Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (62)

Marketing

  • ANGELA

    Bok Aquaria!
    Hvala ti na čestitki za rođenje mog brata.
    I tvoj blog zaslužuje čistu peticu!
    Dobar ti je novi post!!!
    Ajde bye!!!

    avatar

    22.10.2006. (20:21)    -   -   -   -  

  • tajchi(ca)

    Idemo slažem se.
    LJudi kada sretnete nekog nasmijte se širimo bolest Osmijeha.
    Širite po ostalim blogovima

    avatar

    22.10.2006. (20:42)    -   -   -   -  

  • misko

    Dođi na more...prije nešto više od mjesec dana, na svom, za jedno vrijeme, posljednjem trčkaranju, ugledao sam TRI duge, dvije velike, a jedna manja ispod njih...nakon desetak minuta u sasvim suprotnom pravcu, prema Zapadu, ugledao sam još tri. Okrenuo sam se u pravcu onih prvih, nije ih bilo, kao da su zamijenile mjesto...malo sjećanje...pozdrav!

    avatar

    22.10.2006. (20:53)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    U petak ujutro napravila sam grešku kod gašenja mobitela koji me svojim alarmom podsjetio na ustajanje i - zaspala... Uhhh.. Kad sam se pola sata kasnije probudila pokušala sam ostati sabrana i mirna... I u tom jutarnjem zakašnjelom spremanju na posao... ugledam nebo... Crveno.... Nevjerojatno crveno... Ko na slici... Kasnije, nekih pola sata ili čak manje - crveni odsjaj na kući.. Doslovno sam zaustavila dah... Prekrasan prizor... Dvije minute nakon toga - sivilo...
    Pokušala sam tu ljepotu zadržati u sjećanju.. Ali.. čini se da sam je zaboravila... do ovog trenutka kad sam pročitala tvoje druženje s prirodom...
    Lijepa ti noć, draga.. :)))

    avatar

    22.10.2006. (21:17)    -   -   -   -  

  • oceana

    Nebeske igre oblicima, sjenama i bojama znaju biti tako čudesne da nije lako odvratiti pažnju od njih, tako da molim te, nemoj prelaziti cestu ili na bilo koji način sudjelovati u prometu dok se guštaš u prizorima Prirode ;- ).

    avatar

    22.10.2006. (21:26)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Prije 23 godine i nešto dana, nećeš vjerovati, ja sam živjela u toj ulici. Tu su počeli moji studentski dani u Zagrebu. Pomalo uplašena, pomalo usamljena, još nikoga nisam poznavala, ali tu se, baš na tom mjestu počelo okupljati društvo krasnih ljudi oko mene.
    I ja nosim tako neke slike u mislima iz Puljske ulice...kišne kapi u listopadu koje su plesale u lokvicama ispred zgrade...još mogu čuti zvuk te kiše, još osjećam taj miris. Moja ljubav sa lijepim Zagrebom započela je tu u Puljskoj ulici, prije 23 godine i nešto dana..i traje još i danas.

    avatar

    22.10.2006. (21:26)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Možda smo taj isti dan,odnosno jutro,ugledali iste dvije duge.Obićno se stvaraju poslije kiše,ali uvijek kontra sunca.Dakle,to su one pojave kada nas obasjava sunce i vedrina neba a na drugoj strani kišni oblaci.Lijepo je znati da tu dugi gledasmo iz istog dijela grada pa mi ovaj post otvara još veći osmjeh na licu.Hvala ti-susjeda!
    Komentar je proradio,sory,nemam pojma što je bilo!

    avatar

    22.10.2006. (21:42)    -   -   -   -  

  • ANONIMAC

    Spektar duginih boja oduzimaju dah samo na tren,taman toliko koliko prizor traje...Cijeli život se nadam onom famoznom prolazu ispod tuge i pssssst...još se nadam:)Pozdrav draga moja i laka ti noć

    avatar

    22.10.2006. (22:10)    -   -   -   -  

  • pegy

    Jednom sam vidjela dvije duge, lijepo je to vidjeti, ali ja se i na jednu svaki put oduševim. :) Ovo što si opisala asociralo me na to da koliko god nešto bezlično i hladno izgledalo, uvijek postoji nešto od čega može postati sasvim drugačije.

    avatar

    22.10.2006. (22:41)    -   -   -   -  

  • playera

    Dugu ti je poslala Puljska ulica, zahvalna na toliko pažnje, njoj, tako skromnoj.
    Mene uz taj dio Zagreba vežu uspomene iz mladosti. Cijeli sam se život vrtjela po Trešnjevci i okolici. Gredice, Končareva, Remiza, Jarun, moji, prve teatralne ljubavi, besmrtna prijateljstva...
    Vratila si me svojim postom naglo, kao da si me provukla kroz dimenziju i vesela sam zbog toga. Ja sam bila đak s torbom na leđima koji tada nije zamjećivao Puljsku ulicu, niti nebo nad njom :)
    A postoje i u mojoj svijesti mjesta koja izazivaju neke osobite emocije, emocije prepoznavanja, makar znam da me ništa moje uz njih ne vezuje.
    Tko bi to razumio...

    avatar

    22.10.2006. (23:24)    -   -   -   -  

  • majta

    takva sitnica, a tako velika stvar...
    cesto odem na neki od vidikovaca u Zg-u i ostanem tamo satima, sjedeci u autu i paleci cigaretu za cigaretom. i osjetis se tako malenim, a dio cjeline.
    ili kada prodjes dobro poznatom ulicom, a drukcije ju vidis...
    ma zivot je prekrasan, samo ga mi sami ponekad zacrnimo! bas mi je vorJa danas slao sms nakon rastanka da pogledam Sljeme... obican dan, tmuran, a tako divan prizor... lijepo je da mozemo to podijeliti s ljudima!
    pusa!

    avatar

    23.10.2006. (00:08)    -   -   -   -  

  • vorja

    Zanimljivo kako smo svi danas o tome razmišljali!
    Sljeme je danas izgledalo tako blizu... Pod zubatim jesenskim suncem, svaka krošnja se nazirala kao da je na dohvat ruke, a sve intenzivnije i raznolikije nijanse boja činile su ga prostranim i uhvatljivim! U podnožju se nakupila maglica, tek toliko da izgleda kao ni na nebu ni na zemlji! Inače obožavam u jesen ići na Sljeme... pješice, khm khm, a ne kao neki... Tko to još nije učinio propustio je najbolji odmor i za dušu i za tijelo!
    Laku noć.......

    avatar

    23.10.2006. (00:52)    -   -   -   -  

  • Irida

    jako liričan i lijep opis ljepote jednog trenutka u općem sivilu dana i prostora, jer puljska jest kratka, siva i prilično nagrđena.........laka ti noć!

    avatar

    23.10.2006. (00:54)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    e sad sam konačno sve skužila ;)
    neboičan opis i komentar obične stvari ono je što te izdvaja iz mase blogera, draga prijateljice.
    pozdrav i ugodan radni tjedan :)))

    avatar

    23.10.2006. (06:40)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Ma andjele, kako nemam ideja za post, odlucio sam da barem svaki mjesec promjenim novi dizajn, to mi lakse ide nekako :)))) Lijep pozdrav iz Münchena.

    avatar

    23.10.2006. (07:26)    -   -   -   -  

  • katrida

    ...........ja nikada nisam uspila viditi dvi duge.......ali radujem se ja i jednoj............pozdravić....

    avatar

    23.10.2006. (08:56)    -   -   -   -  

  • ledenaicy

    Kad netko spomene dugu, ja se uvijek sjetim samo jedne...ugledah ju na povratku iz Zagreba, kada sam ulazila vlakom u svoj grad, a na stanici me čekao moj dragi. Početak ljubavi i života. To je asocijacija i sjećanje koje me uvijek nasmiješi i raznježi....
    Moram ti odgovoriti i na pitanje na mom blogu, vezano uz sir...taj sir s bučinim uljem možeš sama napraviti, vrlo jednostavno.
    Za početak, sir Grabancijaš, Vindija, ili graničar, Lura. Osobno volim onaj prvi.
    Narežeš ga (grabancijaš se mrvi, mekši je), začiniš s MALO bučinog ulja, dodaš češnjaka (ja više volim onog u granulama, nego svježi), malo chillija ( ako želiš), malo papra (svježe mljeveni, onaj šareni), i to je to. Probaj, malo iskombiniraš po vlastitom ukusu i to je to.:)

    avatar

    23.10.2006. (09:28)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Priznat ćete da je moj blog napokon dobio malo mira i spokojstva.
    Sarajevski putopis bio je divan način da se profiltriraju stvarni uživaoci
    ljepote pisane riječi od sviju drugih. Možda je gostovanje virtualne pjesnikinje
    Irene, bio samo pokušaj da se pokaže i drugačiji talent.
    Moram li je ovdje podilaziti vremenu, i fenomenima doba i podizati
    čitanost? Ne moram. Moram li ljubakati i očijukati s damama gladnim
    pozornosti? Ne moram. Moram li biti virtualni ljubavnik onima čija se
    zemaljska Ljubav malčice prekrila predvidivostima? Ne moram ni to.
    Moram li sa stijene dozivati Eleonoru koja je otišla? Ne.
    Tada je sve jasno. Sve će me moje ciljane skupine čitača polagano
    napustiti, osim jedne. Osim Prijatelja.
    Ostat će mi okup vrijednih ljudi koji se mogu nabrojiti na prste jedne ruke.
    Zar nekom treba više? Ne, neskromno je to za jednog čovjeka.
    Da mi je sudbina bila probijati se među Čarobnjacima Pera, već bih to
    bio učinio, davno prije bloga.
    Gospodin Zaborav već čeka s kolima. Svaka gimnazijalka ovdje lakoćom skupi
    30, 40, 60 komentara, a ja polako nestajem u svom Začaranom Jezeru.
    Ali neka, ne zdvajam. Vrijedilo se oglasiti.

    Noćas je Milica Šamšalović ugasila svoj blog.
    Ona nema ni 18 godina, a već je shvatila jednu od važnih istina.
    «Malo ih se naučilo na mudrost, otići u dobar čas» Friedrich Nietzsche.
    I ja ću polako utihnuti, dok dovršim putopis i Savršenu Pjesmu Jedne Jeseni.
    Sretan sam što ćete biti ovdje domahnuti mi na odlasku.

    avatar

    23.10.2006. (09:33)    -   -   -   -  

  • horsy

    bok! super je ovaj post. i ja imam neka mjesta na koja se često vraćam ali je glupo da ih sada spominjem jer nitko ne bi niš shvatio . . . takav ti je moj život . . .

    avatar

    23.10.2006. (10:14)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Užitak je čitati te...mene zapanjuju te slike koje vidiš, kao i plejadablue, ja prolazim pokraj stvari, uočavam ljude i odnose, događaje, ali sam defektna u uočavanju takvih ljepota i detalja.

    avatar

    23.10.2006. (11:55)    -   -   -   -  

  • avangarda

    Duga je najljepša prirodna pojava.
    Lijepo si ovo opisala.......... još kada bi mogli ispod nje pretrčati ..... ili se za nju uhvatiti :))

    avatar

    23.10.2006. (12:20)    -   -   -   -  

  • svjetioničarka

    Moram priznati da se jako slabo vežem za prostore, već isključivo za ljude. Uz mali izuzetak: jedan svjetionik, naravno. :))

    avatar

    23.10.2006. (15:14)    -   -   -   -  

  • Brunhilda

    duga je predivna, stvarna a nedodirljiva........
    svatko ima neko mjesto na zemlji koje mu vraća mnogo toga u misli
    lijepi pozdrav

    avatar

    23.10.2006. (15:35)    -   -   -   -  

  • betanija

    Draga moja, u žurbi sam, pa samo ostavljam pozdrav. Večeras ću se vratiti i sve lijepo, polako pročitati.

    avatar

    23.10.2006. (16:11)    -   -   -   -  

  • P A N T E R A

    čini mi se da mi je bila potrebna baš ta duga... možda još koja. ako je negdje sretneš, reci joj nek navrati do mene. a do tada...ja navraćam ovdje k tebi :)

    avatar

    23.10.2006. (17:43)    -   -   -   -  

učitavam...