Komentari

mama44.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • tko pita, ne skita

    Nažalost, potpuno si u pravu. Voljela bi da mogu demantirat samo jedan dio posta, ali ne mogu. Mogu samo ponovit da si potpuno u pravu!!!!!

    avatar

    16.10.2006. (08:40)    -   -   -   -  

  • Hrki

    kada je u pitanju moral treba se zapitati da sam ja bila/o u situaciji uzeti milijune kuna da li bi toi napravio/la? jer kako i sami znamo precednik (mur u gorbu mu neželim) sam je htio stvoriti 100 najbogatijih rvackih obitelji. I sada ti se nađeš među njima i on ti nudi milijune. Treba reći precedniku "ne" ili "neću krasti, ja sam moralan" Ima li ovaj komentar veze s tvojim textom?!

    avatar

    16.10.2006. (11:23)    -   -   -   -  

  • avangarda

    O, nemam ja parazita.....
    imam divnu i vrijednu osobu kraj sebe. Doista. Zar bih mogla imat takav duh da je drugačije? :))

    avatar

    16.10.2006. (13:07)    -   -   -   -  

  • Hrki

    Mislim da tada nije bilo bitno da li ćeš uzeti ili ne. Jednostavno se novac podijelio na sto obitelji i novac je sjeo na račun. A kada novac sjedne na račun teško ga je ne potrošiti...I onda kada se navikneš na takve novce e onda je tek teško ne početi ih gomilati pa polako propadne jedna firma zbog tebe, pa druga, pa treća i više ništa nije kao prije...

    avatar

    16.10.2006. (14:43)    -   -   -   -  

  • varosanka

    Sto reci o onome sto svi znamo,ovu Hrvatsku nismo zelili,zalim samo sve one mlade zivote koji su otisli u hladnu zemlju sa velikim srcem punim ljubavi za svoju domovinu, a moglo je biti drugacije, makar manje bolno za sve majke,bracu,sestre i djecu koja su izgubila svoje najmilije, samo da je bilo malo vise sluha i razuma od onih koji su mogli i drugacije napraviti.

    avatar

    16.10.2006. (14:53)    -   -   -   -  

  • ledenaicy

    Draga moja mama (kako to čudno zvuči, onak ko zapravo:))), kao da mi čitaš misli. Sve to ždere sve nas i pitam se milion puta kada će se stvoriti kritična masa koja će poluditi. I kada ćemo i sa čim mi liječiti svoje duševne boli, ovakve ili onakve, tko li će nam vratiti sve ono što su ukrali i od nas i od naših roditelja, a najgore, od naše djece. Kako mogu gledati takve ljude, vjerovati im i ne pomisliti da bi im najradije pljunuo u lice..Uh, tlak mi je na dva miliona, samo kad se podsjetim. Ne bi trebalo živjeti u prošlosti, no nažalost nam je ona zavezana za gležanj kao kugla, svepristuna i neizbježna...

    avatar

    16.10.2006. (16:11)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Nažalost, moram se složiti sa tvojim objašnjenjem zašto imamo toliko nasilja u obitelji, školama... ,ali za neke stvari san već čuo na bojištu i došao doma s čirom. Pozdraw iz RI

    avatar

    16.10.2006. (21:07)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Nažalost, moram se složiti sa tvojim objašnjenjem zašto imamo toliko nasilja u obitelji, školama... ,ali za neke stvari san već čuo na bojištu i došao doma s čirom. Pozdraw iz RI

    avatar

    16.10.2006. (21:09)    -   -   -   -  

  • playera

    U ovakve sate ´91., nazvala me majka suborca mog muža. "Malena, zapali svijeću, krenuli su prema Čepinu." Jeza do cvokota zubiju, jedna od mnogih tada. Čak sam je krivila što je tražila druga u vapaju.
    Vratio se. Ponosit kakav je i otišao. Evina me ćud nagnala da mu spočitnem spomenicu, istu kakva resi zid moje vršnjakinje, "pričuvne časnice", titulirane (i prihodima) za iznimne zasluge kao daktilografa u Zvonimirovoj.
    Jer on nije imao posao, nije htio mirovinu, nije se "ustrančio", nije, nije...,a vrijeme odnosi, zaboravljivo je za razliku od želuca, od nožica koje treba obuti. Pogledao me, taj moj ponositi domoljub i rekao mi: "Nitko se nikada nije izgubio na ravnom putu."
    Danas smo egzistencijalno zdravo. Zahvaljujući Bogu, nadanju, neposustajanju. Držali smo se skupa.
    Da, nije nam kuća bila opljačkana, bili smo da bi mogli biti skupa, ali duše su bile opljačkane, njih je trebalo iznova graditi.
    Raspisala sam se, oprosti. Željela bih poručiti, ma kako patetično zvučalo, ljudi, hodajte po ravnome putu i držite se skupa...s vjetrom vjere u leđima.
    Pozdravljam te

    avatar

    16.10.2006. (22:55)    -   -   -   -  

  • fanny

    Očito nas obadvije inspirirao "Epicentar", moj post je nastao poslije emisije. Nikad neću zaboraviti moju pokojnu mamu, kad su počele prve uzbune. Bila je tako jadna i plakala je. Rekla mi je tada, da nije nikad mislila da će ponovo u - podrum. A na žalost, ili na sreću, većina ljudi se jednostavno ne zna okoristiti situacijom. Uvijek sam se čudila mom tati koji je znao reći: "ja želim imati čistu savjest". Bilo mi to tada bedasto, a danas ga shvačam. Ima čistu savjest, ali ovaj rat ga je stajao moždanog udara. I dan danas se nervira, iako je svjestan da ne može promijeniti. Žao mu je penzića, mladih, djece... A meni je žao što se nakon cijelog života u kojem se naradio pošteno i živio držeći se svojih principa, sad mora nervirati, umjesto da uživa u starosti i u tome što je koliko-toliko zdrav. A koliko takovih ima...neki puta mi dođe da vrištim, kao i tisućama oko mene...

    avatar

    16.10.2006. (23:28)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    ta stara izreka,koju je rekla tvoja pokojna nona,i koju je govorija i moj dide,nije uzalud rečena,a ja...ja.....zato pišem malo drukčije,pokušavam ,malo veselije,pokušavam i ja biti stoka sitnog zuba,jer tako je lakše......molim te dođi malo do mene,nisi mi dugo bila.....laku noć ti želim..........nisam gledala Hrgu,uvijk gledam,mislim da je utorkom repriza,a ukoliko nisam zaboravila ni koji je dan,mislim da je to sutra.....
    post ti je predobar,pre!dobar!!

    avatar

    16.10.2006. (23:57)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Ovu od tvoje none sam slušala od malih noga doma i to je prava istina,nažalost,a dobro si rekla što bi rekli oni što su život dali za nas da sad ustanu,isto što i oni iza 2.sv.rata i iza svakog rata,nisu se borili za ovo,ali takav je život,a mi smo stoka sitnog zuba jer to dozvoljavamo.

    avatar

    17.10.2006. (00:00)    -   -   -   -  

  • trill

    Ja nekako još uvijek vjerujem da sve to dođe na svoje. Da će doći. Ratni profiteri će kad-tad odgovarati. Ovom sudom ili onom.
    Žalosno je najviše to što je malo tko od stvarnih boraca i stvarnih žrtava rata ostvario neka svoja prava. Gledam oko sebe ljude koji su bili pravi učesnici i ne samo da nisu dobili ništa, nego čak nisu ništa niti tražili. Ne kažem da je to ispravan put i da bi svi tako trebali, to samo pokazuje kako ne žele u isti koš s prifiterima pa makar i na svoju štetu.
    Gledala sam Epicentar, stvarno je bila jako dobra emisija. Zadivljena sam s Mirjanom Hrgom, jako se dobro pripremila i jako je dobro vodila cijelu emisiju. Tvoj je post na istoj razini :)

    avatar

    17.10.2006. (08:44)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    svih sam pitala, po naosob kad sam stavila novi dizajn,jel prost,jel smeta,jelsam amoralna,ali su svi odreda rekli da je okej,cak stavise.Puuusa i dobro jutro!!::)))

    avatar

    17.10.2006. (08:46)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    i još nešto,kako sam ti ja malo ćorava,nisam uopće vidila da je to ,jel stražnji dio tijela,mislila sam da je bok!!!!!,al kad smo to napravili,mali naravno,ispade guza!Ijuf,što ću sad?Onda sam pitala ljude i tako su mi neki rekli isto,da vide bok,al da im ne smeta što nije bok i ja sam rekla,onda okej.Eto.
    http://gaduradizajn.blog.hr/
    tu možeš viditi te dizajne(pa ako imaš vremena pogledaj i reci jel ti vidiš bok tijela ili guzu ili imaš dobar vid,srećom),i moj isto,ali cura nije znala naći kod da bi se komentari ispod posta vidili,pa je uletio moj mali.I poslali smo joj to na mail.Zahvalila se,ali nema vremena staviti to na svaki posebno.A dica il ljudi ne znaju dobro čiatati.Pa sam ja još jednom na svom blogu objasnila di da stave i kako,al opet izgleda ne kuže.No,što je ,tu je.
    Razumiš,kad staviš njen dizajn,ne vide se komentrai ispod posta,niti kad odeš na svoj html predložak.Moje objašnjenje je u arhivi,ali eto.Ne znaju svi,a nije teško.
    Pusa::))))

    avatar

    17.10.2006. (09:18)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    EVO,AKO ŽELIŠ I HOĆEŠ I MOŽEŠ,NAPIŠI NAJBOLJU PRIČU DO SADA,A JA ZNAM DA TI TO ZNAŠ I MOŽEŠ.NAGRAĐUJE SE!!!TO SAM NAPISALA I KATRIDI,PA VI ODLUČITE.
    http://www.24sata.hr/info/reporter/

    avatar

    17.10.2006. (10:28)    -   -   -   -  

  • ledenaicy

    Ne znam da li si vidjela danas Večernjak, pišu o tim famoznim računima. Najbolji dio komentara mi je kako Tuđman i Šušak nisu uzeli puno, po milion ili dva (mislim dolara), ma sitnica..i ja bih svoj milion, ako je to tako malo..A Zagoras je imao pristup milijardama...sram ih bilo...

    avatar

    17.10.2006. (14:16)    -   -   -   -  

  • katrida

    ........imala sam suside, pravoslavce, kad je počeo rat, od knina,družili smo se i smijali zajedno,ona je išla na selo,a počela je balvan revolucija, ja sam se pitala kako je nije straj, ona je meni isto pričala kako su joj njeni govorili da diće među ustaše, ubit će je........uz kavicu nama je to sve bilo smješno......ona je jedino želila da prestane biti postanar, a ja sam jedino želila da dobijem posal.........nismo mogle ni zamisliti da će od mješanog naroda ispasti rat............ispa je........ona i muž , ka srbi , dobili su otkaz i morali otići u svoje selo, jer nisu imali od čega plačati postanarstvo..............nikad više ništa nisam čula o toj obitelji...a tako bi rado da ih sretnem...
    ..gledala sam epicentar i plakala.........
    .........ža mi naše dice........a vidila sam da stvarno mi mali ljudi ne možemo ništa....
    .....za vrime rata, za mojim stolom je sidija naš časnik i priča o akciji koju su izveli u crnoj gori, navećer sam gledala slikom na sliku, merlić je bio voditelj, prikazali su prilog tv crne gore o toj akciji, merlić se nasmijao i komentirao da vidi što crnogorci izmišljaju......
    ....inaće , svaki dan kad idem u dućan susrećem 5-6 nezaposlenih branitelja, piju pive, neko im uvik plati........i ne mogu zaboraviti........

    avatar

    17.10.2006. (17:49)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    opet ti udarila na politiku, pa buju te zaprli v rešt!

    avatar

    17.10.2006. (18:38)    -   -   -   -  

  • u ime...

    znaš ... ništa se nije u mom životu promijenilo od kada primjenjujem teoriju izbora, ali ja na sve gledam drugačije ... živim mirno (poprilično). player ima takav komentar da sam se naježila čitajući i ništa nemam za dodati. pusa tebi

    avatar

    17.10.2006. (19:15)    -   -   -   -  

  • neki me zovu anđelom....

    Evo samo jedne obitelji tj.čovjeka,koji je ,kako njegova majka kaže,bio jako štedljiv čovjek,jeo jeftine sendviče za marendu,dok je prodavao voće i povrće na placu.
    A svi ili bar neki znaju,kako je dotični odvozio stare dinare,mijenjati u Bosnu i na tome zaradio početni kapital.
    I ja bih mogla napisati,jednu emotivnu priču iz rata sličnu Playerinoj,al ne mogu,jer me još uvik boli srce....svašta sam vidila i svega se nagledala,a najdraže su mi bile noći bez struje i vode,kad b mii dečki moga muža banuli u srid noći,a ja im kuvala.......bili su to dani tuge,ali i nekog zajedništva koje više nikad neću osjetit,bilo je nešto posebno u tome što je vezivalo svih,koji su bili u uniformi,bili hrvati,srbi il muslimani,al državljani Republike Hrvatske.
    I naravno,što je vezivalo obitelji koje su čekale i susjede po hodnicima ili tzv.skloništima,u drvarnicama,na podovima kupatila il hodnika i sl.
    Pozdrav!
    Sretna sam ,jer mogu reći da su oni i u ratu i nakon njega ostali prije svega ljudi.
    Ali što se nakon toga dešava pojedinačno sa svakim,bilo je kako je tko bio sposoban uklopiti se ponovo u život.

    Borna Rajić, supruga Luke Rajića, "kralja mlijeka", mogla bi iz braka izaći s bogatstvom vrijednim oko 30 milijuna eura. Njihova bračna stečevina sastoji se od vile Okrugljak, procijenjene na oko pet milijuna eura, stana u središtu Zagreba u Bakačevoj ulici površine 250 četvornih metara, u vrijednosti oko milijun eura, te stana u Ženevi i još nekoliko nekretnina u europskim gradovima, ukupne vrijednosti oko 3,5 milijuna eura. Uz kuriju u Samoboru, tvornicu čokolade u Švicarskoj i Lukinu zaradu od dioničkih dividendi u tvrtki Lura, koja je procijenjena na oko 170 milijuna eura i izuzeta iz zajedničke imovine, supruga Borna bi nakon braka mogla steći i titulu najbogatije udavače.

    avatar

    17.10.2006. (21:38)    -   -   -   -  

  • fanny

    Ne zaboravite Luka Rajić je počeo "obrtati" lovu s prodajom jabuka na placu. Pa što čekamo, uhvatimo se posla kao on i nemojmo biti malodušni i ljubomorni. Čovjek je "sposoban" i 'ko je nama kriv što nismo...

    avatar

    17.10.2006. (23:15)    -   -   -   -  

  • katrida

    ...........dobar ti dan mama44...............

    avatar

    18.10.2006. (07:40)    -   -   -   -  

  • kiwi-club zadovoljstvom protiv kila

    Što je to u ljudima da prilika plemenite i poštene ljude pretvori u sebične i beskrupulozne lopuže, ne znam, ali nekako je oduvijek i često prisutno, samo nekima pomanjka prilika, nekima hrabrosti, a neki su valjda uistinu plemeniti i pošteni, Možda nije mudro, ali lijepo je vjerovati u ljude :)

    avatar

    18.10.2006. (14:51)    -   -   -   -  

  • braco vin.bloger.hr

    Draga mamice baš me čudi da ti je trebo jedan Hrgin epicentar da bi saznala nešto što je bilo "javna tajna" u Hrvata. U stvari i ne čudi me toliko jer sam te dovoljno upozno da bi shvatio da ti baš i nisi od onih koji sve prate, vide, čuju itd. Na žalost, sve to što si napisala je jedna velika istina. Novci za naoružanje su se skupljali a Braco i ekipa u Dubrovniku su skoro pa kamenjima išli na četnike. Branitelji Vukovara nisu imali niti krumpira a kamoli naoružanja. Zna se što je bilo sa Vukovarom i Dubrovnikom. Dok se to sve događalo u ova dva grada (da ne spominjem ostale gradove i sela u Hrvatskoj) neko je žestoko mastio brke. Neko je mlatio lovu od koje bi i Abramoviča zabolila glava. Samo jedan primjer. U Dubrovnik je 1991. godine upućeno oko stotinjak američkih pilotskih jakni (fudranih, toplih, vodonepropusnih) za branitelje Grada. Te iste jakne su nakon nekoliko mjeseci osvanule u izlogu jednog butika i prodavale se po zlato. Ova priča je sitnica prema onome što se stvarno događalo. Ali eto preživjeli smo i bez naoružanja. Istina je da ne znamo što bi sa svojim noćima. Istina je da danas ne možemo preživjet mjesec. Ali optimizma ne fali, a to je najbitnije. Pozdrav tebi mama i svaka čast na temi i načinu na koji si je obradila.

    avatar

    18.10.2006. (21:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...