Komentari

piccola.blog.hr

Dodaj komentar (2)

Marketing


  • dinčy...

    Eh...na neki način si dokazala da prinčevi na bijelom konju ne postoje,da mogu biti umišljeni gadovi a ne samo dragi,nježni i prekrasni kao što su inače u bajkama.I like it...*Pusa*

    avatar

    26.11.2006. (19:49)    -   -   -   -  

  • Lili

    Dobro je, premda je romantiku poput mene potreban nešto emotivniji, detaljniji, mrvicu realniji ali ipak čaroban, jedan bajkovit KRAJ, znaš ono pravi patetični THE END. Ono kao - hodala je livadom diveći se pupoljcima koje je proljeće rodilo, uzdišući opojan miris zumbula uz slatki pjev slavuja koji je njenoj usamljenoj duši bio poput melema kad se u nepažnji spotaknula na neki kamen koji se našao na putu i - pala. Od silne boli u nozi nije se mogla ni pomaknuti. Već ju je polako obuzimala panika kada je začula topot konja koji je postajao sve glasniji. Vidjela je u daljini kako se konj sve više približava, i začas je ugledala i jahača. Srce joj je zatitralo jer tako lijepo biće nije nikad vidjela, ali i od sreće koju je donosila spoznaja da je spašena. Mladić na konju ju je ugledao, i krenuo prema njoj. Bio je dirnut njezinom ljepotom, te naravno spreman joj pomoći. Podigao je svojim snažnim rukama i posjeo na konja. Nastavio je putem koji je vodio prema dvorcu. Razgovarali su, ali riječi su se činile suvišne. Pogledi su sve govorili. Oboje su bili preplavljeni emocijama koje nikad prije nisu upoznali. Bili su sretni. Već tada znali su da je to ono pravo... Postali su muž i žena jednog prekrasnog proljetnog dana, baš poput onog u kojem su se upoznali, i svaki novi dan njihova zajedničkog života bio je prepun sreće i ljubavi. A crveni konj? Postao je slavan u cijeloj zemlji i zvijezda mnogih legendi poslije. Kao i princ koji ga je jahao.
    Bah, kako sam patetična, ignore me. Uživila sam se. Pusa.
    P.S. Čekala sam te na MSN-u ali ništa.

    avatar

    26.11.2006. (21:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...