakle, u odnosu kruga, o kome govorim, na domovinska zbivanja nije bilo ni najmanje sumnje. No u odnosu spram švedskih vlasti pobojavali smo se da bismo mogli izgubiti određenu „nazovilegitimnost“ jer početne prijateljske institucije u zemlji – jedine za nas prihvatljive - više nije bilo. Dolazak Franje Tuđmana, osim razumljivog političkog interesa, pokazao je Šveđanima da mi i dalje imamo veze s potisnutim hrvatskim demokratskim pokretom u zemlji. Tako je na najvišoj švedskoj državnoj razini stvoreno određeno razumijevanje za stvaranje Hrvatskog saveza u Švedskoj. Ono je završeno godinu dana kasnije i „Matija Gubec“ je taj Savez prenio i financijsku pripomoć koju je dobivao od švedske države. Tuđmanov posjet bio je važan argument u našu korist, koliko god to tada bilo nepoznat ostalim sudionicima u stvaranju i afirmaciji Saveza.
15.12.2006. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Salaj
e) Pristup švedskim političarima bio je sigurnosno iznimno riskantan jer se činilo vjerojatnim da će razgovori na tada zaista najvišoj mogućoj razini biti dojavljeni švedskoj obavještajnoj službi a obavještajnim krugovima nije strana razmjena informacija. No prošlo je dobro jer smo sugovornike upozorili upravo na tu opasnost i upozorili ih da bi „curenje“ informacije jasno ukazalo na kanal. Osim toga mogli smo biti relativno sigurni da će političari stvar zadržati za sebe ili na nj staviti jak embargo – njima je bilo zanimljivo doći u kontakt sa skrivenim kretanjima u zemlji, s kojom su imali inače vrlo bliske odnose, iako im naravno nije bilo ni na kraj pameti ići dalje od toga. U doticaju s istaknutom osobom, koja se ilegalno nalazi van Jugoslavije, preuzimali su određeni politički rizik pa je zato i njima bilo u interesu da se ne dozna da su sastanci održani.
Znam da je ovu hermetičku sigurnost i racionalan pristup teško razumjeti u zemlji u kojoj najtajniji dokumenti pronalaze put do medija u roku od par dana a goleme se količine takvih dokumenata šalju na pr. u Haag, uglavnom bez ikakvih provjera nacionalnih interesa. To je, recimo, ta mala razlika između Švedske i Hrvatske…
f) Tuđman je u mojoj nazočnosti u predsjedništvu vlade gotovo cijeli jedan sat razgovarao s Carlom Bildtom, koji je i onda i sada bio intenzivno bavio međunarodnim problemima. On je prenio Tuđmanu i vrlo zanimljive rezultate jedne povjerljive ankete – prve takve vrsti - koju je njegova (Konzervativna) stranka napravila 1976. među useljenicima raznih nacionalnosti uoči lokalnih izbora, na kojima su useljenici imali pravo glasa na lokalnoj razini. Tuđman se zatim, sa mnom u pratnji, nešto kraće sreo s međunarodnim tajnikom Socijaldemokratske stranke Pierre Schori-om, kasnije ministrom i veleposlanikom u UN, u zgradi stranke, te, u zgradi parlamenta, 20-tak minuta s predsjednikom vanjskopolitičkog odbora Riksdagena Pär Granqvist-om (iz stranke centra).
g) Prije dolaska u Švedsku Tuđmana sam s Vladimirom Rozijanom, mojim nasljednikom u predsjedanju „Matiji Gupcu“, doveo u Köln gdje je sreo krug ljudi, koji su tamo,uz moju malenkost, dogovarali početak izdavanja „Poruke slobodne Hrvatske“: Gojko Borić, Vladimir Pavlinić i Tihomil Rađa. Svi sastanci i prijevozi obavljeni su u najstrožoj tajnosti.
h) Prije povratka pitao me je u Stockholmu za mišljenje, da li da se sastane s našim zajedničkim prijateljem Brunom Bušićem i možda još kim, a ja sam mu odgovorio da sam zabrinut za njegovu sigurnost i da na njegovom mjestu ne bih riskirao, jer ne možemo biti sigurni da Bruno nije pod kakvom prismotrom. No, dodao sam, ako se misli sastati, neka mi o tome ništa ne govori, jer ne bih htio biti suodgovoran ako priču netko provali. Očito je da je on ipak riskirao kako bi susreo svoga ranijeg suradnika Brunu a da se pri tome navodno sastao i s pukovnikom Babića. O tome ja, međutim, ništa ne znam – kad se o tome moglo slobodno govoriti, imali smo važnijeg posla. Mislim ipak da nije korektno reći da se Tuđman muvao samo tako Europom na tom svom jedinom putovanju, niti da je na njega išao u prvom redu da sastane Bušića, koliko god mu taj bio drag.
Konačno riječ, dvije o osobama spomenutima u blogu:
i) O domobranskom stožernom pukovnike Ivanu Babiću moglo bi se i trebalo mnogo pisati. Stekao je svoje časničko obrazovanje u elitnom francuskom St. Cyru a bio je blizak neuspjelom pokušaju određenih haesesovskih krugova da 1943. u Hrvatskoj preuzmu vlast i odvedu Hrvatsku u saveznički logor. U okviru te akcije prebjegao je zrakoplovom u Italiju ali tamo bio loše primljen i zatočen. U emigraciji se držao dalje od politike ali je u svojoj španjolskoj osami bio jedan od njenih najlucidinijih analitičara.
j) I u ovom blogu i u ranijim napisima o ulozi Vladimira Pavlinića u krivotvorenju Tuđmanove putovnice prisutna su nevjerojatna izvrtanja i netrpeljivost, svojstvena situacijama, kad se ljudi suoče sa činjenicama, koje ne odgovaraju njihovim hipotezama. Da bi priča o Franji Tuđmanu kao eksponentu i lutki zakulisnih snaga, koje permanentno vladaju ovom zemljom, bila točna, treba po svaku cijenu omalovažiti i popljuvati Pavlinića zbog njegove uloge u švedskom putu. Radi se o vrhunskom intelektualcu, koji je bio glavni motor u pokretanju i devetgodišnjem uređivanju jedinih novina van kontrole jugovlasti „Glasa Koncila“ i kasnije napravio ogroman doprinos emigrantskom izdavaštvu, o teologu, filozofu i publicisti koji govori par jezika, koji je slikar u akademskoj klasi i izbrušeni informatičar, koji je odležao tri teške godine Stare Gradiške itd. Umjesto da se iskoriste njegovi potencijali, u slobodnoj ga se Hrvatskoj naziva falsifikatorom jer se u jednoj prilici, ponio na način koji je odudarao od svega što je ranije i kasnije radio. Njegova je krivnja što je omogućio hrvatskom demokratskom pokretu da, oslonivši se na svoje skromne vlastite snage i resurse, napravi jedan važan iskorak.
Da zaključim. O činjenicama vezanim uz putovanje F
15.12.2006. (14:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Žac, jebemu, dekoncentriran si: 1. Postoji pisano svjedočanstvo da je Tuđman bio 1976. godine ilegalno u inozemstvu: to je Bože Vukušića u njegovoj knjizi o Udbi i hrvatskoj emigraciji. Tamo se eksplicite navodi godina puta, te osobe s kojima se Tuđman sastavo. Na ovom blogu 2. Ne znam čemu sad tolika frka oko tog otkrića kad je na tvom blogu o tome pisano također višekratno i izravno, kao recimo u komentaru Budalaj lame iz siječnja ove godine, dakle prije jedanaest mjeseci!: "Pozna neke ljude iz Udbe! Željko, šališ se? Pa tko nije tu oko njega bio te provenijencije! U intervjuu Davoru Glavašu za 'Feral' sam je Joža Manolić spomenuo intelektualni krug oko Steve Krajačića u koji ubraja Tuđmana, Mesića, sebe...Dakle, ti su se ljudi desetljećima, pod okriljem čovjeka koji je štitio Tita za smjene Rankovića na Brijunima!, družili i pripremali za ono što je došlo koncem osamdesetih. Cijela je priprema te stvari sasvim drukčija no što se ikome u hrvatskoj javnosti to danas čini - zato sam ja prije dva mjeseca provocirao s onim podatkom o Tuđmanovim putovanjima 1976. na susrete s Bušićem. Vidiš, kako to objasniti? Misliš da je Tuđman mogao do kioska a da to Udba ne zna? U vrijeme robija? U vrijeme po maspoku? I tada Tuki putuje u Španjolsku na sastanke s Babićem i Bušićem! Fascinantno! Disolucija se Jugoslavije očito je, kako tvrdi i Dule Bilandžić, spremala još za Titova života! 17.01.2006. (22:37) - # Kao što vidiš, tu se veli da je ta informacija spomenuta i prije, dakle, više od godinu dana postoji na tvome blogu, i nitko se nije usudio kazati niti riječi! 3. U travnju mjesecu u jednoj polemici oko Jergovića taj se podatak javlja u sličnoj formi:"Jer, upravo zbog takve, recimo Pavićeve 'građanske' štampe (ne tiska!), mi i danas imamo tumačenja po kojima se u ovoj zemlji sve odvija u znaku obračuna Perkovića i Bože Vukušića, udbaša i ustaša, pa kako se navodno ukupni povijesnopolitički kapacitet Hrvatske iscrpljuje u tom crvenocrnom hrvatskom ruletu, sukobu bivših fašista i komunista, dakle dvaju totalitarnih ideologija, hrvatsko se građansko društvo ni ne stiže emancipirati od svoje totalitarne popudbine nego vječno tavori u 1945., 'preskačući' kao pokvarena ploča! Jasno je i kome sve to treba: Hrvatskom od devedesete do danas vlada jedna te ista ekipa posvađana tek u frakcijskim borbama: bilo da su vladali članovi Norvalske skupine, ili danas Mesić i Manolićevi puleni, u ovoj zemlji na vlasti nije bio nitko tko nije desecima godina stjecao ili pisao podeblji dossier! Ta, sam je stari Tuđman itekako surađivao unutar 'intelektualnoga kružoka Steve Krajačića', kako je grupu nazvao Joža Manolić, a taj ga je kružok poslao 1976. na sastanak s Bušićem u Španjolsku, dok većina proljećara robija po hrvatskim zatvorima! Dok se biološki stvari ne raščiste, kako to već biva u svim Kubama, stvari se ovdje neće pomaknuti ni za milimetar."( http://knjizterorist.mojblog.co.yu/permalink.aspx?id=24050 ) 4. Opet na tvom blogu, u listopadu 2005.godine!: " 1. Kako to da je predsjednik Mesić angažirao Perkovića juniora, kad je Perković senior radio sa Šuškom? 2. Koja je to moć obitelji Perković da ih moraju angažirati sve vladajuće nomenklature Republike Hrvatske, pa i takve koje se međusobno isključuju i potiru? 3. Kako je moguće da je Tuđman putovao po Europi u vrijeme kad su Gotovac i drugi robovali? Tko mu je dao putovnicu i s kojom nakanom? Kako to da je Udba tolerirala Tuđmanove inozemne sastanke s Bušićem i starim HSS-ovskim pukovnikom? 4. Koja je veza Šuška i Perkovića 1990.godine i prije? 5. Ako su Šušak i Perković bili u vezi i prije devedesete, kako to da Manolić angažira Perkovića u obavještajnoj zajednici? 6. Kako to da nema ni riječi komentara o tvrdnji da je cjelokupna prva postava hrvatske državne politike devedesetih na ovaj ili onaj način vezana u SDB, tj Udbu ili KOS? 7. Kako to da se i dan danas u Hrvatskoj kao čelni ljudi obavještajnih službi instaliraju rođaci Stane Dolanca, velikog meštra svih Udbaških hulja? 8. Kako objašnjavate činjenicu da o tzv. Krajačićevom intelektualnom kružoku, kako ga je u intervjuu za 'Feral' nazvao Josip Manolić, u Hrvatkoj nitko nikada nije kazao niti jedne javne riječi? 9. Što Peratoviću misliš o stvarnoj, a ne dogovornoj eskalaciji nacionalizama u bivšoj Jugoslaviji, naime o hipotetskoj odmazdi primjerice ustaša nad pripadnicima, suradnicima i doušnicima Udbe, točnije SDS-a? Itd.itd.. (Jopet Đurađ 31.10.2005. 23:26)29.10.2005., subota 5.Pa onda: "Bravo Željko! Konačno! Eto, sad napokon znamo da je i Stipe Mesić udbaški konfident! Samo nam je to falilo, jer, za ostale smo ionako odavno osvjedočeni. Evo dakle stanja stvari: 1. Udbaš je Franjo Tuđman, jer je sedamdesetih, kako tvrdi Bože Vukušić, putovao više puta u inozemstvo, na sastanke s Bušićem i HSS-ovskim poručnikom Babićem. Vrijeme: sedamdesete, dakle, vrijeme nakon Proljeća. Ne mislite li valjda da je Franjo putovao bez putovnice i bez znanja Udbe...29.10.2005.
09.12.2006. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
6. Prije toga: No, dajte si malo truda, i pokušajte, Željko i Pospani, rekonstruirati "stanje stvari" i tko je tu zapravo tko. Tko su good guys? Zašto su to dobri momci nasuprot onim lošim momcima, za koje također treba kazati zašto su loši momci? (Recimo, Perković: Jebiga, ispada da je čovjek progonio Hrvate samo zato jer su Hrvati - možda, ne znam - štoviše da je sudionik organiziranja ubojstava Hrvata u iseljeništvu, a onda, odjednom, sa Šuškom kontrolira ulaz u Lisinski na Prvi opći sabor HDZ-a, da bi mu sinak savjetovao Stipu!? O.K., mogu skužiti tko je Perković: tip koji ima kojekakve dokumente, mikrofilmove, dokaze etc. protiv današnje nomenklature pa ga svi mogu povući za kurac, no, kaj je sa Šuškom i Mesićem? Zakaj oni puše - bez obzira na sav raspon njihovih ideoloških razlika i politički i privatni animozitet - tog istog Perkovića? Zato jer i njih drži za jaja? Jebeš ga, pa barem ovdje ljudi lako nestaju - da bi Perković ucjenjivao i Stipu i Gojka, e, to je malo previše, nije li!? A ako je takav frajer da zbilja sve drži u džepu, svaka mu dala - frajer je kokao koga je htio, a pokojni diktator i navodni ustaša Gojko nisu mogli bez tog hrvatoždera!!! Nabijem ja na kurac sve to skupa, od događaja koje komentirate, pa do komentara i interpetacije! Samo me zanima kad će se u tumačenjima pojaviti mistički aspekti, Degen koji Stipa inicira u masoneriju, Sanadar koji je s Žužulom u Malteškim vitezovima, Manolići koji valjda čuva Krajačićevu nepostojeću radio stanicu za vezu s preživjelim NKVD-om i javlja se Putinu na njemačkom, jer mu je to ostalo od dana kad ga je sretao u DDR-u gdje se, jasno, susredao s agentima BND-a, Boljkovac koji u Gorskom kotaru iz kleti komunicira s duhom pokojnog Kopiniča, etc.etc. Tu se može pridodati Starog Brozovića kao Velikog Meštra i mecenu Franje Tuđmana, koji je, i to je jasno, udbaški konfident što sedamdesetih putuje -tvrdi Bože Vukušić - po Europi na sastanke s Bušićem i hss-oviskim pukovnikom Babićem(!), a istovremeno je, kao biva, pod prismotrom UDBE, i, sve u svemu, Hrvatsku je stvorila UDBA i ona njome i vlada (mogao bih uvrstiti bar još stotinjak imena no ne da mi se zajebavati s ozbiljnim stvarima). Dečki moji, ako je tome tako, podignimo udbašima spomenik, jer, Imamo Hrvatsku! To što su je stvorili oni a ne ustaša, a, jebiga, shit happens! Ustaše su svoju prigodu sjebale pol stoljeća ranije. A osim boljševika i nacista, u ovim krajevima, što se izvorne politike tiče, ionako nikog drugog cijelo jedno stoljeće nije ni bilo. Dixi (slojmun 02.09.2005. 12:16)....
Eto, Žac, nekako sam uspio doći do rujna 2005.godne! Kao što vidiš, istina se o Hrvatskoj u Hrvatskoj teško probija! Ovdje se, na tvome blogu, o tom putu piše već godinu dana i kvarat, a da je tek nakon te godine netrimičnog gledanja u oči protivnik tek sad trepnuo: zanimljiva je ta potreba da i baka Ankica kaže pokoju o tim putovanjima, o čemu se dakle nije kazalo niti jedne jedine riječi u službeni, pardon: zvaničnim hagiografijama dr.Franje Tuđmana, zaštitnika probraćenika i s(l)uđenih.
No, to nije jedinstven slučaj; u komentaru koji ću kopirati ispod ovoga, vidjet ćeš da se i druge teme jednako tako prešućuju, iako se periodički same od sebe nameću u javnoj diskusiji i izbijaju na površinu kao ponornica. Pogledaj i sam:
09.12.2006. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
Dragi Željko drago mi je da si usvojio moj kurs i da konačno prašiš po svima, jer, svi su oni iz Krajačićeve kabanice. Joža M. je to rekao javno, u Feralu. Svi oni, to su Joža, Stipe, Franjo, itd.itd. Perković nije prošvercao nedužnog Šuška, niti je Šušak štitio Perkovića, nego su Šušak i Perković dio iste nomenklature! Zato sam ja inzistirao na Tuđmanovim putovanjima Europom sedamdesetih - zato je suvišno pitanje: Kako to da baš Tuđman dobiva putovnicu koncem osamdesetih. Samo idioti, ili oni koji žele dodatno zamagliti stvar, Tuđmana tretiraju kao Tita ili Staljina: stari nije znao, stari je bio krivo ili prekasno informiran etc. Sve je to glupost! Najprije, Tuđman sam po sebi nije presudan za osnutak HDZ-a; Tuđman se pridružio Manolićevoj jezgri, a ne obratno. Babićka tek sad 'otkriva' tko je imao presudan utjecaj u broju podignutih ruku u dvorani do igrališta na Jarunu, no to zna svaki idiot koji je iole upućen u sasvim javnu povijest HDZ-a: Joža je poslavo levate u Panoramu, s Tukijem se otišlo do Borca, Glavaševi dečki stigli su iz Osijeka (zanimljivo, slično se dogodilo i kod Sandijevog izbora), i Tuki je postao šef ekipe u kojoj nije bilo nikoga a da nije imao veze s Udbom. Joža M., Joža B., Slavko D., Stipe M., Vlado Š., itd. itd. Uostalom, Gojko Š. nije odmah bio veliki frajer HDZ-a; zaboravljate da on ipak malo čeka u drugom redu da postane ministar obrane i zakuha stvar u BiH, dok u prvom sjede Joža u belom odelu, Stipe i ostali...Tu je jasno i Tukijev mentor Forum, tj. Brozović, i kak je već rečeno. Dakle, u tom miljeu Perković je bio zadužen isprva za osiguranje prvog općeg sabora HDZ-a. Zanimljivo, onaj koji je mogao sve pohapsiti, logikom ingerencija dužnosti koju je tada obnašao, bio je njegov veliki prijatelj, Toni Nobilo! Zanimljivo je to zar ne, kako se Toni kasnije javlja kao odvjetnik Blaškića, ali i Kutle! Sve je to ista ekipa, i zato se i biraju uvijek isti ljudi za advokate, jer, ti su ljudi ionako sudionici procesa čije istine ne valja dijeliti u širem krugu, a površinske nelogičnosti - recimo, budale se čude kako to da Nobilo brani Kutlu, a zagovara orjunaštvo! - samo su pirotehnika za raju. Perković nije kooptiran nekakvoj nacionalističkoj ekipi, nego je ta ekipa, pod izlikom da je riječ o nacionalistima, uzurpirala čelnu poziciju avangarde nacionalnog pokreta, naprosto zato da bi sačuvala živu glavu! No, da ne tarambasamo samo po istoj škvadri, bilo bi zanimljivo pročitati Jurdanin popis udbaša koje je Šušak kasnije instalirao u Herceg-Bosni (Tuta se zajebavao da tamo vladaju sedam sekretara SKOJ-a), u njegovoj knjizi Stupovi društva. Babićki bi bilo bolje da prestane srati, jer ima nas koji znamo ne samo za Labrador, koji nije bio nikakav Perkovićev uspjeh, nego i za akcije poput one zvane Štakor. Konačno, Labrador je poslužio elegantnom prebacivanju ljudi poput Traživuka u Beograd, ozbiljnih ljudi dakle, opasnih ljudi, kojima je tih godina upravo u Beogradu Babićka pušila kurac, slikavajući se po Srbiji upravo s tom najelitnijom kosovskom ekipom. To što krezubi pijani Mate Bašić sada tu istu Babićku amnestira, malo vrijedi i njemu i njoj - jasno je da je Jasna uronjena u ono što Kuljiš naziva tamnom stranom sile sve do ramena, a ne samo lakata! Usput, jeste li uočili koliko se novinara iz udbaškog legla Nacionala tako lako razmililo po EPH-ovim izdanjima! Čim je Pukica ostao bez lovice, Ninočka je morao zaposliti dojučerašnje smrtne neprijatelje, pak mu je tako jedan Pilaš glavni urednik Slobodne Dalmacije! Jadni Pavić, on zbilja mora rauhati tko god potekne šlic: Kuljiš mu je jebao mater u cijelom jednom broju Nacionala, a evo ga na mjestu urednika Playboya! Latin ga je jebao dvije godine zbog Mreže i honorara, ali Ninočka mora malog pedera objavljivati kad god dečki narede da se malo osokoli urednika programa za emitiranje svih Oluja nad svim krajinama. Otišao sam malu u širinu, no namjerno: Peratoviću, što misliš kako bi bilo kad bi sada iz zajebancije popisali samo ono što se na prvu loptu možemo sjetiti o angažmanu novinara na obvještajnom frontu Međuzemlja i Podzemlja Hrvatske! Ili, što bi bilo kad bi se spomenuli privrede!? Perković će živjeti još dugo, dugo u sreći i blagostanju. Mada mi to ne želimo priznati, Perković je svi mi - ova je zemlja strukturno udbaška, dragi moji dečkeci, i tu nikakvo pomicanje dvij, tri figure ništa ne znači, ili znači otprilike koliko i pišanje u more! Dobru zabavu u danima koji dolaze! P.S. Jedino mi je žao Stipe i Jože. Stipe, jer se malo zanio i bez ikakva razloga poprimao sve te jugoslavene, udbaše, kumove ubojica i mafijaša i ine, samo zato jer je zajebant i, u konačnici, prenonšalantan, a Jože jer sve to zna, jer mu to ide na kurac, jer bi najrađe sve te pikzibnere sjebao jednom za svagda (uostalom, da se stari Tuđman digne iz groba, učinio bi to isto!), samo je jadan već prestar i ima hendikep Amera. Šteta! Da, žao mi je i Budiše! Navodno mu je mraz sjebao papriku! Kaj bu sad Budiša bez paprike, a kaj bumo mi tek bez Budiše! ! (Gje
09.12.2006. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Salaj
Nedavna knjiga Ankice Tuđman pobudila je u g. Peratovica živu mentalnu kombinatoriku u okviru koje spominje i moju malenkost na toliko netočan način da je od svega zapravo točno jedino moje ime. Ukratko:
Pasoš kojim je Tuđman 1977. napustio Jugoslaviju nije bio švedski nego krivotvoreni jugoslavenski a Tuđmanu ga nije uručio Majstrović.
"Matija Gubec" nikada nije bio "legalni klub Jugoslavena" vec "Društvo prijatelja Matice Hrvatske" i kao takvo od samoga početka pod velikim pritiscima jugovlasti. Upravo je to društvo organiziralo najveće demonstracije protiv Jugoslavije nakon sloma Hrvatskog proljeća i bilo inicijator okupljanja hrvatskih kulturnih, športskih i vjerskih društava u Hrvatski savez, koji je isto tako bio trn u oku Jugoslavenskog saveza i jugoslavenskih vlasti. Prilikom osnivanja "Matije Gupca" 1970. kao društva prijatelja MH na jugoambasadu je poslan primjerak statuta da bi se od mogućih optužbi u domovini zastitila Matica Hrvatska. Bio je to jedini "doticaj" - na traženje da dođemo na ambasadu društvo nikada nije ni odgovorilo.
Ovo mi je prva vijest da me je netko među emigrantima u Švedskoj spominjao kao suradnika CIA-e ali znam da je Udba pokušavala progurati tu laž pozivajući se na činjenicu da sam 1952-54 studirao pri Koledžu Slobodne Europe i sveučilištu u Strasbourgu. Djelatnost Slobodne Europe bila je tada financirana javnim sakupnim akcijama "Crusade for Freedom" a tek je znatno kasnije izašlo na vidjelo da je u financiranju sudjelovala i CIA. Tijekom tih dvaju godina nitko ni jednom riječju nije spomenuo CIA ili s njihove strane tražio kontakt. U koledž sam bio primljen na preporuku vođa HSS-a Vlatka Mačeka i Jurja Krnjevića. U priči o CIA jedino je istina da je tijekom mog upravljanja Hinom Ivić Pašalić inicirao u tjedniku "Danas" objavljivanje dijelova knjige jednog beogradskog novinara povezanog s udbaškim strukturama u kojima se - pod upadljivim naslovom - ponavljala laž o meni.
Magistrirao sam pri američkom sveučilištu Johns Hopkins i točno je da su mi Amerikanci, ali ne CIA, platili to školovanje. Sveučilište mi je dodijelilo stipendiju na osnovu preporuke moga švedskog mentora, profesora Erika Lundberga, koji je tada važio kao jedan od najpoznatijih svjetskih imena i bio predsjednik Međunarodne udruge ekonomista.
Netočno je da o putu Franje Tuđmana nigdje ništa nije napisano. Ja sam ga sam spomenuo u elaboratu o Hrvatskom proljeću i dijaspori, objavljenog u Hrvatskoj reviji 1/2002 (http://www.matica.hr/HRRevija/revija05.nsf/AllWebDocs/proljece) a čuo sam da stvar u svojoj knjizi o Tuđmanu naveliko prepričava Darko Hudelist, koji je iscrpno intervjuirao Vladimira Pavlinića, uglednog novinara i prvog, dugogodišnjeg glavnog urednika Glasa Koncila, koji je obavio preinake pasoša.
Branko Salaj
obzirom da su mu Amerikanci platili neko školovanje u SAD-u.
09.12.2006. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
....nadnevak je:! (Gjelaludhin Joyce 05.11.2005. 00:24)!
(Bože, što sam maštovit u izmišljanju ovih idiotskih nickova, pa to je za Kiklopa!)
Dakle, sada se ovdje otkriva ponovo i kao da o tome nitko ništa nije kazao čak i uloga Branimira Glavaša u nastanku HDZ-a! Pa to je stvarno nevjerojatno: u Hrvatskoj su usta zatvorena kao u Bugarskoj za socijalizma: tako snažno, da se i krajnici operiraju rektoskopijski! Ili se ovdje namjerno ne žele stvari čuti, saznati, zapamtiti! Pa tko ne zna kako je Glavaš osnivao HDZ na igralištu "Borca", taj ne zna ama baš ništa o nastanku Hrvatske!
Oooooooooooooopsss! Netom nakon što sam pasto gornji komentar, ugledao sam javljanje gospodina Salaja. Gospodine Salaj, pozdravljam Vas! Dobrodošli u ovu diskusiju, i lijepo je da nam svojim svjedočenjima pokušate osvjetliti te mračne stranice hrvatske prošlosti. Ne nerasvjetljene, nego mračne, jer, što se za života dr.Tuđmana, dok ste još stolovali preko puta Sabora, i dok je Nikola navraćao k Vama i Grubišiću u Ministarstvo informiranja, dakle zašto se onda ove stvari nisu hrvatskoj javnosti objasnile i posvjedočile! Ponajprije, dakle, nemojmo se više pozivati na Hudelista, jer Hudelist je očito dvorski kroničar, čovjek kojega to isto društvo pozove kad god treba kakvu službenu objavu - kako Tuđman, tako i Mesić: preko Hudelista je, recimo, išao u javnost podatak o sastanku Pašalića i Mesića kod Šelendića, činjenica koja je toliko izbezumila Pukija, a koja svjedoči da je Hudelist samo EPH-ov kurir za vezu i kao takav sasvim nepouzdan svjedok: Hudelist piše što mu se veli da piše, i ništa ni više ni manje od toga - nego se pozovimo na same događaje, vjerodostojnije svjedoke i zdrav razum. Ako se pouzdamo u potonje, prvo je pitanje, gospodine Salaj, kako to da sada toliki, pa eto i Vi, sasvim pouzdano znaju o tim Tuđmanovim putešestvijama, dapače da se o tome sporadično i pisalo, kao reimo u Hrvatskoj reviji iz Vašega pera, ali da niti jedan jedini hrvatski dnevni ili tjedni list, koji inače obilje stranica posvećuju svakom detalju života obitelji Tuđman, nij posvetio jednom od središnjih podataka Tuđmanova života!? Središnjih, jer, gospodine Salaj, prestanimo se praviti blesavi: dr.Franjo Tuđman, dakle, putovnicom koju je prepravio Vladimir Pavlinić, glavni urednik Glasa Koncila (!), putuje ilegalno u inozemstvo na sastanak s Bušićem, Babićem i inima, a famozna Udba o tome ništa ne zna!!! Doduše, o tome očito sve znaju svi u Hrvatskoj i van nje, ali, iz nekog čudnog razloga šute! Znate li zašto šute, gospodine Salaj: zato jer u biografijama svih vas ipak perenira jedna nedosljednost, otajnost, nešto što se ne može ili ne smije tumačiti, s čime se odlazi u grob! Recimo, gospodine Salaj, uz Vas se pak veže ona kontroverza vijenca na sprovodu čovjeku za kojega ste kazali, ako je vjerovati emigraciji:"Oni neka samo ubijaju, ja ću nositi vijence". Čovjek ne bi vjerovao da ste tako nešto izgovorili, ali, tko zna, eto, ako je glavni urednik Glasa Koncila sjajan falsifikator koji je obmanuo i jugoslavensku Udbu, ako je kabinetski general hrabri ilegalac koji prelazi jugoslavensku granicu da bi razgovarao s Bušićem (mada, možete li objasniti zašto bi Tuđman toliko riskirao, stavljao glavu u torbu, te opasne 1976.godine, samo da bi razgovarao s Brunom? Zašto je taj razgovor bio toliko važan? Kako to da je i Ankica putovala neopazice u Austriju da bi razgovarala s vezom? Kako to da Udba nije ništa znala o tom intenzivnom muvanju obitelji Tuđman, a vidjeli smo, za života dr.Tuđmana, da su navodno snimali svaki njihov izlazak iz kuće u Nazorovoj!? Jesu li te snimke pokazane samo kao alibi? Je li Tuđman onda dakle ipak radio za Udbu, gospodine Salaj, ili je ta famozna tajna policija bila zapravo inkompetentna poput Karamarkovih špiclova!?) onda je moguće da ste i vi bili neobično hrabri za čovjeka ovakvog javnog imagea!
09.12.2006. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
Gospodine Salaj, Pašalić je radio o glavi mnogima, pa tako, vi kažete, i vama. Možete li kazati zašto? I, je li to bio samo Pašalić, ili je Pašalić samo nečija lutka? Tko je to vukao konce? Kome je to smetao Branko Salaj, dugogodišnji emigrant, čovjek školovan u inozemstvu, s preporukama samog dr.Vlatka Mačeka...? Da nije Ivić Pašalić samo glasnogovornik onih hrvatskih snaga kojima je smetala hrvatska emigracija, a koje je ovdje zastupao, recimo, ne Pašalić, nego Josip Perković ili možda Josip Manolić? Što o tome mislite?
09.12.2006. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
Gospodine Salaj!
Je li fus nota u kojoj kažete:"Koliki je pak ugled, ili u svakom slučaju povjerenje, uživalo to društvo prijatelja Matice hrvatske najbolje svjedoči činjenica da su dr. Franju Tuđmana, kome je taj krug ljudi organizirao ilegalni dolazak u Švedsku 1978, ovdje primili najkompetentniji švedski dužnosnici (Carl Bildt, tada državni tajnik u predsjedništvu švedske vlade, Pierre Schori, tada vanjskopolitički tajnik socijaldemokratske stranke a sada švedski veleposlanik u UN, te predsjednik parlamentarnog odbora za vanjsku politiku iz stranke centra). Sličnih je međunarodnih veza bilo i na drugim stranama, ali ih je trebalo htjeti iskoristiti. U tom je pogledu Zagreb bio, a u mnogo čemu i ostao, mentalno zasužnjen u svom habitusu kolonijalne pasivnosti ili, u najboljem slučaju, kavanskog umovanja." jedino mjesto na kojem spominjete Tuđmanov put u inozemstvo?
Ako jest, a čini mi se da jest, onda je riječ o više putovanja dr.Tuđmana van, a ne o jednom, pa stvari postaju sve zanimljivije! Dakle, osim na sastanak s Bušićem i Babićem - usput, vi biste kao čovjek blizaj Krnjeviću i uopće starom HSS-u mogli znati tko je bio taj pukovnik Babić i zašto je bio toliko važan da Tuđman potegne na ilegalan sastanak s njime riskirajući pri tome glavu, jer, kako sami kažete:"U Hrvatskoj su još sredinom 60-ih godina postojali policijski dosjei za 2/3 pučanstva u gospodarski aktivnoj dobi. Bilo ih je, relativno govoreći, osam puta više nego npr. u užoj Srbiji, što jasno svjedoči o nacionalnoj komponenti policijske strahovlade." - Tuđman godinu dana kasnije, po vašem svjedočenju 1978.godine, odlazi na ILEGALAN SASTANAK U ŠVEDSKU, ni manje ni više nego s CARLOM BILDTOM!!! Gospodine Salaj, vi ste bili ministar inforiranja u hrvatskoj vladi, pa vas molim za malo pribranosti i razuma: dakle, dr.Franju Tuđmana u Švedskoj prima službenik tadašnje švedske vlade, a vi tvrdite da o tome jugoslavenska polilcija ništa ne zna!!!? Također, taj isti Carl Bild, koje li slučajnosti, krstari prostorom zaraćene Jugoslavije devedesetih, ali mi o njegovim poznanstvima s Tuđmanom sve do vaših napisa ništa nismo mogli znati!!? Dobro, kako to da osioni Tuđman nije ni u jednom trenutku kazao:"Znam ja tog crvenog/crnog/žutog vraga još iz....!"? I kako to da se ovim prostorom bave baš ljudi koji su dakle već dvadeset i više godina u doticaju s "materijom": njemački obavještajni čelnici, švedski državni tajnik, itd.itd...odjednom postaju protagonsti međunarodnog utjecajana ovim prostorima, a njihovi davnašnji "ilegalni" sugovornici vode navodno avangardu nacionalnog pokreta Hrvatske! Kakva farsa! Doduše, budući da i vi govorite o pripremi raspada Jugoslavije, jer - a to je novitet za ovdašnje rasprave - svjedočite da je jednu vrst konfederiranja Jugoslavije imao čak i Bakarić!, možda sve ovo i nije farsa, nego nekakva okultna povijest raspada Jugoslavije i nastanka Hrvatske, o kojem, nažalost, građani ove zemlje ama baš ništa ne znaju! Molimo Vas stoga da se malo zadržite na ovom blogu i u razgovoru s nama pripomognete rekonstrukciji tog dijela hrvatske povijesti. Hvala vam!
09.12.2006. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Blog
KEMOTERAPIJA.
Dragi moj Kemo, nedavn si kazao da konačno dolazim na svoje. Nažalost, bio si u pravu. Nažalost, jer moje se najcrnje slutnje ne samo ostvaruju, nego i umnožavaju: kao što vidiš, svi smo mi devedesetih bili samo statisti na pozornici koja je pripremana još od šezdesetih! Na kraju će ispasti da druge Jugoslavije zapravo nije ni bilo, da su nam tajili svo to vrijeme brojen upade i diverzije sve do u duboke pedeseta, sve te anticipacija raspada već šezdesetih, svu pripremu sedamdesetih...riječju, da je druga Jugoslavija samo kronika vlastitog raspadanja i projekcija osobne Titove karizme.
Nevjerojatno je u svemu ovome kako svjedoci svih tih događaja o bitnom šute: iako je sasvim očito da je raspad Jugoslavije pomno pripreman i da su u tome sudjelovale začuđujuće brojne međunarodne adrese - k vragu, pa čak i Švedska! - Hrvati do dana današnjega nisu našli za shodno slobodno progovoriti o tridesetak posljednjih godina svoje povijesti (dakle: povijesti nastanka Hrvatske!) niti jednim jedinim slovom!
Vidiš li ti to, moj Kemo?! Tuđman odlazi "ilegalno" u Švedsku, prima ga državni tajnik Carl Bildt, a do dana današnjega nitko se ovdje nije javno zapitao, pa napisao jedan od nebrojenenih hrvatskih eseja, jer Hrvati su svjetski prvaci u esejiziranju u iznošenju kojekakvih zapažanja i uzgrednih opaski, o toj neupadljivoj epizodi u kojoj kasniji prvi hrvatski predsjednik, za najžešćega progona Hrvata u 20. stoljeću - a to su sedamdesete - putuje po Europi, godinu za godinu, održava sastanke s emigracijom i stranim državim službenicima, a da se nitko ne pita kako to on, taj budući prvi predsjednik nezavisne Hrvatske države unatoč toj okrutnoj Udbi putuje po Europi, a kasnije i Americi, slobodno, u domovini nekažnjeno, bez konzekvenci, navodno putovnicom prepravljenom rukom znamenitog falsifikatora koji je u građanskom životu glavni urednik Glasa Koncila, i nitko u javnosti ni u policiji ni u Partiji ni u Jugoslaviji općenito o tome ali pojma nema, nego odjednom, iz vedra neba, Tuđman postaje predsjednik Hrvatske! Tko je u Švedsku, recimo, slao Tuđmana? Tko pak godina dana prije na sastanak s Bušićem? Tko organizira te susrete? Kako su Šveđani znali tko im dolazi? Zašto ga uopće primaju? Koja je Tuđmanova misija?
...
Da, Kemo, eto, kao što vidiš, nakon godinu i pol dana moga angažmana na ovome blogu, stižu potvrde svega onoga za što se isprva činili da je nekakva teorija urote: kao što od samoga početka tvrdim, svi se ti dečki cijeli jedan život znaju, ne samo ovi naši, domaći, nego, ispostavlja se, čak i stranci koji su ovdje krstarili devedesetih, a stvaranje se Hrvatske ispostavlja ne kao svrha, nego tek kao sredstvo preživljavanja starih struktura u novonastalim okolnostima epohalnog neuspjeha komunisitčkoga projekta, njegova sloma i nacionalne emancipacije zemalja istočnoga lagera.
Puno te pozdravlja, tvoj
09.12.2006. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
45lines
@Branko Salaj, u tom slučaju nisam svjedok iz prve ruke niti sam igdje čitao o Tuđmanovom ilegalnom putovanju. Knjiga Bože Vukušića ostala mi nepročitana u Münchenu kod prijatelja nekadašnjeg konzula, a danas predstavljenog ahenta SOA-e u Berlinu Gordana Akrapa. Hudelista, kojeg je k Tuđmanu doveo dr. Ivić Pašalić, nisam pročitao u cijelosti. Za Majstrovića sam rekao: kladim se, ali se ne bih zakleo. Vas sam se sjetio jer Vas izrijekom spominje Ankica Tuđman. Na kontakte s njom Vi se u ne osvrćete. Čudi da ona koja je bila Tuđmanova osoba od najvećeg povjerenja piše o 1977., vi o 1978. a Bože Vukušić o 1976. Dragi blog kaže da je i Ljerka Mintas Hodak spominjala 1976. Tko laže? Tko je neobaviješten? Ili ste svi vi u pravu, pa ispada da je Tuđman malo-malo "ilegalno" izbivao iz zemlje, što je obzirom na tadašnje okolnosti koje spominje Dragi Blog, nadasve sumnjivo.
P.S. "Švedska" putovnica se odnosilo na pretpostavljenu vezu preko koje je došla Tuđmanu, a ne na zemlju.
09.12.2006. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
from hell island
o tudjmanovom putu u inozemstvo pisao je (cini mi se) '89. beogradski NIN. sjecam se slika u boji na kojim dominiraju hrvatske zastave. tad sam imao 11 godina :)
09.12.2006. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boletus
A joj , svaka čast onome tko se bavi tim temama. Meni je to skoro pa bez veze. Pozdrav.
09.12.2006. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi blog
@Žac, ne razumijem što pokušavaš ustvrditi? Najprije, u postu tvrdiš da nigdje nisi pročitao ama baš ništa o Tuđmanovim putovanjim van, osim iz moga pera, a ja na tvome blogu - kao što sam ovdje ilustrirao citatima - o tome govorim godinu i pol, citirajući izvore. 2. Potom, pitaš se tko laže u pogledu datuma Tuđmanova putovanja, zaključujući i sam ono što se u gornjim komentarima već govori, a to je da nije riječ o jednom putu, nego o više putovanja: Jedan je put u Švedsku, o kojem govori i Salaj, a drugi je put na sastanak s Bušićem, o kojem govorim ja. Ovaj, o kojem govorim ja, zbio se 1976.godine, a onaj o kojem govori Branko Salaj, 1978.godine. Ne razumijem otkud ti to da bi netko lagao bilo što u pogledu tih datuma? 3. To da je Ljerka Mintas Hodak spominjala susret s Bušićem nije nikakvo nagađanje, nego je činjenica: kao što sam već napisao, kazala je to pred više stotina svjedoka! Dakle, Žac, budući da si na božićnom sajmu, zabavljaj se, a komentare pomnije pročitaj po povratku! :)))
Ovako, čitajući ovlaš i nesmotreno, propuštaš bitne činjenice i postavljaš izlišna pitanja, ili pak ona na koja je već u tekstovima odgovoreno. Jest da su poduži i traže vremena, ali, takva je i tema. Ugodan boravak u jednoj dosadnijoj, i zato možda sretnijoj zemlji! Pozdravi svoje,
09.12.2006. (23:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Salaj
Osvrt Branka SALAJA:
Skica odgovora na blogu Peratovic
Prije odgovora na neka pitanja treba za početak razjasniti par stvari:
1. Nisam baš neki bloger, ovo je prvi put da se uopće sudjelujem u nekoj raspravi ove vrsti, a to znači da i nisam pretjerano vičan čitanju tih gomila riječi i zapretanih osjećaja najrazličitijih digniteta te razaznavanju, tko što kaže i na što odgovora. No cijenim dobre namjere većine, cijenim pristojan ton, koji se tu i tamo iskazuje, i suosjećam u mnogo čemu s frustracijama, sa svim onim jadom i čemerom, koji u nas prati svakoga tko se iz čistih namjera bavi javnim poslom (a za čudo Božje ima i takvih!). Molim, dakle, da to uvažite kao pozadinu moga javljanja.
2. Da bi ova rasprava imala nekog smisla, i da ima nade da od nje nešto naučimo, moramo se dogovoriti o čemu mi to zapravo. Nakon gotovo četiri desetljeća izbivanja u stranom svijetu najviše me je pri povratku u domovinu iznenadilo do koje mjere u nas – ne samo u politici nego uopće - caruje duh konspiracija, skrivenih igara, zakulisnih makinacija u malome i velikome. Ne da toga nema svagdje u svijetu, a kod nas posebice, ali nije i ne može biti prevladavajući način života i prosuđivanja! Kad bi bio, nisam siguran da bi se uopće isplatilo živjeti u takvom okružju.
U svakom slučaju pristup po kome se u društvu sve događa kao rezultat podzemnih djelatnosti, smicalica i usmjeravanja ima katastrofalne posljedice za komunikaciju među ljudima – u nas je čak u svakodnevnom životu i u najjednostavnijim egzistencijalnim pitanjima teško usmjeriti razmišljanje na meritum stvari, na činjenice, na racionalnu raščlambu, jer je se vrlo često prije svega i iznad svega postavlja pitanje: „Što li se to krije iza izrečenoga“. Pa onda raspredanja („afere“) oko toga potpuno dominiraju a vrlo jednostavne činjenice se zaboravljaju. Za vrijeme komunizma bio je to vrlo učinkovit model vladanja – ali kome on služi sada?
Spominjem ovo iz vrlo praktičnog razloga: Budete li u svaki zarez moga teksta umetali neka duboka skrivena značenja, bolje je da stvar odmah dovršimo. Obrnuto, naša rasprava može poslužiti da se činjenice postave na stol a onda je na svakome da se prema njima odredi.
3. Molim da uvažite da nemam mnogo vremena ali da sam, kad već odgovaram, želio biti iscrpan i točan.
Elem, na posao:
a) Najprije treba biti na čistu s godinom putovanja Franje Tuđmana u Švedsku. Radi se o godini 1977. i ja se ispričavam što sam s netočnim podatkom o 1978. u fusnoti moga elaborata naveo na pogrešna razmišljanja. Pisao sam na pamet a to se brzo osvećuje. Nema ničega u onome što znam i o prilikama, u kojima je živio Tuđman a i o životu u dijaspori, da predpostavim da bi on bio na bilo kom drugom inozemnom putovanju tijekom druge polovice 70-ih godina. Vjerujem zato da je i podatak o navodnom putu 1976. netočan i da se radi o sličnoj zabuni, do koje je došlo kod mene. No o tome treba pitati g. Vukušića.
b) Put sam organizirao ja, uvelike pomognut skupinom od šestorice prijatelja od kojih je samo još jedan znao sve pojedinosti. Nitko van tog kruga nije bio upoznat sa stvari jer smo u najvećoj mogućoj mjeri željeli izbjeći da nas otkrije Udba. Ne toliko zbog , koliko zbog onoga koji se vraćao u njene ralje. Za razliku od mog prijatelja Brune Bušića, nikad nisam podcjenjivao Udbu ali sam bio dovoljno realističan da shvatim da nije sveznajuća. To smo i dokazali.
c) Zašto Tuđman? Doživljavao sam ga kao najodlučnijeg i rekao bih najhrabrijeg od neprijatelja velikosrpske vladavine u nas, koga vlasti nisu mogle osuditi a da pri tome sami sebi ne stvore određene probleme prije svega interno a donekle i prema vanjskom svijetu. Svojevrsni Tuđmanov pandan, Veco Holjevac, umro je još dok još Hrvatsko proljeće nije propupalo, a Marko Veselica, Šime Đodan i plejada drugih - sve ljudi u partiji - iz malo mlađe generacije, o studentima da i ne govorim, svakako nisu bili manje hrabri ali su mogli biti, i bili su, sumarno bačeni u zatvor jer nisu od ranije imali Tuđmanovu poziciju u komunističkom društvu i njegovo poznavanje odnosa u Beogradu, posebice u Armiji.
Hebranga se moglo ubiti ali su se dvadesetak i nešto godina kasnije prilike ipak promijenile do te mjere da su se smaknuća na toj razini obavljala „samoupravno“. Tuđman je više navrata spominjao – a mislim da je to i objavio – da je Tito tada naredio da se Tuđmanu „ne pakira“ a ja sam tvrdo uvjeren da je u tome bilo vrlo malo solidarnosti lancmana a puno više brige da si ne stvara nove probleme tamo, gdje su mu najmanje potrebni. Možda je tu bila i politika laviranja između raznih, uglavnom nacionalnih, grupacija u partiji – ja sam zadnja osoba koja o tome može meritorno govoriti.
No Tuđman je, kakav je već bio samouvjeren i u politici potkovan, do maksimuma koristio svaku mogućnost da svjedoči u trenutku, kada su se svi oni, koji su ostali na slobodi, bili povukli u mišju rupu. Strani novinari, koji su dolazili u Zagreb – a nije ih baš ni bilo mnogo budući da je Zapad preth
15.12.2006. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Salaj
No Tuđman je, kakav je već bio samouvjeren i u politici potkovan, do maksimuma koristio svaku mogućnost da svjedoči u trenutku, kada su se svi oni, koji su ostali na slobodi, bili povukli u mišju rupu. Strani novinari, koji su dolazili u Zagreb – a nije ih baš ni bilo mnogo budući da je Zapad prethodno dao zeleno svjetlo čistkama proljećara – nailazili su na zatvorena vrata, osim kod Tuđmana. Bilo je jasno da je on i tip čovjeka koji je voljan preuzeti rizik povezan s prelaskom granice s ilegalnim papirima.
d) Zašto Švedska? U toj je zemlji na moju inicijativu početkom 1970. godine stvoreno Društvo prijatelja Matice Hrvatske Matija Gubec, koje je tijekom prvih dviju godina svoje djelatnosti pokušavalo njegovati odnose s Maticom. Kažem pokušavalo, jer su tijekom većeg dijela 1970. Matici bili zabranjeni kontakti s nama zbog mojih javnih nastupa na radiju i u novinama. Prosvjedovao sam, naime, neposredno prije osnivanja društva, protiv švedskih medija koji su umorstvo u Švedskoj jednog mladog srpskog emigranta pripisivali navodnim ustaškim teroristima, iako je po svemu bilo očito, a to je istraga brzo i dokazala, da je počinitelj bio žrtvin prijatelj, poslan od Udbe. Novoosnovano DPMH Matija Gubec u potpunosti se izoliralo od svakog doticaja s jugoslavenskim vlastima (osim što im je poštom poslan naš Status, kako bi se izbjegle optužbe Matice za nekakve neprijateljske doticaje vani).
Kombinacija javnih osuda Udbe i nekomuniciranja s jugoslavenskim vlastima bila je dovoljna da zagrebačke vlasti, koliko god proljećarske, zabrane Matici (ranije bliske) doticaje sa Švedskom, pa su oni tijekom 1970. u najvećem dijelu ostali na razini kupovanja i raspačavanja knjiga i časopisa.
U ranije spomenutom članku u Hrvatskoj reviji (1/2002) spomenuo sam i vrlo povoljan odnos, koji je švedski premijer Olof Palme u ožujku 1971., par tjedana prije umorstva ambasadora Rolovića, zauzeo prema Gupcu. Palme je tada, iako iznimno dobro upoznat sa složenošću naše situacije, posebno istaknuo našu povezanost s jednom institucijom – kakve god (njemu poznate) političke probleme ona imala – u zemlji s kojom Švedska ima prijateljske odnose.
Na izlasku sa sastanka Palme je dao izjavu švedskoj novinarskoj agenciji kako će vlada razmotriti naše prijedloge rada s hrvatskim useljenicima. Nepotrebno je spominjati kakve je probleme u tom za nas iznimno povoljnom dijalogu sa Šveđanima stvorio napad na jugoambasadu, čiji su se snažni negativni repovi provlačili kroz švedske medije gotovo 15 godina. A za nekoga tko se zanima za jugoslavenske prioritete na tom području možda nije nevažna pojedinost da je prvi zahtjev službene jugodelegacije, koja je došla u Stockholm dan nakon Rolovićeva umorstva, bila je zabrana djelovanja – „Matije Gupca“, jedinoga hrvatskog društva koje je umorstvo osudilo!
Spominjem sve ovo u poprilično detalja da bi vam bila jasna koncepcija - koliko mi je poznato jedinstvena u dijaspori - po kojoj su se Hrvati deklarirali kao manjina u novoj domovini, usmjereni na kulturno i športsko okupljanje ali, i to je vrlo važno, aktivni se suprostavljajući kršenju ljudskih prava u svojoj staroj domovini. Bilo je to legitimiranje političke djelatnosti u sasvim konkretnom smjeru i bez ulaženja u političke zavrzlame emigracije, koje su trošile ogromnu energiju i kao takve bile i marljivo podhranjivane od Udbe. Zato je ona i bila opasna.
Kada je došlo do pogroma protiv Hrvatskog proljeća, „Matija Gubec“ je koordinirao najveće (u Europi u odnosu na broj useljenika , pa i u apsolutnim brojkama) prosvjedne demonstracije u Göteborgu. Krug oko „Matije Gupca“ je zatim godinama skrovito organizirao prosvjedne demonstracije prilikom službenih jugoslavenskih priredbi, štrajkove glađu i skupljanje sredstava u fond solidarnosti sa zatočenicima i sl. Zbog toga je bio najoštrije napadan, naročito u beogradskim glasilima, i izvrgnut direktnom udbaškom špijuniranju, što je u nekim slučajevima bilo i otkriveno i sankcionirano od švedske policije. A objavljene su i neke izjave bivših suradnika Udbe, kako se planirao atentat na mene.
Dakle, u odnosu kruga, o kome govorim, na domovinska zbivanja nije bilo ni najmanje sumnje. No u odnosu spram švedskih vlasti pobojavali smo se da bismo mogli izgubiti određenu „nazovilegitimnost“ jer početne prijateljske institucije u zemlji – jedine za nas prihvatljive - više nije bilo. Dolazak Franje Tuđmana, osim razumljivog političkog interesa, pokazao je Šveđanima da mi i dalje imamo veze s potisnutim hrvatskim demokratskim pokretom u zemlji. Tako je na najvišoj švedskoj državnoj razini stvoreno određeno razumijevanje za stvaranje Hrvatskog saveza u Švedskoj. Ono je završeno godinu dana kasnije i „Matija Gubec“ je taj Savez prenio i financijsku pripomoć koju je dobivao od švedske države. Tuđmanov posjet bio je važan argument u našu korist, koliko god to tada bilo nepoznat ostalim sudionicima u stvaranju i afirmaciji Saveza.
15.12.2006. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branko Salaj
e) Pristup švedskim političarima bio je sigurnosno iznimno riskantan jer se činilo vjerojatnim da će razgovori na tada zaista najvišoj mogućoj razini biti dojavljeni švedskoj obavještajnoj službi a obavještajnim krugovima nije strana razmjena informacija. No prošlo je dobro jer smo sugovornike upozorili upravo na tu opasnost i upozorili ih da bi „curenje“ informacije jasno ukazalo na kanal. Osim toga mogli smo biti relativno sigurni da će političari stvar zadržati za sebe ili na nj staviti jak embargo – njima je bilo zanimljivo doći u kontakt sa skrivenim kretanjima u zemlji, s kojom su imali inače vrlo bliske odnose, iako im naravno nije bilo ni na kraj pameti ići dalje od toga. U doticaju s istaknutom osobom, koja se ilegalno nalazi van Jugoslavije, preuzimali su određeni politički rizik pa je zato i njima bilo u interesu da se ne dozna da su sastanci održani.
Znam da je ovu hermetičku sigurnost i racionalan pristup teško razumjeti u zemlji u kojoj najtajniji dokumenti pronalaze put do medija u roku od par dana a goleme se količine takvih dokumenata šalju na pr. u Haag, uglavnom bez ikakvih provjera nacionalnih interesa. To je, recimo, ta mala razlika između Švedske i Hrvatske…
f) Tuđman je u mojoj nazočnosti u predsjedništvu vlade gotovo cijeli jedan sat razgovarao s Carlom Bildtom, koji je i onda i sada bio intenzivno bavio međunarodnim problemima. On je prenio Tuđmanu i vrlo zanimljive rezultate jedne povjerljive ankete – prve takve vrsti - koju je njegova (Konzervativna) stranka napravila 1976. među useljenicima raznih nacionalnosti uoči lokalnih izbora, na kojima su useljenici imali pravo glasa na lokalnoj razini. Tuđman se zatim, sa mnom u pratnji, nešto kraće sreo s međunarodnim tajnikom Socijaldemokratske stranke Pierre Schori-om, kasnije ministrom i veleposlanikom u UN, u zgradi stranke, te, u zgradi parlamenta, 20-tak minuta s predsjednikom vanjskopolitičkog odbora Riksdagena Pär Granqvist-om (iz stranke centra).
g) Prije dolaska u Švedsku Tuđmana sam s Vladimirom Rozijanom, mojim nasljednikom u predsjedanju „Matiji Gupcu“, doveo u Köln gdje je sreo krug ljudi, koji su tamo,uz moju malenkost, dogovarali početak izdavanja „Poruke slobodne Hrvatske“: Gojko Borić, Vladimir Pavlinić i Tihomil Rađa. Svi sastanci i prijevozi obavljeni su u najstrožoj tajnosti.
h) Prije povratka pitao me je u Stockholmu za mišljenje, da li da se sastane s našim zajedničkim prijateljem Brunom Bušićem i možda još kim, a ja sam mu odgovorio da sam zabrinut za njegovu sigurnost i da na njegovom mjestu ne bih riskirao, jer ne možemo biti sigurni da Bruno nije pod kakvom prismotrom. No, dodao sam, ako se misli sastati, neka mi o tome ništa ne govori, jer ne bih htio biti suodgovoran ako priču netko provali. Očito je da je on ipak riskirao kako bi susreo svoga ranijeg suradnika Brunu a da se pri tome navodno sastao i s pukovnikom Babića. O tome ja, međutim, ništa ne znam – kad se o tome moglo slobodno govoriti, imali smo važnijeg posla. Mislim ipak da nije korektno reći da se Tuđman muvao samo tako Europom na tom svom jedinom putovanju, niti da je na njega išao u prvom redu da sastane Bušića, koliko god mu taj bio drag.
Konačno riječ, dvije o osobama spomenutima u blogu:
i) O domobranskom stožernom pukovnike Ivanu Babiću moglo bi se i trebalo mnogo pisati. Stekao je svoje časničko obrazovanje u elitnom francuskom St. Cyru a bio je blizak neuspjelom pokušaju određenih haesesovskih krugova da 1943. u Hrvatskoj preuzmu vlast i odvedu Hrvatsku u saveznički logor. U okviru te akcije prebjegao je zrakoplovom u Italiju ali tamo bio loše primljen i zatočen. U emigraciji se držao dalje od politike ali je u svojoj španjolskoj osami bio jedan od njenih najlucidinijih analitičara.
j) I u ovom blogu i u ranijim napisima o ulozi Vladimira Pavlinića u krivotvorenju Tuđmanove putovnice prisutna su nevjerojatna izvrtanja i netrpeljivost, svojstvena situacijama, kad se ljudi suoče sa činjenicama, koje ne odgovaraju njihovim hipotezama. Da bi priča o Franji Tuđmanu kao eksponentu i lutki zakulisnih snaga, koje permanentno vladaju ovom zemljom, bila točna, treba po svaku cijenu omalovažiti i popljuvati Pavlinića zbog njegove uloge u švedskom putu. Radi se o vrhunskom intelektualcu, koji je bio glavni motor u pokretanju i devetgodišnjem uređivanju jedinih novina van kontrole jugovlasti „Glasa Koncila“ i kasnije napravio ogroman doprinos emigrantskom izdavaštvu, o teologu, filozofu i publicisti koji govori par jezika, koji je slikar u akademskoj klasi i izbrušeni informatičar, koji je odležao tri teške godine Stare Gradiške itd. Umjesto da se iskoriste njegovi potencijali, u slobodnoj ga se Hrvatskoj naziva falsifikatorom jer se u jednoj prilici, ponio na način koji je odudarao od svega što je ranije i kasnije radio. Njegova je krivnja što je omogućio hrvatskom demokratskom pokretu da, oslonivši se na svoje skromne vlastite snage i resurse, napravi jedan važan iskorak.
Da zaključim. O činjenicama vezanim uz putovanje F
15.12.2006. (14:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...