• Ako je netko zaboravio srednjoškolsku matematiku, eksponencijalna je funkcija karakterizirana brzim i stalnim rastom – time je različita od npr. parabole koja više odgovara narodnoj mudrosti ''tko bi gori sad je doli''. No, zapravo je eksponencijalni rast neke populacije isto tako osuđen na pad, ali na vrlo nagli pad, nakon što taj rast proguta samu svoju osnovu. Kao i inače, ta se ''volja za rastom'' i ovdje može prispodobiti s ognjem koji, da bi bio, mora uništavati ono što mu omogućuje da bude, da gori (npr. drvo). No, kad je taj oganj bez-graničan (a-peiron), tad požar brzo uništi sve, pa i samog sebe. Kad je čovjek jedina ''mjera stvari'', tad mjere (peras) zapravo nema, i jedino što preostaje jest bez-mjerna i nemudra volja za moći. Zanimljivo je da jedan kibernetičar – a kibernetika i nije drugo do racionalizacija te volje za upravljanjem svime – vrlo brzo nakon početaka kibernetike (Wienerova paradigmatska knjiga je iz 1948., a ovaj tekst je s kraja šezdesetih), dolazi do ovakvog ''taoističkog'' (ili ''ekologijsko-holističkog'', da zvuči ozbiljnije) stava.
21.11.2006. (20:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guest
evo ovo uoblicuje putokaz mog s-mjera >Upravo je mudrost stvar koja nedostaje. Pod mudrošću mislim znanje o većem uzajamno povezanom sustavu.< a kako to da kad god se spomene -mjera, ja se zabijem u tvoj blog ko slijepa pcela u cvijet, e to objasni ti meni :D sretna godisnjica, bez melankolije, uz pun mjesec, osmijeh i case ~
04.12.2006. (14:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
05.11.2006. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Evo iz arhive moga nestalog komentara:
• Ako je netko zaboravio srednjoškolsku matematiku, eksponencijalna je funkcija karakterizirana brzim i stalnim rastom – time je različita od npr. parabole koja više odgovara narodnoj mudrosti ''tko bi gori sad je doli''. No, zapravo je eksponencijalni rast neke populacije isto tako osuđen na pad, ali na vrlo nagli pad, nakon što taj rast proguta samu svoju osnovu. Kao i inače, ta se ''volja za rastom'' i ovdje može prispodobiti s ognjem koji, da bi bio, mora uništavati ono što mu omogućuje da bude, da gori (npr. drvo). No, kad je taj oganj bez-graničan (a-peiron), tad požar brzo uništi sve, pa i samog sebe. Kad je čovjek jedina ''mjera stvari'', tad mjere (peras) zapravo nema, i jedino što preostaje jest bez-mjerna i nemudra volja za moći.
Zanimljivo je da jedan kibernetičar – a kibernetika i nije drugo do racionalizacija te volje za upravljanjem svime – vrlo brzo nakon početaka kibernetike (Wienerova paradigmatska knjiga je iz 1948., a ovaj tekst je s kraja šezdesetih), dolazi do ovakvog ''taoističkog'' (ili ''ekologijsko-holističkog'', da zvuči ozbiljnije) stava.
21.11.2006. (20:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guest
evo ovo uoblicuje putokaz mog s-mjera >Upravo je mudrost stvar koja nedostaje. Pod mudrošću mislim znanje o većem uzajamno povezanom sustavu.< a kako to da kad god se spomene -mjera, ja se zabijem u tvoj blog ko slijepa pcela u cvijet, e to objasni ti meni :D sretna godisnjica, bez melankolije, uz pun mjesec, osmijeh i case ~
04.12.2006. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...