Komentari

malachi.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • flip-flops

    Ovo već postaje friki, koliko se pronalazim u tvojim postovima.. :) I uživaj u lijepoj sadašnjosti da bi skupila i imala snage za sve kasnije izazove! BTB

    avatar

    25.11.2006. (00:40)    -   -   -   -  

  • ena

    i ja za sebe mogu reć da me je život mazio.. zar to znači da moram proživit smrt neke drage i bliske osobe? mene uvijek prođe neka jeza, zapravo strah kada me brat nazove.. pogotovo ako je to usred noći.. a smotanac samo zaboravi ključ.. jako se bojim da ne izgubim neke ljude koje volim i bez kojih nebi mogla..

    avatar

    25.11.2006. (00:52)    -   -   -   -  

  • *buba*

    draga moja sve će biti ok..ništa se ne brini..

    avatar

    25.11.2006. (10:23)    -   -   -   -  

  • pecorita

    ne znam jel će sve biti u redu, da bar to mogu svima obećati, ali to je nemoguće. al mislim da se ne smiješ bojati, jer strah privlači nesreću kao med male mušice. trebali bi ( svi mi, pogotovo ja, al tako je teško držati se vlastitih savjeta, jelda?) svaki dan živjeti i proživjeti i svako jutro se buditi sa čvrstim uvjerenjem da će taj dan biti baš super i stvoren za nas.
    eto, ja se malo raspisala :-) inače, čitam ja tebe jako puno i jako često, ali rijetko ili nikad ostavljam komentare, još uvijek mi nije jasno zašto :-)

    avatar

    25.11.2006. (12:04)    -   -   -   -  

  • gugo

    davno sam naučio i to na vrlo surov način da !"će biti što biti mora"..danas sam otporniji..puno;.... mada me to ne čini sretnijim,.znaš li onu pjesmu "baš ti lijepo stoje suze ali nemoj plakati":)))

    avatar

    25.11.2006. (14:39)    -   -   -   -  

  • anči

    lijepo si napisala...da nas Bog nikada neće testirati više od onoga što zna da možemo podnijeti....
    pusa =)

    avatar

    25.11.2006. (16:09)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    U 5' naiđoh na drugi blog koji nešto o smrti govori, a ja danas u tim mislima...
    Poznat mi je taj osjećaj da ti ide pa se pitaš, pa se bojiš što će se dogoditi budući ti tako ide.. Kao da negdje čeka nevolja da te zaskoči...
    Poznat osjećaj...
    Ovo o smrtima... Nema se tu što reći... Možda je zaista točno da ono što nas ne ubije to nas ojača, ali to znade biti tako teško da se i sam ponekad pitaš kako i dalje koračaš s tim iskustvom..
    Ipak mislim, koliko god to zvučalo patetično ili ne znam kako, da Bog daje snage pa makar i plakali i lomili se... Nismo sami... Imamo, kako kažeš, i anđele čuvare.. Nisu to samo bića na nebu, ona s krilima koja sladunjavo crtamo, možda to uopće nisu ta bića... Ali, Bog nas ponekad okruži divnim ljudima, makar i samo jednom divnom osobom koja nam onda pomogne lomiti naše dileme, upitnike; nositi ono pod čim se ne snalazimo.. Ništa ne rješava, ali tu je, želi te saslušati... Želi biti tu.. Za tebe...
    A sprovodi? Oni se odrade... Doslovno odrade... I onda tek dolazi ono najteže i pere te godinama... Pogotovo kad su godišnjice ili neka lijepa prisjećanja...
    Ali....
    To je kao s prirodom... Sunce, kiša, oluja, tuča, vjetar, povjetarac, snijeg, mraz,... A priroda se svaki puta obnovi pa i onda kad je npr. tuča doslovno dotuče..
    Često o tome razmišljam...
    Želim ti ugodan nastavak vikenda i blagoslovljenu nedjelju usprkos ovim mislima...
    Pusa ti :))

    avatar

    25.11.2006. (18:18)    -   -   -   -  

  • aibreann

    ne bojim se budućnosti... nakon svega što se dogodilo ove godine, samo puštam da se dogodi ono što će se dogoditi. kao u onoj pjesmi doris day: "que sera, sera" (što će se dogoditi, dogodit će se). na neke stvari možda mogu utjecati, ali na neke ne. i živim prvenstveno za sadašnjost, uživam u trenutku... o dalekoj budućnosti niti ne razmišljam. predaleko je to još... ako me sutra pregazi traktor na trgu bana jelačića, što ću imati od svih tih silnih briga? bolje da sam uživala i iskoristila svaki trenutak života jer nije baš previše dug, vrijeme (pre)brzo prolazi... velika pusa!

    avatar

    25.11.2006. (20:55)    -   -   -   -  

  • °°Miss G°°

    jep. i ja se isto nekad uhvatim u takvim situacijama. posebno to s mobitelom, kad god vidim da me mama zove, što nije često, kroz glavu mi prođe svašta... creepy. a bolje da i ne govorim što me zna uhvatiti kad se probudim usred noći... X-(

    avatar

    25.11.2006. (20:58)    -   -   -   -  

  • detalj

    Upravo sam slušala jednu dobru propovijed o našem organizmu koji kroz život nije spremljen na patnju i trpljenje. naša mašta je ispunjena lijepim snovima, pa se ( ako se susretznemo s njom ) pitamo : " Zašto se to baš meni dogodilo? " Mislim da se ne trebaš grčevito bojati budućniosti, jer Bog nas neprestano ojačava za ono što nas čeka. Lijep ti sutrašnji blagdan Krista Kralja koji je prihvatio sve da bi mu dozvolili da bude kralj naših života.

    avatar

    25.11.2006. (21:12)    -   -   -   -  

  • Anna Lee

    Ja ne mogu rec da me je zivot mazio, a opet mi i nije bilo tako lose. Ne znam kako se nosim s jako teškim situacijama i sto se mene tice nadam se da necu ni saznati, ali ako se ipak nadjem u takvoj situaciji nadam se da cu se uspjeti nositi s njom. Mislim da ipak se ne bi trebala toliko zabrinjavati oko buducnosti , ona ce tek doci i ti je sada ne mozes promijeniti, vec se samo nositi s njom kada dodje.

    avatar

    25.11.2006. (23:31)    -   -   -   -  

  • Sadako's apprentice

    također jedan od mojih strahova. doduše rijetkih. počneš misliti kakoje pretiho i premirno i čekaš gadost. jer znaš da "bolje od ovog ne moze".

    avatar

    26.11.2006. (21:54)    -   -   -   -  

  • plava mala

    mislim da svako od nas ima taj posvjesni strah od budućnosti, čovjek iščekuje, priprema se na neke stvari, no, zapravo čovjek se nikada dovoljno ne pripremi...bit će što bude i mislim da nema potrebe iščekivati nešto loše jer tako čovjek samo zlo i prizove k sebi...i najvažnije je istjerati te negativne misli čim dođu na pamet jer čovjek neke stvari ne može promjeniti ...nemaš se zašto zabrinjavati...pusa

    avatar

    26.11.2006. (23:13)    -   -   -   -  

  • Sadako's apprentice

    i gle, stvarno, makla si sličicu. a zašto? baš se uklapala. sad se osjećam loše zbog toga. :(

    avatar

    27.11.2006. (13:37)    -   -   -   -  

  • Sheep!

    istina je što kaže triptih... sprovodi se odrade ali ono što ostaje... to treba preživit... ne želim to nikome, ali i to je dio ovog našeg trajanja... što bi bilo kad bi bilo... baš zbog tih stvari koje ne volimo trebali bi cijeniti ono što imamo. ali, i to je teško kad rijetko znamo kakvo blago imamo pored sebe.

    avatar

    27.11.2006. (14:46)    -   -   -   -  

  • kraljicamira

    Bog nam daje toliko prepreka i izazova koliko možemo izdržati (iskušava našu duhovnu snagu). Kak se ono kaže: što te ne slomi, to te ojača! Smrt, gubitak voljene osobe, 1001 zašto? na koje nemamo odgovor jer samo Bog zna, i uvijek, baš uvijek je tu...
    Misao je toliko moćna da nam se često događaju te stvari koje sami prizovemo u svijest. budimo optimisti, pouzdajući se u Boga, prepustimo se Njegovom vodstvu, a anđeli-ma nemate ih samo jednog, cijela četa anđela čuva tvoju obitelj i neka i dalje bude tako. Budi blagoslovljena, bez straha od budućnosti.

    avatar

    27.11.2006. (18:28)    -   -   -   -  

  • just-a-woman

    I mene ponekad strese groznica od straha zbog neizvjesnosti budućnosti, no onda shvatim da sve što ima doći - doći će, brinula se ja oko toga ili ne. Pa onda odaberem ipak ovo bezbrižnije iščekivanje budućnosti i svakog novog dana. Nekako je - lakše... :)

    avatar

    27.11.2006. (22:59)    -   -   -   -  

  • N

    uuuuhuhuhu... ja idem sam, barem kad je Bog u pitanju

    avatar

    28.11.2006. (18:55)    -   -   -   -  

  • sesrušina

    sve šta si napisala kao da sam i sama napisala, od riči do riči!

    avatar

    28.11.2006. (20:44)    -   -   -   -  

  • Selene

    Zanimljiva razmišljanja, lijepo je i pozitivno vjerovati da svatk od nas ima negdje jednog anđela koji nas čuva i pazi, koji nas uvijek gleda...I nažalost, u životu su neizbježne loše stvari koje nam se događaju, i koliko god se mi pitali: "Zašto mi se ovo događa" i često nam je neshvatljivo, vjerojatno da za sve postoji razlog. Ali nema smisla stalno razmišljati o onome što će se dogoditi jer ne možemo baš cijeli život isplanirati.
    A što se tiče početka posta - i ja se nekad, kad mi sve krene, pitam koliko će to dobro razdoblje trajati i kad će prestati, ali treba uživati dok traje. A za vrijeme lošeg razdoblja se tješiti da je uskoro gotovo jer poslije njega mora uslijediti ono dobro.
    Pozdrav! :-)

    avatar

    29.11.2006. (21:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...