Komentari

irida.blog.hr

Dodaj komentar (89)

Marketing

  • Irida

    Dragi moji, hvala vam što ste protekli tjedan na svoj tihi, topli način bili uz mene sudjelujući u mojoj tuzi toplinom i suosjećanjem. Hvala za sve vaše stihove i zagrljaje. Od sutra nastavljam s redovnim temama na svom blogu, samo će slijedećih 32 dana na svakom postu biti ljubice za moju mamu. Nakon 40-tog dana i taj tihi znak ću maknuti, jer njezina duša će naći svoj smiraj u Svjetlosti. vaša irida

    avatar

    03.12.2006. (13:45)    -   -   -   -  

  • oceana

    polako. i dalje polako.

    avatar

    03.12.2006. (13:48)    -   -   -   -  

  • jonson

    draga irida, znam kako ti je..ja sam izgubila svog najdrazeg oca,ujedno i najboljeg prijatelja prije 4god...
    tada mi je to bio smak svijeta, mislila sam da necu prezivjeti...tada sam bila jako tuzna,kao prepolovljena, a sada tuga je tu ali uvijek ga se sjetim sa osmjehom na licu!
    svaki osjecaj koji te obuzeo , jako mi je dobro poznat...zelim ti da to sto prije prebrodis!
    veeeeeeelika pusa

    avatar

    03.12.2006. (14:05)    -   -   -   -  

  • pegica

    Pozdrav draga Irida.....
    dobro poznajem te stvari....samo ti piši dalje o svojoj majčici....sve je dobro..razumijemo mi to..kad sam sada čitala sjetila sam se na svoju babico (bakico) orosile so se mi okice čitajuči Tebe..kako ljepo napišeš uvjek....sretna sam, da te možem čitat i dolazit na posjetu....majko češ imat uvjek pred sobom ..i sama imam svoju babico..al ona je na žalost umrla pod avtomobilom nekog opitog mladiča za Božič.....tako, da je moj Božič UVJEK tužan kad se sjetim kao bi bilo krasno kad bi još bila samnom...al nema je več skoro 18 godina...a ja je još UVJEK tražim svuda...bila mi je kao Tebi Tvoja majčica.....sve mi je dala i me pripremila za život, kad je imala moja malena ljeto godine je otišla za uvjek...nikad nečem pozabit..bila sam na porodniškom, kad me mama zvala telefonom i rekla mi.....Želim Ti sve dobro....a ja Te čitam dalje....poljubček draga Irida!

    avatar

    03.12.2006. (14:36)    -   -   -   -  

  • teuta

    Draga Irida...znam da ti ni jedna moja riječ ne može pomoći niti te utješiti, pa ipak želim ti samo iskreno dati do znanja da dijelim tvoju bol i znam kako ti je jer i ja sam to doživjela i proživjela, nažalost. Ovim putem se ujedno izvinjavam što ti prije nisam došla na blog...Ne želim se opravdavati ali samo da ti napišem da sam cijeli prošli tjedan imala burne rasprave, probleme (koje će i dalje biti) u vezi mog dolaska k dragom. Voljela bih ti sve to detaljnije razjasniti ali niti si ti spremna na takvo nešto niti nema smisla da te time bilokoga opterečujem. Draga imaj snage za svu tu bol koja te snašla. Pozdrav draga...cmokkkk.

    avatar

    03.12.2006. (15:01)    -   -   -   -  

  • rU

    draga irida, nemoj se zatvoriti u svoju tugu. dođi među prijatelje.
    najljepše ćeš odati počast svojoj miloj mami, veseleći se njezinu životu. i živeći svoj, radosno. i za nju. znam da to nije lako, bliži se božić, kad nam najviše nedostaju oni dragi kojih više nema. no, upravo su tada oni najviše s nama. i u nama.

    avatar

    03.12.2006. (15:06)    -   -   -   -  

  • katrida

    ...........vrijeme, vrijeme.........treba odbolovati, a bolit će uvijek, samo manje........

    avatar

    03.12.2006. (15:12)    -   -   -   -  

  • katrida

    ......kad sam počela čitati post i došla do kave, sitila sam se da sam stavila vodu za kavu i spustila se dole u kuhinju.......ostalo je vode za jednu šalicu , tvoja mama mi je dala znak, i u ovi oblačni dan pijem ovu kavicu zahvaljujući njoj.......

    avatar

    03.12.2006. (15:18)    -   -   -   -  

  • 5@k XIII.

    Netko je rekao:smrt je neizbježna dužnost svakog živog bića

    avatar

    03.12.2006. (15:23)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Prije osamnaest godina hodala sam svijetom obuzeta dugotrajnim intenzivnim bolom kakvog dotad nisam upoznala. Jedne večeri vraćala sam se tramvajem, dani su bili kratki, bilo je vedro i sunce je zalazilo u prekrasnom crvenilu koje je naoko bilo u suprotnosti s mojom razderanom nutrinom. U jednom trenutku u glavi sam začula gotovo stvaran glas koji mi je rekao - Jednoga dana, kad sva bol nestane, ostat će samo ljubav u najčišćem obliku... Možda sam to prije bila negdje pročitala ili je to bio glas mog dubljeg razuma, ne znam, jedino što znam, znam da je pomoglo. Ali proces traje, do danas još nije dovršen. Pusa...

    avatar

    03.12.2006. (17:06)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Draga Irida, mislim da ne postoje riječi koje ti mogu olakšati, ali znaj da svi zajedno s tobom osjećamo taj veliki gubitak...teška je pomisao da mnoge stvari nismo stigli učiniti ili pitati a onda shvatimo da više nemamo vremena...ali ja duboko vjerujem da će ona biti uvijek tu, uz tebe, i veseliti se tvom životu iz prikrajka.

    avatar

    03.12.2006. (17:10)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Nekako vjerujem da se njena duša već ogleda u svjetlosti, da je okružena čistom ljubavlju koja ne poznaje ni sumnju ni strah...
    Nekako vjerujem da je u nekoj dimenziji koja joj daje samo savršenstvo, dok mi ostajemo stisnuti u boli i tuzi, nevjerici, grižnji savjesti...
    Ostavljam ti tihi zagrljaj.
    Riječi su prazne, puno praznije od tišine..

    avatar

    03.12.2006. (18:18)    -   -   -   -  

  • portretsnova1

    Put

    Hodam
    Bol para vrijeme
    Koje me drži na okupu
    Ja postajem ti
    Ljubav za ljubav vraćam
    U tvoj dah
    Ogledalo
    Da ne vidi sliku
    Da dah je zamagljeni
    Život
    Da ja sam ti tvoje ljepote
    Da ti si veo
    Beskraju sreće
    Hodam
    Prema tebi
    Hodam
    Za tebe

    avatar

    03.12.2006. (18:19)    -   -   -   -  

  • sanja_45

    Draga Irida, znam za taj krik boli, nikada nismo spremni za to..nikada..uvijek smo nepripremljeni i ako znamo da je kraj blizu. Vrištala sam od boli u sebi kada mi je tata umro, kada mi je nećak, nećakinja..samo su nestali..prijateljice..još jedna mi je otišla..prije dva mjeseca..vrištim u sebi još uvijek..zadnje tri godine samo gubim meni jako drage ljude..

    Hvala ti na lijepim riječima, hvala što si u svojoj boli i tuzi ostavila trag kod mene..Drži se Draga Irida..

    avatar

    03.12.2006. (18:55)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Draga Irida, čitajuči ovo naježila sam se, i zapitala, a onda sam shvatila jedno, najteže je kada izgubiš svoje roditelje, jer su oni naša spona s ovim ljudskim životom, oni su nas donijeli na svijet, oni su nas odgojili, stoga je najteži trenutak izgubiti onog koji te stvorio, osjećaj praznine, pokidanosti, kao da više nemaš nekoga kome pripadaš, jer iako ne pripadamo nikome doli sebi, naravno da se javlja taj osjećaj, koliko god mi imali godina...suosjećam s tvojom boli i korak po korak se može ići naprijed, drugačije ne.
    Stoga zaista jedino što mi možemo, je poslati ti našu pozitivnu energiju i uputiti srdačne želje da ona gore, tvoja divna majka, bude mirna i da počiva u miru.
    Divna si osoba, tvoja mama je ponosna na tebe, i dakako da i dalje bdije nad tobom!

    avatar

    03.12.2006. (19:04)    -   -   -   -  

  • Irida

    oceana: samo polako i mogu draga...

    avatar

    03.12.2006. (19:12)    -   -   -   -  

  • Irida

    jonson: moram ti vjerovati, jer bol je katkad neizdrživa, hvala ti na lijepim riječima...pusaaaa!

    avatar

    03.12.2006. (19:16)    -   -   -   -  

  • teuta

    Draga moja prijateljice...zaista te shvaćam i jako se osjećam krivo što ti ranije nisam došla na blog. Ali znam da si ti osoba koja zna shvatiti ljude i zato se nadam i vjerujem da ćeš isto učiniti i u mojem slučaju. Ma koliko to zvučalo neobično, zaista znam kako ti je. Drž se draga moja....zbog sebe ali ponajviše zbog tvoje drage majke koja ti zasigurno želi samo ono najbolje i uvijek će tako i biti. Cmokić.

    avatar

    03.12.2006. (19:16)    -   -   -   -  

  • Irida

    pegica: ajooooooj, žao mi je da ti je baš Božić tužna obljetnica, ali čini se da dobre osobe nikada ne odu iz naših života zastvarno...mene još jako boli, ali valjda ću se i ja jedanput samo s nježnošću i zahvalnošću sjećati....hvala na toplo, razumijevanju...čitamo se...pusaaa!

    avatar

    03.12.2006. (19:22)    -   -   -   -  

  • Irida

    teuta: nadam se da ćeš te probleme riješiti, ako mogu pomoći, pošalji mail...i hvala za tople riječi utjehe...pusaaaa!

    avatar

    03.12.2006. (19:25)    -   -   -   -  

  • safiris

    Ako mogu ikako pomoći ...tu sam za tebe...pusa i zagrljaj:-*)

    avatar

    03.12.2006. (19:27)    -   -   -   -  

  • Irida

    Rusalka:evo se vraćam polako, korak po korak, nesigurno, kao da sam zaboravila hodati...bit ću ja dobro, samo mi treba vremena...hvala ti draga!

    avatar

    03.12.2006. (19:28)    -   -   -   -  

  • Irida

    katrida: drago mi je da je ta šalica kave spašena i vjerujem s guštom popijena...uvjek je moja mama spašavala i naizgled izgubljene situacije i istinski je uživala u tom gorkom crnom napitku...hvala ti za sve tople riječi...

    avatar

    03.12.2006. (19:31)    -   -   -   -  

  • Irida

    I hate myself i wanna die,but if I do'nt, kill me: ova rečenica nam ne ostavlja izbora, preostaje dakle da se suočimo i prihvatimo....hvala ti!

    avatar

    03.12.2006. (19:33)    -   -   -   -  

  • Irida

    aquaria: "Jednoga dana, kad sva bol nestane, ostat će samo ljubav u najčišćem obliku..." sviđa mi se ova rečenica, živjet ću za taj dan...hvala ti, pusaaaa!

    avatar

    03.12.2006. (19:35)    -   -   -   -  

učitavam...