Komentari

danielaland.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • rU

    daniela, dogodilo se vjerojatno i tebi da se, pročitavši neku pjesmu, upitaš - kako može pjesnik točnije od tebe same izreći tvoja najdublja osjećanja, razbistriti tvoje, još uvijek mutne, osobne vode.
    kad' pjesniku to pođe za rukom, dodirnuo je nešto univerzalno. a ti si to upravo učinila, svojom pjesmom.

    avatar

    04.12.2006. (14:51)    -   -   -   -  

  • anessathiel

    AAAAAAAAAAAA bravo!!!! Čestitam ženo, od sveg srca!!!!! ;)))) Znala sam ja da'š ti uspjet, i vidiš kako brzo od onda kad sam to spomenula... Ma svaka čast, samo ti radi na tome, i javi za promocije da znam! ;) Pusa!

    avatar

    04.12.2006. (14:57)    -   -   -   -  

  • emanuele

    vidim da pišeš punom parom..samo tako draga. predivna je ova pjesma. čula sam da je u pitanju neka promocija (odnosno pročitala na nekom komentaru) pa ti držim fige. ovaj blog je stvarno malo selo, sve se sazna..:) i ne reci da me voliš
    niti da želiš vječnost
    dodirni moju ruku
    da sve moje
    krvi iz prošlih života
    daju tvojoj novi život    ..predivni i tako snažni stihovi...stvarno lijepo...poljubac draga moja ti šaljem

    avatar

    04.12.2006. (15:08)    -   -   -   -  

  • dviz

    sada je sve :)

    avatar

    04.12.2006. (15:08)    -   -   -   -  

  • srale

    "Zima je..."

    Hladno je....
    Zima...
    Ledeni vjetrovi odnose sve što nam je blisko,
    naše vrijeme,
    sva ta sjećanja,
    moje uspomene...
    Sve...
    Iako ih ne osjećam,
    znam da su vani...

    Dani odlaze a noći ih u stopu sljede,
    lutaju, zapomažu,
    i naposljetku nestaju.
    Sve se pretvara u bljedilo,
    ništavilo,
    počinje treći čin,
    tišina.

    U prsima osjećam bol,
    nestaje mi zraka,
    ne razmišljam o ničemu.
    Otrovala si me,
    okovala za hrid,
    ranila mi um,
    otišla.

    Jesi li se ikada zapitala,
    koliko je oštra ivica vremena?
    U njemu je svaka tvoja riječ utjeha,
    pa makar bila drska i bezobrazna,
    svaki tvoj pogled za mene je istina,
    iako znamo oboje da je laž i prevara.

    Laž i izdaja...
    ta otrovna oštrica sa kojom
    zaklana je naša sudbina.
    Hladnokrvno mučena,
    izgladnjivana,
    pretučena,
    silovana
    i naposlijetku,
    mučki i polako zaklana.

    Krvave su nam ruke,
    oboma.

    Ti si otišla,
    drugome djecu rodila,
    tuđi život uz svoj privila,
    mene živog sahranila,
    zakopala,
    a potom bosim nogama,
    grob mi izgazila,
    svu beskonačnost mi oskvrnula.

    Jel ti savjest plakala,
    dok me zemlja pokrivala,
    dok me hrastovina zatvarala,
    vječni mrak mi podarila?

    Nisi?

    Sa drugima si se smijala,
    životu veselila,
    noć u dan pretvarala,
    radošću sudbu kitila.

    Mene si zaboravila,
    srce mi iskidala,
    još toplu dušu naiskap popila,
    i na hrpu prošlosti me potom,
    odbacila...

    avatar

    04.12.2006. (16:03)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Pjesma Savršenog Trenutka.
    Kao šapat mirisa davnina.
    Jedno od nas se prisjeća sretanja.
    Jedno od nas se vratilo u sadašnjost
    po onog drugoga.
    Jedno od nas je već bilo.
    Već ljubilo.
    Već snilo.
    Jedno od nas ima dar govora
    i pušta onome drugom zmajeve srca
    u nebesa.
    Pjesma Savršenog časka.
    Tako jasna, jezgrovita
    a ipak bajka.

    avatar

    04.12.2006. (16:27)    -   -   -   -  

  • smuki

    sanja te, sanja....ti si mu najgora noćna mora :))))

    avatar

    04.12.2006. (17:09)    -   -   -   -  

  • misko

    Ma sigurno si ti ta...ne može biti druga!
    Čestitam na izdavanju!!!:)

    avatar

    04.12.2006. (18:47)    -   -   -   -  

  • Antuntun

    Rekao bih tako rado da sada je sve, ali dvizga je bila brža i odvukla te u saunu, čini mi se. ;-)

    avatar

    04.12.2006. (18:59)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Ovdje je. Tamna joj haljina što bješe plavetna.
    Uzmahuje njome treperav prosinački zrak.
    Kaput s ključevima, kapica ljepila i pokušaj
    da se održi ravnoteža među sjenama
    što potežu užad potonulim lađama.
    Smrti se igraju naših putovanja,
    a malena sedmica u špilu blagoslova
    čeka da nadođe red na nas.
    Znam. Vrijeme mi je.
    Vilinske se sestre spremaju za bjeline
    svog prvog solsticija. Vrijeme mi je.
    Demonske se proročice upinju
    probiti svu tamu svijeta očima
    Velikog Srebrnog Vješca.
    Znam. Otkucava mi čas.
    Kupujem bon od stotinu šutnja
    i žvaku s okusom poljupca.
    Znam. To srce mi udara.
    Ondje su neki putnici nesigurni
    vozi li zimi njihov kasni vlak.
    Zamagliše se stakla voznih redova.
    Koračam od sjevera do sjevera.
    Znam. Ondje je dvorac One što me dozva.
    Ondje su lusteri kristalnih dvorana.
    Ondje se svu noć dotiču lepršave haljine
    s pogledima plemenitih dvorjana.
    Znam. Sad će pustiti moju stvar.
    Reći ću DA, dok me bude odnosio san,
    reći ću DA, dok me bude izdavao glas
    i bit ću savršen u letu bjelina,
    dok saonice dragih ljudi s kosim očima
    na moje vatre stave bijeli sklad.

    avatar

    04.12.2006. (20:14)    -   -   -   -  

  • desert_rose

    ...reci mi...ponovno...opet...ponavljaj to dok vječnost ne prođe...tako je divno slušati tvoj glas...gledati tvoje oči dok me miluju...reci mi da smo svoji...dovjeka...
    ...divna pjesma...
    ...osmijeh za tebe, mila... :**

    avatar

    04.12.2006. (20:14)    -   -   -   -  

  • Njofra

    Vidim da te kiša
    posebno nadahnjuje

    avatar

    04.12.2006. (20:14)    -   -   -   -  

  • eruditna

    mene općenito smetaju takvi "ti si naj" koplimenti, onda stalno čekam kad će mi on reći/pokazati da se ipak malo zaletio u izjavama. nitko nije savršen. pozdrav danielo plave kose :) savršeno.

    avatar

    04.12.2006. (21:46)    -   -   -   -  

  • Otkucaj vjetra

    ...poput sunca sto ujutro juri po svim pukotinama i ispunjava svaki trenutak svjetloscu...poput mjeseca koji svojim sapatom u tami radja vulkane u srcevom otkucaju...

    avatar

    04.12.2006. (21:55)    -   -   -   -  

  • °°marijana°°

    zanimljivo........
    navrati...............

    avatar

    04.12.2006. (22:16)    -   -   -   -  

  • sewen

    odmori se ljepoto, odmori se carobnice - i neka ti je san posut kaduljom, mirisnom...s daskom vjetra i tragom od soli....
    pozdrav iz Dalmacije...

    avatar

    04.12.2006. (22:28)    -   -   -   -  

  • Irida

    sada je sve, čak i ako on to još nezna..., a pjesma je punokrvna...

    avatar

    04.12.2006. (23:07)    -   -   -   -  

  • LokalPatriot

    siguran sam da je rekao ;-))

    avatar

    04.12.2006. (23:39)    -   -   -   -  

  • Tigar33

    Draga pusa za laku i lijepu noć! :)

    avatar

    04.12.2006. (23:53)    -   -   -   -  

  • pitalica7

    zar bi mogao reći nešto drugo?..:)..nakon ovakvih stihova....pusa

    avatar

    04.12.2006. (23:57)    -   -   -   -  

  • focus

    Mogao bih npr. "Da li je vecera gotova i da li je pivo dovoljno hladno i da li si uspavala klince i da li si pokupila moje kosulje sa peglanja i da li si ...."

    Ali necu jer sam dobro raspolozen ;)

    avatar

    05.12.2006. (01:47)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Plaho je jutro. Nježno dok liježe u potočno korito
    zavojito i dok pogledava niz cestu pitajući se
    za ime vlastito, dok pogađa hoće li prvo sresti
    stvorenje osobito, muškarca ili ženu, il' dijete
    durljivo naprasito.
    Plavo je jutro jer magle pogubiše bijelo pletivo
    u čičkovim poljima i živicama gdje trnje kupinovo
    zrncima krvi pokazuje trag. Šutljivo je i sanjivo.
    Osvrtljivo, jer predosjeća da nije samo.
    Nestrpljivo i samom sebi neshvatljivo.
    Plavo je korito u kom je Nebeska Majka
    rublje nosila sa užeta razapeta među brezama
    ostavljeno u travi s kosom padinom.
    Kapalo je dugo s rukava na mjesta
    gdje je korak zastajao. Mirisno i čisto
    je odisalo sve to na brzinu pospravljeno,
    jer ne valja tminama ostavljati predugo
    naša mjesta u tkanini za grudi i srce nemirno.
    Platno je bijelo nevidljivom pjesmom označeno
    mislenom tintom kojom piše drago predaleko
    stvorenje medvedgradsko, snovitim časkom
    prije no što se od svojih jasnoća odgurnulo
    u maštine beskraje sklonilo i dugo dušom zvonilo,
    namjesto ptičjih krika i oronulih zvonika i padalo
    u neko blijedo tajanstveno ognjilo, izranjalo
    u nesnilo, u vatru u bunilo, i tek pred jutro utihnulo.
    Drago je jutro s Vašim potpisom.

    avatar

    05.12.2006. (07:14)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    savrseno... ;*

    avatar

    05.12.2006. (07:46)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    želiš neizbrisivi trag ostaviti...sretno

    avatar

    05.12.2006. (09:21)    -   -   -   -  

  • Snovi o boljim noćnim morama

    ...sada je sve...

    avatar

    05.12.2006. (09:57)    -   -   -   -  

učitavam...