I u zapadnim demokracijama ima siromašnih i onih bez posla i daleko od toga da si svi mogu sve priuštiti. Naravno ima i ogovaranja a valjda i zavisti jer ona je u ljudskoj prirodi. Ne znam gdje postoji društvo neograničenih dobara. Zamlja je nažalost konačna a ljudi je sve više!!
17.02.2007. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gornji clanak je antropoloskog karaktera, a antropologija se bavi tipicnim, uobicajenim, odnosno prosjecnim pojavama u nekom drustvu. Tipicno je za americki nacin razmisljanja gledati na svijet sa pozicije neogranicenih dobara. Tipicno razmisljanje za prosjecnog Hrvata jeste da su dobra limitirana. Kokopelijev gornji komentar samo potvrdjuje tu tipicnost, a rijec je o pojavi koje mi uglavnom nismo niti svjesni, jer je ona dio nas i naseg mentaliteta u kojem smo odrasli i jednostavno ne znamo drugacije. Upravo zbog toga mi se cini vaznim zapoceti diskusiju po ovom pitanju, jer nas diskusija, razmjena misljenja i bolje shvacanje naseg vlastitog mentaliteta moze necem pouciti. Osobno sam ove razlike u mentalitetu postao svjestan tek nakon vise godina zivota izvan Hrvatske. Jednostavno, covjek se prije ili kasnije mora zapitati kako je moguce da u nekim drugim zemljama stvari mogu funkcionirati savrseno, a kod nase se godinama mucimo sa nekim osnovnim stvarima. Svakako da i kod njih ima zavisti, ogovaranja i mrznje, ali ona kod njih ocito ne spada u prosjek koji bi oredjivao tipicnost njihovog drustva. Svakako da i kod njih ima siromasnih, ali to kod njih ne cini vecinu u drustvu. Kako to da smo mi iznadprosjecni u nekim stvarima u kojima nam to bas nije na cast?
18.03.2007. (17:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kokopeli
I u zapadnim demokracijama ima siromašnih i onih bez posla i daleko od toga da si svi mogu sve priuštiti. Naravno ima i ogovaranja a valjda i zavisti jer ona je u ljudskoj prirodi. Ne znam gdje postoji društvo neograničenih dobara. Zamlja je nažalost konačna a ljudi je sve više!!
17.02.2007. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lorencin
Gornji clanak je antropoloskog karaktera, a antropologija se bavi tipicnim, uobicajenim, odnosno prosjecnim pojavama u nekom drustvu. Tipicno je za americki nacin razmisljanja gledati na svijet sa pozicije neogranicenih dobara. Tipicno razmisljanje za prosjecnog Hrvata jeste da su dobra limitirana. Kokopelijev gornji komentar samo potvrdjuje tu tipicnost, a rijec je o pojavi koje mi uglavnom nismo niti svjesni, jer je ona dio nas i naseg mentaliteta u kojem smo odrasli i jednostavno ne znamo drugacije. Upravo zbog toga mi se cini vaznim zapoceti diskusiju po ovom pitanju, jer nas diskusija, razmjena misljenja i bolje shvacanje naseg vlastitog mentaliteta moze necem pouciti. Osobno sam ove razlike u mentalitetu postao svjestan tek nakon vise godina zivota izvan Hrvatske. Jednostavno, covjek se prije ili kasnije mora zapitati kako je moguce da u nekim drugim zemljama stvari mogu funkcionirati savrseno, a kod nase se godinama mucimo sa nekim osnovnim stvarima. Svakako da i kod njih ima zavisti, ogovaranja i mrznje, ali ona kod njih ocito ne spada u prosjek koji bi oredjivao tipicnost njihovog drustva. Svakako da i kod njih ima siromasnih, ali to kod njih ne cini vecinu u drustvu. Kako to da smo mi iznadprosjecni u nekim stvarima u kojima nam to bas nije na cast?
18.03.2007. (17:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...