Komentari

siddarhta.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • mtina

    vidim ostao si u istom stilu... onom koji me udubi u misli a neda mi da išta kažem kad želim komentirati... :)

    tila bih ti reć: ma znaš da sam te u zadnji tjedan dana vidila?! i to čak 2 puta!!!
    to me totalno začudilo... nikad ništa i onda odjednom u menzi na cvjetnom- gle ga!! pa to je on!! nisam mogla vjerovat!!
    a onda ponovno... negdje u utrinama... neki prijatelji i ja smo čekali tramvaj u nekim sitnim satima... došao je tramvaj i ti u njemu, mislim da ti je neka cura sjedila u krilu, nisam sigurna...
    haha... to me iznenadilo. ne znam šta da mislim o tome... :)

    avatar

    23.11.2006. (13:07)    -   -   -   -  

  • kao talas...

    Ah... sva sreća da je danas opet sunce, abrem sve izgleda ljepše, ako već nije!!!
    Sve te tragedije koje su snašle, nas, njih, sve... sada su iza svih nas i neka ostanu tamo gdje jesu, jer ipak onda manje boli.
    Ne kažu bez veze da vrijeme liječi sve rane - dobro, neke se ne mogu potpuno izliječiti, ali barem manje bole kada se navikneš na tu prokletu sudbinu...
    pomiriš se i koračaš dalje...

    avatar

    23.11.2006. (13:57)    -   -   -   -  

  • siddarhta

    @dio mene tebi
    Haha, zašto se čudiš, šta bi bilo normalnije da je neki dečko sjedio mi u krilu???-)))
    Pa mogla si se javit ako si me već vidjela...Pa ja-))
    Ja sam ti stalno po menzama...)drugi put se javi za prijateljski kolač ili kavu-))

    avatar

    23.11.2006. (14:55)    -   -   -   -  

  • yellena

    Tužno ali u istom trenu lijepo, tečno, osjećajno..

    avatar

    23.11.2006. (16:15)    -   -   -   -  

  • old soul

    svakome je njegova tuga najveća .... veličina čovjeka vidi se u njegovoj mogućnosti da razumije tuđe tuge .... puno osmjeha ti želim i što manje kiša koje će sakrivati suze :)

    avatar

    23.11.2006. (19:01)    -   -   -   -  

  • Rubia

    Žao mi svih tih ljudi.

    avatar

    24.11.2006. (11:21)    -   -   -   -  

  • Lakeisha

    rat je u svima ostavio trag koji se ne može izbrisati1 ali stvarno sam sretna da su svi moji živi i zdravi i da se ćaća vratio živ doma! tek kad vidim te jade koji su bili u vukovaru shvatim koja sam sretnica! hvala šta si me podsjetio! ;)

    avatar

    24.11.2006. (18:18)    -   -   -   -  

  • bobelline

    jako lijepo napisano zemljak po mužu. baš.
    nadam se da dan nije pospan skroz.
    i da koristiš zen u svakom trenutku.

    avatar

    27.11.2006. (13:02)    -   -   -   -  

  • mtina

    pa nisam rekla da mi je čudno to što ti je sjedila u krilu nego sam pisala situaciju da se sjetiš... rekla sam:"ti me iznenadilo" misleći na to da sam te vidjela 2 puta u kratkom roku i prepoznala a prije toga nikad!!

    lol
    ok, drugi put se možda javim... :)
    čitamo se (ako ništa)...

    avatar

    28.11.2006. (02:49)    -   -   -   -  

  • rada čokolada

    lijepo zete, jako lijepo...treba se uvijek okrenuti oko sebe, i biti sretan...

    avatar

    01.12.2006. (11:16)    -   -   -   -  

  • slavonchica

    da nema kiše, sve suze bi bile javne...

    avatar

    01.12.2006. (11:19)    -   -   -   -  

  • emanuele

    predivan post. prošlost ne možemo izbrisati, samo naučiti živjeti sa svim tim uspomenama i izdržati kada naviru sjećanja. kažu da svatko dobije onoliko terta s koliko se može nositi...pitam se samo gdje je granica, zar ne postoji....topli pozdrav ti šaljem

    avatar

    01.12.2006. (16:12)    -   -   -   -  

  • Ina

    pomalo u prolazu...trenutno si nisam baš dobra s uspomenama pa ću komentiranje posta prepustiti drugima... :( :*

    avatar

    06.12.2006. (08:56)    -   -   -   -  

  • naposljetku

    što reći.... sve to ostavlja u nama tragove, male ožiljke koji nas u nutra jačaju i formiraju...
    Ah teška sjeta u postu tom tvom.... vidim i ja neke svoje dane u njemu i neke svoje kiše

    avatar

    06.12.2006. (22:41)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ima već neko vrijeme otkad si ovo napisao, ali nešto se nije promijenilo, barem ne u mom kraju - kiša. Neumorni su ti oblaci i sivilo, ali doći će i njima kraj i gledat ćemo u lijepo plavo nebo. :) Ako već moram gledati oblake, onda više volim snježne. :) Što se tuge tiče, teško je nju mjeriti, jer nikad ne možemo znati kako se osjeća netko drugi, možemo samo nagađati suosjećajući.

    avatar

    08.12.2006. (17:58)    -   -   -   -  

  • pomich

    bas me nekako rastuzija ovaj post. u mene sve nesto kisa sunce kisa sunce.. a i raspolozenje mi se tako minja. i jos neman kome u krilo sist pa san jos tuznija... al evo jedan :) za tebe!

    avatar

    09.12.2006. (14:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...