Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing


  • Razgovarajmo o krugu

    Čitajuci tekstove vezane uz Descartesa i Leibniza (a i njihove) nameću mi se neka pitanja.
    Da li se svijest u nama samo rađa? Što je sa razvojem i iskrivljavanjem već rođene (samo)svijesti? Ne može li već rođeno ja, koje je svjesno sebe i onog izvan sebe, sebe (i ono izvan sebe u sebi) izokrenuti, izopačiti? Što je sa istinskim dolaženjem k sebi, k onom izvan sebe? Da li je ono postignuto već samim tim što imamo (samo)svjest?
    Unutar svijesti dolazi do razlikovanja unutrašnjeg i onog vanjskog. A što je s razlikovanjem Ja spram Ti? Nije li ta razlika spram Ti za konstituciju (samo)svijesti isto toliko relevantna koliko i ona spram vanjskog?

    avatar

    19.11.2006. (12:26)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Kad već ne mogu komentirati ništa suvislo, evo jedno pitanjce: Ako se uspostave dva paralelna procesa koji bi nadgledali jedan drugog, bi li se oni zajednički ponašali kao svijest?

    avatar

    21.11.2006. (09:49)    -   -   -   -  

  • davor

    @Milje: da, puno je pitanja. Descartes je smatrao da je u cogito našao čvrsto tlo (nakon što se bio upustio u bezdan skepticizma), temelj na kojem dalje dalje može graditi, i hodati čvrsto i pouzdano. Uistinu, on je našao neupitnost toga cogito, ali svoju filosofiju nije izgradio na tome (možda to i nije nešto na čemu je moguće graditi) nego na odvajanju ''jasnih i razlučenih'' od nejasnih predočbi. Sam pojam ''jasnog i razlučenog'', koliko uspijevam shvatiti, on zapravo ne izvodi iz cogito ergo sum, nego uvodi kao jedan novi kriterij istinitosti. S druge strane, kao što i sam kažeš, upitno je ukoliko je ta neupitnost (čini mi se najjasnije iskazana u navedenoj Kantovoj formulaciji) baš i cilj filosofskog traganja, i ono ''traženo znanje'' koje pokreće filosofirajućeg čovjeka.
    Ipak, iako ta neupitnost nije nikakav konačni odgovor, čini mi se da je važno podsjetiti na nju u situaciji kad se ide ispod nje - stoga Adornov tekst o svijesti i stroju.
    Osobito je na mjestu tvoje pitanje o drugom čovjeku. Subjekt-objekt relacija sve može putem zamjenica iskazati kao odnos ''Ja''- ''to''. No drugi čovjek upravo nije (ili ne smije biti) neko ''to'', objekt poput nekog kamena uz put, s kojim bi mogli manipulirati u nekom instrumentalnom odnosu. Drugi čovjek je, čini mi se, kao čovjek (dakle kao ''Ti'') shvatljiv tek iz nekoga ''Mi'' odnosa. A to znači iz odnosa koji uvažava da je drugi čovjek nekako ujedno i isto i različito od toga moga ''Ja''.
    @propheta nemo: nisam uspio slijediti intenciju tvog pitanja. Pa stoga evo i moga pitanja, da povećam zabunu. :) Po čemu su ta dva procesa baš dva procesa koji su povezani, a ne jedan jedini proces? Što ih čini dvama individuumima, a ne jednim jedinstvom?

    avatar

    24.11.2006. (12:31)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Tehnički različita, recimo dva kompjutorska programa koji kontroliraju jedan drugog.

    avatar

    02.12.2006. (14:17)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...