Čini se da su na u jednoj od povremenih elementarnih nepogoda koje napadaju blog.hr nestali komentari pa ih vraćam iz arhive, najprije Milje, 12.11.2006. (20
• Davore, ovo je provokativno! Evo nekih pitanja? Thurnherova hermeneutička fenomenologija polazi od svijeta života kao onoga u čemu smo već zatečeni, što je nužno iskrivljeno i što ne možemo bitno modificirati. (Urasli smo u njega, ''poravnani'' smo s njime.) Kako je moguć put do izvornosti zbilje ? Naravno, ne mislim na izvornost u pozitivističkom (objektivističkom) smislu, na ono što oni zovu objektivna realnost, a do koje, po njihovom mišljenju, dopire znanost. Mislim na izvornost kako je poimaju Husserl i Heidegger. Može li se do te izvornosti doći isključivanjem znanosti? Objektivisti isključuju svijet života, što znanost svodi na opasnu ideologiju , no smije li se iz hoda prema izvornosti isključiti znanstveni pristup, odnosno njegova racionalnost? I još jedno pitanje da li uz znanstvenu racionalnost i racionalnost svijeta života postoji još neka racionalnost
a potom ja 13.11.2006. (15
• Prije nego sam danas otvorio blog napisao sam offline jedan komentar uz gornji tekst, pa vjerujem da bi možda on moga odgovoriti nekako i na tvoja pitanja. Svakako bih, ipak, naglasio da vjerujem da je pojam racionalnosti (utoliko što je ratio latinski prijevod mnogoznačne grčke riječi logos) širi od znanstvenosti. I da uključuje znanstvenost, ali tek kao jedan vid života iz kojeg znanost kao ljudski poduhvat izrasta, a ne kao temelj koji bi bio neovisan o cjelini života ili čak koji bi bio jedini kriterij je li nešto ili nije. Dio onoga što bih mogao odgovoriti na tvoja pitanja nalazi se i u ranijem postu ''znanosti?''. Evo spomenutog komentara koji je prethodio čitanju tvoga: Svijet nam se otvara u skladu s našom intencionalnošću. Nema neke univerzalne metode koja će otkriti kako stvari stoje po sebi, neovisno o nama koji motrimo. Nema jedne jedine ispravne metode. No postoje tisuće metodskih pokušaja, mogućih poteza u igri. Kao što – na primjedbu ''u umjetnosti nema pravila'' – odgovara Clint Eastwood, glumeći Johna Hustona, u filmu Bijeli lovac, crno srce: ''Nema jednog pravila, nego tisuće; tek onaj tko poznaje pravila može ih kršiti.'' Tada je kršenje pravila opet dio igre, jer ih uvažava, poznaje ih. To kršenje tad i nije ignoriranje pravila, nego prije pokušaj da se razotkriju neka druga dotad skrivena pravila. ''Svijet vidimo onako kako mi jesmo, ne kako je svijet'' – kaže guest. Svakako. Ipak, radi se o igri – niti je svijet objektivističko nešto neovisno o meni, niti sam ja solipsističko jedino što jest. Ta igra (a čini se da je to općenita značajka igara) uključuje, kantovski rečeno, i spontanitet (''onako kako sam ja'') i receptivnost (''onako kako je svijet''). No, da bi bilo receptivnosti u spoznaji toga kako je svijet, čini se da je potrebno jedno odricanje od ''toga kako sam ja'', od mojih pred-rasuđivanja (pa i metodoloških pred-rasuđivanja) koja unaprijed znaju što jest i što smije/mora biti već i prije nego me to što jest dotakne. Receptivnost, da bi vidjela ''to kako je svijet'', ponizno stavlja u zagrade ''to kako sam ja''. Ona hoće doista pravu spontanost, a ne pred-rasuđivanje, prethodnu odlučenost za put (''methodos'') kojim je jedino ispravno ići bez obzira na sve (naime bez obzira na to ''kako jest svijet''). Takva prava receptivna spontanost ili spontana receptivnost možda vodi bliže onom korijenu (nama neprovidnom) za kojeg Kant kaže da je možda ipak iza naizgled razdvojenih ljudskih sposobnosti opažanja (receptivnost) i mišljenja (spontanitet).
21.11.2006. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
12.11.2006. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
13.11.2006. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Čini se da su na u jednoj od povremenih elementarnih nepogoda koje napadaju blog.hr nestali komentari pa ih vraćam iz arhive, najprije Milje, 12.11.2006. (20
• Davore, ovo je provokativno! Evo nekih pitanja?
Thurnherova hermeneutička fenomenologija polazi od svijeta života kao onoga u čemu smo već zatečeni, što je nužno iskrivljeno i što ne možemo bitno modificirati. (Urasli smo u njega, ''poravnani'' smo s njime.) Kako je moguć put do izvornosti zbilje ? Naravno, ne mislim na izvornost u pozitivističkom (objektivističkom) smislu, na ono što oni zovu objektivna realnost, a do koje, po njihovom mišljenju, dopire znanost. Mislim na izvornost kako je poimaju Husserl i Heidegger. Može li se do te izvornosti doći isključivanjem znanosti? Objektivisti isključuju svijet života, što znanost svodi na opasnu ideologiju , no smije li se iz hoda prema izvornosti isključiti znanstveni pristup, odnosno njegova racionalnost?
I još jedno pitanje da li uz znanstvenu racionalnost i racionalnost svijeta života postoji još neka racionalnost
a potom ja 13.11.2006. (15
• Prije nego sam danas otvorio blog napisao sam offline jedan komentar uz gornji tekst, pa vjerujem da bi možda on moga odgovoriti nekako i na tvoja pitanja. Svakako bih, ipak, naglasio da vjerujem da je pojam racionalnosti (utoliko što je ratio latinski prijevod mnogoznačne grčke riječi logos) širi od znanstvenosti. I da uključuje znanstvenost, ali tek kao jedan vid života iz kojeg znanost kao ljudski poduhvat izrasta, a ne kao temelj koji bi bio neovisan o cjelini života ili čak koji bi bio jedini kriterij je li nešto ili nije. Dio onoga što bih mogao odgovoriti na tvoja pitanja nalazi se i u ranijem postu ''znanosti?''.
Evo spomenutog komentara koji je prethodio čitanju tvoga:
Svijet nam se otvara u skladu s našom intencionalnošću. Nema neke univerzalne metode koja će otkriti kako stvari stoje po sebi, neovisno o nama koji motrimo. Nema jedne jedine ispravne metode. No postoje tisuće metodskih pokušaja, mogućih poteza u igri. Kao što – na primjedbu ''u umjetnosti nema pravila'' – odgovara Clint Eastwood, glumeći Johna Hustona, u filmu Bijeli lovac, crno srce: ''Nema jednog pravila, nego tisuće; tek onaj tko poznaje pravila može ih kršiti.'' Tada je kršenje pravila opet dio igre, jer ih uvažava, poznaje ih. To kršenje tad i nije ignoriranje pravila, nego prije pokušaj da se razotkriju neka druga dotad skrivena pravila. ''Svijet vidimo onako kako mi jesmo, ne kako je svijet'' – kaže guest. Svakako. Ipak, radi se o igri – niti je svijet objektivističko nešto neovisno o meni, niti sam ja solipsističko jedino što jest. Ta igra (a čini se da je to općenita značajka igara) uključuje, kantovski rečeno, i spontanitet (''onako kako sam ja'') i receptivnost (''onako kako je svijet''). No, da bi bilo receptivnosti u spoznaji toga kako je svijet, čini se da je potrebno jedno odricanje od ''toga kako sam ja'', od mojih pred-rasuđivanja (pa i metodoloških pred-rasuđivanja) koja unaprijed znaju što jest i što smije/mora biti već i prije nego me to što jest dotakne. Receptivnost, da bi vidjela ''to kako je svijet'', ponizno stavlja u zagrade ''to kako sam ja''. Ona hoće doista pravu spontanost, a ne pred-rasuđivanje, prethodnu odlučenost za put (''methodos'') kojim je jedino ispravno ići bez obzira na sve (naime bez obzira na to ''kako jest svijet''). Takva prava receptivna spontanost ili spontana receptivnost možda vodi bliže onom korijenu (nama neprovidnom) za kojeg Kant kaže da je možda ipak iza naizgled razdvojenih ljudskih sposobnosti opažanja (receptivnost) i mišljenja (spontanitet).
21.11.2006. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...