Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (46)

Marketing

  • oceana

    svaki oblik života zaslužuje da mu se prilazi s poštovanjem. Kad je pripremljena hrana u pitanju, mnogi iskazuju zahvalnost na vlastite načine, rukom naprave znak križa prije pripreme, pomole se prije jela. To su tek neki od simbola svjesnost o postanku i svrsi te hrane. Razni ljudi na različite načine iskazuju svoju zahvalnost i svjesnost. Najčešće tako da drugi ne vide, ne praveći teatar oko toga, ako su u društvu.
    Lijepo da si potakla tu temu. hugs :- )

    avatar

    03.12.2006. (18:02)    -   -   -   -  

  • 5@k XIII.

    neki ga imaju previše, neki ne nemaju uopće
    nekima je to blagoslov nekima prokletstvo

    avatar

    03.12.2006. (18:06)    -   -   -   -  

  • *Mala_Chi*

    zaslužuje naravno, ali baš kao što kažeš i sama rijetko sjetimo toga...ja to priznajem, nakad se samo bacim na hranu i gotovo...tako mi u svemu što radimo i svemu što se nalazi oko nas, uzimamo zdavo za gotovo, i to nema veze cijenimo li hranu zbog toga što je nemamo ili imamo, to ima veze samo s tima što smo zaboravili da smo u biti mali ljudi...

    avatar

    03.12.2006. (18:15)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    Na zalost, vecina ljudi ne iskazuje nikakvu zahvalnost majci Zemlji na svim bogatstvima koje nam daje. Nekim je roditeljima lakse dati kune za brzu hranu, nego spremiti obrok u radnom tjednu. Vikendom mozda i da, osobito ako se ide na rucak kod djeda i bake. Je li nam tempo zivota nametnuo brzinu i u jelu i u odabiru namirnica, pa niti ne razmisljamo sto sve i kojim redom "trpamo u sebe". Dok na drugoj strani, mnogi umiru gladni, zbog siromastva, zbog izgubljene ljetine...na zalost, oni su vjerovali u majku prirodu i ona im je oduzela onaj njihov trud, dok kod nas, spricani raznim pesticidima, ubrizgani kemikalijama, genetski modificirani, svi proizvodi izgledaju savrseno zdravo....no jesu li...znamo li zapravo sto jedemo?Ovaj post bi se mogao jos prosiriti, zaista zahvalna tema i odlicno da si se dotakla ovoga...

    avatar

    03.12.2006. (18:15)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Zaslužuje. Ali to mogu imati samo subotom i nedjeljeom, ostale dane imam kapitalističku satnicu a ciganske uvjete rada.

    avatar

    03.12.2006. (18:27)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Istina je da se nad takvim stvarima zamislim tek kad netko pokrene temu, u međuvremenu jurim kroz život, obračunavam se s obavezama, gutam hranu na brzinu...svima nam fali vrijeme za opuštanje, razmišljanje i poštivanje pravih vrijednosti...

    avatar

    03.12.2006. (19:55)    -   -   -   -  

  • Irida

    jako dobar post i 5 minuta di 12 da se terminologija mijenja, jer mediji šire zabludu da se sve proizvodi...ovaj post bih proslijedila svim televizijama, pisanim novinama i časopisima, svim portalima i cijeloj elektroničkoj javnosti...

    avatar

    03.12.2006. (20:47)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Sviđa mi se razmišljanje.. Čitajući pomislila sam kako je blagodat živjeti blizu grada ali ne u njemu (iako sam totalno gradsko dijete, ali mislim da sam još imala privilegij u OŠ odlaziti u vrtove koji su bili na rubu naselja pa mi proizvodnja hrane nije bila strana). Djeca koja žive blizu grada ali ne u njemu mogu ipak imati dodir s prirodom. To ti je to. I što se tiče hrane, ali i što se tiče npr. zajedničkog života (kad se o smrti radi) - kao da smo tolike elemente udaljili iz svojih života. I zaključujemo poput tvog sina da imaš novaca jer je bankomat tu negdje i ti samo trebaš upotrijebiti svoju karticu....
    A što se tiče zdrave ili neke druge hrane... Slažem se... Iako si ponekad dozvolim colu smatram da se treba zdravo hraniti, a to zdravo za mene znači raznolika prehrana...
    Za Dane zahvalnosti pokušavamo djeci približiti nastajanje kruha... Od početka, od sjemena do onog kruha u trgovini ili pekari... Treba početi od djece. Sa svime. Uvijek od djece. Ali, ne možemo djeci dati ono što nemamo... Naš stav prema životu prenosi se na našu djecu... Pa i onda kada se čini da nas ne "šljive", negdje u temelju to je ostalo.... Izniknut će u pravo vrijeme...
    A zahvalnost za kruh svagdašnji? Trebali bismo biti zahvalni i ponekad se sjetiti svih onih koraka koji su bili potrebni da na našem stolu zamiriše kruh... (Ili varivo na 100 načina :)) =
    Dobar ti početa novog radnosg tjedna i blagoslovljeno vrijeme Došašća koje smo danas započeli....
    :))

    avatar

    03.12.2006. (22:09)    -   -   -   -  

  • Festina lente!

    Istina. Ovaj post je stvarno poučan. Istina, mnogi od nas ne cijene više Majku prirodu jer misle da je to sve djelo neke pokretne trake. No, nije tako. Majka priroda nam je podarila sve, ali mi to ne znamo cijeniti. Mnogi moji vršnjaci i ne znaju što je to žito, salata, krumpir, mrkva ili kako se uzgaja. Bitno je da ih oni mogu kupiti u trgovini. A tek ovi fast foodovi... To je posebna priča.

    Hvala ti što si me podsjetila na današnje probleme cijeloga svijeta.

    Osmijeh....

    avatar

    03.12.2006. (22:22)    -   -   -   -  

  • misko

    Znaš li, da su prije nekoliko godina osnovali banku koja čuva sjemenje? U Kaliforniji, na tajnom mjestu. I u njoj čuvaju primjerke sjemenja koja jednostavno nestaju sa svojih prirodnih mjesta, onih na kojima su potekli, a zamijenilo ih nešto neprepoznatljivo. Tako u toj banci možeš vidjeti žito, zrnje žita onakvo kakvim su ga vidjeli nekada davno, dok ga nismo počeli križati, u nastojanju dobiti što više uroda. Gledao sam to (u dokumentarcu, naravno, jer nema svatko slobodan pristup u tu vrstu arke) i smučilo mi se! Gledaš u sjemenje koje je othranilo čovječanstvo, a sad, na tom istom mjestu, na kojem je poniklo, pustoš, ratna razaranja...svima i svačemu podižemo spomenike, a žitu nigdje nema spomenika! Samo specijalnim čelikom napravljeni cilindar, u njemu zrnje i sve to čvrsto zatvoreno i sakriveno pod zemljom od očiju javnosti! Ponekad se zbilja najozbiljnije pitam, nismo li mi, ljudska vrsta, jednostavno proklreti virus koji nastoji uništiti planet: virus i ništa više!
    Eto, vidiš, što mi rade tvoji postovi? I kako sad mogu napisati veselu priču? A i kiša uporno pada...

    avatar

    04.12.2006. (09:41)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    pa najpoznatiji je primjer kada su klinci, mislim u Njemačkoj al ne bih se čudila da i drugdje u svijetu, mislili da je krava ljubičasta (zbog milka čokolade)....
    moram priznati da sam sretnica jer, iako sam odrasla u velikom gradu, često sam išla na selo, pomagala baki i didi okopavati povrće (imala sam minijaturnu motikicu), sa sestričnama sam u Mosoru pazila koze i ovce i poslije toga smo ih muzle (i to sam naučila) i to su mi najveći gušti mog djetinjstva i sretna sam što sam to sve saznala i upoznala. Nadam se da ću i svojoj djeci jednoga dana imati prilike to pokazati da ne bi mislili da je se hrana proizvodi, i sve ovo što si navela u postu, koji je zbilja prekrasan. Baš uživam čitajući tvoje postove.
    lijepi pozdrav

    avatar

    04.12.2006. (10:41)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Kolosalno. Dotakli ste bit.
    Hrana je svetinja, blagoslov,
    pa onda opsesija, pretovar tijela,
    navika, utočište, cigareta poslužena
    u dimove tanjura. Hrana je izgovor
    da razorena obitelj nevoljko za isti
    stol posjeda. Hrana je grč i užitak.
    Ja ne jedem utorkom, a ostale dane
    želim da mi ona bude puteljak
    do čista srca. Hvala na divnim mislima.

    avatar

    04.12.2006. (11:22)    -   -   -   -  

  • SONATA O LJUBAVI

    ..živimo kao u PROLAZU - kraj ljudi, hrane, stavri, događaja..nemamo više ISKUSTVO PUNINE TRENUTKA - i zato smo svi u nekom stresu???

    ..ja se trenutno pred zrcalom preispitujem - koliko cijenim svoj izgled...jer previše je na meni "zaljepljene" hrane :-))) pozdrav

    avatar

    04.12.2006. (12:08)    -   -   -   -  

  • Frederika

    Pa sad... da sve dolazi iz prirode, i nafta je prirodna, a od nje se rade umjetne arome :) A sto se tice proizvodnje mesa, mislim da ju treba objasniti djeci. Nije u redu skrivati to od njih. Toliko djece zapravo ne zna da je hamburger mljevena krava. Ako postanu vegetarijanci, tim bolje za njih. Znam zenu koja je od rodjenja vegetarijanka jer joj se meso zgadilo kad ga je prvi put probala i nije ga nikad htjela jesti (cujem da mala djeca opcenito ne vole meso, pa im ga roditelji moraju miksati s vocem da ih natjeraju da ga pojedu). Ima dvoje djece vegetarijanaca od rodjenja, i, priznajem da nikad nisam vidjela pristojniju i mudriju djecu (namjerno sam napisala mudriju iako se mudrost obicno pripisuje starosti, ovdje se ne radi samo o pameti). Znam jos dvojicu koja imaju djecu vegane, jedno dijete ima jednu godinu, a drugo dvije i bas im nista ne fali. Ja bih bila zahvalna svojim roditeljima da mi nisu davali meso, da su mi ostavili mogucnost izbora. Ovako sam uspjela postati vegetarijanka tek s 20 godina jer sam nailazila na obeshrabrivanje okoline. Sokira me, takodjer, sto je ljudima pri odabiru hrane prvi kriterij cijena, drugi drzava porijekla (sto je u redu kod svjezeg voca i povrca, ali nema smisla kod napolitanki jer su sastojci izvana, a samo su ispecene kod nas), treci okus, a tek pri kraju je sastav i nacin uzgoja. Istovremeno ti isti ljudi dizu kredit da bi kupili dizajnerske suncane naocale za 4000 kuna. Vecina ljudi nikad nije cula za biouzgoj i misle da je zdrava hrana ako je kukuruz uzgojen, umjetno gnojen i sprican u Hrvatskoj pesticidima koje proizvode nase firme.

    avatar

    04.12.2006. (13:00)    -   -   -   -  

  • Vinci

    već sam čuo da današnja djeca kravu povezuju s onom ljubičastom s reklame za Milku. vjerojatno ih ništa više ne zna ni kako izgleda patka, bar mi tako kaže Zizi. a njeni učenici su srednjoškolci. ne znam što nam je poglupilo djecu: TV ili video-igrice, ali stvarno se moramo priupitati u što nam se ona to pretvaraju. ja ću u svakom slučaju svom djetetu objasnit na odakle dolaze mesni obroci u naše trgovine i više sam nego siguran da će zbog toga postati vegetarijancom. ali ako se i odluči jesti meso, uvijek će ga imati za obrok bez obzira što ga mi ne jedemo.

    avatar

    04.12.2006. (13:10)    -   -   -   -  

  • trill

    Mislila sam i ja o tome pisati, možda još i hoću :) Moji klinci vole i jedu samo domaću hranu. Kćer bojkotira fast foodove i sve te svjetske razvikane stvari (ne samo u prehrani), a sin voli povremeno i nešto iz McDonaldsa, ali toliko rijetko idemo tamo da mu to neću niti uskraćivati. Jednom u dva-tri mjeseca mu sigurno neće naškoditi. Oboje, a i svi doma, volimo ono što se naziva prava hrana. I još nešto. Jako sma važna da još uvijek, iako smo svi na svojim stranama zbog posla i škole, najmanje jedan obrok imamo zajednički. Obiteljski :))

    avatar

    04.12.2006. (13:59)    -   -   -   -  

  • aibreann

    da, nažalost prerijetko razmišljamo o tome... meni osobno je hrana jako bitna a svaki obrok svetinja i volim jesti polako i guštati u jelu, a kad odem negdje uživati u specijalitetima lokalne kuhinje. mislim da treba jesti sve i ničeg se ne odricati sve dok je u normalnim i zdravim količinama. :)

    avatar

    04.12.2006. (14:37)    -   -   -   -  

  • tajchi(ca)

    Ja ne znam šta je poglupilo moje vršnjake...
    Ali eto život u gradu...
    Valjda .....

    avatar

    04.12.2006. (19:08)    -   -   -   -  

  • playera

    Glad je osjet u organizmu izazvan nedostatkom hrane, praćen osjećajem neugode, grčevima, mučninom, općom slabosti i psihičkim klonućem.
    Glad je česta pojava u nerazvijenim područjima svijeta u kojima je zbog zaostalosti u načinu obrade tla stanovništvo izvrgnuto gladovanju (lišavanje hrane potrebne za održavanje organizma i naknadu utrošene energije).
    Glad nisu dijete za mršavljenje, hrana nije nužna, usputna ugoda.
    Potpuno se slažem s tobom, prijateljice.
    Treba se potruditi mijenjati pristup mnogim zdravo za gotovo stvarima.
    Tek tada će se ljudima vratiti potreba za zajedništvom, poštovanjem i zahvalnošću.

    avatar

    04.12.2006. (21:54)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    Pada kisa i sva sam nekako sjetna...Nemam neki odredjeni razlog, ali , naisao je takav dan. Nadam se, nakon spavanja, kako ce biti bolje...Lijepu i ugodnu noc zelim i slatke snove...

    avatar

    04.12.2006. (22:09)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Fala Bogu moja djeca se imaju priliku od djetinjstva susretat s poljoprivredom i stočarstvom,da me otac čuje što bi se smijo na ovo stočarstvo,znaš kako to u nas ide sve po jedan komad,ali ipak imali su priliku vidjet od teleta,janjeta,malog pračića do kokoši,a isto tako znaju i za lozu i za sadnju patata,pomadora i drugih stvari pa ne misle da se mrkva tamo negdje "sastavlja",a i kad bi se u školi poveo razgovor o takvim temama uvijek su se hvalili.

    avatar

    04.12.2006. (22:46)    -   -   -   -  

  • rU

    zaboravili smo ono što su znali naši stari. kad bi moja baka aurela našla na ulici bačeni komad kruha, digla bi ga i - poljubila. pa bi ga odnijela kući i njime nahranila golubove.
    užasava me to bacanje. i kao moja aurela, mislim kako je bačen komad kruha veliki grijeh. dok mnogi gladuju.
    i ja često jedem uzput, s nogu. a obrok bi trebao biti blagovanje. uživanje u jelu i zahvalnost zbog hrane koju jedemo ... bez obzira gdje smo - za obiteljskim stolom, u restoranu ... u kapsuli svemirskog broda.
    bliži se blagdan. i blagdanski stol. blagujmo bar tada. s poštovanjem i uživanjem. bez blagdanskog pretjerivanja. podijelimo s drugima taj naš kruh svagdašnji. a mrvice sa stola darujmo vrapcima. barem na blagdan kad već nismo u stanju to činiti svakoga dana.

    avatar

    04.12.2006. (23:47)    -   -   -   -  

  • majta

    sasvim se slazem, zaboravila se vrijednost hrane i sve povezano s tim.
    a bar u sebi pomisliti hvala Bogu na ovome vec je velika stvar!
    p.s. da odgovorim na komentar, bijah i ja na gastroskopiji, nije zabavno, pace! ali put je slaba...

    pozdrav

    avatar

    05.12.2006. (00:41)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Jutarnji pozdrav dok magla konje rasprema
    i plamenu ormu vješa na klinove pradjedova.
    Jutarnji pozdrav dok još ničeg i nigdje nema.
    Samo tišina i plaha prstiju sjena.

    avatar

    05.12.2006. (07:27)    -   -   -   -  

  • finding myself

    odličan post...
    često ljudi ne poštuju prirodu, i život u njegovim različitim oblicima... često zaboravljamo odakle potječe hrana koju tako lakomo trošimo... i gotovo uvijek zaboravimo kome trebamo biti zahvalni na toj hrani...
    p.s. onaj moj post, nisi komentirala, možda si prije govorila o tome... a ovdje se radi o jednoj stranici koju sam pisao... ma dobro, slično je... :)

    avatar

    05.12.2006. (10:16)    -   -   -   -  

učitavam...