volim zidove, na koje god misliš. i nikad me nije smetala klaustrofobija, na koju god misliš. veći problem je otvorenost. | Sadako's apprentice | 18.11.2006. u 01:13
Upravo sam od prošlog ponedjeljka u fazi građenja zida... pitam se, pomažu li? Koliko puta ih sami porušimo? U nadi kako ih više nikada nećemo morati podizati. Dobro jutro! | misko | 18.11.2006. u 07:57 jako mi se svidja citat sa pocetka posta. zastitu moramo imati - od zime, od ljudi koji nam zele nanijeti zlo. zato su nam zidovi potrebni. i u figurativnom smislu, moramo se zastititi od mogucnosti da nas netko povrijedi, ne zelimo se previse izloziti - i tako opet stvaramo zidove... problem nastaje kad gradimo zidove i tamo gdje ne treba. | LittleMissG | 18.11.2006. u 09:37 Jednom sam sanjala da se preda mnom pojavio ogroman zid koji nisam mogla niti srušiti, niti preskočiti i osjećaj nemoći je bio užasavajući dok se nisam sjetila da taj zid mogu - zaobići... Zidovi su u mnogim situacijama dobri upravo zbog onoga što si napisala "...odvajaju dio od cjeline." - sve dok je potrebno da taj dio očvrsne i nauči se biti samostalnim dijelom cjeline - nešto poput nekih vrsta mladih sadnica kojima treba lončanica da bi razvila korijenje i stabljiku, a tek onda je dovoljno "zrela" da se prebaci u vrt. Naravno, problem nastaje ako ta biljka preraste lončanicu, a ne presadi se na vrijeme u vrt...that's another story... | oceana | 18.11.2006. u 09:50
Istina zidovi nas najčešće razdvajaju ali ponekad nam pružaju i mir,toliko potreban,ponekad je dovoljno zatvorit oči i malo se odmaknut iza svog zida da se smiriš,distanciraš od nekih,da se nađeš sam sa sobom.A ima i svakakvih zidova,neke ni ne treba rušit,a negdje bome treba i postavit nove,a neke treba srušit za vijeke vjekova. | slatko grko i obratno | 18.11.2006. u 10:08
Krasan tekst, aquaria...a zidove, one unutarnje, nažalost vrlo često gradimo bez razloga, iz straha od nas samih... | majstorica s mora | 18.11.2006. u 10:56 zidovi, ovi o kojima govoriš su uglavnom u funkciji nedodirljivosti...iznimno dobar post... | Irida | 18.11.2006. u 11:27
... dobro znam o čemu pričaš... i sam sam sagradila takve zidove... zidovi su mi pomogli da bolje vidim... ... jako mi se sviđa tekst... (... poslala sam ti mail :) ...) pozdrav | Spuky | 18.11.2006. u 13:52
Na zalost, koliko god se trudili da srusimo zidove i proslosti dozvolimo da ispliva iz nas, iz straha, neki zidovi su tabu tema...Nikad nece biti dodirnuti...Previse bolni, grcevito smo ih izgradili, grcevito itemeljito, uz suze, ciji je spajanje najjace vezivno sredstvo....Krasno si napisala ovaj post....lijep i uspijesan dan i vikend ti zelim.... | Mirisni tragovi u meni | 18.11.2006. u 14:10
(-Želite li samo časak biti sretni? Osvećujte se! Želite li uvijek biti sretni? Opraštajte!- HL) ... Odličan tekst A. ... no, neki zatvori, sazdani od zidova naših, otključavaju se ipak samo iznutra ... Danas, moj poseban pozdrav, tebi putuje ... | melody | 18.11.2006. u 14:45
Odluka da nešto gradimo ili rušimo uvijek je naša. I mislim da je dobro i da zidamo i da rušimo. Ponekad tek kad sagradimo vidimo da to što smo sagradili i nije baš najbolje zdanje, da bi se moglo popraviti, pa onda malo rušimo ... renoviramo ... čak i kad se nešto skroz sruši može ispasti dobro ... doduše, bilo bi lakše kad bi zid bio sagrađen od leggo kockica nego od naših osjećaja, odluka, misli ... ali... to su naše leggo kockice. Puno skuplje i krhkije... zato nije loše pripaziti na one poteze koje vučemo sami. Predivan post. I hvala ti na onoj informaci. pusa i pozdrav | uime-maja | 18.11.2006. u 15:22
Baš ti je zanimljiva tema, jako! Nisam još čula onu izreku, a nakon čitanja teksta - sve mislim- možda zaista podižemo zidove da bismo vidjeli kome je dovoljno stalo da ih sruši. Gradimo ih zbog straha, i to je točno, ali možda to postane izazov i nama samima - preskočiti vlastiti zid, srušiti i njega i strah...kad dođe pravi trenutak, pravi poticaj :-) | Big Blue | 18.11.2006. u 16:50
Mislim da su zidovi potrebni zbog samog instinkta prezivljavanja. Ipak ne mozemo bez njih. Ni bez pravih zidova, ni bez onih koje gradimo medju ljudima. Pa i bezkucnici se uvijek naslanjaju na neki zid, trazeci barem nekakvu sigurnost. Svidja mi se izreka koju navodis na pocetku. | Juliere | 18.11.2006. u 17:10
ja ovako gledam na zidove: samo hrabri i odvažni ih ruše, oni slabiji ih preskaču ili ne vide. Lako je stavit ljestve uz zid. No, to mi se čini kao pomalo kukavički potez. Srušiti zid i pri tome ostati svoj, jak i pokazati znoj na čelu.... e to je.... prava stvar! Lijep post! | VERIN BLOG | 18.11.2006. u 18:40
20.11.2006. (17:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sadako's apprentice
18.11.2006. (01:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
18.11.2006. (07:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LittleMissG
18.11.2006. (09:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oceana
18.11.2006. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
18.11.2006. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
18.11.2006. (10:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irida
18.11.2006. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Spuky
18.11.2006. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirisdunje
18.11.2006. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
melody
18.11.2006. (14:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uime-maja
18.11.2006. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
18.11.2006. (16:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Juliere
18.11.2006. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
avangarda
18.11.2006. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
REKONSTRUKCIJA KOMENTARA:
volim zidove, na koje god misliš. i nikad me nije smetala klaustrofobija, na koju god misliš. veći problem je otvorenost. | Sadako's apprentice | 18.11.2006. u 01:13
Upravo sam od prošlog ponedjeljka u fazi građenja zida... pitam se, pomažu li? Koliko puta ih sami porušimo? U nadi kako ih više nikada nećemo morati podizati.
Dobro jutro! | misko | 18.11.2006. u 07:57
jako mi se svidja citat sa pocetka posta. zastitu moramo imati - od zime, od ljudi koji nam zele nanijeti zlo. zato su nam zidovi potrebni. i u figurativnom smislu, moramo se zastititi od mogucnosti da nas netko povrijedi, ne zelimo se previse izloziti - i tako opet stvaramo zidove... problem nastaje kad gradimo zidove i tamo gdje ne treba. | LittleMissG | 18.11.2006. u 09:37
Jednom sam sanjala da se preda mnom pojavio ogroman zid koji nisam mogla niti srušiti, niti preskočiti i osjećaj nemoći je bio užasavajući dok se nisam sjetila da taj zid mogu - zaobići...
Zidovi su u mnogim situacijama dobri upravo zbog onoga što si napisala "...odvajaju dio od cjeline." - sve dok je potrebno da taj dio očvrsne i nauči se biti samostalnim dijelom cjeline - nešto poput nekih vrsta mladih sadnica kojima treba lončanica da bi razvila korijenje i stabljiku, a tek onda je dovoljno "zrela" da se prebaci u vrt.
Naravno, problem nastaje ako ta biljka preraste lončanicu, a ne presadi se na vrijeme u vrt...that's another story... | oceana | 18.11.2006. u 09:50
Istina zidovi nas najčešće razdvajaju ali ponekad nam pružaju i mir,toliko potreban,ponekad je dovoljno zatvorit oči i malo se odmaknut iza svog zida da se smiriš,distanciraš od nekih,da se nađeš sam sa sobom.A ima i svakakvih zidova,neke ni ne treba rušit,a negdje bome treba i postavit nove,a neke treba srušit za vijeke vjekova. | slatko grko i obratno | 18.11.2006. u 10:08
Krasan tekst, aquaria...a zidove, one unutarnje, nažalost vrlo često gradimo bez razloga, iz straha od nas samih... | majstorica s mora | 18.11.2006. u 10:56
zidovi, ovi o kojima govoriš su uglavnom u funkciji nedodirljivosti...iznimno dobar post... | Irida | 18.11.2006. u 11:27
... dobro znam o čemu pričaš...
i sam sam sagradila takve zidove...
zidovi su mi pomogli da bolje vidim...
... jako mi se sviđa tekst...
(... poslala sam ti mail :) ...)
pozdrav | Spuky | 18.11.2006. u 13:52
Na zalost, koliko god se trudili da srusimo zidove i proslosti dozvolimo da ispliva iz nas, iz straha, neki zidovi su tabu tema...Nikad nece biti dodirnuti...Previse bolni, grcevito smo ih izgradili, grcevito itemeljito, uz suze, ciji je spajanje najjace vezivno sredstvo....Krasno si napisala ovaj post....lijep i uspijesan dan i vikend ti zelim.... | Mirisni tragovi u meni | 18.11.2006. u 14:10
(-Želite li samo časak biti sretni? Osvećujte se! Želite li uvijek biti sretni? Opraštajte!- HL)
...
Odličan tekst A. ... no, neki zatvori, sazdani od zidova naših, otključavaju se ipak samo iznutra ...
Danas, moj poseban pozdrav, tebi putuje ... | melody | 18.11.2006. u 14:45
Odluka da nešto gradimo ili rušimo uvijek je naša. I mislim da je dobro i da zidamo i da rušimo. Ponekad tek kad sagradimo vidimo da to što smo sagradili i nije baš najbolje zdanje, da bi se moglo popraviti, pa onda malo rušimo ... renoviramo ... čak i kad se nešto skroz sruši može ispasti dobro ... doduše, bilo bi lakše kad bi zid bio sagrađen od leggo kockica nego od naših osjećaja, odluka, misli ... ali... to su naše leggo kockice. Puno skuplje i krhkije... zato nije loše pripaziti na one poteze koje vučemo sami. Predivan post. I hvala ti na onoj informaci. pusa i pozdrav | uime-maja | 18.11.2006. u 15:22
Baš ti je zanimljiva tema, jako! Nisam još čula onu izreku, a nakon čitanja teksta - sve mislim- možda zaista podižemo zidove da bismo vidjeli kome je dovoljno stalo da ih sruši. Gradimo ih zbog straha, i to je točno, ali možda to postane izazov i nama samima - preskočiti vlastiti zid, srušiti i njega i strah...kad dođe pravi trenutak, pravi poticaj :-) | Big Blue | 18.11.2006. u 16:50
Mislim da su zidovi potrebni zbog samog instinkta prezivljavanja. Ipak ne mozemo bez njih. Ni bez pravih zidova, ni bez onih koje gradimo medju ljudima. Pa i bezkucnici se uvijek naslanjaju na neki zid, trazeci barem nekakvu sigurnost.
Svidja mi se izreka koju navodis na pocetku. | Juliere | 18.11.2006. u 17:10
ja ovako gledam na zidove:
samo hrabri i odvažni ih ruše,
oni slabiji ih preskaču ili ne vide.
Lako je stavit ljestve uz zid. No, to mi se čini kao pomalo kukavički potez.
Srušiti zid i pri tome ostati svoj, jak i pokazati znoj na čelu.... e to je.... prava stvar!
Lijep post! | VERIN BLOG | 18.11.2006. u 18:40
20.11.2006. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gicod
Dom za sutra. " refurbished laptops wireless
18.09.2009. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...