Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • rU

    oprosti, majstorice. danas ne mogu o osamljenosti.
    slušam opet i opet ... beatlese, yesterday ... što se vrte u postu što sam ga upravo "lansirala"
    jučer su sve moje usamljenosti bile daleko ... a danas su opet tu, u tamnom jatu ...
    između jučer i sutra ... danas mi je previše bolno govoriti o osamljenosti.

    avatar

    01.12.2006. (21:01)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Spadam u osobe koje imaju puno poznanika,nekoliko dobrih poznanika i samo jednu jedinu pravu prijateljicu ali u principu smatram da je čovjek u svemu u životu sam pa čak i kad je okružen morem ljudi.

    avatar

    01.12.2006. (23:24)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Jako teška tema. Tema od koje svi volimo okrenuti glavu i potisnuti te misli što dublje, što dalje..
    Ne volim takva mračna djela, briga mene za njegove emocije, lako ću ih i u trenu odbaciti.
    Ali to zapravo, više govori o meni, nego o tom turobnjaku. Da li se svatko počeše tamo gdje ga zasvrbi? I evo lavine. One najgore. Lavine istine.
    A ne smiješ glasno izreći, ne smiješ. Bojiš se kazne Božje. Ne na sebi, već na nekom tebi bliskom koji te obožava, a ne zna ... ne zna...

    avatar

    02.12.2006. (00:04)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Osamljenost je stanje duha. Možemo biti u prostoriji ispunjenoj ljudima koji nas vole i osjećati se sami. Moji prijatelji, rođaci, moji bliski i dragi su daleko od mene. Iako često mislim na njih, udaljenost nas je razdvojila tjelesno i emocionalno. Da. Usamljena sam. Ponekad se osjećam kao alien u okruženju u kojemu živim. A mislim da se većina ljudi na blogu osjeća pomalo autsajderski. Zbog toga, kažu, virtualni svijet raste poput gljive poslije kiše.
    Morat ću potražiti u knjižnici gospodina Šabata. Meni je (stereotipno) najbolja knjiga uopće Markezova Sto godina samoće, čini se da je ista tema (s varijacijama:))))

    avatar

    02.12.2006. (01:50)    -   -   -   -  

  • misko

    Ne znam jesam li pisac, znam da pišem. Znami to da sam osamljen. Ali nisam usamljen. Ne patim zbog osamljenosti. Prihvatio sam je. Ona je cijena za ...
    Pozdrav u maglovito subotnje jutro!

    avatar

    02.12.2006. (09:32)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........dobar ti dan majstorice........ono je bilo prije 5 godina.........osjetila sam potrebu da napišem.........čitam kasnije ,napokon moram u dučan po spizu........i ostalu ekipu pozdravljam...

    avatar

    02.12.2006. (11:12)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Osjecam li se osamljeno? Ma mozda, ponekad, ali rijetko. To su za mene neka prosla vremena. Sada puno puta pozelim biti sama jer sam cak i previse okruzena ljudima. Na poslu, na putu, doma... Imam potrebu svako toliko biti malo sama, potpuno sama. Mislim da u tome nema nista lose, jednostavno zelim biti sama sa sobom. Pa ipak sam ja blizanac, nas smo dvoje. Uvijek. No salu na stranu, knjige poput ovih koje si preporucila ne volim. Tu sam slicna Zmajki. Mozda ih ne volim jer i previse puta gledam patnju, bol, depresiju, srecom ne moju. Pa onda ako nesto citam radije uzimam nesto sto ce me opustiti, mozda razonoditi. Moze biti i tuzna knjiga, ali nikako ne crnjak poput Dostojevskog ili njemu slicnim.
    Zelim gledati pozitivne strane zivota, cim vise moguce. Cak i u ovom danasnjem maglovitom danu zelim vidjeti sunce. A kad nesto jako zelis onda se to i ostvari.
    P.S. Totalno sam pozitivno raspolozena danas.

    avatar

    02.12.2006. (11:18)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........jesam, usamljena sam ali nikada nisam sama.........volila bi biti sama, na miru uključiti usisivač, depilirati pazuh i noge, tuširati se da mi niko ne klapa na vrata jer mu se piša, bez stresa čitati knjigu, jer sam uvik napeta , uvik im nešto triba.........

    avatar

    02.12.2006. (13:12)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ne osjećam se osamljeno. Znala sam se osjećati tako. To čak i nema veze sa ljudima koji nas (ne) okružuju, već sa onim kako se mi osjećamo. Što se tiče knjige, uzela bih ih nekoliko, zašravo puno, ali ako bi se moralo izabrati jednu, ovisilo bi to o tome koliko dugo bih trebala biti na pustom otoku. :) Bibliju ako je dugi rok, a neki dobar roman ako je kraći. :)

    avatar

    02.12.2006. (13:15)    -   -   -   -  

  • Melodius

    Ne mogu reći da osamljen, zbog ljubavi koju primam od svoje obitelji. Oni su mi ipak sve. Ali moje misli znaju nekad odlutati tako jako daleko i onda se osjećaju usamljeno.

    Opet zahvaljujem, na komentaru :)

    avatar

    02.12.2006. (13:21)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Ne, uglavnom nisam osamljena, iako je bilo razdoblja kad sam vodila gotovo pustinjački život. Ima trenutaka kad se zagledam u ljude oko sebe i osjetim gotovo opipljivi zid između sebe i svega što me okružuje. Nitko ne može živjeti umjesto mene, bolovati umjesto mene, na kraju nitko neće moći umrijeti umjesto mene, čak i kad bi netko to želio... No ti uvidi nisu zastrašujući, više sam ih doživjela kao emocionalni dokaz nestvarno-stvarnog svijeta koji nas okružuje. Vjerujem i osjećam da je život puno više od toga. Pozdrav! :)))

    avatar

    02.12.2006. (15:04)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Ponekad jako.

    avatar

    03.12.2006. (08:22)    -   -   -   -  

  • rU

    ja sam, uglavnom, usamljeni lovac. nikad se nisam osjećala dijelom nekog jata.
    meni treba, tijekom dana, prostora samo za sebe. mislim kako ne bih mogla stalno živjeti s nekim. jer, godinama živim sama.
    ne osjećam se usamljeno jer imam mnoštvo različitih interesa, pa mi uvijek fali vremena.
    uglavnom ne volim gužve, mnoštvo ljudi, pretrpane prostore.
    dobro se osjećam u svojem malom krugu obitelji i malobrojnih prijatelja.
    posao mi je takav da komuniciram s mnogo ljudi, pa mi privatno odgovara tišina.

    no, naravno, i ja sam ponekad usamljena.
    nakon susreta i rastanka. dok čekam novi susret.

    avatar

    03.12.2006. (09:13)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    o da, jako. zar bih pisala blog da nisam?

    avatar

    03.12.2006. (09:21)    -   -   -   -  

  • playera

    Tisuću zagrljaja tebi, da mi ne budeš usamljena!

    avatar

    03.12.2006. (09:23)    -   -   -   -  

  • plejadablue

    Koju knjigu ponijeti na pusti otok?..:))..mislim da nebi ponijela nijednu, jer nebi stigla čitati..:)))..pusti otok zamišljam kao divljinu..lovila bi ribe, brala banane...istraživala..e, da mi je na pusti otok!..nekoliko puta po nekoliko dana boravila sam na Kornatima, u divljini(skoro divljini)..to je predivno..knjiga mi nije pala na pamet..:)))..ali bi ponijela nekoliko knjiga na obično standardno ljetovanje, kao pojas za spašavanje..:))..osamiti se iz neke "razuzdane gomile" na nekom mirnom mjestu i čitati - to daaaa..:))..obavezno bi uzela Singerovog Roba, mogla bi ga uvijek čitati ponovno i ponovno a da mi nikad ne dosadi...i možda meni jako drage Žene koje trče s vukovima..već sam dosadna koliko je spominjem..:))..usamljenost?...skoro bi rekla da to ne poznajem, ne pamtim da sam se osjećala osamljeno, osim možda u nekim davnim mladenačkim danima kad se usamljenost izjednačava s nedostatkom društva ili u nekim kriznim životnim situacijama kad se čovjek može osjećati usamljeno čak i društvu..:))..činjenica je da koliko god čovjek bio društven, postoji malo ljudi s kojima doista želi biti...s kojima se osjeća opušteno, ugodno i blisko, kao sam sa sobom..:))..ja volim biti sama sa sobom..osim kad ne volim..:))))..pozdrav, majstorice, cmok*

    avatar

    03.12.2006. (10:37)    -   -   -   -  

  • plejadablue

    ps: sad vidjeh da se traži neka knjiga koja progovara o mračnoj strani ljudskih duša..:))..pa, pade mi sad na pamet Brucknerov Gorki mjesec..impresivna slika o dvoje ljudi koji su se međusobno uništili iz same potrebe za uništenjem..sado-mazohističko uništenje..:)))..usput su još ponekog uništili, kako je i red u takvim situacijama..:)))..preporučam ako nisi čitala..:)

    avatar

    03.12.2006. (10:52)    -   -   -   -  

  • katrida

    ......dobar ti dan,dan , dan.........

    avatar

    03.12.2006. (11:46)    -   -   -   -  

  • Irida

    makar su obitelj, prijatelji i susjedi bili oko mene, a i svi vi moji virtualni prijatelji, ovih dana obilazili moju "kuću tuge" i ostvljali riječi utjehe na kojima sam zahvalna..., da, više nego ikada ščepala me ledena ruka neobjašnjive usamljenosti ravno za srce...

    avatar

    03.12.2006. (18:07)    -   -   -   -  

  • borgman

    Kažeš usamljen-a? U kojem dijelu moga duha stoji usamljenik?. U stvarnom životu, gdje su misli prikovane za Zemlju, i kada me prate u stopu, kao sjene, nema tog pojma. Ne možeš biti usamljen, kada su oko tebe krikovi djece, guranje stranaca, pogledi neznanaca... Ne, tada sam dio matice, ne osjećam se najbolje, ali usamljen nisam. Čini mi se čak da mogu i prizvati pozornost nekom svojom gestom. U duhu je jedna druga priča. Moj hram, visokih zidina, i tankih oklopa. Uvijek mislima negdje među zvijezdama, u svojim snovima. Tamo sam Sam. Samo ponekad i usamljen. Teško je sa drugima dijeliti misli oslobođene okova svakodnevnice i prevrtljivog morala. Pa iako imam moju osobuCordelia za dijeljenje snova, čak ni s njom ne dijelim sve što u mislima proživljavam, ili o čemu maštam. A smatram kako je usamljenost jedna od velikih boljki ovog našeg Ljudskog Plemena, i kako bi trebalo početi udarati u bubnjeve (kao indijanski vračevi) i prikupiti usamljene na mjesta gdje će misli imati nesputanu slobodu...e to bi bila još jedna utopija :-P

    avatar

    03.12.2006. (20:51)    -   -   -   -  

  • Pgy

    Slažem se s Atlantidom, osamljenost je stanje duha. Sve ovisi koliko ti se da uklopiti u svoje društvo. Ako se želiš uklopiti, onda nisi osamljen. Ako ti idu na živce, želiš samoću. Sve to ovisi o vlastitom mentalnom stanju. Ponekad mi svi idu na živce, ponekad su mi svi najbolji prijatelji. Ponekad...

    avatar

    04.12.2006. (08:15)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    Majstorice...najprije hvala ti na lijepim riječima na mojem blogu. Izmamila si mi osmijeh i uljepšala dan. Baš grickam panetone kolačić, pun slatkih grždica i korica limuna, i mislim si o tvojoj temi, možda bi bolje razmišljala uz kavicu....gledam u šalicu, eureka, još je jedan gutljaj ostao. Na otok bi poput tebe ponjela knjigu pisca čiji su mi knjige u zadnje vrijeme često u rukama: Bukowskog. Nasmijava me, to je jedan od razloga.
    Osamljenost je grozno stanje, ajme meni skoro sam napisala bolest, ali mislim kako ne bi puno pogriješila, je je, osamljenost je bolest modernog društva. Jesam li osamljena, ima dana kada jesam, ali izvlače me dani kada nisam. Da me staviš na pusti otok, ostavi me tamo nekih sedam dana, jer bi nakon toga počela sama sebi ići na živce. Ma kvragu i sve, u dvoje je ljepše. Prezirem osamljenost, usamljenost.....jedninu kao takvu!

    avatar

    04.12.2006. (18:00)    -   -   -   -  

  • playera

    I jedan Štetina za kojega su čuli samo Česi i Irac Beckett za kojeg su čuli svi... i jedna Playera za koju su čuli poneki i jedna Majstorica za koju će tek čuti...pišu o ljubavi i usamljenosti, olakšani u oprečnosti pojmova koji preuzimaju krivicu. Zar nije usamljenost odgovor?
    Svaki put nas ekskluzivno upoznaje s nama samima. Ne onakvima kakvi bi željeli biti, već onakvima kakvi jesmo. Zato sam ponekad usamljena. Šumim kao ocean iz školjke. Lako me prisloniti na uho...a i ne moraju.

    avatar

    04.12.2006. (21:15)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Imamo vitalnu potrebu za čovjekom s kojim možemo biti prirodni! Moramo imati najmanje jednog čovjeka pred kojim možemo pokazati svoje osjećaje i raspoloženja, pred kojim možemo skinuti masku, pred kojim ne trebamo biti na oprezu. Ne smijemo uvijek, birati riječi da bi po mogućnosti rekli nešto pametno i korektno. U suprotnom to bi značilo da psihički luk držimo uvijek napetim, a on bi trebao biti nenapet, čak vrlo često. Povremeno trebamo privilegij i slobodu da budemo trivijalni, da kažemo gluposti bez straha da ćemo vidjeti podrugljiva lica ili ona koja nam to zamjeraju.
    (knjigu iz koje sam ovo prepisala ne mogu pronaći!)

    Ja nisam srela takvog čovjeka i zato se često osamljujem u svojoj usamljenosti.
    Koju knjigu bih ponijela na pusti otok? Teška odluka! To mora biti knjiga koja se nikada do kraja ne „pročita“. Kako mi ne bi priznali Opću enciklopediju od A-Ž, onda ja krečem s Analizom karaktera od Wilhelma Reicha pod mišku. Koji je i gdje je moj otok?

    Majstorice možeš li mi natočiti još malo kave. Oh, fina je…još malo šećera…zuker kom zu lecht…prošli tjedan sam bila na dva predstavljanja ukoričenih knjiga naših poznanika s bloga. U ponedjeljak u jednom prekrasnom bircu „people s“, pred mnogobrojnom publikim simpatični Lokotar nam je predstavio knjige i autore: Zrinku, Porta, dr. Lebowskog i PMSa (ili Prava Muška Spika) i sutradan također dragi Lokotar u Booksi Denisa Lalića. Kupila sam sve naslove, od Denisa jedan, a drugi sam dobila na kviz pitanje tipa: koja rijeka teče ispod Savskog mosta“, spontano iz rukava izleti mi udica i knjiga je na mojoj polici.

    Svi su bili prekrasni, nasmiješeni i radovala sam se zajedno s njima. Moja rodna pripadnost ne može biti isključena kod ocjenjivanja Zrinke, pa vam velim: ona je kolosalna.

    avatar

    04.12.2006. (23:11)    -   -   -   -  

  • Irida

    kasno je, samo da ti zaželim laku noć!

    avatar

    05.12.2006. (23:45)    -   -   -   -  

učitavam...