Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • ulix

    Do tog možeš doći jedino na taj način da se u samu stvar upustiš, udubiš; jedan od načina da se u to udubite ovo što smo mi tu pokušali (naravno nije jedini mogući način ali je za svako moguće upuštanje), za svaki mogući susret sa filosofijom preduvjet to, slikovito kazano, svojevrsno mirovanje, svojevrsno tapkanje na jednom mjestu. Svi vjerovatno, da iz tog aspekta to pokušamo osvjetliti, svi vjerovatno znate za ono znamenito mjesto koje se uvijek iznova i dakako u različitm okolnostima iztiče kao Aristotelov stav iz prve knjige te tzv metafizike, da se u Egiptu narod svećenika prvi put posvetio dubljim stvarima tj matematici, ne, i to zto jer su oni imali shole, sad je nevolja u tome kako ovo shole prevesti. Prevodi se uobičajeno kao dokolica, kao dokoni popovi nemaju pametnijeg posla nego se baviti matematikom, tako to prosječna svijest sebi zamišlja. Shole nije nikakva dokolica, to nije slobodno vrijeme u smislu vremena za hobi ili da radiš što ti padne na pamet, shole je kao riječ i kao stvar, prije svega u Aristotelovom a onda u općenito grčkome životu vrijeme u svojoj punini, vrijeme koje pripada sebi samome, vrijeme koje se ne troši na nešto drugo, to je asholia.
    iz prdavanja Branka Despota Uvod u filosofiju 2002-2003

    avatar

    04.12.2006. (14:35)    -   -   -   -  

  • ulix

    da, sad vidim ima i grešaka, ovo je dakako isječak neautoriziranog stenograma predavanja prof Despota

    avatar

    04.12.2006. (14:43)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Ovdje su određene tek krajnosti, ropstvo i sloboda, Aristotel je zanemario činjenicu da smo uvijek negdje između.
    Idealno stanje je ono u kojem za svaku svoju radnju nalazimo svrhovitost. Možda zato riječ dokolica često nosi negativan prizvuk.

    avatar

    05.12.2006. (13:47)    -   -   -   -  

  • davor

    Propheta Nemo, ipak se kazuje nešto i o tima između: ''Pored robova, neslobodno djelo imaju i oni koji žive zanatski proizvodeći: djelo tehničara. No njihov je život samo ''neki vid ropstva''. Oni nisu robovi po prirodi nego su samo svedeni na ropski život, na život neprimjeren prirodi čovjeka. Zarobljeni neslobodnom djelatnošću, oni ne njeguju vrline i ne dovršavaju prirodu čovjeka.''
    Moj posao u školi je u svakom slučaju takav ''neki vid ropstva'' – to je nešto što radim za novac, što ne bih radio radi sebe. Naravno, ''Dokonica (shole) je svrha, ono radi čega stupamo u nedokone djelatnosti.'' Ironija je to što riječ ''škola'' dolazi baš od ove grčke riječi shole. Stvar je, dakako, u ne-slobodnosti škole naspram shole: niti ja slobodno tamo poučavam što hoću (što me zanima), niti su oni koji uče tamo slobodni slušati ili ne slušati što hoće (što ih zanima).
    S druge strane, na ovom blogu se na neki način isto tako bavim obrazovanjem (prvenstveno sebe-obrazovanjem, ali i drugima nudim tekstove koji su meni poticajni), dakle u svom ''slobodnom vremenu''. I to jest shole, jer je posve slobodno, i s moje strane, i sa strane čitatelja bloga.
    Naravno, bitna politička pouka Aristotelovog poimanja shole i polisa za nas danas jest ta da je suvremeno vrednovanje političke zajednice prvenstveno, ili čak isključivo, prema ekonomskim pokazateljima (bruto proizvod) naopako. I da je ono alternativno vrednovanje prema ''kvaliteti života'' o kojem su nedavno pisale novine, po kojem je neki pacifički otok na prvom mjestu, daleko ispred ''razvijenih zapadnih zemalja'', puno bliže i ovom antičkom ''zapadnjačkom'' pojmu dobrog življenja.
    Uliks, hvala puno na doprinosu, meni su vrlo zanimljivi Despotovi tekstovi, a vjerujem da je jednako tako s predavanjima.

    avatar

    06.12.2006. (11:41)    -   -   -   -  

  • ulix

    Upravo ta sloboda kao shole, je preduvjet ili ono mjesto s kojeg je moguć jedan uvod u filosofiju, mirovanje da se zamisliš nad samim sobom ili, drugim riječima, nad biti čovjeka odnosno nad biti svega što jest: a to je struktura da je filosofija odnos biti čovjeka i biti svega što jest, kad filosofiramo onda smo uvijek na jednom te istom mjestu, naime na mjestu slobode, na mjestu iskonskog slobodnog vremena i na mjestu traženja istine, tu nema ni naprijed ni natrag, u tom smislu jednako smo daleko od filosofije koliko i Platon, ali i jednako blizu. Ili...

    avatar

    06.12.2006. (15:27)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Neki vid ropstva uvijek postoji, ali isto tako uvijek postoji i sloboda, makar i samo kao skup situacija u kojima baš mi moramo nešto učiniti.
    Želim reći da apsolutnog nema i da se prečesto držimo samo krajnosti. S druge strane, filozofija u pravilu počinje od ničega(tj. samo pitanja) pa je logično da će prvo razraditi krajnosti , a tek potom krenuti između njih.
    Kvaliteta življenja o kojoj čitamo u novinama spada u statistiku i neće nam puno značiti kad tamo dođemo. Osim ako i sami nismo statističari.

    avatar

    06.12.2006. (16:46)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Davore, sudeći prema onome što i kako radiš na blogu i na forumima teško je povjerovati da tvoja nastava filozofije (pretpostavljam da predaješ taj ili neki tome srodan predmet) barem ponekad ne dosiže blagdan mišljenja i djelovanja. Pretpostavljam da večina tvojih učenika voli tvoj predmet, da se na nastavi doživljavaju slobodnima ili barem čeznu za tim doživljajem trudeći se da ga uz tvoju pomoć dosegnu. Ukoliko na nastavu dolaziš iz svoje dokolice (blogovske ili neke druge) prenosiš je u nju, odnosno podižeš je na njeno razinu (ili spuštaš do is – kona odnosno do-kona). Razmišljajući ovako ne zaboravljam Platonovu usporedbu odgojnog čina saoslobađanjem sužnjeva iz pećine. Mukotrpan je to posao i ne uspijeva se u njemu svaki dan. Nije svaki dan Božić (uostalom kakav bi to Božić bio koji bi se svaki dan slavio … i kakvo bi to slavlje bilo!?)

    avatar

    07.12.2006. (22:25)    -   -   -   -  

  • davor

    Ma ne, predajem fiziku. I jako mi je drago čuti da ti ponekad uspijevaš od škole činiti shole, no meni je, nažalost, tamo blagdan jedino kad je praznik. Ali, prihvaćam, svakako nije u redu s moje strane da svoja kriva srastanja podižem na razinu općenitosti. Vjerujem da sam ipak izuzetak te da ima još mnogih koji svojim odgojnim djelovanjem doista pridonose oslobađanju te djece.

    avatar

    10.12.2006. (18:09)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Davore, ovim svojim odgovorom moju intenciju usmjeravaš s jedne loptice na drugu (mislim na loptice na slici). Ne zanima me više tvoja nastava u školi (barem dok ovo, zaokupljen tvojim odgovorom pišem) već me zanima kako si mogao tako duboko ući u filozofiju i otkud ti moć da svoje sugovornike tako visoko podižeš? Ne mogu vjerovati da nemaš i formalnu filozofsku naobrazbu, da nisi studirao filozofiju. Podatak da predaješ fiziku još nije dovoljan da bi me uvjerio da si svu filozofsku naobrazbu stekao neformalno, čitajući knjige i razgovarajući i pišući o njima.

    avatar

    11.12.2006. (09:02)    -   -   -   -  

  • Vertebrata

    -Ostvarenje je metafizička životna djelatnost, intenzivno njegovanje. U toj djelatnosti živi očinski duh ljubavi; baš radi toga je potpuno religijska i metafizička i baš radi toga ta je djelatnost kult. - Novovjekovni čovjek, iako zna o metafizici, o kultnom karakteru djelatnosti, o religijskoj prirodi njegovanja, ipak u to ne vjeruje i zanemaruje taj duh, sadržaj njegova života jest da umjesto očinske ljubavi u središte stavi svoje Ja.

    - Prva je posljedica nerealizirane duhovnosti, da se gubi smisao života. Jer život nije takav da bi u sebi samom imao smisla ili po sebi imao smisla. Život pripada u krug materijalne prirode i, bez dodira duha, isto je toliko nemoćan slijep koliko je besmislen i mračan. U takim okolnostima nema mogućnosti da mjera bude univerzalni zakon. Mjera stvari postaje čovjek, Ja,čime počinje nezasitnost i bezmjernost, intelektualna sofistika, moralna anarhija - u državnome životu, kao što Kung-ce kaže: vlast bukača, u umjetnosti moda, u javnom životu hipokrizija. Posljedica je gubitka mjere da je svatko sam prisiljen odrediti dobro i loše čak ne zauvijek, nego samo improvizirati za danu situaciju. Individualistički i improvizirani moral naravno gubi svoju zakonitost i, napokon, dobro i zlo ne znače drugo nego osobni interes koji se može mijenjati danomice i trenutačno.

    - O intenzivnom njegovanju u takvim okolnostima naravno da ne može biti ni govora. Život je postao besmislen, i ta besmislenost prelila sva područja života i natopila sve njegove trenutke. Intenzivno njegovanje počelo je bivati teretom, kasnije prisilom, konačno ropstvom. Na tom stupnju njegovanje zovu radom. Rad nije drugo nego djelatnost, ali bez realizacije duhovne zbilje, u besmislenom životu besmislena, mučna, teška, niska, svemeljuća djelatnost.
    Ali život nema smisla,onda je čovjekov osobni cilj, besposleni užitak: slast neodgovornog Ja.I ako život nema smisla onda je djelatnost besmislena; ta besmislena djelatnost je rad.

    Bela Hamvas, Scientia Sacra II.

    avatar

    11.12.2006. (11:20)    -   -   -   -  

  • davor

    Milje, položio sam ja i nekih šest, sedam ispita na filosofiji, nedavno, kad sam htio upisati poslijediplomski (iz filosofije, naravno) pa sam imao ispite ''razlike'', prije nego krenem s poslijediplomskim. Taj pokušaj je u međuvremenu zapeo u nekim (nefilosofskim :) ) realnostima. Ali i tu sam bio samouk, nisam slušao nikakva predavanja, nego samo čitao i dolazio na te ispite. Tako tvoje (u svakom slučaju laskavo, hvala ti, drago mi je kad me se pohvali pa i kad znam da je barem dijelom kurtoazno :) ) mišljenje o mojim dosezima ipak ide u prilog mojem zastupanju izvanškolske shole, nasuprot školskom formalizmu. ;) Ali već sam preko šest godina sasvim u tim filosofskim knjigama, valjda sam nešto dosad i povezao.
    Vertebrata, zašto se ja nisam sjetio tog mjesta iz Hamvasa? :) A ta mi je knjiga na polici pored kreveta. Ali neka, ovako je još bolje - hvala na doprinosu! (Za sve ostale, navratite na odlični Vertebratin blog, link je u linkovima na lijevoj strani, preporučujem!)

    avatar

    11.12.2006. (19:00)    -   -   -   -  

  • formalan profesor

    Ja sam inače samo čitatelj ovog bloga, ali je moju čitateljsku postojanost poremetila izjava jednog od komentatora.
    Citiram dio te izjave: "Ne mogu vjerovati da nemaš i formalnu filozofsku naobrazbu, da nisi studirao filozofiju. Podatak da predaješ fiziku još nije dovoljan da bi me uvjerio da si svu filozofsku naobrazbu stekao neformalno, čitajući knjige i razgovarajući i pišući o njima".
    Ovdje moram pitati autora te izjave, ima li on ikakvu formalnu naobrazbu filozofije? Nekako mi se čini da bi osoba koja izjavljuje tako nešto tu naobrazbu trebala imati (jer bi bez toga bilo neumjesno postignuća autora bloga uspoređivati s mogućnostima formalnog filozofskog obrazovanja).
    Međutim, svoditi znanje autora bloga na mogućnosti formalnog studija filozofije može se tek ako se ne zna koliko je zapravo (ne)kvalitetan taj studij (bar kod nas u Hrvatskoj) i kakvi sve "filozofski zanesenjaci" odlaze s diplomom profesora filozofije (gdje je čuđenje što je toliko totalnih budalaša i neznalica među nastavnicima filozofije, logike i etike u srednjoj školi?). Studij filozofije proizvodi najveći postotak lažnih znalaca i(li) tobožnjih ljubitelja svog područja. Utoliko mene čuđenje, valjda ne filozofsko, komentatora odista čudi, jamačno ne na filozofski način.

    Davore, svaka čast na ovom blogu i zavidim ti što si svoju sklonost filozofiji uspio zaštititi od otrova kojekakvih gmizavaca koji su na fakultetima pronašli svoju granu oko koje su se omotali i s koje zijevaju i sikću.

    avatar

    14.12.2006. (10:07)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Formalni profesore, pitaš me imam li kakvu filozofsku naobrazbu. Pretpostavljaš da je imam jer da je nemam bilo bi od mene neumjesno „postignuća autora bloga uspoređivati s mogućnostima formalnog filozofskog obrazovanja“. Bojim se da nisam dobro razumio tvoje pitanje i odgovor koji na njega pretpostavljaš pa možda moj odgovor neće biti zadovoljavajući. Evo, pokušat ću ovako:
    Mislim da je sekunadarno da li ja ili autor bloga ili tko drugi ima formalno filozofsko obrazovanje. Bitno je filozofsko obrazovanje ma kojeg podrijetla ono bilo. Ja sam ga kod autora bloga prepoznao i zbog toga njegov blog sa velikom naklonošću i pažnjom čitam i komentiram. Pretpostavljao sam da se filozofijom bavi kao svojom strukom, a to ne bi mogao bez formalnog filozofskog obrazovanja (ma kakvo ono u Hrvatrskoj bilo). Moja pretpostavka je počivala na kvaliteti, ali i kvantiteti njegovih tekstova, na velikom angažmanu koji stoji iza toga. Ja se filozofijom bavim kao strukom, što znači da ne moram raditi nešto drugo da bih preživio, ali za takav poduhvat nemam ni snage ni znanja ni vještine, a nedostaje mi i vremena. Zato sam izrazio svoje čuđenje, zapravo divljenje.
    Nadalje, takvu filozofsku naobrazbu teško je steći samo čitanjem knjiga i razgovaranjem o njima. Zato se opet moram čuditi i diviti Kako ne ću kad vidim da ju je naš autor ipak stekao. Ovim hoću reći ne podcjenjujem formalno obrazovanje što ne znači da mislim da su svi oni koji su ga stekli samim tim nešto u filozofiji postigli. Slažem se i stime da ono u Hravatskoj nije visoke kvalitete (ali treba reći i to da mnogi autori koje Davor u svojim postovima citira predaju filozofiju na našim učilištima). Ponavljam, ne mislim da je ono za filozofsku obrazovanost nužno, i da je oni koji ga nemaju ne mogu steći. Ali, formalno obrazovanje, pa ma kakve one kvalitete bilo puno može pomoći, naravno onima koji imaju u sebi „okidać“ za mišljenje, razumijevanje pročitanog i za komunikaciju. Meni je žao što na filozofskim fakultetima (i u srednjim školama) ono ne doprinosi dovoljno osviješćivanju i aktiviranju tok "okidaća" kod naših mladih ljudi.

    avatar

    19.12.2006. (21:37)    -   -   -   -  

  • formalan profesor

    "Ja se filozofijom bavim kao strukom, što znači da ne moram raditi nešto drugo da bih preživio, ali za takav poduhvat nemam ni snage ni znanja ni vještine, a nedostaje mi i vremena. Zato sam izrazio svoje čuđenje, zapravo divljenje."

    Naravno, pratim ja i tvoj blog. Obzirom na vanserijsku vrsnoću, temeljitost i dubinu promišljanja koja se tamo dade iščitati, ne mogu vjerovati da ti, koji si njegov autor, koji si, dakle, do te filozofske razine došao (i unatoč!!) otporima i klizištima obrazovnog sustava, ne bi imao snage filozofijom se sustavno baviti da je nisi sturdirao!?

    avatar

    21.12.2006. (19:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...